Ugledni liječnik i borac protiv droga u Hrvatskoj, prof.dr. sc Slavko Sakoman, odlučio je javno objaviti pismo koje je prije tri mjeseca poslao predsjedniku Hrvatske liječničke komore o dramatičnom porastu zloupotrebe droga u Hrvatskoj.
U njemu vrlo precizno navodi komparativne podatke i analize u zlouporabi droga, ali i zaključuje kako je činjenica da su teški opijati u Hrvatskoj iznimno dostupni. Učinkovita nacionalna strategija kojom bi se uhvatilo u koštac s tom problematikom ne postoji, a u pozadini svega su politički obračuni.
S druge strane, ističe i kako je naša zemlja po potrošnji sredstava ovisnosti treća u Europskoj uniji, a strašan je i podatak prema kojem smo u samom vrhu kad je u pitanju umiranje od karcinoma, dok se procjenjuje da u Hrvatskoj godišnje, desetak godina ranije umire između 10.000 i 14.000 ljudi.
Svi ti zastrašujući podaci posljedica su neozbiljnosti odgovornih da se suoče s iznimno rastućom pošasti suvremenog življenja koja razara obitelji i ostavlja danak na svakom koraku i u svim segmentima društva. Osim izravnih posljedica zlouporabe droga i različitih psihoaktivnih tvari, tu je i niz sekundarnih efekata, kao i evidentnih učinaka na društvenu zajednicu u cjelini.
Slavko Sakoman već desetljećima je jedan od najznačajnijih stručnjaka koji je posvetio svoj profesionalni život suzbijanju teških bolesti ovisnosti. U svojoj stručnoj analizi nudi i rješenje za taj gorući problem, ali i zaključuje kako hrvatska javno-zdravstvena politika sve više nalikuje politici koju zagovaraju privatne zdravstvene ustanove, koje žive i ostvaruju profit na „bolesti“.
Sakomanovo pismo objavljujemo u cijelosti:
“Neovisno o činjenici da sam mimo svoje volje i prerano umirovljen, nastavio sam u okvirima svojih ograničenih mogućnosti pratiti neke od etioloških čimbenika ugroze zdravlja građana (posebno mentalnog zdravlja mladih), na koje je moguće preventivno djelovati. Kao što vam je poznato, prema SZO, pušenje duhana je i dalje najutjecajniji (djelomično uklonjiv) uzrok obolijevanja i ranijeg umiranja velikog broja ljudi. Procjenjuje se da u Hrvatskoj godišnje, desetak godina ranije umire (ovisno o izvorima procjene), između 10.000 i 14.000 ljudi. Radi se o zastrašujućoj brojci. Od svih oštećenja zdravlja kojima se bavi medicina, najveća je prevalencija (F10 do F 19. dijagnoza) bolesti ovisnosti. Po pojavnosti i težini zdravstvenih posljedica, ovisnost o pušenju duhana je na prvom mjestu, štetna uporaba alkohola i alkoholizam na drugom. Radi ubrzanog rasta potrošnje ilegalnih droga, zlouporabe psihoaktivnih lijekova i igara na sreću, bolesti ovisnosti postale su zadnjih godina još teži javno-zdravstveni problemom, za koji se ne nalazi adekvatan odgovor.
Sve manje ljudi je sretno, pogoršava se mentalno zdravlje
U javnosti te se ovisnosti više percipiraju kao oblik nezdravog ponašanja, a ne kao kroničnu, recidivirajuću bolest. Smjer razvoja ove civilizacije mijenja kvalitetu života na način, da je sve manje ljudi sretno na prirodan način (pogledati rezultate Harvard Happiness Study), pogoršava se mentalno zdravlje ljudi, što potiče eksternu regulaciju mentalnog stanja unosom u tijelo na stotine različitih i sve lakše dostupnih psihoaktivnih molekula (tu su i lijekovi). Mnogo ljudi provodi neki oblik samoliječenja depresivnosti, tjeskobe, stresa, nesanice…alkoholom ili drugim sredstvima ovisnosti, a većina odraslih kao i maloljetnika, koji ne mogu niti zamisliti zabavu i druženja bez alkohola ili neke od droga i pri tom im uopće nije na pameti kojima se sve rizicima izlažu. Gotovo je bizarno promatrati, koliku se pozornost javnost posvećuje spašavanju jednog života vrlo skupom operacijom presađivanja pluća pušaču koji je obolio od neizlječivog karcinoma, dok se o tisućama umrlih radi pušenja duhana naprosto šuti. Šuti se i o činjenici koliki se novac slijeva se u državni proračun kroz prodaju duhanskih proizvoda, alkoholnih pića i igre na sreću, ali se ne otkriva podatak koliko novca godišnje „uštede“ mirovinski fondovi radi znatno ranijeg umiranja, godišnje, najmanje 16.000 pušača, alkoholičara i drugih ovisnika. Ponešto se govori o troškovima javno-zdravstvenog sustava na liječenje bolesti uzrokovanih konzumacijom duhana i alkohola, o gubitcima radi apsentizma, smanjene radne sposobnosti, ozljeda na radu, prometnih nesreća… Radi mentalnih poremećaja i poremećenog socijalnog funkcioniranja konzumenata sredstava ovisnosti, materijalno siromaši i trpi ogroman broj obitelji,a osobito je ugroženo mentalno zdravlje djece.
Kako po potrošnji sredstava ovisnosti stoji Hrvatska u odnosu na druge europske zemlje?
Po poziciji unutar EU prostora, Hrvatska je treća, najgore stojeća zemlja. Lošije stoji samo Bugarska i Grčka. Gotovo 50 posto punoljetnih građana naše zemlje, ovisni su ili su nekad bili ovisni o pušenju duhana i većina njih radi tog uzroka imaju neke od zdravstvenih posljedica. Pri samom smo vrhu po umiranju od karcinoma. Kada je riječ o 15-godišnjacima, Hrvatska je po postotku redovitih pušača (ESPAD) također pri samom vrhu najgore stojećih zemalja u Europi, a po inhaliranju nekih sredstava na prvom su mjestu. Isto istraživanje pokazuje da je Hrvatska po dostupnosti maloljetnicima cigareta, alkohola, kanabisa i MDMA, znatno iznad EU prosjeka. Prema podacima zadnjeg istraživanja Instituta društvenih znanosti I.Pilar, (Zlouporaba sredstava ovisnosti u RH), u odnosu na prethodno, potvrđen je porast potrošnje svih sredstava ovisnosti.
Kada je riječ o ilegalnim drogama, trend posljednjih godina, osobito slikovito potvrđuju rezultati SCORE projekta, koji u nas od 2009. provode znanstvenici (Terzić i sur.) Instituta Ruđer Bošković. U to istraživanje uključeno je oko 130 velikih europskih gradova. Posebnost tog istraživanja je u tome što se dobiva odgovor na pitanje trenda porasta ili pada količine „konzumiranih“ (pojedinih) droga od strane cjelokupne populacije Zagreba. Polazište za izračun temelji se na mjerenju koncentracije metabolita pojedinih droga u otpadnim vodama grada. Poznato je da je najutjecajniji društveni čimbenik potrošnje droga, njihova ponuda i dostupnost. Zagreb je po potrošnji droga u odnosu na druge velike europske gradove, do 2014. izvrsno stajao. Dobro je stajala i Hrvatska u najvećem broju županija (praćeno prema Republičkom registru liječenih ovisnika), uz, ipak, velike razlike među njima, a Istarska i Zadarska su vidno najgore stajale. Zašto? O tome sam još 2010. Razgovarao s krim. inspektorom Petkovićem, nekadašnjem šefu Ureda za droge vlade RH, krim. dao mu informaciju (saznanje od mojih pacijenata, ovisnika), da Istru drogama opskrbljuju djelatnici krim policije, na čelu s A.J. Na to je Petković, umjesto da se zahvali, prema meni vrlo nekorektno reagirao. No, operacija „Favela“, koju je pokrenuo i uspješno proveo PNUSKOK-a na čelu s krim. inspektorom M.Bertinom, (s kojim sam izvrsno surađivao), to je i potvrdila, kada je uhićeno i zatvoreno nekoliko krim inspektora, koji, umjesto da su suzbijali narko-kriminal, organizirano su se bavili „prodajom“ droga i po imovini, jako su dobro stajali. Na žalost, akcija tog tipa radi „određenih razloga“ nije provedena u Zadarskoj županiji, u kojoj je stanje bilo slično kao u Istri.
Zbog narcizma Rajka Ostojića umirovljen je niz izuzetno potrebnih liječnika i znanstvenika
Relativno kratko iza te operacije, u mirovini završavaju i Sakoman i Bertina, dvije ključne osobe, koje su, slobodan sam reći, bile najzaslužnije da je „problem droga, gledajući državu u cjelini, do 2014. bio pod „dobrom kontrolom“. Spomenut ću da se ministar zdravlja dr Rajko Ostojić osobito zauzeo da se prof.dr.sci. Sakomana (premda je bio zamoljen od ministra unutarnjih poslova i potpredsjednice Vlade RH 2014.da me ostavi dalje raditi) „pospremi“ u mirovinu. Zašto? Imao je svoje razloge koji datiraju još od vremena kada je bio zamjenik ministrice zdravstva dr A.S.Rukavine (no o tome kasnije). Valja spomenuti da je i narcizam tog čovjeka pogonio, da uz osjećaj zadovoljstva, umirovi još nekoliko izuzetno potrebnih i uglednih liječnika, znanstvenika. Donald Trump s 80. god. života može biti predsjednik SAD i raditi takav krajnje kompleksan posao, a u nas sveučilišni profesori, liječnici „moraju u mirovinu sa 65“. Kako se tom čovjeku liječniku, dopustilo da učini toliku štetu, pa se danas se iz mirovine pozivaju liječnici da se vrate na posao na pola radnog vremena. Zašto tada nisu reagirali HLK, HLZ, AMZH….? Zašto jedan liječnik, zato što je političar i preko politike ministar zdravstva, može imati toliku razinu autonomije da bez ikakve odgovornosti donosi i provodi takove štetne odluke?
Neviđen skok – potrošnja amfetamina porasla 500 posto
Ured za droge, u kojem je desetak osoba radilo neki kancelarijski, administrativno-birokratski posao, na koncu ne ukinut, jer nije služio nikakvoj korisnoj svrsi. Krim. inspektor Petković tad dobiva radno mjesto u zdravstvu, kao pomoćnik ravnatelja HZZJZ dr Capaka, sa zadatkom da se bavi problemom zlouporabe droga. Da se barem kao krim. inspektor zauzimao za funkcioniranje represivnog aparata i za uspješno suzbijanje organiziranog kriminala i korupcije. Premda zadužen da kao krim. inspektor pridonosi upravo smanjenju ponude droge (kao što škole kroz Školske programe prevencije ovisnosti moraju smanjivati interes i potražnju droga), Petković ništa ne radi u tom smislu, da ne bi ukazujući na korupciju u represivnom aparatu time ugrozio višegodišnji komfor koji mu osigurava i sadašnje radno mjesto. Svima je jasno da funkcioniranje države ovisi o tome kakvi i koji su ljudi na vrhu političke moči i koju kadrovsku politiku provode. Odlaskom Sakomana i Bertine u mirovinu i postavljanjem na ključne pozicije u represivnom aparatu „novih, vlasti pogodnih, kadrova“, SCORE projekt nedvojbeno potvrđuje da se od 2015. dogodio iznenadni i enormni skok porasta potrošnje droga u Zagrebu (ali i čitavoj zemlji). Kad se to objelodanilo, HZZJZ i Petković je „šutio“. Premda sam 4 decenije posvetio zaštiti zdravlja mladih i dobro poznajem socijalnu patologiju, zaprepastio me podatak da se odjednom, u samo jednoj godini, 2015., dogodio i nikad viđeni skok potrošnje amfetamina za 500 posto.
Grafički prikaz podataka SCORE projekta (potrošnja droga od 2009.-2023.) sve je objelodanio. Od svih oblika organiziranog kriminala, trgovina drogama, a osobito skupom drogom kokainom, financijski je najisplativija. Očigledno se organizirani kriminal, očekujući promjenu vlasti, pripremio za veliki „posao“, nabavio velike količine droga od kojih je amfetamin trebao biti s razlogom na prvom mjestu, s kojom drogom su godinu pred kraj 2014. opskrbili mrežu dilera kanabisa (koja je stalno aktivna), da bi konzumenti „trave“ već 2015.mogli iskušati nešto novo, drukčije, jače, što stvara brzu i intenzivnu euforiju, energiju, budnost, a relativno je jeftino (13 eura gram). Kako to biva, pušači kanabisa, sitni dileri, počinju nuditi amfetamin svojim prijateljima, znancima, zabave postaju ispunjene euforijom „do jutra“. U kratko vrijeme, po čitavoj zemlji na tisuće ljudi postaju konzumenti te stimulativne droge. Sve to je bila priprema za ulaz kokaina, droge, koja stvara još izrazitiju euforiju, vrlo kratko djeluje (pa „treba“ višekratni unos), koja ima „mondeni“ status „prirodnog“ izvora (iz lišća biljke erythroxxlum coca), a višestruko je skuplja od amfetamina (do 100 eura gram). Org. kriminal uspješno onemogućuje da se na tržištu proširi prodaja metamfetamina, jer bi ta sintetična droga, vrlo snažnog psiho-stimulativnog, euforičnog i dugotrajnijeg djelovanja mogla konkurirati kokainu, na kojem se najviše zarađuje.
Naglašavam još jednom, tako nagli porast potrošnje, jedino može biti uzrokovan naglim porastom ponude i dostupnosti droga, što je ispred svega uzrok loše kadrovski uređenog a time i nefunkcionalnog represivnog aparata, kada je riječ o suzbijanju organiziranog kriminala i korupcije. Uspješno suzbijanje tih najpogubnijih oblika kriminala otežava činjenica Hrvatska nema Zakon o ispitivanju porijekla imovine. Danas se ni mladog čovjeka, koji gotovo da ništa u životu nije radio, ne pita, odakle mu novac za kupiti kola koja stoje preko 100.000 eura. Porast prodaje tisuće skupih automobila ovih posljednjih nekoliko godina, povezan je sa zaradom crnog novca na prodaji droga. Tek 2021. godine dolazi do smanjenja potrošnje droga (kanabis, MDMA) ali je u 2023. ponovo zabilježen porast potrošnje kokaina (568 mg/1000 stanovnika). Pad potrošnje nekih droga se nije dogodilo radi poboljšanja rada sustava za borbu protiv zlouporabe droga i razloga, koje bi iznio, godinama „od nekih“, izvrsno podržavan i pozicioniran (HZZJZ), krim. inspektor Ž. Petković. Pomoćnik dr Capaka ne odgovara na pitanje zašto se dogodio toliki skok potrošnje droga u odnosu na period do 2014. (500-1300%) i tko je za to odgovoran? Progovorio je tek kada se taj epidemijski val zlouporabe psiho-stimulativnih droga zaustavio i kad je 2021. došlo do naznaka laganog pada potrošnje. On ionako na ništa ne utječe, a kad ga se pita za stanje, tada samo uspoređuje Hrvatsku s drugim zemljama pa će 2025. kazati da po potrošnji droga Zagreb, glavni grad siromašne zemlje, više nije među 10 ili 20 najgore stojećih, od većine europskih gradova. Nakon eksplozije kokainske epidemije, pad potrošnje, posljedica je pada kupovne moći konzumenata. Konzumenti te skupe droge i njihove obitelji, financijski su se iscrpili. Mnogi su kockali, da bi došli do novca za vračati dugove ili za kupnju te skupe droge (oko 100 eura gram. Za noć se, najčešće uz pijenje alkohola, može potrošiti i nekoliko grama. Kategorija ovisnika o kokainu i kocki prolazi najgore i za mnoge obitelji uzrok je totalnog kraha.
Koja je šansa da se sadašnja potrošnja droga smanji i vrati na razinu iz 2014. i što bi trebalo činiti?
Iskusni stručnjaci imaju odgovore za ta pitanja, ali nemaju moć potrebnu da se u istinu aktivira provedba Nacionalnog programa suzbijanja zlouporabe droga (i drugih ovisnosti). U tom projektu uz MUP, presudnu ulogu ima Ministarstvo prosvjete (provedba Školskih programi prevencije ovisnosti), ministarstvo pravosuđa i dakako Ministarstvo zdravstva, kojemu je zadatak, da uz unapređenje mjera ranog otkrivanja i liječenja konzumenata i ovisnika, vrši permanentni „pritisak“ na Vladu RH i osobito navedena ministarstva, da suzbijanje ovisnosti postane nacionalni javno-zdravstveni prioritet. Ministarstvo zdravstva, (ministar ispred svih), mora „samo sebe“ pitati tko je odgovoran kreirati i provoditi javno-zdravstvenu politiku u kojoj bi zaštita i unapređenje zdravlja kroz provođenje učinkovitih preventivnih programa, trebalo biti na prvom mjestu. Zar će to iz Remetinca činiti neki liječnici poput bivšeg ministra zdravstva Beroša? Zašto je posve marginalizirana Štamparova paradigma. Dr Štampar je davno, među ostalim kazao, da ako medicina i izliječi puno ljudi, nije puno učinila, ako ti ljudi uopće nisu trebali biti bolesni (jer je izostalo preventivno djelovanje).
A Hrvatska je barem na području suzbijanja ilegalnih droga izvrsno stajala. Sve ovo opisano ukazuje na raspad, nekad, izuzetno dobro organiziranog i efikasnog sustava za kontrolu droga u državi. Naša javno-zdravstvena politika godinama se sve više udaljava od Štamparove paradigme i sve više nalikuje politici, koju zagovaraju privatne zdravstvene ustanove, koje žive i ostvaruju profit na „bolesti“. Koliko je vrhunskih liječnika, koji su radili i čudno mnogo zaradili u javnom zdravstvenom sektoru, bolnicama najviše, koji su odjednom otvorili vrlo profitabilne privatne klinike i poliklinike. Što je više bolesnih, više će se zaraditi na dijagnostici, liječenju, dakle obogatiti se na „bolesti“ je moguće. Tko se obogatio na prevenciji bolesti? A to je najvrjedniji posao javnog zdravstva i njegovih zdravstvenih djelatnika, dobrih i humanih ljudi. Moje je mišljenje da bi mnogi bolnički specijalisti, dijelom svog rada morali posvetiti i prevenciji bolesti koje liječe. Osobno sam uz sav svoj posao, po čitavoj Hrvatskoj održao stotine tribina po školama (učenicima, njihovim roditeljima, nastavnicima). Zašto npr. pulmolozi ne „urlaju“ na državu i javno, koliko je štetno pušenje duhana, da bi ojačali prevenciju. To liječnici obiteljske medicine ne mogu sami činiti, jer ih je premalo.
Županijski zavodi za javno zdravstvo, kojima se mojim zalaganjem i izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti pridodala i obaveza bavljenja i mentalnim zdravljem, prevencijom i liječenjem ovisnika o drogama, bi trebali biti aktivniji u javnom, primarno preventivnom djelovanjem jer je najvažniji cilj našeg javno-zdravstvenog sustava više i uspješnije pridonositi zaštiti i unapređenju zdravlja naroda.
Uz spomenuto ESPAD istraživanje, Hrvatska je uključena i u HBCS, paneuropsko istraživanje o ponašanju djece povezano sa zdravljem (učenici, 11, 13 i 15 godina). Rezultati za 2022. god, (uz neke pozitivne pokazatelje) pokazuju visok postotak pretile djece, a Hrvatska je dalje na prvom mjestu u Europi, po udjelu učenika koji NE vole školu. Taj podatak ima veliku težinu radi utjecaja na kvalitetu života a time i na mentalno zdravlje djece. Ne vidim razlog radi kojeg se kroz ovih nekoliko godina nije znanstvenim istraživanjem došlo do odgovora na pitanje „koji čimbenici najviše pridonose da toliko djece u Hrvatskoj ne vole ići u školu?“. Tek kada bi dobili odgovor na to pitanje, logično, radi dobrobiti djece, bilo bi moguće ciljano učiniti nužne promjene, možda pedagoškog pristupa, preopterećenja gradivom ili nečeg trećeg da djeca školujući se budu sretnija.
Da se slikovito pogleda na karti Hrvatske kolike su razlike 2013. u stopama liječenih opijatskih ovisnika (najlošije je stajala Istarska i Zadarska županija)
Potrošnja MDMA je porasla 14 puta, kanabisa 7,6 puta, kokaina 5,5 puta i amfetamina 50 puta. Porast je nastavljen do 2023. Godišnji promet drogama naglo je porastao znatno iznad milijardu eura.
U izvješću EMCDDA (svibanj 2021.) za stanje u Zagrebu stoji: Zagreb se od 130 gradova Europe našao na osmom mjestu po dnevnoj potrošnji 510 mg kokaina na 1000 st. (2011. bila je 50 mg), a u 2023. 568 mg/1000 stanovnika. Po istom kriteriju, potrošnjom od 229 mg kanabisa bio je drugi grad u Europi (po potrošnji u radne dane prvi), a potrošnja te droge 2011. bila je 31 mg. Po potrošnji od 41,4 mg MDMA (ecstasy), Zagreb je bio na devetom mjestu (u radne dane na šestom mjestu). (potrošnja u 2011. bila je 3,3 mg). Po potrošnji 1014 mg amfetamina, Zagreb je izbio na prvo mjesto od svih gradova (dok je potrošnja 2011, bila svega 14,6 mg), Ovdje se radi o količinama 100% čiste droge. Da spomenem, 2023. zabilježen je pad potrošnje kanabisa, MDMA, ali kokain opet raste. Ta stagnacija nije posljedica boljeg rada sustava za kontrolu droga, već je posljedica zasićenja tržišta i pada kupovne moć konzumenata (istrošili su se). Mišljenja sam da bi najvažnije liječničke „organizacije“, ispred svega Hrvatska liječnička komora, HLZ i AMZH, svojim utjecajem trebale sve učiniti da se uredi sustav za kontrolu droga, od školske prevencije kojom se smanjuje potražnja, do pritiska na represivni aparat, da smanji ponudu i dostupnost droga, ali i pušenja duhana što je zastrašujući problem. O svim drugim detaljima, što i kako, spreman diskutirati i pomoći.
Neki događaji vezani uz povijest razvoja i raspada sustava za kontrolu droga u RH
Ispod ovog „službenog sadržaja“ vezano uz pitanje ovisnosti, pridodajem i malu povijest moje borbe protiv urušavanja državnog sustava za kontrolu droga. Još početkom devedesetih, bio sam predsjednik „Komisije za suzbijanje zlouporabe droga u RH“, autor prve Nacionalne strategije suzbijanja zlouporabe droga i čelna osoba vrlo uspješnog provođenja provedbenog programa. Dovoljno je spomenuti samo jedan podatak povezan s benefitom obuzdavanja teške heroinske epidemije. Većina heroinskih ovisnika u Europi drogu je uzimalo intravenozno i preko 50% tih bolesnika se u većini evropskih država i SAD zarazilo virusom HIV-a. Zašto Hrvatska nije imala AIDS epidemiju? Jer se pravovremeno poduzetim preventivnim mjerama i privlačenjem u ranoj fazi bolesti većine ovisnika pod kontrolu zdravstvenog sustava uvođenjem zamjenske terapije metadonom (kasnije buprenorfinom) i generalno, uređenim sustavom za tretman u koji su bili uključeni i liječnici obiteljske medicine, zaraženost naših ovisnika bila stotinu puta niža, svega 0,5%. Kao čelna osoba državne komisije, pokrenuo sam izradu Zakona o suzbijanju zlouporabe droga koji je Hrvatski sabor prihvatio. Pokrenuo sam i proces izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti , kojim se županijske Zavode za javno zdravstvo obvezano da se moraju baviti i mentalnim zdravljem. Unutar te županijske mreže zavoda formirani su prvo Centri za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnika a nešto kasnije su se formirale posebne Službe za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnika.
Tko je tu lud?
Dozvolit ću si reći da sam uspješno odradio ogroman posao. No nitko od vlasti se nikada nije sjetio Sakomanu reći niti hvala.(Iznimku je osobno u jednom trenutku učinio g. Vrdoljak, nakon posljednje sjednice Hrvatskog sabora, na kojem sam izlagao rezultate provedbe Nacionalnog programa. Jedan poznati liječnik, profesor, devedesetih i potpredsjednik Vlade RH, kasnije akademik, kojem sam formalno bio imenovani savjetnik, premda je devedesetih godina postojala stavka u proračunu za provedbu Nacionalne strategije, sredstva su „otišla“ nekamo. Niti kuna nije plaćena Sakomanu za posao izrade, (ma niti za tiskanje i uvez) temeljnog dokumenta Nacionalna strategija suzbijanja zlouporabe droga u RH, na kojem sam radio stotine sati i koji bio osnova za poduzimanje mjera kojima se toliko pridonijelo javnom zdravlju, a da o svom angažmanu na provedbi Nacionalnog programa i godinama i iza toga i ne govorim. Čak sam na Donatorskoj konferenciji (tadaUNDCP) u Beću, uz pomoć meni dobro poznate veleposlanice g. Ana Marija Bešker, prikupili preko pola milijuna maraka za kupnju opreme za kontrolu unosa droga (kamioni, kontejneri) na carinskom prijelazu Bajakovo. Kada je oprema stigla Carinskoj upravi, pomoćnik ministra financija za carinu mi je postavio pitanje „Tko će platiti carinu“ za opremu. Odgovorio sam mu da ne znam „tko je tu lud“. Dakle, relativno velik novac je mojim angažmanom došao na račun Vlade RH, ali Sakomanu za sav rad ni lipe.
Čitav tjedan trajala je inspekcija mog rada. Nikakve nepravilnosti nisu pronađene…
No da se kratko vratim u povijest pokušaja urušavanja državnog sustava za kontrolu droga radi osobnih interesa glavnih osoba Ministarstva zdravstva u kojem su glavnu ulogu imali Ministrica dr A.S.Rukavina, Rajko Ostojić, zamjenik i dr Ante Barbir pomoćnik (iza kojeg je stajao zamjenik premijera Goran Granić). Osobno sam imao izuzetno težak trenutak, kada je od mene ministrica, nakon provedene inspekcije mog rada na Klinici, koja je trajala čitav tjedan (nikakva nepravilnost nije pronađena), naredila preko ravnatelja KBC S. Milosrdnice, da Ministarstvu zdravstva predam ispis iz baze podataka (sa svim podacima) svih ovisnika liječenih na klinici (oko 6.000 osoba). Više sati sam se u uredu ravnatelja iz etičkih razloga se opirao to učiniti Među njima je bilo sinova saborskih zastupnika, liječnika itd (Navodim da sam Republički registar liječenih alkoholičara još 1977. uspio kompjutorizirati (SRCE), a godinu iza stvorena je baza podataka i za ovisnike o drogama ali i drugih pacijenata na Klinici. Sve je to kasnije uništeno.). Dopustio sam inspektorici zdravstva da sjedne i čita bazu podataka i traži i broji što hoće. No MORAO sam dati ministarstvu ispis. Nakon 4 sata (pritvora u ravnateljstvu) sam popustio, ali sam zamolio informatičara da kopira bazu, izbriše datume rođenja pacijenata i njihove adrese i taj sam ispis predao inspektorici uz zamolbu, da ga nakon završene inspekcije vrate i da ga uništimo. Nikada to nije učinjeno. A sad ću tome dodati kako mi je bilo raditi tih nekoliko godina dok nije došlo do promjene vlasti.
Lakrdija tadašnje vlasti i Ministarstva zdravstva
Po direktivi dr Rajka Ostojića, na važno mjesto za suzbijanje droga postavlja se mladu pravnica iz Splita, Sanja Ožić. Jasno je da o stručnosti potrebnoj da bi se radilo na provedbi Nacionalnog programa nije imala potrebna znanja i iskustva. (Samo da spomenem, kasnije, drugom mandatu, taj isti doktor, ali sada u poziciji ministra zdravlja Vlade RH, tu istu pravnicu, Sanju Ožić postavlja na mjesto ravnateljice Zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ u Zagrebu. (Srećom, brzo je morala biti smijenjena).
Nisu me uspjeli ušutkati, pa je na mene krenuo tadašnji zamjenik premijera
Doskora ta nova ekipa Ministarstva zdravstva formira poseban Ured Vlade RH za suzbijanje droga na čelu s dr Barbirom. (Odmah ću spomenuti da se, nakon smjene uhićenog Barbira, na čelo tog Ureda postavlja srednjoškolska profesorica, 29-godišnja Zrinka Radnić, koja fakat o pitanjima iz domene suzbijanja droga nije imala nikakvog znanja i iskustva). To je bila naprosto lakrdija Ministarstva zdravstva, tadašnje vlasti. Doskora postaje vidljivo da je u pozadini događanja jedna organizirana skupina koja od tzv. „prevencije ovisnosti“ kani napraviti pravi biznis. U ekipi se vrte imena dr, Ostojić, Sanja Ožić, Lukša Pezelj, dr Ante Barbir…. Barbir, dogovara financiranje s više NGO (koje su se „bavile“ drogama) ali traži značajnu proviziju u gotovini. (Iz nekoliko nevladinih organizacija, dolazile su informacije da Barbir traži u gotovini za sebe oko 25% ako žele da ih financira. Ta mi je ekipa silno otežavala provoditi Nacionalni program suzbijanja ovisnosti, ali nisam odustajao. Napadali su me na sve načine, radio sam svoj posao na stvarnoj provedbi Nacionalnog programa i putem medija govorio što je trebalo. Kada me ta niža razina nije uspjela ušutkati, u borbu protiv mene krenuo je zamjenik premijera Goran Granić, misleći „da nešto ima“.
U zgradi Vlade sazvao je tiskovnu konferenciju i pred gomilom novinara izrekao da se protiv mene pokreće kazneni postupak (još uvijek ne znam što je točno izmislio) i nastao je u javnosti pravi „cirkus“. Koliko god sam znao da sam 100% čist i da mi ništa ne mogu, to je izgledalo dramatično i vrlo neugodno, jer je izišlo iz usta drugog čovjeka Vlade države. Tada je i meni dozlogrdilo. Znao sam što rade i kako se bogate izvlačeći od države novac za fiktivne aktivnosti i projekte i tražiti nazad proviziju u gotovini, koju je niža razina za obično izvlačila putem fiktivnih putnih naloga, a posebno plaćanjem kilometraže na službeni (fiktivni) odlazak na što udaljenija mjesta (Frankfurt npr.). Jednoj od poznatijih udruga (HELP) iz Splita je dozlogrdilo. Barbir je bio zaustavljen kada je jedna poštena djelatnica iz te udruge odlučila o tom kriminalu dati iskaz i ostalo potrebno, u Ravnateljstvu MUP-a u Zagrebu. Kada su svi mediji obznanili da je Barbir je uhićen i pritvoren, osjetio sam olakšanje jer je javnost saznala istinu. Tako je potvrđeno u javnosti ono na što sam ukazivao u medijima. Milijune su potrošili na kupnju valjda sto tisuća primjeraka neke bezvrijedne knjige (izdavač firma L.Pezelja) jedne novinarke iz Splita. Te su knjige u tisućama primjeraka raznašali po ustanovama, pa čak i u KB „Sestre milosrdnice oko 4 tisuće, koje su strunule u skladištu. Niti jednu knjigu, kojima sam ja kao stručnjak napisao za potrebe prevencije od mene nisu otkupili. Tu je bilo i oko 200.000 nekih brošura, a ministrica je čak dala nalog kako da se raspodjele, sve se otkupljivano bez javnog natječaja, obogatili su se u kratko vrijeme. Milijuni su pokradeni, ništa nije koliko znam ni Barbir vratio (brzo je došao do stana, skupocjenog automobila). Osoba, koja se također na „pomaganju ovisnicima“, silno obogatila, svakako je ona tzv. „časna“, čija udruga je npr. višekratnim fiktivnim odlascima kolima na udaljena mjesta, u naplatom kilometraže, po pričama, izvlačila puno novca. Tu skromnu časnu je njen vozač vozio u skupocjenom Audi 6.
I da spomenem konačni epilog napada Gorana Granića na mene, nakon što je njegov mezimac Barbir završio u pritvoru. U Vladi RH, došlo je do konfrontacije unutar stranaka, raspada se Graničeva (Libra) koalicija s SDP-em, dolaze izbori i na vlast opet dolazi HDZ. Sva opisana događanja su ostavila trag i nije teško zaključiti radi kojih me je razloga „bez milosti“ 2014. otjerao u mirovinu tada „ministar zdravlja“ dr Rajko Ostojić. Meni je bilo čudno je da je ta stranka odlučila tog liječnika postaviti za ministra zdravlja nakon svega u što je bio upetljan u prvom mandatu kao zamjenik ministrice.”
Komentari