Prije malo više od godinu dana Albanija je na Euru šokirala Hrvatsku, doduše nakon tog remija Dalićeva momčad je još uvijek imala šanse za prolaz, a sada je albanski Dinamo City, klub koji realno spada u grupu europskih liliputanaca, dan prije Velike Gospe završio još jednu tužnu europsku sezonu Hajduka. Tako su nam, eto, i Albanci počeli uzimati mjeru što je još jedan dokaz tvrde da svi idu naprijed, samo mi tapkamo u mjestu već godinama i desetljećima.

Koliko god čudno zvučalo, za Hajduk nije najgore što je izgubio od Dinamo Cityja, najgore je to što je albanska momčad na momente izgledala kao da je igra u dvije-tri brzine iznad Splićana. Ideja Gonzala Garcije kako će kroz „build up“ izlaziti iz zadnje linije razbila se odmah na početku utakmice, Hajduk je prvi puta na suparničku polovicu zakoračio nakon osam minuta igre, i to dovoljno govori. Teško je odlučiti je li se Hajduk više mučio u obrani ili napadu. Gonzalo Garcia ima puno odgovornosti na tu temu.

Na sve to, pojavi se Bamba koji u situaciji u kojoj ima žuti karton kliže u noge suparničkog igrača, pa je on postao tragičar, međutim daleko od toga da je on jedan i jedini odgovorni. Uostalom, Hajduk je jedini interval dobre igre imao baš nakon tog isključenja, krajem regularnog dijela i tijekom prvog produžetka.

Za Gorana Vučevića bi sada bilo najbolje kad bi mogao krenuti u rekonstrukciju momčadi Hajduka, jer je već protiv Zire, a pogotovo protiv Dinamo Cityja, bilo vidljivo da tu ima igrača koji ne mogu pratiti malo ozbiljniji ritam igre – ne u kondicijskom nego u kvalitativnom smislu. Ne treba se zavaravati HNL-om, ovakav Hajduk će opet biti u vrhu i boriti se, barem neki period, za titulu prvaka, ali to valjda nikoga više ne zanima.