Projekt Centra kukture Ribnjak s kojim su integrirali migrante kao nastavnike u 60 ak zagrebačkih osnovnih i srednjih škola, osvojio je nagradu SozialMarie koja se dodjeljuje za društveno-inovativni projekt.

Zamislite društvo u kojem migranti nisu samo dobrodošli, već su integrirani u društvo kao gostujući nastavnici koji mlade u osnovnim i srednjim školama podučavaju kulturi i umjetnosti svoje zemlje. Vjerovali ili ne, upravo se takav model nešto više od dvije godine primjenjuje u Zagrebu u okviru projekta Alternativna nastava koji provodi Centar mladih Ribnjak. A prije nekoliko dana taj jedinstveni projekt dobio je nagradu za društveno inovativan projekt SozialMarie 2025. Riječ je o prestižnoj nagradi za društvene inovacije koja se svake godine dodjeljuje projektima koji se ističu svojom originalnošću i učinkovitošću. Nagrađuju se inicijative koje inovativno i održivo odgovaraju na suvremene društvene izazove, nudeći pritom rješenja koja su nova, rijetka i primjenjiva kao inspiracija drugima, a provode se u Austriji, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji i Hrvatskoj. U konkurenciji od čak 401 prijave, projekt Centra mladih Ribnjak Alternativna nastava osvojio je ovogodišnju nagradu.

“Kad sam u ime cijele ekipe projekta primala nagradu u Beču, razmišljala sam kako da sve sažmem pa sam rekla da se mi zapravo bavimo dekonstrukcijom straha. A naša društva vrlo predano još od davnina rade na konstruiranju straha od drugog i drugačijeg“, rekla nam je Pavlica Bajsić, ravnateljica Centra mladih Ribnjak, te objasnila kako je nastala Alternativna nastava: “S Alternativnom nastavom krenuli smo u svibnju 2023. godine. Tada je iza nas bilo otprilike godinu i pol intenzivnog rada na raznim interkulturnim programima koji u sebi podrazumijevaju susret dviju kultura u kojoj su obje aktivne, a koji su počeli kao naša spontana reakcija na naglo pristizanje velikog broja djece i majki iz Ukrajine u veljači 2022., netom nakon što sam počela voditi Ribnjak. Taj program subotama zvao se Hurtok i sadržavao je niz radionica i nastupa pa smo čak bili osnovali i jedan ukrajinsko-hrvatski ansambl mladih glazbenika. Od samog početka njegovali smo tu ideju dvosmjernosti i pozivali jednu od susjednih škola da dovede svoje učenike koji bi tom prilikom podučavali neke hrvatske riječi, ali i naučili nekoliko riječi ukrajinskog. Ili bi se iz tog zbližavanja naprosto rodila prijateljstva. Taj Hurtok smo radili baš na mišiće, zahtijevao je velike koordinacijske napore, posuđivali smo kombi od KUC-a Travno koji bi svake subote skupljao djecu po prihvatilištima i vozio smjer Ribnjaka, a nezavisni umjetnici gostovali su sa svojim besplatnim programima. Neizmjerno sam svima zahvalna, a najviše svom kolektivu što je podržao takvu jednu ideju, i to dok se još uopće nismo upoznali.“

Vera Pfaff, Ana Kotarski, Emina Višnić, Lora Vidović, Ricardo Luque, Jasmina Šijan, Pavlica Bajsić | Foto: Mislav Petek

Nastavili su priredbama u parku sudjelovati u obilježavanju važnih datuma, upoznavali su jako puno novih susjeda i njihovih vještina i znanja te ih pomalo i honorarno angažirali za svoje programe. Zadnja dva interkulturna projekta koja su pokrenuli je koncertni ciklus “Iza ugla, uho svijeta” – kurira ga glazbenik Nenad Kovačić koji uz pomoć Lucije Mulalić iz Centra za mirovne pronalazi bendove u kojima sviraju migranti te ih u jednoj večeri spajaju s lokalnim glazbenicima – dok u suradnji s Book&Zvookom upravo pokreću interkulturalni audio podcast koji uređuje i vodi upravo dio nastavnika Alternativne nastave.

“U cijelom tom kontekstu, ideja za Alternativnu nastavu došla je kao posljedica razmišljanja o ulogama u koje stavljamo svoje nove suradnike, čak i s najboljim namjerama. Ta jednostavna zamjena pozicija u Alternativnoj nastavi, da odjednom oni dođu ispred katedre i zamijene jednog od redovnih nastavnika, strašno je jaki znak i vjerujemo ljekovit. S druge strane, djeca se u tom času osjećaju sigurno jer se nalaze u prostoru škole. Način kako naši nastavnici predaju i nude interakciju čini to da učenici vrlo brzo zaborave na eventualne strahove koje možda nose od kuće“, rekla je Pavlica Bajsić.

‘Projekt je počeo kao spontana reakcija na naglo pristizanje mnoge djece i majki iz Ukrajine u veljači 2022. Od početka smo njegovali dvosmjernost’, kaže Pavlica Bajsić

Program Alternativna nastava provodi se u suradnji s Gradskim uredom za kulturu i civilno društvo, Odjelom za promicanje ljudskih prava i civilno društvo i Gradskim uredom za obrazovanje, sport i mlade, a do sada su nastavu u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama održali Pouabe Ndeugoue Octavie Florettе iz Kameruna, Nawar Ghanim Murad iz Iraka, Hüseyin Semih Adigüzel iz Turske, Abdoulie Jobe iz Gambije, Maku iz Malavija, Commi Balde Kouyate iz Senegala, Ljudmila Vološina iz Ukrajine, Ljiljana Ostrižina iz Ukrajine i Sweta Pudasaini Vražić iz Nepala.

Pitali smo Pavlicu Bajsić ima li šanse da Ministarstvo obrazovanja preuzme taj eksperimentalni model integracije migranata i uvede ga u škole širom Hrvatske.

“U početku sam maštala kako bi takav program mogao putovati kroz okvir nečega sličnog Ruksaku punom kulture, koji mi je najdraži projekt Ministarstva kulture i medija. Vjerujem da bi bilo jako zanimljivo putovati kombijem Alternativne nastave po školama u raznim drugim gradovima ili po selima. No kad su počeli stizati pozivi zagrebačkih škola jedni za drugima, shvatila sam da imamo toliko posla u samom gradu da nema šanse da se širimo. Uostalom, doći u samo jedan razred u jednoj školi, pa to je ništa. Moram reći da Ured za kulturu i civilno društvo i Ured za obrazovanje, sport i mlade nisu stali iza nas i podržali nas, a da nismo dobili šansu malo proširiti kolektiv jer smo imali sreće da nam se na Javni natječaj javila upravo Marija Šimoković Sikavica, kao vrhunska stručnjakinja i vrhunska operativka – ovaj projekt nikada ne bi ovako duboko i široko zaživio. Ostao bi kao svakako vrlo zanimljiv primjer, ali ne bi napravio takav zamah u društvu“, smatra Pavlica Bajsić.

Marija Šimoković Sikavica, glavna koordinatorica projekta, naglasila je da uvijek postoje mogućnost i šansa: „Alternativna nastava može biti dobar model – isprobana formula u kojoj svi kvalitetni sastojci daju dobar rezultat. No to ipak ovisi o senzibilitetu, sluhu i političkoj volji.“

‘Suživot s ljudima iz nama nepoznatih zemalja izaziva strahove, nelagodu, isključivanje. Vrlo je lako zaboraviti da je onaj drugi zapravo isti kao mi’, kaže Marija Šimoković Sikavica

S Alternativnom nastavom Centar mladih Ribnjak počeo je 2023. kada je uspio s tim programom ući u 17 zagrebačkih osnovnih i srednjih škola. Već 2024. bilo ih je 46 pa smo pitali Mariju Šimoković Sikavicu u koliko se škola nadaju proširiti Alternativnu nastavu do kraja tekuće godine.

“Iako kvantiteta ne opisuje ovaj program i puno je bitnija kvaliteta i doživljaj susreta i dijeljenja, iza nas je ukupno preko 100 sati alternativne nastave i 60-ak osnovnih i srednjih škola. To zapravo znači da smo u mnoge škole, nakon prvog susreta, pozvani i sljedeće školske godine. Sada već Alternativna nastava ide u različitim kombinacijama pa smo tako pozvani i na obilježavanja dana škola, a neki nastavnici žele dovesti učenike u Centar mladih Ribnjak na sat Alternativne nastave, što je nama izuzetno drago jer djeca i mladi imaju priliku upoznati u Centru i ostale kulturne i umjetničke sadržaje namijenjene upravo njima. Pozvani smo i na Županijsko stručno vijeće nastavnika građanskog odgoja, što nam je iznimna čast jer daje priliku i mogućnost novih suradnji i kapilarnog širenja, paljenja malih plamena od škole do škole. Ako nam je dopušteno sanjati, maštati, bilo bi divno da svaka škola ima dan Alternativne nastave u kojem može sudjelovati 10 do 15 alternativnih nastavnika s različitim generacijama učenika“, rekla je Marija Šimoković Sikavica.

Marija Šimoković Sikavica, voditeljica projekta ‘Alternativna nastava’

Ipak, upoznavati Hrvate sa svojom kulturom, i to učenike u osnovnim i srednjim školama, nije lak zadatak. Koliko je bilo teško pronaći migrante koji se žele uključiti u program i predavati u školama? „Centar mladih Ribnjak njeguje veliki broj interkulturalnih programa unazad tri i pol godine, u mandatu Pavlice Bajsić, pa smo na suradnju pozvali mnoge umjetnike koji su aktivno sudjelovali u mnogim našim programima, a u sastavljanju nastavničkog zbora pomogla nam je i Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije, koja je dobro poznavala zajednicu i sve njezine mijene. Uz veliki broj udruga i organizacija civilnog društva s kojima surađujemo i činjenicu da je Ribnjak postao mjesto susreta i bogatstva različitih kultura kroz programe obilježavanja Dana migranata, Dana izbjeglica, posebnog ciklusa koncerata Iza ugla, uho svijeta, upoznali smo prekrasne ljude, uronili u nevjerojatne priče i njihova iskustva i naprosto pozvali nekolicinu da budu naši suradnici – nastavnici. S nama su u ovoj školskoj godini bili Commi Balde Kouyate iz Senegala, Pouabe Ndeugoue Octavie Florette iz Kameruna, Abdoulie Jobe – Abbey iz Gambije, Nawar Ghanim Murad iz Iraka, Hüseyin Semih Adigüzel iz Turske, Ljudmila Vološina i Ljiljana Ostrižnaja iz Ukrajine, Sweta Pudasaini Vražić iz Nepala. I dalje smo budni, otvoreni i znatiželjni i radimo na uključivanju novih zanimljivih alternativnih nastavnika, novih kultura, priča, vještina i znanja, čime ćemo obogatiti svoje alternativne sate“, istaknula je Marija Šimoković Sikavica.

Pouabe Ndeugoue Octavie Florette iz Kameruna rekla nam je da je bila jako uzbuđena te se osjećala počašćeno jer je dobila priliku govoriti o svojoj zemlji, kulturi i običajima. Misli da je učenicima to bilo kao neko zanimljivo putovanje u Kamerun, njezinu domovinu. Priznala je da je na prvom predavanju imala veliku tremu: „Prvo zbog hrvatskog jezika jer nisam bila sigurna koliko ću dobro moći prenijeti svoje znanje na strani jezik, ali budući da nisam u škole išla sama, Marija je uvijek bila sa mnom, znala sam da će sve biti u redu i da ću se snaći. Istina je da nisam znala kako će me učenici prihvatiti, hoće li im biti zanimljivo, kako će reagirati na neke kulturne različitosti o kojima sam im mislila govoriti. Pokazalo se da većina djece nije nikad imala priliku razgovarati s osobom koja dolazi iz Afrike. Zato im je sve zapravo jako zanimljivo, pokazuju veliki interes i uvijek imaju puno pitanja. Kada pjevamo na mome jeziku Fe’Fe’ (Bafang), uvijek uspostavljamo neku konekciju i sve nakon toga kao da se otvori i ide lagano. Ali još uvijek imam tremu iako iza sebe imam već 15-ak predavanja većinom u osnovnim, ali i u nekim srednjim školama.“

Njezini dojmovi jako su pozitivni jer su učenici pokazali veliki interes. „Mislim da je dobro da se u djetinjstvu i mladosti upoznaju s drugim ljudima iz drugih zemalja i kultura jer se tako najbolje borimo protiv predrasuda i gradimo toleranciju“, naglasila je Pouabe Ndeugoue Octavie Florette.

Da je ideja pala na plodno tlo, najbolje znaju sami učenici koji su podijelili svoje impresije nakon slušanja Alternativne nastave. Tako je učenica X. gimnazije nakon gostovanja Nawara Ghanima Murada iz Iraka rekla: „Jako je bilo zanimljivo Nawarovo predavanje. Bilo mi je fora vidjeti kako Hrvatska i naš jezik imaju puno sličnosti s Irakom jer jako puno riječi dijelimo i voljela bih da nam dođu ljudi iz različitih država jer mislim da je korisno učiti o drugima koji su toliko daleko, a zapravo toliko blizu.“

‘Dobro je da se djeca upoznaju s ljudima iz drugih zemalja i kultura jer se na taj način najbolje borimo protiv predrasuda i gradimo toleranciju’, kaže Pouabe Florette

Niko iz OŠ Jabukovac bio je vidno impresioniran nakon gostovanja Kurda Jusufa: „Odlično govori hrvatski jezik! Uz kurdski i turski, koji mi zvuče skroz različito, naš gost je u kratkom vremenu savršeno naučio naš teški jezik. To stvarno nije lako. Obrazovani doktor koji dostavlja hranu i prevodi da bi preživio, wow. Baš sam iznenađen. I sretan što sam upoznao tako hrabrog čovjeka.“

Nakon predavanja Commija Balde Kouyate iz Senegala, Toni iz OŠ Ivana Gundulića izjavio je: „Čovjek je bio jako dobar i brižan. Pjevali smo lijepe pjesme i puno sam naučio. Njima koji su došli iz Afrike i donijeli nam sve to, želim sve najbolje.“

Alternativna nastava, prema riječima Marije Šimoković Sikavice, odgovor je na strah od nepoznatog: „U kontekstu globalnih migracija i rastuće sigurnosne retorike u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, dolazak, a sada sve više i suživot s ljudima iz nama nedovoljno poznatih zemalja, generalno izaziva strahove, nelagodu, nerazumijevanje, sumnje i isključivanje. To i nije neobično jer vrlo je lako zaboraviti da je onaj drugi, ‘sto metara dalje’, zapravo isti kao mi, da postoji nešto vrlo univerzalno ljudsko u našim potrebama, htijenjima i željama što nas povezuje. Ako dopustimo da su naši vodiči strah i neznanje, a uzdamo se u vlastitu rasnu, kulturnu i društvenu superiornost, vrlo lako počinemo osjećati nelagodu, što vodi do generaliziranja o ljudima koje ne poznajemo, stvarajući pritom predrasude s kojima nam se čini lakše živjeti. Drugim riječima, oslanjamo se na stavove bez znanja koji nas lišavaju odgovornosti prema drugima. Alternativna nastava je stoga naš odgovor na strah od nepoznatog, na generaliziranje, na predrasude i stereotipe kojima smo okruženi u medijskom i društvenom diskursu. Ona na bazično jednostavan način – susretom i upoznavanjem kroz dijalog i zajedničko kreativno stvaranje – dekodira strah, dekonstruira ga i time mu oduzima moć. Upravo se to događa u 45 minuta sata Alternativne nastave, kada naši alternativni nastavnici zamijene predmetne nastavnike. Njihove osobne priče i iskustva, različiti kulturni identiteti i motivacije za migraciju te zajedničko stvaranje kroz glazbu i likovnost, postaju materijali za učenje, upoznavanje različitosti i prepoznavanje sličnosti. A učenici su znatiželjni i otvoreni, vole razgovarati i postavljati pitanja. Jer od pitanja koliko je zemalja između Hrvatske i Iraka, brzo dolazimo do poznatih im riječi iz arapskog i kurdskog, od prvih ritmova koje odsviraju na djembe bubnjevima dolaze do pjevanja ‘Waka waka’ i znaju riječi. Njima je takozvano petrikivsko slikarstvo poznato kroz elemente hrvatske naivne umjetnosti. Od vrlo emotivnih pitanja – Koliko često viđaš svoju obitelj? Nedostaju li ti prijatelji? Na kojem jeziku sanjaš? Koliko je teško naučiti hrvatski? – često razgovor krene prema poznavanju nogometnih momčadi i različitosti hrane pa traže i preporuke autentičnosti i kvalitete, primjerice, gdje se jede najbolji kebab u Zagrebu i gdje se mogu kupiti pojedini začini. To su susreti koji povećavaju interkulturni kapital.“

‘Alternativna nastava’ osvojila je priznanje SozialMarie 2025.

Iako Alternativna nastava traje i prepoznata je kao društveno inovativan projekt zbog čega je i osvojila priznanje SozialMarie 2025., Centar mladih Ribnjak predstavio je ovih dana još jedan inovativan projekt: Mobilni timovi kulture i umjetnosti – Dan za pamćenje. „Nama u Centru mladih Ribnjak projekt Mobilnih timova kulture i umjetnosti – Dan za pamćenje nije još samo jedan u nizu u kojem nudimo umjetnost građanima ili je pak s njima stvaramo“, rekla je ravnateljica Centra Pavlica Bajsić te pojasnila o čemu je riječ:

“Radi se o puno dubljoj stvari. Krenulo je iz nekoliko naših životnih iskustava skupljenih sada pod jednom kapom ovog projekta, iskustava s kojima se u bližoj ili daljoj zajednici susreće skoro svaki naš sugrađanin i sugrađanka, bilo kao osoba koja dugotrajno skrbi o nekom svom milom i dragom, bilo kao osoba koja se nađe u takvom stanju koje čak i medicinski rječnici pokušavaju humanizirati nazivajući ga stanjem ‘krhkosti i nemoći’. Odnosno, stanjem u kojem je osoba dugo prisiljena biti sama unutar četiri zida sobe. Tamo gdje je svedena na ogoljelost, samoću, manjak dostojanstava, osuđena na monotonu svakodnevicu koju ponekad obilježavaju tek izmjene većeg i manjeg bola, a u kojoj su elementi kvalitete života – dozvolimo si reći, i elementi ljepote koji hrane dušu, koji nas dodiruju iznutra zaokupljajući emocionalnu dubinu i bit čovjeka – minimalno prisutni. Ili što je češće: nisu uopće prisutni. Toj osobi možda pomažemo lijekovima, ali joj oduzimamo pravo da bude ono što je bila i prije bolesti. Kada sam na tribini ‘Staro društvo’ koju smo u studenome prošle godine organizirali vezano uz naš rad s dementnima, oboljelima od Alzheimera i odjelima palijative u domovima za starije, čula da je oko 8000 građana na nekom vidu kućne njege, smrznula sam se. Taj broj treba pomnožiti barem s dva jer treba računati i osobu koja ih njeguje. To su, dakle, tisuće ljudi koji žive teške i osamljene živote.“

Ivana Starčević i Matija Antolić neki su od umjetnika koji su uključeni u projekte CK Ribnjak | Foto: Lice Grada

Zato su se povezali s Domom zdravlja Istok i uz podršku Grada Zagreba mobilizirali se, ali ne za rat, rekla je u šali Pavlica Bajsić. „Na zahtjev korisnika, naši vrhunski umjetnici i umjetnice donose u domove oboljelih i njihovih najbližih besplatne umjetničke izvedbe tako male da stanu u najmanju sobu, a tako velike da mogu ugrijati i srce i dušu, okrenuti misli u neočekivane smjerove te jedan sasvim običan dan pretvoriti u ‘Dan koji se pamti’. Istovremeno pružamo podršku iscrpljenim njegovateljima, podsjećajući ih da nisu sami. Jer to je ono što umjetnost može, a toga postajemo svjesni tek kada do umjetnosti ne možemo. Nadamo se da je ovo tek početak te da ćemo na Ribnjaku oblikovati model koji bi se mogao primijeniti mnogo šire i afirmirati umjetnost kao nužnu u svim, a pogotovo u najtežim trenucima života. Potrebu na koju smo kao društvo još davno bili dužni odgovoriti mnogima čije glasove danas više ne možemo čuti“, zaključila je Pavlica Bajsić.