Šezdesetgodišnji Andrej Zvjagincev je najznačajniji ruski filmski redatelj ovog stoljeća. Otkako je 2003. godine s filmom „Povratak“ pobijedio na filmskom festivalu u Veneciji, Zvjagincev je postao najznačajnija ruska filmska figura kojem se, u to vrijeme, divio i Kremlj. Međutim, svojim sljedećim filmovima Zvjagincev je kritizirao rusko društvo, vrhunac je dosegnuo filmom „Levijatan“ 2014. koji je bio nominiran i za Zlatni globus i za nagradu Oscar, a na festivalu u Cannesu osvojio je nagradu za najbolji scenarij. U svojoj domovini film je proglašen antiruskim i uskraćena su mu financijska sredstva za sljedeći film „Bez ljubavi“ 2017. Od tada Zvjagincev, uslijed nevjerojatnog spleta okolnosti, nije više snimio ni jedan film.

Naime, Zvjagincev danas živi u Parizu, a s njim smo razgovarali u povodu My French Film Festivala čiji je ove godine član žirija. Radi se o online festivalu frankofonskih filmova koji završava 19. veljače. Kada smo ga upitali može li nam opisati što se s njim događalo posljednjih nekoliko godina i kako to da sada živi u Parizu, rekao nam je da bi nam trebalo nekoliko stranica našeg tjednika da bi nam opisao tijek događaja. Ipak, pristao je sažeti odgovor na to pitanje, a sve je počelo krajem 2021., kada se Zvjagincev zarazio koronavirusom. Informacije koje su tada kolale govorile su da je na rubu smrti.

„U tim kritičnim trenucima prebacili su me na liječenje u Njemačku. Tamo sam pao u komu iz koje sam izašao nakon 40 dana. Prvo što sam shvatio nakon izlaska iz kome jest da je moja zemlja započela rat u Ukrajini. U tom trenutku mogao sam birati između dviju opcija. Da se vratim u zemlju koja je započela rat i time se solidariziram s odlukom koju je moja zemlja donijela, ili da ostanem izvan toga i započnem novi život. Odlučio sam se za potonje i već tri i pol godine živim u Francuskoj“.

Žiri u Cannesu 2019.: Kristen Stewart, Ava DuVernay, Denis Villeneuve, predsjednica Cate Blanchett, Robert Guediguian, Khadja Nin i Zvjagincev. FOTO: LOIC VENANCE / AFP / Profimedia

Razlozi zbog kojih je odabrao Francusku dijelom su umjetnički, a dijelom obiteljski. „Francusku sam odabrao jer je ona majka kinematografije i zato što ovdje poštuju autorska prava, kao i u drugim europskim zemljama. Ovdje je redatelj autor svog filma. Osim toga, moja supruga i moje dijete dobro govore francuski. Za njih je sasvim prirodno da žive u Francuskoj. Zato smo danas smješteni u toj zemlji“.

Zvjagincev je zaljubljen u francusku kinematografiju i francuske autore, a kada smo ga pitali koji je francuski autor bio najvažniji u njegovoj karijeri, tko ga je inspirirao, odmah je rekao kako je to bio Robert Bresson koji je 1999. preminuo u 98. godini. „A onda sam počeo upoznavati niz drugih autora, od Erica Rohmera do braće Dardenne“, rekao nam je Zvjagincev i dodao kako se u Parizu posebno zbližio s jednim francuskim redateljem, a to je Gaspar Noe.

„On je sjajan tip, odmah smo se povezali, impresioniran sam s njim i njegovom sposobnošću da bude svoj. I tako smo došli do toga da postanem član žirija My French Film Festivala i odlučujem o pobjedniku devet prikazanih filmova. Festival prikazuje širok spektar francuskih filmova, već imam svoje favorite čiji su me autori impresionirali, ali ne smijem govoriti o tome“.

Prije svih ovih događaja Zvjagincev je, nakon uspjeha filma „Bez ljubavi“ 2017., počeo dobivati ponude za snimanje prvog filma na engleskom jeziku. Kako se pisalo, počeo je snimati film radnog naziva „What Happens“ pa smo ga upitali što se događa s tim filmom.

„Nismo ga počeli snimati. Točno je da je to bio projekt na engleskom jeziku koji se trebao fokusirati na samo dva lika. Ta dva lika trebala su glumiti dvije velike američke zvijezde, počeli smo raditi na scenariju, ali je tada došle do pauze. Taj je projekt sada u rukama mojih agenata. Nažalost, to je sve što mogu reći o tome. Ne volim govoriti o svojim projektima, draže mi je držati ih u tajnosti tako da gledatelj, kada dođe u kinodvoranu, ne zna ništa o filmu koji će gledati. Ne volim unaprijed objavljivati kako počinjem snimati neki film“, odgovorio je Zvjagincev i dodao kako mu je jasno da se njegovo pravilo kosi s pravilima u američkoj filmskoj industriji gdje se, tijekom godina planiranja a zatim i snimanja filma, objavljuju informacije o tome. „Objavljuje se tko će glumiti u filmu i sadržaj filma, a ja se ponašam staromodno i želim da film iznenadi publiku“.

S obzirom na to da je taj film stavljen na čekanje, vrlo je lako pretpostaviti da Zvjagincev ima u planu neki novi film. „U ovom trenutku nalazim se u fazi meke pretprodukcije svog potpuno novog projekta. Radi se o ruskom filmu koji govori o situaciji u Rusiji, ali snimat ćemo ga u Europi. Moj plan je da u ožujku počnemo s pretprodukcijom filma i da ga snimamo na jesen, tijekom rujna, listopada i studenoga. Radi se o potpuno novoj priči koja nema veze s mojim dosadašnjim radom. Film će biti sniman u partnerstvu s francuskim producentima i to je sve što vam mogu reći. Producenti će detalje projekta objaviti na filmskom festivalu u Berlinu ili u svibnju na filmskom festivalu u Cannesu“.

S Aleksandrom Rodnjanskim, producentom kojeg su Rusi osudili u odsutnosti na 8,5 godina. FOTO: Frazer Harrison / Getty images / Profimedia

Do sada, njegove najuspješnije filmove producirao je Aleksandar Rodnjanski, Ukrajinac rođen u Kijevu koji je živio u Moskvi i koji je napustio Rusiju na početku agresije na Ukrajinu. Kao glasni kritičar Kremlja s početkom rata proglašen je „stranim agentom“, a prije četiri mjeseca osuđen je u odsutnosti na osam i pol godina zatvora. Sud u Moskvi, u obrazloženju presude, naveo je kao glavni krimen namjerno širenje lažnih informacija vezanih za rusku vojsku, iako je Rodnjanski kazao kako se sve temelji na jednom, a to su njegove antiratne poruke koje je objavljivao na Instagramu.

„Kao prvo, Rodnjanski i ja smo u bliskim prijateljskim odnosima u kakvim smo uvijek bili. Što se tiče ovog projekta o kojem vam govorim, na njemu radim s francuskim producentima, bez Rodnjanskog. Francuski producenti su mi rekli da ih je dovoljno i da nema potrebe dovoditi još jednog producenta. No između nas dvojice ne stoji ništa, uvijek se možemo vratiti našoj suradnji“, kazao je Zvjagincev koji je, nakon što je spomenuo Rodnjanskog, počeo govoriti o situaciji u Rusiji.

„Što se tiče sudske presude i zatvorske kazne u trajanju od osam i pol godina, ako poznajete sadašnju situaciju u Rusiji kao što je i ja poznajem, onda nema mjesta iznenađenju tom presudom. Ono što se sada događa u pravosuđu, u provođenju zakona, na sudovima, potpuno je apsurdno, nema nikakvog smisla. Danas je u Rusiji dovoljno izaći u javnost s A4 papirom u rukama na kojem ste napisali ‘Ne ratu’ i završit će te zbog toga u zatvoru. U slučaju Rodnjanskog, on je puno toga objavljivao na društvenim mrežama, postao je vrlo političan, izražavao je svoje političke stavove koji su se bavili Rusijom. Nakon toga, reakcija ruske vlade bila je vrlo logična. Reakcija je zapravo potpuno besmislena, ali to je ruska stvarnost. Ljudi koji žive u Rusiji, koji poznaju politički kontekst Rusije, nisu iznenađeni. Nitko nije iznenađen onim što se posljednje tri godine zbiva u Rusiji. Radi se o represiji koja se, poput snježne pahulje, zakotrljala i pretvorila u lavinu“.

Zvjagincev je sa svojim filmovima doživljavao sasvim oprečne reakcije u Rusiji i u Europi. U Europi, ali i svijetu, filmovi su mu osvajali brojne nagrade. Nakon debitantskog filma „Povratak“ snimio je drugi film “Izgnanstvo” i osvojio nagradu za najboljeg glumca na festivalu u Cannesu 2007., dok je treći film “Elena” 2011. osvojio posebnu nagradu žirija u sekciji Izvjestan pogled filmskog festivala u Cannesu. Nakon filma „Levijatan“ slijedio je film „Bez ljubavi“ koji je osvojio nagradu žirija u Cannesu i bio je nominiran za Oscara i Zlatni globus.

„Da, različita publika različito gleda na moje filmove. Znate, postoji jedna ruska izreka koju ne znam kako je prevesti. Doslovan prijevod glasio bi ‘Ne treba ti ogledalo da ti kaže da si ružan’. U Rusiji, naime, nitko ne želi vidjeti svoje lice. Oni gledaju druge, ali ne vide sebe. Oni gledaju druge zemlje, govore o drugim državama, a ne gledaju stanje u Rusiji“, objasnio je Zvjagincev i dodao kako publika u Europi ili Americi ne vidi u njegovim filmovima uvrede, već kritičke komentare. „Generalno govoreći, ugodnije se osjećam s publikom u Francuskoj, Europi i Americi“.

Vjerojatno se neugodno osjećao u Rusiji nakon filma „Levijatan“. Naime, “Levijatan” opisuje događaj iz provincijalnog mjesta u kojem gradonačelnik naređuje rušenje kuće i automehaničarske radionice tročlanoj obitelji koja angažira odvjetnika kako bi se borila protiv korumpiranog vlastodršca. Opis rasula, obiteljskog i društvenog koje nastaje zbog korupcije, nije se dopao ruskom ministarstvu kulture te je “Levijatan” proglašen antiruskim filmom. Tadašnji ruski ministar kulture Vladimir Medinski izjavio je da je prikaz Rusa, ali i ruske crkve u filmu lažan, na što je Zvjagincev odgovorio kako je to u potpunosti ruski film. „Jedan ruski političar, potpuna budala, javno je rekao da redatelj filma ‘Levijatan’ treba doći na moskovski Crveni trg, kleknuti i moliti rusku naciju za oprost“, kazao nam je prije nekoliko godina Zvjagincev kada smo ga intervjuirali u Cannesu.

Članovi žirija ovogodišnjeg My French Film Festivala koji se održava do 17. veljače: Viggo Mortensen, Tarik Saleh, Zar Amir, Andrej Zvjagincev i Noémie Merlant. FOTO: Berzane Nasser/ABACA / Abaca Press / Profimedia

Sada nam kaže kako je „Levijatan“ dobar primjer podjela u Rusiji. „Publika u Rusiji bila je vrlo podijeljena oko filma ‘Levijatan’. Jedan dio kazao je kako je to ruska priča, kako je to naša stvarnost. Drugi dio je govorio da ta priča nema nikakve veze s nama. I to je ono što govorim otkako je započeo rat. U tom ratu nema nacionalnosti, nema društvenih podjela, jer na jednoj strani su ljudi koji žele mir, koji shvaćaju što se događa, a s druge strane su ljudi koji žele rat i koji žele posvemašnju destrukciju“.

Na kraju razgovora pitali smo ga hoće li se vratiti u Rusiju. „Ne znam“, odgovorio nam je, a onda smo ga pitali o čemu ovisi njegov potencijalni povratak. „Jasno mi je da u ovom trenutku, s ovakvom kulturnom politikom u Rusiji, s ovakvom političkom strukturom, ne bih mogao snimati ništa. A film je moj život. Kada snimam film osjećam se živim, ne mogu bez toga živjeti. Ako će mi zabraniti snimanje filmova do kraja života, onda se neću ni vratiti u Rusiju“.