Današnje mlade generacije u životu će u prosjeku promijeniti čak četiri karijere, a 38-godišnja magistra kroatistike i komparativne književnosti Andreja Rambrot Malenica ne samo da je već napravila tri karijerna zaokreta nego i dalje uči druge

Dok je u socijalizmu bilo uobičajeno da netko provede radni vijek na istom radnom mjestu, danas je uobičajeno da osoba mijenja ne samo radna mjesta, nego i karijere. Takav zanimljiv primjer je magistra kroatistike i komparativne književnosti, tridesetosmogodišnja Andreja Rambrot Malenica, koja je nakon kraćeg iskustva s poslovima u struci napravila prvi poslovni zaokret u svijet marketinga. Prethodno se susrela s japanskim konceptom „ikigai“, čija je osnovna ideja pronaći radost i svrhu u životu. ”Ikigai” je presjek onoga što netko voli, u čemu je dobar, što je potrebno svijetu i za što osoba može biti plaćena. Njezin „ikigaj“ u to vrijeme bio je kreativno pisanje i tako je završila u ”copywritingu”. Potom je u 29. godini bez početnog kapitala, nekoga u obitelji tko je poduzetnik ili mentora odlučila postati poduzetnica. Prije osam godina otvorila je marketinšku agenciju Pisalica, u kojoj je ubrzo počeo raditi i njezin tadašnji partner, a današnji suprug. Pisalica iz godine u godinu bilježi rast, ali danas odluke donosi njezin suprug koji poslove obavlja s iskusnim timom koji su izgradili. Andrea Rambrot Malenica odlučila je da će imati treći zaokret u karijeri i u listopadu 2024. otvorila je Centar za coaching u karijeri. U Pisalici je bila najprije ”copywriter”, nakon toga se posvetila kreiranju brend strategija za klijente, a trenutno je u suvlasničkoj strukturi agencije. Odlazak iz Pisalice pao joj je teže nego što je mislila da hoće. Oko Pisalice izgradila je dobar dio svog identiteta poduzetnice pa je trebalo skupiti hrabrost kada je kretala u nešto novo.

Kako je rekla, Centar za coaching u karijeri odlučila je otvoriti zato što se nakon osam godina u poduzetništvu, odnosno 12 u marketingu, osjećala kao hrčak u ”rollercoasteru”, dani su joj postali isti i u svemu tome izgubila je sebe. Krajem 2022. rodila je prvo dijete, sa skoro 36 godina, trudnoća i porod teško su joj pali i bili svojevrsno „buđenje“ iz sna koji više nije bio njezin. U profesionalnom ”coachingu” pronašla se u potpunosti jer tu može, istaknula je, pokazati svoje najbolje strane.

„Mogu razumjeti i podržati osobu, a i izazvati energiju da se ona ohrabri i motivira za promjene. Kada nešto radim, onda sam u tome vrlo temeljita. Mogla sam prozvati ‘coachem’ kao što rade neki na tržištu, ali nisam. Godinu dana učila sam razne tehnike u renomiranom institutu i stekla diplomu profesionalnog ‘coacha’ koju je priznao European Coaching Association. Također sam drugi put završila NLP Practitioner i trenutno se obrazujem za ‘mastera’ u neurolingvističkom programiranju. Iduće godine planiram dvije velike edukacije, NLP Trainer i propedeutiku. I tu ne mislim stati jer vjerujem u cjeloživotno obrazovanje i učenje me raduje. Negdje sam pročitala istraživanje da će današnji mladi tijekom života u prosjeku promijeniti četiri karijere. Ako to usporedim s karijerama mojih roditelja, na primjer, koji su promijenili možda jedan ili dva posla u životu, jasno je da su cjeloživotno učenje i fleksibilnost obavezni”, rekla je naša sugovornica.

Naglasila je da voli raditi s ljudima i da se u svakodnevnom kontaktu s drugim poduzetnicima naslušala raznih priča o izazovima poduzetništva, strahovima, anksioznosti, ”burnoutu” i nemogućnosti balansiranja poslovnog i privatnog.

‘Naslušala sam se priča o anksioznosti, burnoutima i nemogućnosti balansiranja između poslovnog i privatnog’

„Iz svega toga rodila se ideja da ću se usmjeriti na podršku poduzetnicima u njihovim izazovima. Jer iskreno ih razumijem, a sada zahvaljujući temeljitom ulaganju u obrazovanje imam i alate kojima ih mogu dovesti u za njih bolje stanje. U Centru nudim nekoliko vrsta usluga: biznis ‘coaching’, ‘coaching’ za upravljanje stresom, karijerni ‘coaching’ te ‘onboarding’ i ‘outplacement’ usluge za mikro, mala i srednja poduzeća. U ponudi imam i dva online programa – ReStart karijere i STRESSLESS. Moji klijenti su većinom poduzetnici i lideri. Teme koje se ponavljaju kod većine klijenata su stres i anksioznost, postavljanje prioriteta, postavljanje ciljeva, delegiranje, donošenje odluka, komunikacija očekivanja, davanje ‘feedbacka’, nasljeđivanje biznisa od roditelja… A ponekad ‘izrone’ i privatne teme jer je sve to povezano, mi ljudi smo jedno biće. Moji klijenti rad sa mnom često opisuju kao poslovnu psihoterapiju. Ponosna sam zbog toga što osjete da su sa mnom sigurni i osjete nevjerojatnu podršku koju pruža ‘coaching’, a daje je i psihoterapija. ‘Coaching’ se fokusira na sadašnjost i budućnost, odnosno na dostizanje željenog stanja i kako ga postići. Idealni kandidati za ‘coaching’ su osobe koje žele promjenu, imaju snage suočiti se s izazovima i spremne su prihvatiti odgovornost za svoj život“, objasnila je Andreja Rambrot Malenica.

Važno je naglasiti, istaknula je naša sugovornica, da se u ”coachingu” ne savjetuje, već sesije izgledaju uglavnom kao normalan razgovor u kojem dvije osobe zajedno otvaraju pitanja, često provokativna kako bi klijent izašao iz zone komfora.

„Ponekad radimo i razne vježbe, primjerice sidrimo neku pozitivnu emociju kako bi osoba bolje odradila važan sastanak ili javni nastup, kako bi sebi oprostila pogreške iz prošlosti ili modelirala prethodni uspjeh. Neki moji klijenti idu paralelno na psihoterapiju i to je u redu. No kada na uvodnom besplatnom razgovoru s potencijalnim klijentom vidim da je u pozadini trauma, onda otvoreno kažem da za to nisam educirana i toplo im preporučim rad s psihoterapeutom. Primjerice, javila mi se osoba koja je u ozbiljno depresivnom stanju i osoba koja je bila seksualno zlostavljana i slično. Moje osobne krize i iskustvo su mi svojevrstan ‘kapital’ u radu s ljudima jer mi pomažu da ih bolje razumijem i lakše izgradim odnos povjerenja. Krajem 2021. doživjela sam težak ‘burnout’ od kojeg se još nisam oporavila. Nakon što sam postala majka i ponovo krenula u potragu i izgradnju autentične sebe, otvorilo mi se puno rana i boli iz prošlosti. Krenula sam sa psihoterapijom koja mi je pomogla da naučim ne bježati od svojih emocija, već da shvatim odakle dolaze jer to je prvi korak da se uspješno nosim s njima. Ja radim s ljudima i kako bih drugima pomogla da bi bili dobro, meni je logično da prvo ja budem dobro“, rekla je Andreja Rambrot Malenica.

Andreja Rambrot Malenica kaže da je prije konstantno bila potplaćena, a kada bi tražila povišicu, rekli bi joj da može biti sretna što uopće ima posao. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Kazala je da dnevno s klijentima radi 2-3 sata i ne želi pretrpati raspored jer joj je važna kvaliteta, odnosno da je sat vremena posvećena samo jednoj osobi.

„Ostali dio dana, 2-3 sata, radim na kreiranju online programa i pripremi sadržaja za web i društvene mreže kako bih izgradila brend. Trenutno više radim s pojedincima jer sam se u ovom trenutku na to fokusirala. Tvrtkama nudim usluge ‘coachinga’ za lidere i ‘onboarding’ i ‘outplacement’ usluge za mikro, mala i srednja poduzeća. U ‘onboardingu’ firmama pomažem u procesu odabira novih zaposlenika koji su fit s vrijednostima i organizacijskom kulturom poduzeća i odabranim kandidatima pomažem u procesu prilagodbe na novu radnu poziciju. Oko 20 posto zaposlenika odlazi s novog posla u prvih 45 dana, što je velik trošak za poduzeće. U ‘outplacementu’ podržavam poduzeća da uspješno raskinu poslovne odnose s trenutnim zaposlenicima i podrže ih kako bi se ponovo snašli na tržištu rada. Cilj je otpuštene zaposlenike bez gorčine i u najboljoj mentalnoj formi pripremiti za traženje novog posla. Dio je to društvene odgovornosti organizacija koja se sve više potiče, koja će za male i srednje poduzetnike od 2026. biti obveza u obliku izvještavanja prema ESRS standardima.“

Dok je radila „klasičan“ posao, rekla je da joj nije odgovaralo što ju se često nije čulo kada je predlagala modernije načine rada i inovativne ideje. Također je konstantno bila potplaćena, a kada je tražila povišicu, rečeno joj je da može biti sretna što ima posao. Trebalo joj je više slobode. Nakon višegodišnjeg iskustva u poduzetništvu naučila se nositi s rizikom, vjerovati svojim poslovnim odlukama i donositi ih brzo, naučila se fleksibilnosti i navikla na to da je svaki dan novi izazov, ali i velika prilika. „Ali ne mogu se naviknuti na sulude državne namete. Kada platim sve što je potrebno, ponekad se pitam radim li za državu ili za sebe“, rekla je.

U svijet poduzetništva ušla je s optimizmom smatrajući da će raditi manje i zarađivati više. U početku je možda i bilo tako, no povukao ju je adrenalin koji dolazi s novim prilikama, projektima i klijentima.

‘Poduzetništvo stvara ovisnost pa se nakon nekog vremena vrlo lako može pretvoriti u non-stop poduzetništvo’

„Tako je s većinom poduzetnika jer poduzetništvo stvara ovisnost. I onda se nakon nekog vremena vrlo lako može pretvoriti u non-stop poduzetništvo. Znam mnoge poduzetnike obaju spolova koji se identitetski doživljavaju isključivo kao poduzetnici. To je tužno jer su zbog toga izgubili sebe i životnu radost. I ja sam bila takva, no srećom na vrijeme sam se probudila. Pročitala sam da većina ljudi umre u 30-im, ali ih se zakopa u 80-im. Važno mi je stvarati nove priče, podržati osobe da osvijeste divne resurse koje imaju i tek ih trebaju pokazati svijetu, no važno mi je i biti dobro. Nakon ‘burnouta’ i nakon što sam postala majka, okrenula sam ploču. Ne javljam se na e-mailove i pozive nakon 16 sati tijekom radnog tjedna, nikad vikendima, sve više biram projekte koje želim raditi i s kime ću raditi, radim za iznose koji su meni u redu i za koje smatram da ih zaslužujem temeljem znanja i iskustva. Znam što dajem i znam što za to vrijeme mogu dati svom djetetu, suprugu, obitelji ili sebi. Važem, ali u posljednje vrijeme uvijek biram obitelj ili životnu radost jer to su moje životne vrijednosti. Ako se netko od čitatelja pronašao u mojoj priči, od sveg srca predlažem da preispita životne i poslovne vrijednosti jer su one kompas koji nas vodi prema životu kakav želimo živjeti i kakav ćemo obožavati. Nekima je to posao non-stop, nekima je to obitelj, nekima su to putovanja, a neki bi od svega po malo. Kada znaš što ti je važno, onda sebi daješ najbolju moguću priliku da tako i živiš. A ča je život vengo fantažija?“ zaključila je sugovornica.