Arhitekt Andrija Rusan osnivač je manifestacije Dani Orisa koja će se ove godine 27. i 28. lipnja u Dvorani Lisinski održati jubilarni 25. put. Ovaj međunarodni dvodnevni simpozij okuplja najistaknutije svjetske i domaće arhitekte, urbaniste, dizajnere, studente i zaljubljenike u arhitekturu.

U Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, 27. i 28. lipnja, održat će se jubilarno, 25. izdanje međunarodnog arhitektonskog festivala Dani Orisa. U organizaciji Oris Kuće arhitekture, ovaj dvodnevni simpozij već više od dva desetljeća okuplja najistaknutije svjetske i domaće arhitekte, urbaniste, dizajnere, studente i sve zaljubljenike u prostor, arhitekturu i kulturu građenja. I na ovogodišnjim Danima Orisa održat će predavanja vrhunski međunarodni i domaći arhitekti kao što su Kazuyo Sejima iz Japana, RCR Arquitectes iz Španjolske, Dorte Mandrup iz Danske, Ivanišin.Kabashi. Arhitekti iz Hrvatske, Bevk Perović Arhitekti iz Slovenije, Snøhetta – Jette Hopp iz Norveške, CADO Arhitekti iz Srbije i Maroje Mrduljaš iz Hrvatske. To je prilika da se arhitekti iz raznih zemalja povežu s kolegama i suradnicima iz struke. Cijeli događaj bit će popraćen izložbama, RCR-a u Kući arhitekture Oris i Ivanišin.Kabashi.Arhitekti u Lisinskom.

O tome kako su Dani Orisa uspjeli opstati četvrt stoljeća i što donosi ovogodišnje izdanje, tjednik Nacional razgovarao je s Andrijom Rusanom, osnivačem Dana Orisa i časopisa Oris, arhitektom, izdavačem i promotorom koji je organizator projekta.

NACIONAL: Jeste li se nadali da će Dani Orisa opstati četvrt stoljeća i što je bila vaša ideja kada ste ih osnivali?

Iskreno, nisam na početku uopće razmišljao koliko će to trajati, a kamoli o 25 godina. Sjećam se da su mi tada govorili kolege – čekaj, pa tek si pokrenuo časopis prije godinu-dvije, a sada već hoćeš ovakav stručni skup, nekakve Dane Orisa. Nije li to malo preambiciozno? No smatrao sam da je tako nešto potrebno struci, opstali smo i tu smo gdje jesmo.

NACIONAL: Čini se da je osnovna misao bila da nije dovoljno samo pisati o arhitekturi, nego o njoj treba i govoriti, međusobno se susretati i slušati značajna arhitektonska imena uživo.

Ta komunikacija uživo je jako važna, a osobito zato da ne bismo mistificirali arhitekte i njihov rad. Kada ga vidite na pozornici, doživite način kako govori, osobito o svojim projektima, svojim razmišljanjima, onda dobivate važnu dimenziju u stvaralaštvu toga arhitekta, odnosno uvid o odnosu toga arhitekta prema arhitekturi. Smatram da je to nezamjenjivo. A druga komunikacija je ona međusobna, između ljudi iz struke koji dolaze na Dane Orisa i onda to komentiraju, razmjenjuju mišljenja, kritiziraju, hvale, druže se. To je velika razmjena znanja i iskustva.

NACIONAL: U posljednjih 25 godina na Danima Orisa sudjelovalo je preko 400 predavača. Kako ste ih birali i je li ih u početku bilo teško privući u Zagreb?

Moram priznati da jest, ali smo, ako tako smijem reći, spretni u tome. Naime, to se ne radi tako da se pošalje pismo s pozivom dođite nam i onda čekate odgovor. Čovjek se mora potruditi jer mi smo ipak Zagreb, nismo centar svijeta. Ako tu nema nekog posla, zašto bi neki međunarodno priznati arhitekt dolazio u Hrvatsku? U početku nije bilo jednostavno, ali smo uvijek pronalazili puteve kako doći do nekoga i kako ga privući. A ovo, 25. jubilarno izdanje Dana Orisa, dokazuje da nam to još uvijek uspijeva. Očito je da ta naša mreža koju smo stvarali preko 25 godina dobro funkcionira i sve se više širi. Upravo to nam jako pomaže da ponekad dobijemo i svjetska imena koja želimo. Da ne govorim o domaćima.

NACIONAL: Dani Orisa prerasli su u regionalni brend, odakle dolaze sudionici koji prate predavanja iz publike?

Prošle godine pogledao sam statistiku i mislim da su u publici bili sudionici iz 14 zemalja. Naravno, među njih ubrajam i pet Japanaca koji su se slučajno našli u Hrvatskoj pa su navratili. No znam da su ciljano dolazili gosti iz Skandinavije, neke klase s fakulteta ili profesori sa svojim studentima, baš na Dane Orisa. Ove godine imamo veliki broj partnera, to su fakulteti, škole, institucije i udruge koje smo zamolili da promoviraju Dane Orisa kako bi kvaliteta koju nudimo došla do što većeg broja ljudi. Pa kad vam se javi 50 studenata iz Crne Gore koji krenu ujutro autobusom, a ne mogu trošiti novac na hotele, da bi čuli nečije predavanje, onda čovjek mora biti sretan i ponosan.

NACIONAL: Koliko se upoznavanje arhitekata sa svjetskim imenima i njihovim projektima odražava na njihov rad, primjenjuju li ta nova saznanja i iskustva u praksi?

Mediji uglavnom govore o svjetskim imenima, ali smatram da su izuzetno važna i naša domaća i regionalna imena koja su se dokazala svojim projektima. Siguran sam da postoji kvalitativan utjecaj na arhitektonsku scenu i sve one koji slušaju ta predavanja. Naime, govorim to sa sigurnošću jer sam arhitekt koji radi u praksi, dok za Dane Orisa možda i pretenciozno kažem da mi je hobi. Znam po sebi da i u svojim projektima primjenjujem nešto što me inspiriralo iz tih iskustava Dana Orisa. Ne mogu reći da kopiram, ali i to se ponekad događa nama arhitektima. Zato se usuđujem reći, možda će zvučati bahato, da Dani Orisa u posljednjih 25 godina imaju utjecaj i na razvoj mnogih koji su slušali ta predavanja.

NACIONAL: Koga biste izdvojili od ovogodišnjih predavača? Dolaze arhitekti iz Japana, Danske, Španjolske, Norveške…

To mi je zaista teško, ali izdvojio bih prvih osam sa spiska, a spisak ima njih osam. Za svakog smo se od njih borili. RCR, katalonski arhitekti koji su prije 20 godina prvi put bili naši gosti, a tada su bili mali ured blizu francuske granice, u međuvremenu su dobili Pritzkerovu nagradu, što je najveće priznanje, arhitektonska Nobelova nagrada. Oni grade po cijelom svijetu. No istovremeno sačuvali su iskrenu kreaciju i doista mi je izuzetno drago da ponovo dolaze. Što reći o Kazuyi Sejimi koja dolazi iz Japana? To je veliko ime, kao da razgovaramo o Messiju u nogometu. Naravno, jako mi je drago i da je Mario Mrduljaš prihvatio ideju da govori o hrvatskoj arhitekturi u posljednjih 30 godina, o arhitekturi ‘’nove Hrvatske’’. Na pozornici će biti i hrvatski tim Ivanišin.Kabashi.Arhitekti, dolazi nam i Dankinja Dorte Mandrup koja je napravila puno značajnih projekata po svijetu, Jette Hopp iz čuvenog norveškog ureda Snohetta… Teško mi ih je ukratko opisati i istaknuti njihov značaj jer bih o svima njima mogao dugo govoriti budući da su izuzetni, svaki za sebe. No sve su to naši, Orisovi prijatelji.

NACIONAL: Tko će ove godine dobiti nagradu Orisa?

Ove godine nagrada Orisa dodjeljuje se arhitektima Matiji Bevk i Vasi Perović iz Ljubljane. Oni grade po Europi, Slovenija im je premala i dobitnici su niza nagrada na velikim međunarodnim natječajima, uključujući one za obnovu ljubljanskog Dramskog kazališta, novu Nacionalnu biblioteku u Ljubljani, Neue Galerie u Bečkom Novom Mjestu i stambeni neboder Nordbahnhof u Beču. Nagradu Orisa do sada je dobila i Kazuyo Sejima i RCR iz Španjolske, a ove godine naš je stručni savjet zaključio kako bismo trebali nagraditi kolege iz Slovenije.

NACIONAL: Osim stručne publike, dolaze li i drugi posjetitelji?

Da, naravno. Prevladava stručna publika, ali ima i dosta laika, zaljubljenika u arhitekturu. Svatko može kupiti ulaznicu i slušati predavanja. Posebno nas veseli kada vidimo interes ljudi koji ni na koji način nisu vezani uz struku. I zato ih pozivam da nam se pridruže i ove godine.