Pod krinkom agroturizma neki investitori devastiraju nenaseljene otoke i umjesto maslinika ondje grade vile s bazenima, a to je samo jedan od primjera na koje upozorava šefica međunarodne Komisije za otoke

Iako je turizam i u priobalju i na hrvatskim otocima najvažnija ekonomska djelatnost, rijetki su znanstvenici koji upozoravaju na limitiranost resursa jadranskih otoka i pogubne posljedice odsustva strategije razvoja turizma. „Turizam je kod nas sasvim otišao izvan granica održivosti pa je na otocima dobrim dijelom u kategoriji masovnog. A masovni turizam nigdje nije dobar, pa ni u Hrvatskoj“, istaknula je profesorica dr. sc. Anica Čuka s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru.

Znanstveni interes Anice Čuke vezan je uz aktualne razvojne prakse u kontekstu društvenih, gospodarskih i prostornih ograničenja otoka Zadarske županije i očitovanja turističkog razvoja u županijskom prostornom planiranju. Profesorica Čuka upozorava na paradoks u prostornom planiranju, jer „planiramo turističke zone, a turizam nam se odvija u rezidencijalnim područjima diljem obale i na otocima“. S najvećim problemima suočavaju se stanovnici tzv. premoštenih otoka, dok su mali, nenaseljeni otoci izloženi ataku, prevari, devastaciji i rasprodaji nasrtljivih stranih, ali i domaćih investitora.

O tim i drugim posljedicama situacija u kojima ne koristimo ili zanemarujemo prostorne planove kojima se štiti javni interes i omogućava održiv razvoj prostora u kojem živimo, razgovarali smo s profesoricom Čukom, koja je odnedavno predsjednica Komisije za otoke IGU (International Geographic Union Islands Commission) i članica Izvršnog odbora ISISA-e, najveće svjetske znanstvene udruge koja okuplja znanstvenike koji se bave istraživanjem malih otoka.

B&B: Zašto ste svoj znanstveni interes usmjerili prema istraživanju hrvatskih otoka, a posebno utjecaju razvoja turizma na zadarske otoke?

Moj znanstveni interes usmjeren je prema otocima od početka moje znanstveno-istraživačke karijere jer sam i sama podrijetlom s triju otoka zadarskog arhipelaga. Moji preci zaslužni su za izgradnju dijela otočnog krajolika i dosta sam vezana uz taj prostor. U svojoj doktorskoj disertaciji bavila sam se otočnim krajolikom i njegovom transformacijom pod utjecajem društveno-gospodarskog razvoja. Turizam je jedan od najvećih pokretača otočne ekonomije. Ali je isto tako i jedna od prijetnji osjetljivim otočnim ekosustavima, a posredno i neposredno i otočnim krajolicima. Posljednjih godina dosta sam aktivna u međunarodnim znanstvenim udrugama koje okupljaju znanstvenike koji se bave otocima. Imala sam priliku, u komunikaciji s kolegama iz drugih dijelova svijeta, upoznati se i s posljedicama nekontroliranog razvoja turizma na otočni prostor. Ranije sam se više bavila otočnim krajolicima, korištenjem zemljišta i demografskim značajkama otoka, a sad sam se usmjerila i prema razvoju turizma i njegovu utjecaju na prostor.

‘Inozemni poduzetnik kupio je dio Žižnja i posadio maslinik. No u središtu posjeda je vila s bazenom s pogledom na Kornate’

B&B: Kakav je turizam na otocima, a kakav im turizam zapravo treba?

Hrvatska ima oko 50 naseljenih otoka koji su dosta prostorno raspršeni, administrativno usitnjeni, imaju različita geografska obilježja pa se u skladu s time i različito razvijaju. Stoga ih ni po pitanju razvoja turizma ne možemo sve jednako opisati. Najveći dio turističkog prometa na otocima, oko polovina, odvija se na premoštenim otocima poput Paga ili Vira. Oni su stoga pod najvećim pritiskom što je posebno vidljivo kroz izraženu prekomjernu izgradnju stanova za odmor te jačanje procesa apartmanizacije uz vidljivu betonizaciju. Najmanji otoci, pogotovo oni pučinski, najmanje su izloženi turizmu, no gotovo svi naseljeni otoci u određenoj su mjeri pod utjecajem turizma. Masovnost je posebno prisutna na premoštenim i većim otocima te u većim otočnim naseljima. Jedan od posebno negativnih učinaka masovnog turizma je sezonski pritisak na lokalnu infrastrukturu. Mnogi otoci nemaju odgovarajuće riješeno pitanje vodoopskrbe, odvodnje, nemaju dovoljno jaku električnu mrežu koja može podnijeti veliki pritisak u ljetnim mjesecima. Problem odlaganja otpada na otocima posebno se ističe u ljetnoj sezoni kad tamo boravi znatno veći broj posjetitelja. Infrastruktura jednostavno ne podržava toliki broj turista što je jedan od indikatora neodrživog razvoja turizma. Uz to još treba spomenuti i pojačanu buku. Buka je jedan od problema koji sve češće pogađaju lokalno stanovništvo. Alarmantno je povećanje cijena nekretnina koje više nisu dostupne lokalnom stanovništvu. Otocima treba da se za svaku pojedinu destinaciju donese određeni plan upravljanja u skladu s potrebama, ali i mogućnostima razvoja turizma. Tako bi se onda preduhitrile pojedine negativne pojave u prostoru. Također, treba raditi na tome da se razviju pojedini selektivni oblici turizma. Produljenje sezone i smanjenje pritiska ljeti, realno je teže očekivati u malim ruralnim otočnim sredinama gdje je ipak naglasak na kupališnom turizmu. Negativni učinci turizma na pojedinim dijelovima naše obale toliko su uzeli zamah da je pitanje može li se neke od tih učinaka neutralizirati. To se posebno odnosi na cijene nekretnina u turističkim naseljima. Premda treba naglasiti da nije turizam jedini čimbenik povećanja tih cijena.

B&B: Zašto su turističke zone postale razvojni paradoks hrvatskog turizma?

Turističke zone su paradoks jer se turizam u Hrvatskoj ne odvija samo u turističkim zonama, već najvećim dijelom u rezidencijalnim četvrtima, i to u privatnom smještaju. Postavlja se pitanje čemu onda te turističke zone uopće služe. Posebno se to odnosi na zone koje su predviđene za turistička naselja (u prostornim planovima označena oznakom T2) koja se najčešće pretvore u obična apartmanska naselja koja zjape prazna u zimskom dijelu godine. No te se zone ne razlikuju previše od građevinskih zona u naseljima koje su izložene nekretninskom biznisu koji zadnjih godina cvjeta diljem obale. Nerijetko su stanovi u tim nekretninama u vlasništvu inozemnih vlasnika, a zbog vrlo loše kontrole dobar dio toga iznajmljuje se nelegalno. Novac od najma ide u inozemstvo, a turisti pritišću lokalnu infrastrukturu i crpe lokalne resurse. Da se razumijemo, i dio domaćih vlasnika iznajmljuje smještaj nelegalno. To znači da bi i statistički pokazatelji o broju ostvarenih noćenja realno trebali biti daleko veći. Paradoksalno je da smo svjesni kako je u nekim prostorima već sad broj turista prevelik i da su negativni učinci sve vidljiviji, ali i dalje planiramo proširenje turističkih kapaciteta.

Profesorica Anica Čuka predsjednica je Komisije za otoke IGU-a (International Geographic Union Islands Commission) i članica Izvršnog odbora ISISA-e, najveće svjetske znanstvene udruge čiji članovi istražuju male otoke. FOTO: PIXSELL

B&B: Zašto je broj turista po stanovniku otoka postao indikator razvoja turizma?

To nije jedini indikator turizma, ima ih još. To je samo jedan od onih koji se često spominju u literaturi. Broj turista po stanovniku ne može nam ukazati na stupanj razvoja turizma. No ako imamo podatak da u nekom prostoru godišnje na jednog stanovnika dolazi i 50 turista, poput otoka Paga, možemo pretpostaviti da se radi o velikom pritisku. Poglavito stoga što se na našim otocima turizam odvija u samo nekoliko ljetnih mjeseci. Taj je pritisak u srpnju i kolovozu još veći. Već neko vrijeme zbog negativnih učinaka turizma – ponajprije rasprodaje nekretnina, povećanja cijene kupnje ili najma otočnih nekretnina pa time i nemogućnosti osiguranja priuštivog stanovanja na otocima – u Španjolskoj se, na Kanarskom otočju i Balearima, odvijaju intenzivni prosvjedi. Lokalno stanovništvo želi smanjiti broj turističkih dolazaka, a pojedini su čak toliko ogorčeni da žele potpuno zabraniti turizam. Trebali bismo učiti od drugih otočana koji su se s problemima proizašlim iz masovnog turizma, suočili prije nas. Pag sa svega oko 8000 stanovnika, ima oko pola milijuna turističkih dolazaka, otok Vir sa svega 3000 stanovnika ima ih skoro 100.000. To su ogromne brojke, a na Pagu se planiraju i dodatne, nove turističke zone. Treba spomenuti da je najnoviji županijski prostorni plan ipak predvidio smanjenje površina turističkih zona otoka Paga u odnosu na prijašnje planove. No još uvijek se radi na tome da se te zone šire u odnosu na postojeće izgrađene. Otok Pašman je jedan od zadarskih otoka koji predviđaju dosta novih turističkih zona. Pitam se je li to povećanje u skladu s najavama premošćivanja Pašmana i hoće li taj otok doživjeti sudbinu preizgrađenog Čiova ili Vira? Pojedini otočani smatraju da je to dobro za otoke i da će im to dovesti razvoj. No pitanje je koliko su doista profitirali otoci i otočani od nekontroliranog razvoja masovnog turizma. Nedavno smo radili istraživanje o zdravstvenoj infrastrukturi i dostupnosti zdravstvenih usluga na otocima. Otočani smatraju da im je u turističkoj sezoni još slabije dostupna zdravstvena usluga zbog prevelikog pritiska na otočne ambulante.

B&B: Što bi trebale učiniti jedinice lokalne samouprave, smanjiti površine turističkih zona u prostornim planovima?

Ne moram ni spominjati da su u Hrvatskoj jedinice lokalne samouprave loše organizirane. To se odnosi i na otočni prostor. Dovoljno je spomenuti samo jedno Čiovo koje ima svoju otočnu općinu, manji dio otoka je pod Gradom Splitom, pojedina naselja pod Gradom Trogirom, a dijelovi otoka su čak unutar naselja Trogir. Kako uopće donijeti jedinstveni plan upravljanja otocima pored takve administrativne rascjepkanosti, a često i političke neusuglašenosti? Osim toga, otočna politika se često kroji s kopna jer su, primjerice, šibenski, zadarski i dubrovački mali otoci pod upravom regionalnih središta na kopnu. Pitanje je koliko oni razumiju otočnu problematiku? Smatram da treba korigirati i smanjiti turističke zone na otocima, pogotovo tamo gdje je broj turista višestruko nadmašio broj lokalnog stanovništva. Posebno se to odnosi na smanjenje zona turističkih naselja čije daljnje širenje samo pridonosi apartmanizaciji. Na većim otocima može se razmatrati mogućnost gradnje zona s manjim hotelima. Ali ne svugdje, već pažljivo, tamo gdje lokalni resursi to mogu podnijeti. Po postojećim planovima, turističke zone su predviđene u skoro svakoj najatraktivnijoj uvali diljem otočnog prostora. Pitam se mora li baš svaka uvala biti nagrđena apartmanima i trebaju li sve te uvale i plaže biti izložene prekomjernom broju posjetitelja koji uvelike štete okolišu?

‘Ključni su prostorni planovi jer je utjecaj građevinskog lobija diljem obale doveo do prekomjerne izgradnje’

B&B: Kako odoljeti pritisku investitora? Kako sačuvati otočke uvale?

Vrlo jednostavno, prvi alat su prostorni planovi. Ono što nije u prostornom planu, ne može se implementirati u prostoru. Jasno je da je pritisak investitora ogroman i da je utjecaj građevinskog lobija diljem obale doveo do prekomjerne izgradnje. Grade se mahom stanovi i apartmani, bez adekvatne prateće infrastrukture. Uloga jedinice lokalne samouprave je ključna u kreiranju planova. Ali oni se moraju raditi s ciljem zadovoljavanja javnih potreba, a ne privatnih interesa. Po pitanju razvoja turizma i sami otočani imaju dvojaka razmišljanja. Ima onih koji bi rado povećali kapacitete i nove turističke zone jer one možda prostorno obuhvaćaju zemljište čija bi se cijena prenamjenom višestruko povećala. Tako bi prodajom ostvarili značajne prihode. No ima i onih koji su svjesni da razvoj turizma treba planirati pažljivo i da je u pojedinim naseljima turizam izmakao kontroli. No lokalna politika mora voditi računa o održivom razvoju i zadovoljenju javnog interesa.

B&B: Što nam kazuje primjer otoka Molata kojem planiranom gradnjom prijeti totalni kolaps?

Na nedavnom znanstvenom kolokviju istaknula sam primjer Molata jer sam malo detaljnije ušla u prostorne planove koji se bave tim otokom. Moram naglasiti da je to samo jedan primjer i da je slična situacija i na drugim otocima. Na Molatu je postojećim prostornim planom planirana gradnja četiriju novih turističkih zona s ukupnim kapacitetom od novih 1000 postelja. To je otok koji službeno ima ispod 200 stanovnika, od kojih je 80 posto u životnoj dobi 65 i više godina. To znači da nisu radno aktivni. Molat je otok koji nema riješenu vodoopskrbu. Nedavno je za vrijeme potresa došlo do pucanja mjesne vodospreme koja se inače ljeti puni vodonoscem te je došlo do gubitka vode o kojoj otočani ovise. Zamislite da se to dogodilo u ljetnom dijelu godine kad su na otoku i turisti i da o toj vodi ovise i neke od novih planiranih turističkih zona. Osim nedostatka vode, na Molatu nema riješenog sustava odvodnje. Otok godinama nema ni liječnika. Kad bi se realizirale nove planirane zone u punom kapacitetu i ako bi samo dva ljetna mjeseca, u srcu sezone, ti kapaciteti bili puni i kad bi u njima prosječno turisti boravili tjedan dana – to bi značilo oko 8500 turističkih dolazaka na otok koji je zadnjih godina službeno imao oko 400 turističkih dolazaka. S obzirom na infrastrukturu, to je za taj otok potpuno neprimjereno.

‘Turizam je jedan od najvećih pokretača otočne ekonomije. Ali je isto tako i jedna od prijetnji otočnim ekosustavima’

B&B: Imate li primjere inozemnih investitora koji devastiraju otočko dobro?

Kako sam se u svom istraživanju više i dublje bavila zadarskim otocima i prostornim planovima koji obuhvaćaju taj prostor, uočila sam i neke pojave koje nipošto ne pogoduju daljnjem razvoju otoka. Smatram ih izrazito lošom praksom i ugrožavanjem malih nenaseljenih otoka koji su Hrvatskoj od strateškog značenja pa zaslužuju i posebnu brigu. U prostornom planu općine Tkon na otoku Pašmanu stoji da se na poljoprivrednom zemljištu ne smiju graditi objekti izuzev poljoprivrednih kućica do 30 m2 površine. I to na zemljištima minimalne površine 2000 četvornih metara. No postoji i jedna iznimka – na zemljištima od 3 ha i više, na udaljenosti od 100 m od mora, dozvoljena je izgradnja građevine površine 400 četvornih metara za potrebe prijavljenog OPG-a i za pružanje ugostiteljskih i turističkih usluga u seljačkom domaćinstvu. To je dobro za razvoj agroturizma na otocima na kojima postoje veći posjedi i gdje se ljudi tradicionalno bave poljoprivredom ili žele svoje proizvode ukomponirati u turističku ponudu. Takav turizam daje dodatnu vrijednost u prostorima u kojima se razvija, a ljudima koji žive od poljoprivrede, omogućuje lakši opstanak na tržištu i lakši život u ruralnom području zahvaljujući dodatnim prihodima. No kako to izgleda u praksi u općini Tkon na otoku Pašmanu? Tako što je inozemni poduzetnik kupio južni dio malog nenaseljenog otočića Žižnja i na njega posadio maslinik. No u središtu posjeda je vila s bazenom s pogledom na Kornate. Investitor je, zapravo, pod krinkom agroturizma, na otok doveo čisti luksuzni odmorišni turizam! Degustacija maslinova ulja na tom posjedu moguća je samo onima koji se tamo odmaraju, jer je otok gotovo nedostupan. Još je gori slučaj, koji zahtijeva i pažnju nadležnih institucija, na susjednom otočiću Košari gdje trenutačno talijanski investitor gradi apartmane za odmor turista iako tamo ne postoji uopće poljoprivredna proizvodnja. Navodno će naknadno posaditi masline. To je upitno jer se radi o neplodnom kamenjaru na kojem masline teško mogu i uspijevati. Pitanje je kako je dobio dozvolu za gradnju bez da je najprije otvorio OPG? Ili kako je otvorio OPG ako nema nikakvu poljoprivrednu proizvodnju? Radi se o čistoj devastaciji prostora i rasprodaji temeljnih resursa inozemnim građanima!