Anja Đurinović igra u predstavi ‘Mediteranski brevijar, na valovima Radio Mediterana’, autorskom projektu Pavlice Bajsić Brazzoduro, a premijera je održana 21. ožujka u Gavelli. Najprevođenijoj hrvatskoj knjizi ‘Mediteranski brevijar’ Predraga Matvejevića pridružuju se ‘Priče iz susjedne luke’ Olje Savičević Ivančević.

U petak, 21. ožujka, u maloj dvorani Gavelle premijerno JE izvedena predstava “Mediteranski brevijar, na valovima Radio Mediterana”, autorski projekt Pavlice Bajsić Brazzoduro, nastao u produkciji RadioTeatra i Gavelle, prema najprevođenijoj hrvatskoj knjizi “Mediteranski brevijar” književnika, intelektualca, humanista i mirotvorca Predraga Matvejevića, nositelja francuske Legije časti. Tekstovima iz “Brevijara” dodane su “Priče iz susjedne luke” o mediteranskim lukama koje je napisala Olja Savičević Ivančević posebno za ovu predstavu.

Redateljica i dramaturginja je Pavlica Bajsić Brazzoduro, glazbu i radiofonijske ulomke radio je Dino Brazzoduro, scenografiju Stefano Katunar, a kostimografiju Marita Ćopo. U predstavi igraju Filip Šovagović, Sven Medvešek, Dino Brazzoduro, Nenad Kovačić, Cihisomo Makunje-Maku, Una Patafta, Antonija Stanišić Šperanda, Franjo Dijak, Domagoj Janković, Hrvoje Klobučar i Anja Đurinović.

“Mediteranski brevijar”, dragulj svjetske esejistike, spoj je autorove filozofije, enciklopedijskog znanja i imaginacije te privatnog doživljaja Mediterana koji tisućljećima spaja mnoge kulture i civilizacije.

Okvir predstave je Radio Mediteran, radijska stanica za koju ne znamo gdje se nalazi. Predstava je zamišljena kao program tog zamišljenog radija, na kojem govori Filip Šovagović kao pripovjedač. O tome kako je “Mediteranski brevijar” adaptiran za kazalište i kako su podijeljene uloge, tjednik Nacional razgovarao je s Anjom Đurinović, jednom od glumica u predstavi. Anja Đurinović diplomirala je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a od 2015. godine stalna je članica ansambla Gavelle. Tamo je ostvarila niz značajnih uloga u predstavama “Sokol ga nije volio” Fabijana Šovagovića, “Krivi Billy s Inishmaana”, “Spaljena”, “Posjet stare dame”, “Zagreb 2020”, “Višnjik”, “Kiklop” i mnogim drugima. Prošle jeseni napravila je i autorsku predstavu “Pozdravi pozdravima” o kultnoj predstavi iz sedamdesetih godina.

NACIONAL: Esejističko djelo poput ‘Mediteranskog brevijara’ teško je adaptirati u kazališnu predstavu. Kako je to zamislila redateljica i dramaturginja Pavlica Bajsić Brazzoduro i kakva je uloga radija?

Radio je u predstavi važan. Ne mogu zamisliti da se to djelo interpretira na neki drugi način, nego baš putem Radio teatra, zato što takav teatar ima drugačije mogućnosti, druge zakonitosti i na specifičan način priča priču i vodi cijelu predstavu. I naslov predstave je “Mediteranski brevijar na valovima Radio Mediterana”. Tako da ono što mi radimo u maloj dvorani Gavelle predstavlja taj Radio Mediteran koji prenosi “Mediteranski brevijar”. Osim toga, uz tekstove Predraga Matvejevića jednako su zastupljeni i tekstovi naše književnice Olje Savičević Ivančević. To su sjajni tekstovi koje je ona napisala za ovu predstavu i misaono se vežu na Matvejevića, a u sve to se uklapaju tekstovi autorice i redateljice predstave Pavlice Bajsić Brazzoduro.

NACIONAL: Jeste li morali ponovo pročitati “Mediteranski brevijar” kako biste se uživjeli u svoje uloge?

Moram priznati da sam prošlog ljeta prvi put na moru pročitala “Mediteranski brevijar” kada sam saznala da nastupam u predstavi. Doživljaj knjige mi je još uvijek svjež.

‘Kroz predstavu obuhvaćamo cijeli Mediteran. Igramo likove iz tih luka, a gledatelji imaju priliku zaviriti u razna povijesna vremena i u razne priče stanovnika Mediterana’

NACIONAL: Kako se u to uklapaju ‘Priče iz susjedne luke’ Olje Savičević Ivančević?

Ti tekstovi su se izvrsno uklopili jer su tematski vezani uz “Brevijar”, a atmosferski su upotpunjeni glazbom koja je također važan dio predstave. Te priče su ono što mi igramo. Jako su duhovite i brze, odnosno jako su “igrive”, kako mi to volimo reći. Nadopunjuju Matvejevića tako da ih čine “kazališnijima”.

NACIONAL: Te priče smještene su u mediteranska mjesta i luke.

Tako je, svaka priča smještena je u neku drugu luku Mediterana, na koju se i Matvejević referira. Imamo Split, Odesu, Makarsku, Bodrum u Turskoj, Napulj i Siciliju. U predstavi brzinom radijskih valova obuhvaćamo taj cijeli prostor i možemo prijeći velike udaljenosti između tih mediteranskih luka. Igramo likove iz tih luka, njihove životne situacije, a gledatelji imaju priliku zaviriti u razna povijesna vremena i razne priče stanovnika Mediterana, koje veže blizina mora i specifični mediteranski mentalitet, odnosno sve što Mediteran daje – i dobro i loše.

NACIONAL: Za potrebe pisanja ‘Brevijara’ Matvejević je tri puta obišao Mediteran, putovao je koristeći stare karte, rječnike, dnevnike, putopise… Je li to to prezentirano u predstavi?

Zapravo jest jer imamo veliko bogatstvo u materijalima koje je redateljica Pavlica Bajsić Brazzoduro uvrstila u predstavu. Ona ima dokumentarne tonske zapise Matvejevićevog glasa koji čita dijelove teksta i on će se čuti u predstavi, kao glas s Radija Mediteran. Redateljica dramaturški vodi njegove kratke isječke tako da se i mi na njih nadovezujemo. Iako činjenično ne moramo znati da je on za potrebe pisanja knjige tri puta proputovao Mediteran, atmosferu njegovih putovanja i plovidbe prenijeli smo u predstavu. I kako on kaže, a to se u predstavi spominje na nekoliko mjesta, nije toliko važno kakvi smo na početku putovanja, već na kraju.

Anja Đurinović, kao i ostali glumci u predstavi, igra nekoliko uloga | Foto: Sasa Zinaja/NFoto

NACIONAL: Pripovjedač je Filip Šovagović. Kakva je njegova uloga, je li on samo glas ili je i fizički prisutan na sceni?

Filip Šovagović je stalni glas na radiju koji je ključna poveznica svih segmenata predstave. On nas uvodi u svaku priču i povezuje tekstove, Matvejevića, Olju i Pavlicu. Međutim, on nije samo glas, on je i fizički prisutan na sceni. Radijsku i kazališnu čaroliju stvaramo uživo na sceni i ništa ne skrivamo. Nas je u predstavi sedam i svatko ima više uloga. Filip Šovagović je pripovjedač, a nas šestero igramo različite uloge. No kroz cijelu predstavu provlačimo iste motive kako bismo zaokružili cijelu priču.

NACIONAL: Koje uloge vi interpretirate?

Ja sam jedna od kapetanica, u priči u Italiji sam majka koja porađa Piccinina. Vrlo zanimljiv lik koji je bio stvarna osoba i umro je sa sto i nešto godina. Bio je pjevač bez formalnog obrazovanja, ali vrlo važan za Italiju. Igram i spikericu na Radiju, susjedu, bakicu, puno različitih uloga koje je trebalo svladati u dva mjeseca proba.

NACIONAL: Mediteran je prostor multikulturalnosti, povijesnog sretanja i miješanja civilizacija, a to se događa i danas, kada je postao i groblje migranata koji se pokušavaju domoći europskih obala. Jesu li u predstavi obrađene i te teme?

Jesu, to je kolaž duhovitih, tužnih, starih i suvremenih priča. Svaka priča ima elemente dokumentarnosti jer ih je Olja je pisala prema informaciji ili isječku iz medija. No onda su one prešle u bajku, basnu ili u crticu. Što se tiče teme Mediterana kao groblja migranata, u predstavi imamo dvije kapetanice. To su Carola Rackete i Pia Klemp, njemačke državljanke koje rade na brodovima Sea Watch koji spašavaju migrante u Mediteranu. Imamo dva nadopisana transkripta s njihova suđenja. Njima se sudilo zato što su prisilno pristale u neke luke da bi spasile migrante koji su bili na brodu. Na kraju se i kaže što je s tom pričom bilo dalje. Jedna je oslobođena optužbe, a drugoj se još uvijek sudi.

NACIONAL: Predstava je politički angažirana, iako to nije bila prvotna namjera.

Ali se samo po sebi nametnulo. To je sve, na žalost, jako aktualno. Na Mediteranu je i Gaza i Odesa, a znamo što se tamo događa. Sve te teme obuhvaćene su u našoj predstavi.

‘Pavlica Bajsić Brazzoduro ima dokumentarne tonske zapise Matvejevićeva, glasa dok čita dijelove teksta i on će se čuti u predstavi kao glas s Radija Mediteran’

NACIONAL: Glazbu je napisao Dino Brazzoduro, kakvu ulogu ima u predstavi i tko je izvodi?

Izvodi je naš bend Radija Mediteran u kojem su Dino Brazzoduro, Nenad Kovačić, Cihisomo Makunje-Maku i Una Patafta. Imamo četveročlani bend koji je sjajan, a upotpunjuje ga i Filip Šovagović koji je kao pripovjedač i član benda. Oni su s nama na pozornici, uživo sviraju i pjevaju i glazba se isprepliće s radnjom. Sve se to nadopunjava – radio, pjesma, tekstovi, gluma, ples, glazba. Ta glazba je iz raznih zemalja i raznih luka i ilustrira atmosferu svake luke, naglašavajući različitosti kultura na Mediteranu. Svakako bih željela spomenuti i Anu Kreitmeyer, suradnicu za pokret. Iako smo simbolički na radiju, pokret je bio jako važan. Ana je s nama odradila odličan posao.

NACIONAL: Vi ste stalna članica Gavelle, je li vam ovo prvi put da radite s redateljicom Pavlicom Bajsić Brazzoduro?

Točno, stalna sam članica ansambla Gavelle i prvi put radim s Pavlicom Bajsić Brazzoduro. Otkad sam u ansamblu, ona nije radila u Gavelli, tako da me jako veseli raditi s njom. Iskustvo je sjajno jer je drugačiji pristup od onog klasičnog, kada na prvoj čitaćoj probi dobijete tekst i svoju ulogu i onda ga se postavlja prema konceptu redatelja. S ovakvim materijalom Pavličin pristup mi odgovara i blizak mi je upravo zato što sam se cijeli život bavila suvremenim plesom. A tu prevladavaju slični principi kroz improvizacije na temelju zadanog materijala, koje se onda usustavljuju i povezuju.

NACIONAL: Krajem prošle godine u Gavelli ste imali i autorski projekt “Pozdravi pozdravima” o kultnoj predstavi iz sedamdesetih godina. Kakvo je bilo iskustvo?

Istovremeno i prekrasno i nevjerojatno iscrpljujuće, kad sam shvatila u što sam se “uvalila” i koliko je to dodatnih zadataka. Međutim, jako sam sretna da sam to uspjela napraviti s mojim sjajnim kolegicama Selmom Sauerborn, Marijanom Matoković i Natalijom Manojlović Varga koja je nam je kao redateljica bila vanjsko oko i držala nam leđa. To mi je bila velika želja niz godina jer je prošle godine obilježena pedeseta obljetnica predstave “Pozdravi” po motivima Eugenea Ionesca u režiji Ivice Boban i igri Mladena Vasaryja, Željka Vukmirice i Darka Sriće. Odigrana je premijerno 1974. na kazališnom festivalu Dani mladog teatra u Teatru &TD. Bio je to početak fizičkog teatra kod nas. Predstava je igrala preko 500 puta po cijelom svijetu. To je sada, iz naše perspektive, neponovljivo.

NACIONAL: ‘Mediteranski brevijar’ igra u maloj dvorani Gavella, a za nju vlada veliki interes. Namjeravate li s njom putovati?

Nadam se tome. Ako je Matvejević tri puta proputovao Mediteran da napiše knjigu, mi bismo ga trebali oploviti barem jednom i gostovati u svakoj od luka u predstavi. Prilično smo mobilni, imamo opremu jer smo radiofonska predstava. Matvejević je bio i građanin svijeta i građanin Mediterana. A to bismo i mi svojom predstavom željeli prenijeti današnjoj publici u mediteranskim gradovima.