Sukob huligana u širem centru Splita, uništena gradska imovina, 21 ozlijeđen policajac, 47-godišnji muškarac iz Slavonije, koji se bori za život i ukradena policijska snimka, koja je dokazni materijal u istrazi. To je epilog jednog svibanjskog dana 2025. u Hrvatskoj. Da stvar bude gora, nitko od klubova, ni Dinamo ni Hajduk nije osudio takvo ponašanje, a kako stvari stoje, niti neće. Krešimir Antolić, magistar kriminalistike, bavio se sa sigurnošću na mnogim velikim natjecanjima, radio je u policiji 17 godina i vjerojatno najkompetentniji sugovornik za problem huliganizma u Hrvatskoj. 

Kako je moguće da dva autobusa zagrebačkih huligana dođu u širi centar Splita, a potom 300 splitskih huligana, s druge strane, došeće na tučnjavu, bez da ih policija registrira ili zaustavi obračun?

– Policija kod nas djeluje isključivo reaktivno, kad su huligani u pitanju. To je veliki propust policije, ta dogovorena, nazovimo je, tučnjava, dio je huliganskog svijeta. Oni su, sa svoje strane, napravili inicijaciju, ušli su u grad, i to u jedan od najopasnijih splitskih kvartova. Žalosno je što policija nije prikupila dovoljno informacija, a još žalosnije što šef splitske policije kaže da su ih huligani pratili! Pazite, huligani prate policiju, pa što ne bi trebalo biti obratno?  I onda nakon toga imamo službeni policijski video, u kojem se snimaju navijači i čuju se upute policajca, koji izađe na portalu “Balkanski navijači”!

Premijer Andrej Plenković kaže da je policija munjevito reagirala. Je li 10 minuta, koliko je trajala tučnjava, munjevita reakcija, obzirom da je riječ o središtu Splita?

– Znalo se da igraju Dinamo i Hajduk i da je pojačana sigurnost na ulazima u grad. Ali od splitske policije me ništa ne iznenađuje. Dok sam bio u Dinamu, naš je autobus s igračima kamenovan 200 metara od stadiona! Njihovo poimanje javne sigurnosti je vrlo ekstenzivno. A što se tiče izjave premijera, nije to munjevita nego stihijska reakcija, a sve je ovako završilo jer huligani nisu imali ambiciju napasti policiju. Odmah su sjeli i slijedili upute. Tko zna što bi bilo da su imali intenciju napasti policiju, sreća da to nikad nećemo saznati. I ako je ovo munjevita reakcija, možemo se samo pitati i nagađati što su onda reakcije bez munjevitog predznaka.

Da se po jutru dan poznaje potvrđeno je nakon utakmice. Navijači Hajduka uništavali su gradsku imovinu, razbijali gradom, posljedica čega je ozlijeđen 21 policajac. Nažalost, to je scenarij koji je svake godine na Poljudu, u pravilu izazvan porazima Hajduka. 

– To se sve događalo i prošle godine u ožujku. Pa sjećam se 2015. godine, dok sam bio u Dinamu, tri sata nismo mogli izaći s Poljuda. Tri sata! Zapalili su službeni auto, palili kontejnere, tukli se s policijom, bacali kamenje… Treba napraviti ozbiljnu reviziju sigurnosnog sustava koju čine policija, savez, klubovi, pravosuđe i vidjeti koje su manjkavosti. Gledajte, klubovi imaju čovjeka zaposlenog za rad s navijačima i ja ih pitam što su njihovi ljudi radili u pripremi utakmice? Što rade klubovi u izgradnji vlastitog sustava sigurnosti? Dinamo bi vrlo lako mogao biti drastično kažnjen u Europi, vise o niti.  Potrebno je napraviti reviziju, ne treba bježati od grešaka, ali iste situacije gledamo iz godine u godinu. Što radi pravosuđe?

Broj ozlijeđenih policajaca u navijačkim neredima svake je godine sve veći.

– Gledajte, napad na policiju je napad na državu. Policija je sigurnosni stup svake države. I koji je pravosudni epilog prethodnih huligana koji su napali policiju? Tu nitko nije kažnjen zatvorom i eventualno zabranom dolaska na utakmice.

Mislite da nije?

– Siguran sam da nije. Što je s napadom na policiju na Desincu? Optužnica je dignuta prije pola godine. Potrebna je ozbiljna revizija, Zakon o sprečavanja nereda je dobar zakon, ali je u nekim svojim djelovima mrtvo slovo na papiru.  Ove godine navijači Dinama i Hajduka su zapalili najviše baklji ikad. Torcida je na Maksimiru zapalila baklji kao nikad u povijesti. Što je poduzeto da se utvrdi kako su te baklje unijete na stadion, je li zbog toga netko procesuiran? Ja sam sa svojim timom svojevremeno dobio 12 prekršajih prijava od policije jer je na nekim utakmicama zapaljeno 10 baklji. Mi smo oslobođeni jer smo poduzeli sve sigurnosne mjere koje su u našoj moći. Sad je na svakoj utakmici 100 baklji, a  Torcida je generator tih stvari. Jedan put su razlog ulaznice u Koprivnici, drugi put u Puli, Šibeniku… Uvijek im je netko kriv.

Sociolozi kažu da je Torcida u Dalmaciji više od navijačke skupine, da ima takav utjecaj da joj se nitko ne želi zamjeriti?

– To je točno, Torcida ima specifični utjecaj, ali nitko si ne smije dopustiti da se nečega boji. Pa policija je tu da provodi zakon, a ne da se boji Torcide. Ako imate napad na svoje pripadnike, a imate, morate nešto napraviti da to spriječite. To ne može biti folklor, to je huliganizam. Huligani nisu navijači, radi se o dva posto ljudi među navijačima.  No taj se problem ne rješava. Policija je imala kategorije navijača, A, B i C. Ova potonja, C kategorija, su najrizičniji i njima se po zakonu ne bi trebale prodavati ulaznice za utakmice. No policija je to jednostavno ukinula. Koliko se incidenata dogodilo u međuvremenu? Dogodila se Grčka, napad na policijju u Splitu, tučnjava u širem centru Splita? Šta mi čekamo? Da netko pogine?

Zašto nitko od klubova, tu mislimo na Dinamo i Hajduk, nije osudio sve te napade?

– To je pravo pitanje. Zašto? Evo vam jedan slučaj, znači bivši predsjednik Hajduka, Lukša Jakobušić, je osudio nerede Torcide i nedugo nakon toga dobio otkaz! Nema osude ni Dinama, što me žalosti kao građanina i kao dinamovca. Nije fer to ne osuditi jer su kao tih 100 huligana došli u naše ime, u ime Dinama. Pa to nije istina. Što da je tamo netko poginuo! A mogao je, dovoljan je jedan udarac u glavu, čovjek padne i umre. Cijeli taj proces nije dobar. Mi ćemo osuditi divljačko premlaćivanje u Vodicama, ali ćemo šutjeti kad se djetetu na zagrebačkim Ravnicama skida Hajdukov dres. HNS je riješio mnoge procese, od nacionalnog kampa, zakonodavstva, nacionalnog stadiona, TV prava je digao na ozbiljnu razninu, ali se moraju i ovime pozabaviti, pokušati pronaći rješenje. Dobro rade i u sigurnosnom segmentu, ali je očito da u cijelom procesu nešto ne valja. Represija nije dobra, ali s huliganima se mora represivno. Treba jasno i glasno reći: ‘Da, ovih 100 ljudi su huligani, ubrzat ćemo sudske procese, donijet ćemo drastične kazne da bi 99 posto drugih moglo uživati’. Ali kod nas se samo bilježi i vodi evidencija o napadima, ove godine 21 ozlijeđeni policajac, prošle 30, pa Desinec, obračun ovaj, onaj.. Vodstvo policije ne smije dozvoliti da se netko iživljava nad njihovim djelatnicima.

Huligani u obranu kažu da je to bila tučnjava u strogo kontroliranim uvjetima, bez oružja, nitko nije nastradao od prolaznika, ništa nije razbijeno…

– Ok, ajmo onda opravdati pljačku banke. Došao je čovjek koji ima financijske probleme, nije razbio staklo, nije nikoga ozljedio, uzeo je novac od banke. Pa ajmo svi pljačkati banke.  Što je policija napravila da spriječi sukob? Navijačima i huliganima se bavi uniformirana policija, a zašto se ne bavi kriminalistička policija? Interventni policajac se ne treba baviti preventivno niti razmišljati zašto bi moglo doći do tučnjave. Postoje tri faktora, policija, pravosuđe i klubovi.  Šta je u pripremi utakmice poduzeo čovjek za navijače u Dinamu, Hajduku i policiji? Vjerojatno nitko ništa. Nosioci procesa su definirani, određuje ih Zakon o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima. Ja kad sam radio taj posao etiketiran sam kao ne znam tko, ali samo sam provodio Zakon. Ništa drugo. Ali, evo, ta tučnjava, koja je bila dogovorena po nekim suludim pravilima. Ali čak ni ta pravila nisu ispoštovana. Sa strane Torcide bilo je 3 na 1, koristili su kacige, vidio sam i teleskop. Pa, onda obilazni napadi, napadi s leđa. Ako ste se sučelili onda je pobjednik onaj tko prođe, a ne tko dođe s leđa. I tko je tu pobijedio? Neriješeno? Nemojte da upadnemo u zamku da tu postoje pravila i da opravdavamo, ali čak ni po tim suludim huliganskim uvjetima nije poštovano sve što je dogovoreno. Bad Blue Boysi su izgledali kao vrlo dobro organizirana vojska, Torcida kao desperadosi, ajmo na viku i galamu. Mogućnost da netko u takvom kaosu pogine ili ostane invalid je velika.

Što je s pirotehnikom, kad baklje pale sportaši, sve je legalno i policija žmiri, kad je zapale navijači, odmah su kažnjeni.

– Zakon ne dozvoljava nikako i nikad legalno korištenje pirotehnike na utakmicama. Ali, mi imamo društvo i medije koji se dive velikim bakljadama,  pa kad vatrogasac ostane bez prsta, onda se svi sažalijevamo. Ajmo otvoriti raspravu na razini da li da unesemo u zakon gdje ćemo propisati legalno korištenje pirotehnike. Neke skandinavske države, kao Norveška, su to propisale. Ajmo o tome raspraviti. Nemam ništa protiv pirotehnike. Međutim, ne možemo negirati da danas nije nikako dozvoljena. Ajmo raspraviti kako je djelomično legalizirati, ako je, primjerice, dio koreografije da se na neki način ne kažnjava. Ovako, to se kod nas, kao što kažete, selektivno kažnjava. A čim se zakoni provode od prilike do prilike i često su mrtvo slovo na papiru to znači pravni kaos i posljedično nestabilnost.

U isto vrijeme imamo u Vodicama čovjeka, očito dinamovca, koji je odlučio pogledati derbi u kafiću, nesvjestan da će ga ta odluka koštati komatoznog stanja u šibenskoj bolnici. Vodičani kažu da nije trebao sjesti u mjesto naklonjenom Hajduku, što je skandalozno. Ne bi li se čovjek u vlastitoj domovini trebao osjećati sigurno, bez obzira pije li kavu u Rovinju, Iloku ili Pločama? Ili u Vodicama. 

– Taj događaj nema opravdanja, koji luđak to može opravdati? Postoji li čovjek koji to može opravdati? Isto bih rekao i da je Hajdukov navijač brutalno pretučen u Zagrebu. Ti ljudi, koji su to napravili, trebaju dobiti višegodišnje zatvorske kazne, ali znate kako će to ići? Prvo će trajati jako dugo, pa će se pronaći stotine olakotnih okolnosti itd… Ti ljudi moraju dobiti višegodišnje zatvorske kazne! U kaznenopravnoj praksi svaki udarac u glavu je pristanak počinitelja da trajno našteti žrtvi i zapravo je pokušaj ubojstva. To je suludi događaj, a ludost je ići ga relativizirati.

Nije to sve što se dogodilo tog dana. Nedugo potom, policijski video, dokazni materijal u istrazi, našao se na Facebooku. Kako je to moguće, čiji je to interes? Poslali smo upit i MUP-u, oni šute. 

– Lokalna policijska uprava zna tko je to snimao i utvrditi kako je to izašlo van je vrlo jednostavno. Iskreno se nadam da policija provodi internu istragu, jer ako to nije tako onda je još gora situacija nego što mogu misliti. Uhićenici imaju svoja prava, jedno od tih prava je da ne izađu njihova lica i identintet. Tu su prekršena i njihova prava, potpuno amaterski pristup je dozvoliti da to izađe na društvenim mrežama. Ja sam 17 godina radio u policiju i ovo je za mene strašno. Da bi netko snimao, pa onda snimku poslao na portal, Facebook… Pa to je skandalozno i nedopustivo.

Možda nije policajac koji je snimao pustio u javnost. Možda je netko “skinuo” video s kamere?

– Moguće, ali policajac koji je zadužen za kameru zna gdje mu je kamera. Barem bi trebao znati. Gdje je i kome ostavlja, razdužuje itd…

Bili ste član uprave Dinama za sigurnost, iza sebe imate iskustva s mnogih velikih natjecanja. Znate da se prema navijačkom kodeksu očekuje da sad Torcida dođe u najopasniji zagrebački kvart, primjerice Dubravu. Očekujete li tako nešto?

– Da. Mislim da će biti revanša, da će tu biti nečeg. To su napravili navijači poljske Legije, došli su u Dubravu. To je inicijacija, da se dođe pred stadion ili u najopasniji kvart, a u Splitu su najopasniji kvartovi Pujanke, Brda, Kman… Tu je Torcida najjača.

Torcida u obračunu s BBB-ima nije bila sama, tu su bili huligani iz Poljske i Portugala. Kako je moguće da skupina huligana iz Portugala nesmetano sleti u Hrvatsku, bez da itko primjeti? A zna se da je utakmica. 

– To je posljedica toga da se sigurnosne službe ne bave navijačkim skupinama, nema prevencije. Sa sigurnosne strane to je ogroman propust. Ali, policija kod nas ima reaktivnu ulogu, nitko se ne bavi prevencijom. Treba biti proaktivni pristup, a toga nema. Policija se odlučila za takvu strategiju, nije da Hrvatska nema problem huliganizma. Imamo brojne huliganske sukobe na autocestama, u gradovima, imali smo Desinec… I problem je što nije posao uniformirane policije baviti se dubinskim navijačkim skupinama, ona je tu da spriječi ili zaustavi incidente, ovisno o kojem se trenutku dogodi, ali što rade drugi rodovi policije? To je veliki problem.

Što hrvatsko pravosuđe i društvo moraju napraviti?

– Zrelo i odgovorno društvo bi izanaliziralo kompletan proces, ne trebaju nigdje padati glave i da se igramo “lova na vještice”. Ali trebamo osvijestiti da imamo problem. Očito je da netko ne radi svoj posao, da nešto ne valja. Svake godine imamo iste situacije. Huligani su se odlučili na takav život, da vikende provode na tučnjavama. I to je njihova odluka. To nije legalno, ali je njihovo pravo da tako žive. Policija i pravosuđe se moraju time baviti, kao i klubovi. Ako Dinamo i Hajduk glorificiraju svoje navijače kad im rade dočeke, kad im pjevaju u čast, onda bi trebali s njima sjesti i reći im da nije normalno da se tuku po gradovima i autocestama. U klubovima gdje su ultrasi biračka baza vrlo je mali manevarski prostor, a huligani će ih koštati. Uefa ima nultu toleranciju na huligane, ne zato što su moralisti nego dijele previše novca, a scene divljanja im štete imidžu, smanjuju marketinški potencijal i Uefa će se brutalno obračunavati. Kad sam došao u Dinamo, bili su pred izbacivanjem iz Europe, Uefa je proglasila da je “Mamiću cigane” rasizam, što nije točno. Bilo bi da je Rom i da ga na osnovu toga treba izbaciti iz kluba. U prvom stupnju smo plaćali kaze, u drugom stupnju su nam ispraznili tribinu, pa smo igrali pred praznim stadionom. Treći stupanj je izbacivanje.