Split će uskoro dobiti spomenik Jakovu Gotovcu. U „Godini Ive Tijardovića i Jakova Gotovca“, proglašenoj u Splitu prije desetak dana, u 130. obljetnici rođenja dvojice Splićana i velikih hrvatskih skladatelja, u istočnom dijelu grada, u parku na Pujankama, u ulici Jakova Gotovca, bit će postavljen originalni i zanimljivi spomenički kompleks. Rad je to kipara i akademika Petra Barišića, u suradnji sa zagrebačkim arhitektom Goranom Rakom i njegovom Radionicom arhitekture. O nesvakidašnjoj ideji da „najtrajniji spomenik umjetnik sam sebi podiže svojim djelom“, djelu koje svojom formom slijedi taj postulat, spomeniku u čast velikog hrvatskog skladatelja i dirigenta Jakova Gotovca koji je, zahvaljujući nemaru dosadašnjih upravljačkih garnitura zaboravljen i odbačen, na realizaciju čekao petnaest godina, razgovarali smo s autorima Barišićem i Rakom.

“Barišić i ja poznajemo se četrdesetak godina. No važnije je da se međusobno prepoznajemo u onome što radimo“, rekao je Rako. “Zato naša suradnja na spomeniku Gotovcu nije neočekivana, a ni nova. Prethodno smo 2007. godine surađivali na natječaju za izradu spomenika u dvorištu bolnice u Vukovaru. Tada smo dobili treću nagradu, ali i danas mislim da smo trebali bolje proći. Kad sam prvi put vidio Petrovu ideju za spomenik Gotovcu, bio sam svjestan njene jednostavnosti i čitkosti. Mislio sam da bi mogla pobijediti. Nisam znao da će doista i pobijediti, ali sam znao da Petar ima ideju koja to može napraviti“, istakao je Rako.

Barišića smo zatekli pitanjem o ideji kojom se vodio u umjetničkom koncipiranju neuobičajenog spomenika – instalacije sastavljenog od Gotovčevih nota. „Ideja s cjelokupnim projektom i maketom za spomenik našem velikom skladatelju Gotovcu nastala je prije 15 godina. Imao sam sreću surađivati na mnogim projektima s velikim brojem naših vrsnih arhitekata. Suradnju na ovome projektu potpisuje arhitekt Rako sa suradnicima iz Radionice arhitekture“, istakao je Barišić. „Bez obzira na to koliko iskustva imate, sa svakim novopostavljenim zadatkom krećete od nule. Naučio sam iz iskustva da je takve zajedničke projekte najbolje započeti neopterećenim razgovorom, nabacujući ideje, mišljenja i kritička preispitivanja. Ponekad je dovoljna samo jedna poticajna rečenica, nenadana misao ili čak jedna jedina riječ kako bi se dospjelo do uzbudljivog rješenja.

Kad je u pitanju oblikovanje spomeničke plastike posvećene povijesnoj ličnosti, jako je bitno kako pristupiti rješenju djela, kako ga oblikovati, a da bude uvjerljivo. Osim rješavanja temeljnih umjetničkih problema, morate računati i na percepciju publike koja često nema osnovna predznanja u smislu razumijevanja govora modernog umjetničkog djela i zakonitosti njegove strukture i sintakse“, istakao je Barišić koji je kroz cijeli svoj skulptorski rad nastojao održati potpunu otvorenost za promjene, neprekidnu sklonost istraživanju i eksperimentiranju, bez imalo zadrške i straha od greške ili osude. ‘’Dugi niz godina bavio sam se konstruktivizmom, ali i njemu suprotnim dekonstruktivističkim disperzijama, prostornim crtežom što uključuje i prostorne varijacije interpretiranih sadržaja i njihovih značenja. Klasični slikar ili fotograf predočit će vam prizor koji pred sobom gledate približno onako kao što ga vidite. Konstruktivist će iz te slike izrezati čvrsta tijela koja vi ne zapažate, koja zapravo ispunjaju cijeli prostor slike. Poredat će ih u svoju kompoziciju i nazvati je ‘Pejsažem’, iako vi možete zgranuto reći da takav pejsaž ne postoji nigdje u prirodi. Prava je istina da je izrezan iz one vaše slike ili fotografije. Ali i to da je oduvijek postojao, jest i postojat će u svakoj slici. Samo je potreban umjetnik da vam to prikaže. Još je zanimljivija stvar s dekonstrukcijom. Nije dovoljno izrezati i ponovno sastaviti neku sliku ili objekt. Treba pronaći ono što se krije u nutrini nekog tijela, pokazati bit ili suštinu. E to je umjetnički i fizički problem, mjesto na kojem se svaka umjetnost, a posebice ova skulptorska, križa, a nerijetko i sudara, s metafizičkim. Sve vam to govorim da bolje razumijete upravo takav trenutak iz kojega je, da se tako izrazim, eksplodiralo rješenje skulpturalne kompozicije posvećene Gotovcu. Rješenje u kojem je Gotovčevo djelo iz opere ‘Ero s onoga svijeta’, notni zapis, postaje materijalizirani spomenik velikom kompozitoru“, istakao je Barišić.

“Od presudne važnosti za taj spomenik je spoj dobrih suodnosa – kad zvučni zapis pretvaramo u vizualni s pravom mjerom svjesnog i nesvjesnog, racionalnog i iracionalnog. Prozračnošću konstrukcije i zaigranošću nota na crtovlju, računao sam na izazivanje snažnog učinka djela na okolni prostor i njegovu otvorenost prema ambijentu. Postavljanjem spomenika na podij parka djelo postaje nekom vrstom mrežnog portala između fizičkog i metafizičkog. To će se posebno dobro iščitavati na organskim kulisama krošnji stabala kao svojevrsnoj ozelenjenoj spomeničkoj pozadini“, naglasio je Barišić.

Konceptualne makete napravljene prema notama koje nisu Gotovčeve, već autorska vizija. FOTO: Privatna arhiva

“Naš zadatak u Radionici arhitekture bio je uklapanje spomenika na odabrano mjesto u Splitu. Ponekad to nije jednostavno. Naime, zadatak ništa ne pokvariti, a ako je moguće nešto i popraviti, često se u stvarnosti pokaže pretežak. Uglavnom zbog viška ‘ega’. Zato je nužno odreći se unošenja osobnog tumačenja zadatka, samo poduprijeti ‘nultu’ namjeru spomenika i ne konkurirati joj“, istakao je Rako. Što sadrži struktura spomenika i notni zapis izveden od inoks cijevi?

“Nakon izrade većeg broja idejnih crteža spomenika, odabrao sam nekoliko uspjelijih rješenja koja sam materijalizirao u drvenim maketama. Zahvaljujući iskustvu, nisam imao dvojbe kod odabira najboljeg rješenja koje sam – s povećanjem od 50 posto – izveo u nehrđajućem čeliku, kako bi stručni ocjenjivački žiri imao što bolji uvid u idejno rješenje i materijal za izvedbu spomenika. Kako sam tada napisao u natječajnoj dokumentaciji, note sam stavljao na konstrukciju po svome nahođenju i slučajnom nizanju. Budući da uskoro počinjemo izvoditi spomenik u naravnoj veličini, uzimamo konkretnu sekvencu notnog zapisa iz najpoznatijeg Gotovčeva djela, opere ‘Ero s onoga svijeta’. Iz ‘Završnog kola’ smo izdvojili ‘što na nebu sja visoko’’’, naglasio je Barišić.

“Spomenik je dugačak 12 metara, visok oko tri metra. Nalazi se na zelenom platou, na uglu ulice Pujanke i ulice Jakova Gotovca. Budući da je grad Split mjesto tolikih graditeljskih i spomeničkih čuda, stvaranje novih zanimljivih mjesta, izvan samog središta grada, čini mi se ispravnim razmišljanjem“, smatra Rako. „Mislim da ima još sjajnih mjesta u Splitu i sjajnih glazbenika, neću ih sada nabrajati. Spomenik je od inoksa, prije svega zato što je trajan, jer ne hrđa. Kompetentnije o tome može govoriti kipar. Meni je inoks ‘probavljiviji’ od bronce, jer je manje ‘svet’, a više ‘svjetovan“. Jednako tako držim da slično vrijedi za ‘mat’, u odnosu na ‘sjaj’. To je bliže karakteru glazbe koju je stvarao Gotovac. A taj karakter je ‘nehrđajući’ i ‘mat’ ili vječan, a skroman“, objasnio je Rako neke karakteristike spomenika.

“Godinama pokušavam biti u tijeku zbivanja u likovnoj i vizualnoj umjetnosti, u zemlji i inozemstvu. Koliko ja pratim te scene, nisam nigdje naišao na nešto slično ovome“, rekao je Barišić.

Dugačka je priča o tome kako je tek sada moguća realizacija natječaja i njihove prve nagrade iz 2009.

“Početkom ovoga stoljeća Poglavarstvo grada Splita odlučilo je da se u idućih nekoliko desetljeća napravi i postavi dvadesetak spomenika zaslužnim osobama grada Splita, što i danas smatram hvale vrijednim. Na raspisani javni i anonimni natječaj za izradu idejnog rješenja spomenika kompozitoru i dirigentu Gotovcu, u suradnji s arhitektom Rakom i njegovim suradnicima, izradili smo natječajni rad sa svom potrebnom traženom dokumentacijom, na kojemu je naš rad stručni žiri proglasio najboljim. Tadašnji gradonačelnik Ivan Kuret s velikim nas je veseljem izvijestio o nagradi i izvođenju spomenika. Na njegovu inicijativu sredstva za izvođenje spomenika bila su osigurana u gradskom proračunu. Na sljedećim izborima 2009. za gradonačelnika je izabran Željko Kerum, pa je cijelu dotadašnju pozitivnu energiju u vezi sa spomenikom, nažalost, kako se kaže – zameo vjetar. Nakon tog šjor-gladonačelnika – čovjek je očito bio pregladnio kad je posve prirodno, natprirodno ‘požderao’ ideju spomenika – promijenilo se još njih nekoliko. Ali s posve sličnim prehrambenim navikama. I ja sam se već odavno bio pomirio s tim da mi u biografiji samo bilježe prvu nagradu za spomenik koji nije nikada izveden“, iskreno je rekao Barišić.

‘Ovo je prvenstveno spomenik velikanu, ali je i skulptura, instalacija, park, dječje igralište’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

“Krajem prošlog ljeta nenadano stiže telefonski poziv iz Splita kako su u nekom skladištu slučajno pronašli zabačenu maketu prvonagrađenog rada. S upitom posjeduje li slučajno netko iz naše ekipe pripadajuću dokumentaciju. Gotovo ne vjerujući u ono što sam čuo, nazvao sam arhitekta Raku i pitao ga ima li on kojim slučajem nešto od dokumentacije vezane za spomenik. Bio je najprije skeptičan, jer prohujale su odonda mnoge godine. Goran me je sutradan veselo obavijestio kako su njegovi suradnici pronašli memoriranu cijelu dokumentaciju.

Gradonačelnik Ivica Puljak prepoznao je vrijednost projekta i sa svojim suradnicima pokrenuo je inicijativu da se u gradskom proračunu osiguraju sredstva za izradu spomenika Gotovcu, koji bi uskoro trebao biti postavljen“, naglasio je Barišić.

“Doista nisam vjerovao kad su javili iz Splita da se projekt obnavlja nakon petnaest godina. Mislio sam, ni prvi, ni zadnji projekt koji će ‘odnijeti voda’. Nastala je lagana panika i potraga za materijalima, jer smo u međuvremenu imali u uredu problema s kompjuterima. Sa strahom smo tražili projekt spomenika i odahnuli kad smo ga našli“, rekao je Rako.

Kako se ogleda povezanost između težišta glazbenog izraza Jakova Gotovca i forme spomenika?

“Navest ću nekoliko bitnih rečenica iz natječajnog teksta, za bolje razumijevanje rada: najtrajniji spomenik umjetnik sam sebi diže svojim djelom. Spomenik u čast velikog hrvatskog skladatelja Jakova Gotovca formom i sadržajem korespondira s tom idejom. Težište Gotovčeva muzičkog izraza nalazi se upravo u pijevnoj melodici.

Otvorenost, lakoća, pristupačnost i komunikativnost muzičkog izraza naći će odraz u otvorenosti forme, u njezinoj lakoći postojanja te načinu na koji će ona valorizirati okolni prostor. Međusobno prožimanje ostvarivat će se u ocrtavanju kiparske forme unutar ambijenta – nebo, arhitektura, vegetacija – u kojemu će se ona nalaziti. Izmjena visokopoliranih ploha s onim matiranim reflektirat će vlastiti ritam i ritam prostora, koji će se odražavati na površini skulpture. One će biti energetske točke i čvorišta kao budući prijenosnici i odašiljatelji vizualnih, zvučnih i mehaničkih signala“, rekao je Barišić.

Rako je istakao da će na notama na spomeniku, „netko tko zna note, moći prepoznati zapis iz ‘Ere s onog svijeta’. Ostali će, valjda, imati povjerenja da je to tako. Naravno, spojevi i završeci cijevi bit će napravljeni tako da se nitko ne može ozlijediti. Usput, s Rive se lako može upasti u more, ali zbog toga se neće napraviti ograda“.

Gradonačelnik Splita Ivica Puljak u proračunu je osigurao novac za spomenik Jakovu Gotovcu. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL

Zanimljivo je što sve odlikuje kompoziciju spomenika koji je očigledno i puno više od toga. „Kompoziciju spomenika čine dva reda crtovlja s tonskim zapisom opere ‘Ero s onoga svijeta’, s razmakom koji je na nižoj strani uži i koji se prema višemu vrhu sve više širi. Kompozicija predviđa prolaz između tih dvaju tonskih zapisa koji će snažno markirati i dinamizirati prostor. Time će odrediti i jasnu komunikaciju s prolaznicima koji će prolaziti kroz kompoziciju, odnosno koji će se, mislim pritom na najmlađe, moći igrati verući se po njoj. Kad se priđe bliže, uočit će se ime skladatelja, mjesto i godina njegova rođenja i smrti. Svi ti podaci bit će ugravirani na jednu od nota na crtovlju. Ovo je prvenstveno spomenik našem velikanu Gotovcu, ali je i skulptura, instalacija, park, dječje igralište, uz još pokoji dodatak. Naime, u šupljinu cijevi ugradit ćemo četiri vibracijska zvučnika s pojačalima koji, pričvršćeni na tvrdi materijal, vibraciju pretvaraju u zvuk. Kad prislonite uho na određeni dio spomenika, ta najnovija tehnologija zvučno će vam reproducirati sve podatke o kompozitoru Gotovcu i njegovim djelima“, rekao je Barišić.

Arhitektonski projekt spomenika sadrži rješenja podnog platoa od tartana, kako ne bi bilo dječjih ozljeda, podne rasvjeta spomenika i hortikulturna rješenja. „Za zeleni plato na kojem će se nalaziti spomenik još uvijek nismo sigurni što bi bilo bolje. Jedno je mišljenje da spomenik bude dio dječjeg igrališta. Drugo jer mišljenje kako spomenik treba što više istaknuti i ne kvariti ga s drugim elementima, pa bi igralište moglo biti nešto sjevernije. Također, važno je i spomenik učiniti vidljivim iz automobila, uklanjanjem tri bora uz ulicu, sadeći istovremeno šest novih borova nešto sjevernije na platou“, rekao je Rako.

“Moram naglasiti kako sam emotivno vezan uz izvedbu ovog spomenika. Još u djetinjstvu slušao sam priče o našem velikom skladatelju i njegovoj operi ‘Ero s onoga svijeta’, za koju je libreto napisao književnik Milan Begović. Radnja ‘Ere’ odvija u Vrlici, mojemu i njegovu rodnom mjestu gdje svakoga ljeta, u autentičnom okruženju Vrličke česme, HNK iz Splita izvodi taj biser naše operne literature”, rekao je Barišić.