Nakon više od dvije godine bijega i 13 mjeseci boravka na nepoznatoj lokaciji, u remetinečki zatvor napokon je ušao 31-godišnji Bartol Žimbrek Turković, sin uglednog zagrebačkog bračnog para, a za kojim je od 12. siječnja prošle godine bio raspisan europski uhidbeni nalog zbog optužbi za monstruozna zlodjela prema bivšoj djevojci.
Prema pisanju Jutarnjeg lista, posrinuli mladić je u remetinečku ćeliju ušao 18. veljače te će mu idući tjedan napokon početi suđenje na Županijskom sudu u Zagrebu, gdje se protiv njega, na osnovu potvrđene optužnice prije nešto više od dvije godine, vodi kazneni postupak zbog dva slučaja silovanja, nametljivog ponašanja te protupravnog oduzimanja slobode.
Riječ je o sinu moćne bivše sutkinje i profesorice prava Ksenije Turković i redatelja i producenta Slavena Žimbreka, a slučaj je bio izazvao veliku pažnju u pravosudnim krugovima jer osumnjičenom mladiću Županijski sud u Zagrebu nije odredio istražni zatvor nakon što je, unatoč zabrani približavanja, bivšu djevojku pratio i dočekao u tramvaju te joj ondje prišao.
Sutkinju Turković je premijer Andrej Plenković priželjkivao na čelu Vrhovnog suda u vrijeme kad je odabran Radovan Dobronić.
Nacional je još krajem 2022. godine otkrio tko je moćna sutkinja čiji se identitet tjednima skrivao, a čiji je sin bio u bijegu nakon što mu je Županijski sud u Zagrebu odredio istražni zatvor jer je ponovno pristupio bivšoj djevojci koja ga je optužila za silovanje i prijetnje ubojstvom.
Nacional je tada dobio uvid u detalje slučaja Bartola Žimbreka Turkovića, protiv kojeg je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo optužnicu zbog sumnje da je silovao i godinama zastrašivao, uhodio i tajno snimao bivšu djevojku te prijetio da će ubiti nju i njezine roditelje (ako ga seksualno ne zadovolji).
Mladić je uhićen u prosincu te godine, nakon što je za njim bila raspisana tjeralica, ali institucije su zatajile vijest o uhićenju. Vijest o uhićenju tek su tjedan kasnije objavili domaći mediji.
Budući da sudska praksa, prema tvrdnjama pravnih stručnjaka, nalaže da se u takvim slučajevima gotovo pa automatizmom određuje istražni zatvor, u pravosudnim izvorima počelo se postavljati pitanje jesu li istražna sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Natalija Glumičić-Šćekić i suci koji su potvrdili njezinu odluku o neodređivanju pritvora bili pod utjecajem Ksenije Turković – majke osumnjičenog mladića.
“Naravno da je utjecala”, komentirao je tada jedan visoki pravosudni izvor blizak Županijskom sudu za Nacional, a i drugi izvori su dijelili takvo mišljenje, ali i isticali da nemaju konkretnih dokaza.
Izvori bliski sutkinji Kseniji Turković, međutim, potvrdili su da je njen sin već bio u istražnom zatvoru i to puna tri mjeseca, od 17. ožujka do 17. lipnja 2022. Unatoč tome, a s obzirom na njegovo ranije opsesivno ponašanje, prema mišljenju pravosudnih izvora, čim je prekršio mjeru zabrane približavanja, trebao je ponovno biti smješten u pritvor.
Drugi aspekt nepovoljan po sutkinju je činjenica da u sudskom spisu postoje dokazi o tome da su joj se za pomoć obraćali i djevojka i njezina majka, moleći je da spriječi svog sina da ih sustavno maltretira.
Iako je načelno obećala da će to učiniti pa je mladić neko vrijeme boravio izvan Zagreba i navodno mu je bio uskraćen i džeparac, on se vrlo brzo vratio na stari modus operandi.
Iako je riječ o punoljetnoj osobi, činjenica je i da je također riječ o mladiću i dalje ovisnom o roditeljskom uzdržavanju, bez adekvatnog posla i adekvatnih primanja, barem tako proizlazi iz svih podataka navedenih u optužnici.
Nakon što je početkom prosinca 2022. otkriven “mučni slučaj sina moćne sutkinje”, u zagrebačkim pravosudnim krugovima odmah se pročulo da je riječ o sutkinji Kseniji Turković, cijenjenoj profesorici s Pravnog fakulteta u Zagrebu koja je 2012. postala sutkinja Europskog suda za ljudska prava, da bi u svibnju 2020. postala potpredsjednica tog suda.
No, ona je slovila i kao ozbiljna kandidatkinja za predsjednicu Vrhovnog suda. Štoviše, zagovarao ju je čak i premijer Andrej Plenković. Naime, kad su se u rujnu 2021. godine vodile polemike između premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića oko toga tko bi trebao postati novi predsjednik, odnosno predsjednica Vrhovnog suda, jer Plenković nikako nije htio pristati na profesoricu Zlatu Đurđević s Pravnog fakulteta u Zagrebu pa se kao o drugom kandidatu raspravljalo o sucu Radovanu Dobroniću, Plenković je u Saboru pred zastupnicima rekao:
“Meni je žao da nova predsjednica Vrhovnog suda nije Ksenija Turković, potpredsjednica Europskog suda za ljudska prva, koja je bila prvi pravi izbor i oko koje bismo postigli ovdje konsenzus još u veljači prije profesorice Đurđević”.
Potom je aludirao na to da predsjednik Milanović nije želio dati potporu Kseniji Turković.
“A znate zašto nije izabrana? Ne zato što je ja kao netko iz kuta parlamentarne većine ne bih htio, naprotiv, nego zato što je netko nije htio predložiti. Nakon što je ponudio to, a kad je ona rekla ‘može’ u zakonitoj proceduri i uz širu privolu, više je nije htio predložiti”, rekao je Plenković, optužujući tako Milanovića.
Dogovor bi već pao da je izbor za šefa Vrhovnog suda ostala Ksenija Turković?
Impresivna profesionalna biografija
Sutkinja Ksenija Turković slovi za vrsnu pravnu stručnjakinju koja je od 1987. držala predavanja na Sveučilištu u Zagrebu iz područja kaznenog prava, kriminalistike, viktimologije i zdravstvenog prava. Doktorirala je na američkom Yale Law School.
Foto: Europski sud za ljudska prava
Između 1995. i 2000. radila je u dvjema njujorškim odvjetničkim tvrtkama – Sullivan & Cromwell te Hunton & Williams – te postala članicom njujorške odvjetničke komore. No, ipak se vratila u Hrvatsku i 2009. i 2010. došla na čelo radne skupine zadužene za reformu hrvatskog kaznenog zakonodavstva. Bila je potpredsjednica dvaju stručnih odbora Vijeća Europe usmjerenih na zaštitu prava djece.
U SAD-u je 1993. Ksenija Turković rodila i sina Bartola Žimbreka Turkovića, koji se krajem 202. našao i na tjeralici Županijskog suda u Zagrebu zbog sumnje da je silovao i uhodio bivšu djevojku. Ksenija Turković godinama je itekako bila upoznata s nasrtajima svog sina na djevojku s kojom je bio godinama u vezi.
Bila je riječ o mladenačkoj aferi njezina sina Bartola Žimbreka Turkovića s djevojkom njegova prijatelja koja se pretvorila u njegovu veliku opsesiju.
Pismo očajne majke
O tome koji su bili razmjeri te opsesije možda najbolje svjedoči pismo koje je djevojčina mama u jednom trenutku poslala Kseniji Turković, preklinjući je da makne svog sina od njezine kćeri.
Kako je navedeno u samoj optužnici, u tom pismu djevojčina majka piše Kseniji Turković da ih njezin sin “sustavno maltretira pet godina, da je postavio kameru u njihov stan te ih tajno snimao i uhodio”.
Osim toga, svakodnevno je zvao njezine stare roditelje, nju, njezinog sina i njezinu kći, ucjenjivao ih, govorio da će objaviti njihove snimke seksa i objaviti njoj nepoznate pojedinosti iz života njezine kćeri
Očajna majka je sutkinji pisala da ga je njena kćer pokušala smiriti i nadala se da će njegovo maltretiranje prestati ali da se ništa nije promijenilo, da žive u strahu i da je njezinoj kćeri prijetio samoubojstvom i ubojstvom.
Tražila je od majke okrivljenika, koji je bolesnik, da ga spriječi, udalji od njih i pošalje na liječenje, navodeći kako ne želi da završi u zatvoru jer bi iz njega jednoga dana mogao izaći.
Navela je i kako ne želi da se okrivljenik ubije, ali također nije željela ni da oni žive kao taoci njegove bolesne psihe, jer ne razumije da ugrožava slobodu ljudima koji samo žele da ih pusti živjeti u miru.
Sutkinji je pisala da će joj biti zahvalni ako okrivljenika spriječi da se ne šulja noću po njihovom dvorištu, ne ostavlja darove, cvijeće i ostale stvari pred njihovim vratima te da se nada da će ga spriječiti da ih sve skupa ne ubije.
Dodala je da okrivljenik samo izgleda bespomoćno i ljigavo, a zapravo ima mozak monstruma te da se ne trudi opravdati njegovo ponašanje i neka se ne ispričava već da ga samo ukloni iz njihovih života jer su predugo trpjeli.
Pakao je počeo još 2015. godine
Kad je djevojka još 2015. željela prekinuti tu aferu koju su skrivali i od prijatelja, Bartol Žimbrek Turković ju je, kako proizlazi iz optužnice, počeo ucjenjivati snimkama seksa i prijetio da će sve pokazati njezinu dečku, inače svom prijatelju.
Opsesivno ju je pratio, pojavljivao joj se na vratima u svako doba dana i noći, slao na stotine poruka na dan s različitih brojeva telefona, budući da je ona njegov broj blokirala. U optužnici se također navodi kako je tajno snimao njezine seksualne odnose s dečkom, postavivši potajno kameru u njen stan.
Pod pritiskom njegovih ucjena da će sve njezine snimke objaviti na društvenim mrežama i prijetnji da će ubiti nju, njezine roditelje i brata, ali i straha da će sam sebi nešto učiniti, što se sve detaljno opisuje u optužnici, ona je povremeno s njim održavala vezu.
No svaki put kad bi željela prekinuti, tražio ju je da se vide još samo jedan put i tako su se godinama vrtjeli u vrtlogu opsesivne ljubomore, ucjena i seksa često popraćenog udarcima.
Događaj koji je djevojku natjerao da sve ipak prijavi policiji zbio se 1. prosinca 2021. godine. Tada ju je mladić namamio u svoj stan, lažnim obećanjima da je riječ o posljednjem susretu nakon kojeg će je pustiti na miru, ali kad je ona željela otići, kako je opisala tijekom ispitivanja, rekao joj je da neće živa izaći i da neka šuti, bacio ju je na krevet te legao na nju ponavljajući joj da šuti te da će je ubiti i da joj ne dozvoljava da napusti stan.
U jednom trenutku ona je uspjela dohvatiti telefon i nazvati njegovu mamu koja je bila u Strassburgu pa je poslala svoju 80-godišnju mamu u stan da smiri situaciju.
TAJNE SNIMKE Županijski sud u Zagrebu opet nije potvrdio optužnicu protiv Josipe Rimac. Evo zašto
‘Ni baka nije baš nevina’
Ovako je u optužnici opisano što se tada, po djevojčinoj verziji, dogodilo:
“Onda je došla ta baka koja je njoj prodavala psihoterapiju u kojoj nije baš ni ona nevina, da je ona rekla okrivljeniku da će biti s njim a lagala mu je, da je njega to jako povrijedilo i da ju on jako voli. Navela je dalje da je ona to slušala a ona po cijelom tijelu ima masnice od njegove ljubavi i trese se jer je mislila da će ju on ubiti.”
Taj se slučaj sada pretvorio u jedan od najvećih pravosudnih skandala zbog činjenice da osumnjičenom 29-godišnjem mladiću ni sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu ni Izvanraspravno vijeće nisu odredili istražni zatvor nakon što je prekršio propisane mjere približavanja.
Kad je odluka ipak promijenjena i doneseno je rješenje o istražnom zatvoru, mladić je pobjegao pa je Županijski sud u Zagrebu bio prisiljen za njim raspisati tjeralicu. Na kraju ga je policija pronašla u jednom stanu na zagrebačkoj Malešnici gdje se danima skrivao, ali je i ta vijest objavljena tek naknadno.
Više izvora iz visokih pravosudnih krugova Nacionalu je potvrdilo da se u sudskoj praksi za slučajeve silovanja, čak i kad su u pitanju situacije gdje je žrtva najprije pristala na seksualni odnos, u 99,9 posto slučajeva osumnjičenicima određuje istražni zatvor, a posebno ako su bile propisane mjere zabrane približavanja koje je osumnjičenik prekršio.
U ovom slučaju, čak iako su mjere prekršene, nije odmah određen istražni zatvor. Nacionalovi sugovornici iz pravosudnih krugova smatrali su da se tako nešto ne bi moglo dogoditi bez nečijeg utjecaja, posebno kad se zna da je riječ o sinu vrlo ugledne i moćne sutkinje.
No, jedan od izvora bliskih sutkinji njoj u prilog rekao je da stvari nisu baš sasvim onakve kakvima ih prikazuje ta djevojka te da je njezin sin već bio u istražnom zatvoru gdje je proveo tri mjeseca.
ŠOK ZA EPPO Sud odbio potvrditi optužnicu Tomislavu Tolušiću. Vratio im je na doradu
Gomile dokaza o daljem uznemiravanju
Nakon toga, očito, određena mu je mjera zabrane približavanja koju je on prekršio, ali je sud najprije ocijenio da je riječ o slučajnom susretu, iako su u cijelom spisu mogli naći brojne dokaze kako je mladić sustavno pratio djevojku.
Uostalom, čak i da je bila riječ o slučajnom susretu, mladić je mjeru prekršio samim time što joj se obratio i uznemiravao je u tramvaju – što se sve moglo vidjeti iz snimki nadzorne kamere u tramvaju broj 11.
Znakovito je i da je ime te sutkinje bilo skriveno od javnosti, iako u slučajevima brojnih javno poznatih osoba čija su se djeca našla u raznim pravosudnim problemima nitko od njih nije imao takvu vrstu poštede.
Posebno je šokantno da iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, to jest iz iskaza više svjedoka, nedvojbeno proizlazi da su i ta sutkinja i njezin muž bili godinama upoznati s problematičnim ponašanjem svog sina, da su bili svjesni da mu je potrebna pomoć psihijatra i da je bio izložen konzumaciji narkotika koji su dodatno pojačavali njegovo psihotično ponašanje.
Toj sutkinji za pomoć su se obraćale i djevojka koju je prema navodima iz optužnice njezin sin silovao i njezina majka. No, sve je ostalo na isprikama, obećanju da će nešto poduzeti i pokušaju svaljivanja krivnje na žrtvu.
Njegova je mama, naime, smatrala da je ta djevojka njezina sina emocionalno mučila, a u razgovoru s njom jednom prilikom je sugerirala kako je “tužno što su se njih dvoje povrijedili”. Drugim riječima, stalno je projicirala krivnju na djevojku.
Ona i njezin suprug Slaven Žimbrek, inače redatelj i producent, pokušavali su neko vrijeme problem riješiti, ali im nije uspjelo. Iako su ga u nekim trenucima uspjeli odvratiti, poslali su ga i na fakultet u Amsterdam, u najmanje dva navrata bio je kod psihijatra, a uskraćivali su mu i džeparac, ali pokazalo se da je to definitivno bilo premalo. Tim više što je mladić razvio i ovisnost o kanabisu.
Djevojka se obraćala i mladićevu ocu. Obavještavala ga je da mladić nije prestao, a slala mu je i screenshotove mladićevih poruka i odbijenih poziva. On joj je na to odgovarao da mu Ksenija, misleći na majku osumnjičenika, ne može pomoći i da sve treba prijaviti policiji.
Otac je u svom iskazu ŽDO-u rekao i da su mladića pokušali kazniti i tako što su mu oduzeli džeparac.
No, djevojka je dugo oklijevala prije nego što se odlučila na taj korak s prijavom jer se, kako je sama iskazivala, bojala upravo utjecaja moćne sutkinje.
Isto tako, u više je navrata rekla i kako je bila svjesna da bi taj slučaj, da izađe u javnost, majci njezina opsesivnog bivšeg dečka mogao naštetiti.
Iz njezina iskaza mogao se steći dojam da je i to jedan od razloga zašto ga ranije nije prijavila. Drugi je taj što su se kretali u istom krugu prijatelja, a jedan od njih bio je i odvjetnik njezinu dečku te ju je i on odgovarao od toga da ga prijavi.
Mučne poruke
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu prezentiralo je uz optužbu dokaze o porukama koje je mladić slao svojoj žrtvi i koje su razmjenjivali.
U tim porukama ona njemu, kako se navodi u optužnici, uglavnom piše da se ne želi više viđati s njim, dok on inzistira da se nastave viđati i da imaju jedan zadnji susret. Koliko je bio uporan, svjedoče njegove poruke u kojima joj piše: “obećala si mi jedan dan da ćemo imati, ispuni to obećanje i neću više nikad ništa od tebe tražiti, kad želiš da imamo zadnji susret, jel te moram zvati beskonačno ili ćemo se dogovoriti, zkj se ponašaš tako, kaj jbno oćeš, zašto zajebavaš, jel hoćeš da se pomirimo ili oćeš sve do kraja razjebat”.
Ona mu je na to odgovorila: “Ti i ja znamo, da to nije moguće, i da ti nikad nećeš stati, zato sam se i obratila tvojima”.
On joj na to odgovara da se zato i moraju naći.
“Jedino što te tražim i što si obećala je da ćemo se vidjeti još jednom, oćeš mi reć kad se vidimo, bilo bi bolje prije Božića, da te ne moram doma zvati za Božić, da situacija ne eskalira”, napisao je.
Ona mu je u jednoj od poruka odgovorila: “Misliš li da je problematično što me zoveš i tjeraš i ucjenjuješ i maltretiraš i mučiš i pratiš već sedam godina?”.
No, on je nastavio slati poruke ovakvog sadržaja:
“…makar obznanio njemu kakva si i dalje neću prestat sve dok se ne nađemo, prema tome ne želim te sjebat nego samo želim da se nađemo”
“nemoj me prisiljavati da ti moram sve sjebati, ajmo se samo nać… (…) Ne, neću odustati, dok nemamo, zadnji, lijep, oproštajni, pomirbeni, rastajni, rastanak, 24h=rastanak, odbijanje=nastavak”
AFERA AGRAM USKOK nije uspio dokazati krivnju Bandiću i Pripuzu, svi oslobođeni
“e ti si takva prevara, znači sutra imamo zadnji susret, 24h, unatoč tvojim lažima odlučio sam pružiti ti zadnju priliku jer nisam zao do te mjere da te sjebem, unatoč tvom ponašanju odlučio sam se suzdržati od toga da ti upropastim život jer imam dušu, ali ovo je zadnja šansa koju ti pružam”
“ako ne dođeš sutra do mene natjerat ću se protiv svoje volje da te dečko zamrzi, i upropastit ću ti život, jel ti jasno to, pa ne vjerujem svojim očima, hoću da se nađemo u 4 oka, hoću da ovo prestane, hoću izlaz, hoću da mi vjeruješ, ajmo se naći pa ću ti sve objasniti, ako do sad nisi shvatila neću odustati dok se ne vidimo, ali pustit ću te na miru nakon toga, unatoč svemu ne želim ti sjebat vezu, ali kao da me tjeraš na to, nađi se sutra sa mnom”
“ak mi mamu uznemiriš, otići ću i stajat ću ti baki na glavi, btj mater, neću odustat dok se ne vidimo i ispuniš dog, ili se možeš inatit i zajebavat pa nikom neće biti lijepo, jebem ti mater kurvinsku, jel ti moram dolaziti doma za Božić…”
Djevojka je, inače, fotografirala i ozljede koje je zadobivala tijekom povremenih susreta s njim.
No, o tome zašto je oklijevala sve odmah prijaviti policiji svjedoči i poruka koju je izmijenila s prijateljicom, a u kojoj piše da se “boji kako će to sve skupa izgledati, da li joj treba odvjetnik, kako će biti kad oni njega privedu, hoće li dobiti zabranu prilaska i zabranu kontakta, što kad ga puste, da je imala lažni dojam kontrole nad svime, on bi ju zvao a ona bi ignorirala, onda bi kulminiralo, on bi ju dočekao negdje, a sad ne zna što očekivati”.
Također, nakon što ga je prijavila, prijateljicama je rekla da se boji što će sada biti u stanju napraviti, da je on manijak i da će mu ovo probuditi još veću želju da je ubije, da joj upropasti život, naudi njoj ili njezinima.
Sud tvrdi da nije imao niti jedan pouzdan dokaz
Županijski sud je tada Nacionalu tvrdio da nije u njihovu djelokrugu ispitivati je li majka okrivljenika bila u kontaktu s istražnim sucima koji su odlučili da njezin sin ne treba u istražni zatvor
Nacional je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i Županijskom sudu u Zagrebu uputio upite s konkretnim pitanjima o ovom predmetu. Županijskom sudu u Zagrebu postavili smo i konkretno pitanje o tome je li sutkinja Ksenija Turković mogla utjecati na odluku istražne sutkinje o neodređivanju istražnog zatvora.
Glasnogovornik suda Krešimir Devčić odgovorio je sljedeće: “Rješenje kojim je odbijen prijedlog za zamjenu mjera opreza mjerom istražnog zatvora donijela je sutkinja istrage Natalija Glumičić-Šćekić, a razlozi su, osim činjenice da okrivljenik nije do sada kazneno i prekršajno osuđivan te da se isti pridržavao izrečenih mjera opreza, slijedeći (citat odluke Kir-1580/22):
“No uzevši u obzir okolnosti konkretnog slučaja, da su se i okrivljeni i oštećena slučajno našli u istom tramvaju, da nije utvrđen niti jedan pouzdan dokaz koji bi ukazivao da je okrivljenik pratio oštećenu, pa cijeneći i riječi koje je okrivljeni uputio oštećenoj obrativši joj se, njegova reakcija kada je zvala policiju da je ostao u tramvaju nakon što je ona izašla, unatoč ovakvom ponašanju okrivljenika, ne zahtijeva nužno određivanje istražnog zatvora odnosno zamjenu postojećih mjera opreza zatvorom”, odgovorio je Devčić Nacionalu.
Izvanraspravno vijeće u sastavu sudaca Lidije Vidjak, Siniše Plešea i Mirjane Rigljan potvrdilo je ovo rješenje, prihvaćajući argumentaciju sutkinje istrage.
Komentari