Vrijeme je godišnjih odmora kada se pripremanje obroka, što zbog nesnosnih vrućina, a što zbog činjenice da većinu vremena provodimo na plaži ili na putovanju, a ne u kuhinji, svodi na kraću termičku obradu, ponekad ni na to.

Uz svježe voće i povrće kojem uvijek treba dati prednost, zdrav i vrlo praktičan izbor je hrana u limenkama. Brza je za pripremu, sigurna za transport, nutritivno bogata, ukusna i, suprotno zabludama, ne sadrži konzervanse.

Osim toga, limenka je 100 posto reciklabilna – podatak koji u doba klimatskih promjena postaje jednako važan kao i rok trajanja.

No, iako izgleda vrlo jednostavno, jeste li znali da je ova vrsta ambalaže rezultat više od 200 godina inovacija?

Limenka – genijalni izum

Sve je počelo s Napoleonom koji je u jeku svojih osvajačkih pohoda po Europi očajnički tragao za načinom kako vojsci osigurati hranu, odnosno spriječiti da se pokvare zalihe koje sa sobom nose vojnici. Ponudio je 12.000 franaka onom tko mu pronađe rješenje.

Kuhar Nicolas Francois Appert još 1795. počinje s eksperimentiranjem kako bi pronašao način da očuva trajnost namirnice. U godinama koje dolaze otkriva metodu čuvanja hrane u staklenkama koja se sastojala od prokuhavanja namirnica, hermetičkog zatvaranja u staklene boce i ponovnog prokuhavanja.

1802. otvara u Massyju prvu tvornicu za hranu s produljenim rokom trajanja, a 1810. francuska vlada mu daje onih 12.000 franaka uz uvjet da tzv. metodu apertizacije mora javno objaviti. Objavljuje knjiguL’Art de conserver les substances animales et végétales (Umijeće očuvanja životinjskih i biljnih tvari).

Više od 50 godina kasnije, 1865. Louis Pasteur znanstveno potvrđuje da su mikroorganizmi krivici za kvarenje hrane čime objašnjava način na koji funckionira apertizacija. Koliko je važan bio Appertov doprinos društvu, govori činjenica da u Francuskoj 72 ulice nose njegovo ime.

Englez Peter Durand ide korak dalje i svijetu predstavlja “hranu u željezu” – limenke presvučenim kositrom koje su bile puno prkatičnije od Appertovih staklenki.

Durand patent prodaje Bryanu Donkinu, a on sav svoj novac ulaže u proizvodnju hrane u limenkama.

Njegovi proizvodi postaju neizostavni dio polarnih ekspedicija i robnih zaliha Britanske mornarice, a 1812. u SAD-u Thomas Kensett pokreće prvu tvornicu limenki.

“Sitan” problem bio je otvarač za limenke, odnosno nedostatak istog. Izumljen je tek 1855. godine. Dotad su se limenke otvarale odmah po kupnji u trgovini ili u kovačnici.

Zahvaljujući vojsci, odnosno ratovima, cvate industrija hrane s produljenim rokom trajanja, a početkom 20.stoljeća i domaćice posežu za namirnicama u limenkama te ona ulazi u kućanstva i postaje s vremenom sastavni dio prehrane.

Industrija u kojoj se godišnje proizvede 190 milijuna tona hrane

Danas se, prema procjenama međunarodnih prehrambenih organizacija (npr. FAO, IndexBox), godišnje proizvede oko 190 milijuna tona hrane u limenkama. Taj broj kontinuirano raste.

Bez konzervansa, ali s dugim rokom trajanja

Česta je zabluda da hrana pakirana u limenkama sadrži aditive ili konzervanse. U stvarnosti, zahvaljujući procesu pasterizacije (zagrijavanje ispod 100 °C) i sterilizacije (iznad 100 °C), hrana se može sačuvati bez dodatnih kemikalija.

Hermetički zatvorena limenka i toplinska obrada uništavaju mikroorganizme i omogućuju dug vijek trajanja – čak i do dvije godine – bez utjecaja na okus i nutritivnu vrijednost.

Neke namirnice, poput rajčice, termičkom obradom postaju i zdravije – sadržaj likopena, snažnog antioksidansa, raste nakon kuhanja.

Podravkina limenka – kvaliteta, praktičnost, tradicija i briga o okolišu

Generacije su odrasle uz Podravkina jela u limenkama. Riječ je o okusima koji vraćaju u djetinjstvo, poput Podravkinog bolognese umaka – obroka bez konzervansa koji je omiljen među najmlađima.

Kad ste gladni i nemate vremena – ima li što bolje od tune iz limenke? Hranjiva je i praktična jer se može pripremiti na bezbroj načina ili jednostavno pojesti uz komad kruha, maslinovo ulje i svježu rajčicu.

Nezaobilazni su i skuša fileti u biljnom ulju, smeđi grah, grašak, kukuruz – sve u limenci, skuhano i odmah spremno za jelo.

Ne zaboravimo ni Podravkine paštete – najukusnije na plaži, uz bijeli kruh i svježu rajčicu i mesne nareske koji daju okus kampiranjima i izletima.

A znate li da grah ili kukuruz iz limenke možete koristiti odmah, bez namakanja i kuhanja? U salatama, tortiljama ili za vojnički grah i maneštre za koje ih inače treba satima kuhati. Štede vrijeme, a zadržavaju kvalitetu. Tu su i gotova jela izvrsnog okusa popu Podravkinog goveđeg gulaša.

Limenka kao simbol/saveznik održivosti

Limenka nije samo praktična i sigurna – ona je i najrecikliranija ambalaža na svijetu. Kada je ispraznite, nije otpad – već sirovina. U europskim sustavima, reciklira se više od 75 posto limenki.

Podravkina Strategija održivog poslovanja do 2030. postavlja jasan cilj – sva ambalaža mora biti reciklabilna, povratna ili kompostabilna.

Ako ste kreativni, limenku možete i prenamijeniti: kao držač za olovke, teglicu za začinsko bilje, vazu za cvijeće, svijećnjak, organizator za alat ili kistove pa čak i improvizirani zvučnik ili posudu za kuhanje.

Podravkina limenka nije samo ambalaža. Ona je dio naše prehrambene kulture i praktičan saveznik svakome tko brine o tome što jede – bilo na moru, izletu, poslu ili kod kuće.

Ovaj sadržaj nastao je u suradnji s Podravkom.