Potpredsjednica SDP-a i zastupnica u Europskom parlamentu komentira posljednje događaje u Hrvatskoj i otkriva kako bi se oni mogli odraziti na poziciju Hrvatske u Europskoj uniji

‘Ako uzmemo u obzir obiteljsku pozadinu Andreja Plenkovića, kako je odrastao, školovao se, birao karijeru, reklo bi se da ne bi želio biti upisan u povijest kao premijer koji je Hrvatsku odvukao u desni ekstremizam, no ono što se događa zadnjih mjeseci govori upravo suprotno”, izjavila je u razgovoru za Nacional Biljana Borzan, potpredsjednica SDP-a i zastupnica te stranke u Europskom parlamentu.

Iako se priprema za prvu jesensku sjednicu Europskog parlamenta, Biljana Borzan prati sva zbivanja i u Hrvatskoj, a pogotovo prijetnje upućene književniku Miljenku Jergoviću i saborskoj zastupnici Daliji Orešković te istupima pojedinih braniteljskih udruga koje su rezultirale otkazivanjem kulturnog festivala u Benkovcu, a sada prijete i otkazivanjem festivala Fališ u Šibeniku. Potpredsjednica SDP-a kaže kako je sve to rezultat želje HDZ-a da zagrabi u desno biračko tijelo nakon raspada Domovinskog pokreta. Istovremeno u razgovoru za Nacional Biljana Borzan osvrnula se i na kontroverzni prijedlog uredbe Europske komisije, tzv. Chat Control koji je podržala vlada Andreja Plenkovića, za koji Biljana Borzan kaže da neće dobiti potporu u Europskom parlamentu kada i ako će se o tom prijedlogu uopće i glasati.

NACIONAL: Budući da ste potpredsjednica SDP-a, kako komentirate posljednje prijetnje književniku Miljenku Jergoviću te događaje u Benkovcu, Šibeniku i sve ono što se u Hrvatskoj događa u protekla dva mjeseca?

Vidim sve te događaje kao posljedicu želje HDZ-a da zagrabi u desno biračko tijelo nakon raspada Domovinskog pokreta. Nije to HDZ-u prvi put, svojedobno je Sanaderov HDZ uspješno “progutao” HSP, ali tada se to dogodilo bez radikalizacije društva. Vjerojatno je premijer Plenković pomislio “ako je mogao Ćaća, mogu i ja”. Iako je od samog početka bilo jasno u kojem smjeru će se stvari razvijati, rekla bih da je vrh HDZ-a ipak iznenađen i da bi sada rado malo stisnuli kočnicu na velikoj brzini. Sloboda kulture, medija i obrazovanja je pokazatelj razine demokracije svake zemlje. Hrvatsku istinski vole oni koji doprinose tim slobodama, a ne oni koji žele cenzurirati kulturu i krojiti je samo po svojoj mjeri. Porazan je podatak da je Hrvatska po razini demokracije tek nešto malo iznad Srbije, a ispod Mađarske i Crne Gore.

NACIONAL: Prije incidenta u Benkovcu dogodilo se i izdanje Hrvatskog tjednika s pozivom na linč Dalije Orešković, Vlatke Pokos i Severine, je li to ujedno i poruka svim ženama u Hrvatskoj da nemaju pravo na svoje mišljenje?

To bi bila poruka ženama kada bismo smatrali Hrvatski tjednik relevantnim i utjecajnim listom. No kako sada stvari stoje, ispada da svatko tobože u ime demokracije ima pravo reći ili napraviti što hoće. Rekla bih da je to anarhija, no anarhija podrazumijeva čovjekovu sposobnost samokontrole, a ovdje te samokontrole nema. A očito nema ni nekog tko će s pozicije jasno dati do znanja da je nedopustivo poticanje mržnje i poziv na linč onih koji su se usudili reći da je neprihvatljivo ovo što se u zadnje vrijeme zbiva. Vlast je tu da diktira tempo, aktivno stvara klimu međusobnog uvažavanja, sloge i guranja Hrvatske samo prema naprijed, nikako nazad. No kada imate vlast koja isključivo zbog svog samoodržanja koketira s radikalnim dijelom društva kako bi nas međusobno zavadila i podijelila, onda ispada da je sve dopušteno. Pitam se što je sljedeće, poziv na javno kamenovanje na gradskim trgovima svih koji ne misle kao manjina, naglašavam, manjina u našem društvu?

NACIONAL: Što kažete na izjavu vašeg kolege u EP-u Sokola iz HDZ-a koji je rekao kako je dosta ljevičarskog sprdanja s Domovinskim ratom?

Birači su na europskim izborima pokazali koliko je bitno što on misli o bilo kojoj, pa tako i o ovoj temi.

‘Sve što se događa vidim kao posljedicu želje HDZ-a da zagrabi u desno biračko tijelo nakon raspada Domovinskog pokreta. Nije to HDZ-u prvi put, ali do sada se to događalo bez radikalizacije društva’

NACIONAL: Jesu li ovi događaji odjeknuli u Bruxellesu, komentiraju li vaši kolege u Europskom parlamentu i pitaju li vas što se to događa u Hrvatskoj?

Tek je počelo jesensko zasjedanje, no bit će sigurno komentara. Običaj je da se razgovara o svim značajnim promjenama u društvu svake države. Moram napomenuti da u rujnu Socijalisti i demokrati Europskog parlamenta dolaze u Hrvatsku i tada će imati priliku za razgovor s našim građanima, nevladinim udrugama, sindikatima i političarima, europarlamentarci će čuti što se zbiva iz prve ruke.

NACIONAL: S druge strane, poznato je da Andrej Plenković ima svojevrstan status unutar EPP-a i da je u dobrim odnosima s predsjednicom Europske komisije, mogu li posljednji događaji ugroziti taj njegov status i mogući nastavak političke karijere u Europskoj komisiji?

Da ste mi ovo pitanje postavili prije godinu dana, rekla bih da bi koketiranje s ekstremistima moglo štetiti njegovoj reputaciji i uzdrmati njegovu poziciju. Naime, tada su u Europskom parlamentu proeuropske stranke imale stabilnu većinu i ekstremi su bili preglasani u svakoj odluci. U ovom mandatu su stvari bitno drugačije jer je ekstremna desnica brojčano jača i EPP u pojedinim situacijama, kada mu tako odgovara, glasa s njima. To se vidi pri glasanju, od dokumenata koji se tiču ljudskih prava do onih vezanih za zaštitu okoliša. Time je jasno da bi bilo smiješno kada bi Plenković dobio “packu iz Bruxellesa”, a njegova politička obitelj radi slično ili isto na europskom nivou.

NACIONAL: Hoćete li u Europskom parlamentu upozoriti na radikalizaciju hrvatskog društva i na ulogu koju u tome ima Plenkovićev HDZ?

Običaj je da na sastancima šefova delegacija svih država pojedine političke grupacije podnose izvješća o svim oblicima prijetnji demokraciji i toleranciji koje poprimaju širi karakter, koji nisu pojedinačni ispadi, već kada procjenjujemo da se radi o nekom zabrinjavajućem trendu. Kao šefica hrvatske delegacije u Grupi Socijalista i demokrata ću dati pregled situacije, kako zbog zabrinutosti trendovima, tako i zbog posjeta Hrvatskoj koji sam spomenula. Važno je da kolege razumiju kontekst zbivanja i znaju što mogu očekivati u zemlji koja će im biti domaćin nekoliko dana.

NACIONAL: Kako zapravo tumačite taj zaokret prema desnici Plenkovića i HDZ-a i koje je njihovo pravo lice, ono briselsko ili ono koje pokazuje u Hrvatskoj?

Mislim da je nebitno moje mišljenje koje je pravo lice HDZ-a jer hrvatskim građanima je nebitno povlače li bilo koji potez zato što to stvarno tako misle i osjećaju ili povlače poteze suprotno svojoj volji jer su procijenili da im je to politički korisno. Smatram da je jedino ispravno gledati i HDZ i Andreja Plenkovića kroz poruke koje šalju i poteze koje povlače, a oni govore da su političku podršku odlučili tražiti na ekstremu. I to se nije dogodilo slučajno, vrlo dobro su znali što rade. Svaka politička podrška, pa tako i ona ekstremnog dijela biračkog tijela ima svoju cijenu, samo je pitanje jeste li je spremni platiti. Naravno, ne govorim o novcu, nego o obrazu. Ako recimo uzmemo u obzir obiteljsku pozadinu Andreja Plenkovića, kako je odrastao, školovao se, birao karijeru, reklo bi se da ne bi želio biti upisan u povijest kao premijer koji je Hrvatsku odvukao u desni ekstremizam, no ono što se događa zadnjih mjeseci govori upravo suprotno.

NACIONAL: Kako tumačite šutnju predsjednika Zorana Milanovića, ne bi li on trebao glasnije stati u obranu onih koji su na meti napada radikala u hrvatskom društvu?

Njegov stav je vrlo jasan i kad nije najglasniji. Podsjetit ću vas da je i njega i Ivicu Račana u premijerskom mandatu ulica pokušavala rušiti.

NACIONAL: Je li vas zasmetao Milanovićev susret s Viktorom Orbanom koji je bio na ljetovanju u Hrvatskoj, budući da je stav SDP-a prema Orbanu i politici koju on vodi vrlo jasan?

Ako bismo svaki susret tumačili kao znak istomišljeništva, onda bismo morali tvrditi i da su dvojica predsjednika zaraćenih zemalja istomišljenici čim sjednu razgovarati, što je nelogična pretpostavka. Kao što rekoh, Milanović je bio premijer, tada je kao glavni akter izvršne vlasti pokazao kako razmišlja.

NACIONAL: Čini li SDP dovoljno u ovoj situaciji i je li premalo samo najava prijedloga promjene zakona po kojem bi se jasno definiralo da su ustaški pozdravi i znakovi zabranjeni, što je najavio predsjednik stranke Siniša Hajdaš Dončić?

U trenutku kad su institucije najblaže rečeno zbunjene dvostrukim konotacijama, kada suci imaju mogućnost suditi prema vlastitom stavu i nahođenju, predložiti ovakav zakon je najkonkretniji potez s brzim učinkom koji opozicijska stranka može tražiti. No dugoročno gledano, potrebno je raditi na onome što nas vodi k naprednom i tolerantnom društvu, u prvom redu tu mislim na sustav obrazovanja. Kolega iz Njemačke mi kaže da je u školi puno učio o fašizmu kao sramoti njegova naroda, a da danas njegova djeca višestruko manje uče o tome. On, između ostalog, i u tome vidi razlog ponovo probuđene podrške neofašistima. Taj primjer puno govori koliko je važno za buduće generacije što će učiti u školama.

NACIONAL: Druga inicijativa SDP-a, ona o spornoj uredbi EU-a o nadzoru komunikacija na aplikacijama poput WhatsAppa, čini se da je urodila plodom i Vlada ozbiljno razmišlja da povuče svoju suglasnost. Kako komentirate cijelu tu situaciju?

Vidim to prije svega kao dokaz da građani imaju moć, kad su informirani i kad jasno pokažu što ne žele. Pojedine vlade u EU-u već mijenjaju svoju poziciju pod pritiskom javnosti. Hrvatska vlada nažalost zasad pokazuje spremnost podržati jednu od najopasnijih inicijativa Europske komisije, onu koja bi svima nama dopustila nadzor privatnih poruka pod krinkom borbe protiv zlostavljanja djece. Nema dvojbe da se s tim zlom moramo boriti svim silama, ali ne tako da se svi građani EU-a tretiraju kao potencijalni kriminalci. Ako Plenković doista razmišlja o povlačenju suglasnosti, to je isključivo zato što je shvatio da nema podršku javnosti, a ne zato što mu je stalo do prava i sloboda građana. Zato smatram da je ovo i lekcija, nikada se ne smije unaprijed šutke pristajati na kršenje temeljnih prava. Građani su ovdje pokazali da kada dignu glas, vlade mijenjaju pozicije i to bi i za Hrvatsku bio najbolji mogući ishod ove rasprave. Upravo ovakvi slučajevi dokazuju koliko je važna aktivna i informirana javnost u obrani demokracije.

NACIONAL: Premijer je rekao da su u Europskom parlamentu svi hrvatski zastupnici podržali tu uredbu, je li to točno i je li se o toj uredbi uopće glasalo?

To nije točno, radi se o posve drugom dokumentu, o Direktivi o suzbijanju seksualnog zlostavljanja djece iz 2011. godine. Ime te direktive jasno kaže da se bavi istom temom, ali u toj direktivi se Chat Control uopće ne spominje. Dakle, kada premijer govori da su je svi zastupnici podržali, on ili namjerno uvodi zabunu ili se pogrešno informirao. Parlament ima vrlo jasan stav, protivimo se općem nadzoru privatnih komunikacija građana. Takve neistine premijera, ponovljene više puta, samo dodatno narušavaju povjerenje građana u institucije, a to je nešto što bi odgovorna vlast trebala izbjegavati. Ako premijer ovako olako izvrće činjenice na europskoj razini, kako onda građani mogu vjerovati da govori istinu o onome što radi kod kuće? To je ozbiljno pitanje koje ide u srž povjerenja između ljudi i vlasti.

NACIONAL: Hoće li se uopće glasati o tome i ako će se glasati, kakav će biti vaš stav?

Hoće, ali tek kada i ako se u Vijeću uspiju dogovoriti oko svog stava, a to se već godinama ne događa upravo zato što je prijedlog toliko kontroverzan. Čak i da ga Vijeće stavi na stol i ako bude postojala većina za ovakvu uredbu koja obuhvaća Chat Control, Europski parlament je već zauzeo poziciju protiv i ja ću glasati protiv. Smatram da je pravo na privatnost temeljno ljudsko pravo i da ga se ne smije ukidati u ime iluzorne sigurnosti. Postoje bolji i učinkovitiji načini za zaštitu djece od zlostavljanja na internetu, koji ne ugrožavaju milijune nedužnih građana. Ako žrtvujemo privatnost, žrtvujemo jedan od temelja europske demokracije, a povratak na tu razinu slobode uvijek je dug i bolan proces. Na nama je da pazimo da borba protiv kriminala ne postane izgovor za uvođenje masovnog nadzora. To bi bio sklizak teren prema kojem bi i druge slobode bile dovedene u pitanje.

‘Kada premijer govori da su svi zastupnici podržali Chat Control, on ili namjerno uvodi zabunu ili se pogrešno informirao. Parlament se protivi općem nadzoru privatnih komunikacija građana’

NACIONAL: Je li ovaj primjer samo još jedan u nizu koji pokazuje da Europska unija postaje previše regulatorna i da možda previše ulazi u područja ljudskih prava i sloboda?

Ne bih rekla da se radi o generalnoj tendenciji, ali u ovom konkretnom slučaju je očito da je Komisija otišla predaleko. Uz sve svoje mane, Europska unija je ipak najbolji dio svijeta kada su u pitanju ljudska prava. Ovdje imamo primjer gdje se opravdana briga, zaštita djece, koristi kao izgovor za mjere koje nisu proporcionalne ni učinkovite. Upravo zbog toga je Parlament rekao jasno „ne“. Europska komisija može imati pogrešnu procjenu i predložiti nešto poput ove uredbe o kojoj se digla prašina, a na nama zastupnicima je da to ispravimo. Upravo u takvim situacijama pokazuje se važnost demokratskih kontrola u Europskoj uniji. Ovo je i podsjetnik da europska demokracija nije sama sebi svrha. Ona živi i diše kroz kritiku, raspravu i odbacivanje loših prijedloga. Ako institucije EU-a žele zadržati povjerenje građana, moraju se vraćati temeljnim vrijednostima na kojima je Unija i osnovana.

NACIONAL: Kako europski socijaldemokrati, a posljedično i SDP u Hrvatskoj mogu odgovoriti na to, a da istovremeno odgovore i na sve veću popularnost radikalno desnih stranaka poput Nacionalne fronte u Francuskoj ili AfD-a u Njemačkoj koji je u posljednjim anketama postao najpopularnija njemačka stranka?

Tako da građanima ponudimo iskrenu i realnu politiku koja se bavi njihovim stvarnim problemima, od sigurnosti posla, preko stanovanja i plaća, do zaštite temeljnih prava. Radikalna desnica uvijek nudi brza rješenja koja se nekima mogu na prvu učiniti baš zgodnima, koja su na kraju ili opasna ili, u boljem slučaju, neprovediva. Radikalne opcije jačaju kada društva postaju duboko nepravedna. AfD ima najjaču podršku u istočnom dijelu Njemačke, što je izravna posljedica činjenice da ni nakon 35 godina od ujedinjenja Njemačke istočni dio nije po standardu ni blizu zapadnom dijelu zemlje. Pa neka se nitko ne čudi što su u tom dijelu zemlje, nekada mahom tradicionalno lijevo orijentiranom, ljudi postali najjači zagovornici AfD-a. Na nama je da se hrabro, glasno i otvoreno hvatamo u koštac s nepravdama, pokažemo građanima da smo iskreni u brizi i konkretni u rješenjima. Mi moramo biti glas svih onih koji žele živjeti u naprednom društvu koje uključuje potencijale svih svojih građana, kao i glas onih koji imaju osjećaj nemoći, svih koji osjećaju da ih nitko ne čuje i ne vidi. Ako ostanemo dosljedni i blizu ljudima, uvjerena sam da će građani znati prepoznati razliku između praznih parola i stvarne politike koja im olakšava život.