Nacional donosi eksplozivne detalje sudskih postupaka koje je bivša županijska državna odvjetnica Sani Ljubičić, sada tužiteljica EPPO-a, pokrenula protiv Nacionala, a u kojima su izneseni detalji njezinih tajnih susreta s bivšim povjerenikom za Agrokor Antom Ramljakom

Europska tužiteljica Sani Ljubičić samostalno je pokrenula pet sudskih postupaka protiv izdavača tjednika Nacional, a većina tih postupaka povezana je sa spornim vještačenjem iz afere Veliki Agrokor, plaćenim čak 11 milijuna kuna, koje je u svojstvu suca Visokog kaznenog suda današnji glavni državni odvjetnik Ivan Turudić proglasio pravno neupotrebljivim zbog sukoba interesa.

Unatoč svemu, Sani Ljubičić ne smatra se odgovornom za štetu koja je time prouzročena iako je ona potpisala sporni ugovor o spomenutom vještačenju.

Otkrivaju to zapisnici sa suđenja u jednom od spomenutih predmeta koje je ona pokrenula protiv Nacionala, u kojemu je nedavno iznijela svoju verziju istine, lišenu osjećaja odgovornosti za štetu koja je tim neupotrebljivim i utoliko potpuno preplaćenim vještačenjem proizvedena za hrvatski državni proračun.

Sani Ljubičić svoj je iskaz protiv izdavača tjednika Nacional dala 4. lipnja na ročištu u predmetu koji je pokrenula protiv tvrtke Nacional News Corporation osporavajući prenesene tvrdnje da je moguće sudjelovala u zapošljavanju Laure Jurić, kćeri svog emotivnog partnera Željka Jurića, u KPMG-u.

Ona je to na sudu demantirala, referirajući se, među ostalim, na svoj angažman povezan sa spornim vještačenjem u aferi Veliki Agrokor.

Europska tužiteljica Sani Ljubičić bila je županijska državna odvjetnica u Zagrebu u vrijeme afere Agrokor i upravo je ona potpisala najskuplje vještačenje u povijesti DORH-a, ono s KPMG-om Poljska, koje je palo na sudu Photo: Robert Anić/PIXSELL

Sani Ljubičić na sudu je izjavila da je osobno potpisala sporni Ugovor o vještačenju s KPMG-om te je iznijela o tome još neke informacije:

„Sam nalog za vještačenje išao je negdje u kolovozu 2018. godine, što nije dostavljeno u ovaj spis predmeta pa, istine radi, to je bilo za vrijeme mandata drugog glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića. Sukladno ZKP-u nalog za vještačenje je taj kojim se definira opseg zadatka, a sve sukladno ZKP-u, dakle, u vrijeme nakon što je na dužnost stupio drugi glavni državni odvjetnik, a ne prozvani Dinko Cvitan.“

Tom prilikom rekla je, među ostalim, i sljedeće:

„Nije točno da sam ja svoju državnoodvjetničku dužnost obavljala pod utjecajem bilo koje osobe, ja nisam činila kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti niti sam činila kaznena djela trgovanja utjecajem, niti sam zaposlila Lauru Jurić u KPMG-u, niti sam na bilo koji način sudjelovala u tome, niti to ima ikakve veze sa mnom.“

Svoju odgovornost za sporno vještačenje nastojala je sakriti pod plaštom institucionalnog stava svog poslodavca, koji je prihvatio to što je ona osobno potpisala. U tom je smislu izjavila:

„Pravni stav Državnog odvjetništva nije izolirana odluka pojedinca, nego institucionalna pozicija hijerarhijski ustrojene državnoodvjetničke organizacije koju je tom odlukom i prihvatilo to vijeće Županijskog suda u Zagrebu. Daljnji pravosudni tijek događaja doveo je do promjene pravnih stavova, ali to ništa ne mijenja na činjenici da je stav državnoodvjetničke organizacije dosljedan te je i nakon što ja odlazim iz Državnog odvjetništva Republike Hrvatske na poziciju Europske delegirane tužiteljice, javno dostupan podatak da je DORH podnio i zahtjev za zaštitu zakonitosti, izražavajući institucionalni pravni stav.“

Sutkinja Natalija Horvatić unijela je tu izjavu u zapisnik, smatrajući je relevantnom za postupak u kojem Sani Ljubičić osporava da je sudjelovala u zapošljavanju Laure Jurić u KPMG-u, nositelju većeg dijela posla povezanog sa spornim vještačenjem u aferi Veliki Agrokor.

Sudski zapisnik otkriva i da je ista sutkinja zabranila pravnom zastupniku izdavača Nacionala da postavi čak četiri iznimno važna pitanja Sani Ljubičić, smatrajući ih nevažnim za sadržaj tog sudskog postupka. To su sljedeća pitanja: Znate li tko je odlučio o angažiranju KPMG-a u predmetu Agrokor u svrhu vještačenja?

Jeste li imali saznanja da će na predmetu raditi hrvatska podružnica KPMG-a?

Je li se vas upozoravalo ili imate saznanja da se upozoravalo vaše nadređene da će takvo vještačenje KPMG-a biti neupotrebljivo u pogledu održavanja optužnice u tom slučaju?

Tko će odgovarati za to propalo vještačenje?

Sutkinja Natalija Horvatić dopustila je ipak da se Sani Ljubičić postavi pitanje je li se svojedobno često sastajala s Antom Ramljakom, Vladinim predstavnikom u Agrokoru, što je moguće utjecalo na donošenje odluke o angažiranju KPMG-a za sporno vještačenje. Na to pitanje ovako je odgovorila:

„Poduzimali smo radnje prikupljanja potrebnih obavijesti. Radilo se o gotovo svakodnevnim, i to ne samo u Agrokoru d.d. nego i u nizu drugih društava, upućenim zahtjevima za dostavom potrebnih obavijesti, a sukladno ZKP-u. U to vrijeme jedina odgovorna osoba svih društava iz sastava Koncerna je bio Ante Ramljak, što de facto znači da je na dnevnoj razini morao biti involviran u dostavu zatražene dokumentacije. S obzirom na opseg izvida, iz današnje perspektive mogu reći da zapravo uopće nismo često kontaktirali, radilo se o nekoliko kontakata radi osiguravanja dviju stvari, a s moje strane kao županijske državne odvjetnice bilo je važno da se postupa po zahtjevima tijela detekcije pravovremeno, a s druge strane, jednako tako bilo je važno da prikupljanje tih podataka ne remeti redovne tijekove poslovanja.“

‘Sastanke je Sani Ljubičić dogovarala direktno s Antom Ramljakom’, rekla je bivša tajnica Lavinija Lebo Vrandečić na sudu. Zna da su se sastajali jer je vidjela Sani Ljubičić kako sama dolazi u njegov ured u tadašnjem tornju Agrokora 

Nacional je te sastanke označio kao potencijalno problematične jer se otvorilo pitanje što je županijska državna odvjetnica imala raditi na neslužbenim sastancima s povjerenikom u Agrokoru te je li netko iz grupe Borg utjecao na njezinu odluku da angažira upravo KPMG Poljska kao glavnog vještaka u predmetu Agrokor.

Ona je i zbog toga tužila Nacional, a prije desetak dana održano je sudsko ročište na kojem su i Ante Ramljak i nekadašnja tajnica u Agrokoru Lavinija Lebo Vrandečić posvjedočili da je Sani Ljubičić uistinu dolazila na sastanke s Ramljakom. Iako se iskazi Ante Ramljaka i Lavinije Lebo Vrandečić razlikuju u nekim detaljima, oboje su neosporno potvrdili da je Sani Ljubičić dolazila na sastanke s Ramljakom.

Lavinija Lebo Vrandečić na sudu je potvrdila da je bila šefica kabineta u Agrokoru Ivice Todorića u razdoblju od 2010. do otprilike 2017. godine, odnosno, do prve izvanredne uprave izvanrednog povjerenika Ante Ramljaka, kao i drugog izbornog povjerenika za Agrokor Fabrisa Peruška.

„Mogu reći da sam kao šefica kabineta radila poslove koje sam inače radila, dakle, dogovarala sastanke i pribavljala za te sastanke potrebnu dokumentaciju. Bila sam nazočna na nekim sastancima između povjerenika za Agrokor i zaposlenika Agrokora i na tim sastancima je bilo govora, mislim, i o financijama“, izjavila je nedavno svjedokinja Lebo Vrandečić na sudu.

Na poseban upit ima li informaciju o tome da se Sani Ljubičić, tada županijska državna odvjetnica, sastajala s povjerenikom za Agrokor Antom Ramljakom, odgovorila je da su se sastajali i da to zna jer je Sani Ljubičić dolazila u ured prvog povjerenika za Agrokor Ante Ramljaka u prostorijama Agrokora, u Ciboninom neboderu. Rekla je da ne zna zašto su se sastajali, ali je potvrdila da je Sani Ljubičić dolazila otprilike jednom tjedno, no nije znala koliko je ukupno bilo takvih sastanaka. Tvrdi, međutim, da je te sastanke dogovarala Sani Ljubičić direktno s Antom Ramljakom. Zna da su se sastajali jer je vidjela Sani Ljubičić kako ulazi u ured Ante Ramljaka, tada povjerenika za Agrokor. Rekla je da je Sani Ljubičić dolazila sama i da nitko osim njih dvoje nije bio nazočan tim sastancima.

Na poseban upit ima li svjedokinja saznanja kako je Ramljak angažirao revizorsku tvrtku KPMG, sud je zabranio pitanje kao irelevantno za taj spor.

Sve to stoji u zapisniku s ročišta od 6. lipnja 2025. godine o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu i sutkinje, Poslovni broj: Pn-2896/2023-25, u predmetu za koji je nadležna sutkinja Dijana Mađerčić.

U istom zapisniku navode se i detalji svjedočenja Ante Ramljaka. Ramljaka je, inače, na poziciju izvanrednog Vladina povjerenika za Agrokor imenovao premijer Andrej Plenković 10. travnja 2017., a 20. veljače 2018. on je dao ostavku nakon što se doznalo da je među podizvođačima koje je angažirao glavni savjetnik AlixPartners, bila i Ramljakova tvrtka Texo Management, koja je za to dobivala tjedni honorar od gotovo 250 tisuća kuna. Ramljaka se u medijima prozivalo kao jednog od članova takozvane grupe Borg koji su zapravo profitirali od otvaranja afere Agrokor.

Ramljak je na sudu opisao svoju ulogu bivšeg povjerenika za Agrokor i sastanke sa Sani Ljubičić:

„Dok sam bio povjerenik za Agrokor, nekoliko puta sastajao sam se sa Sani Ljubičić, županijskom državnom odvjetnicom, otprilike je bilo pet, šest sastanaka koji su se odvijali kako u prostorijama Agrokora tako i u prostorijama ŽDO-a. Na tim je sastancima, naravno, bilo govora o financijskom poslovanju Agrokora pa sam ja, ako je bilo potrebno, objašnjavao zašto je, primjerice, nešto knjiženo u poslovnim knjigama Agrokora kako je knjiženo i davao u svezi s tim potrebna objašnjenja. Na tim sastancima nije bilo nikada govora o tome tko će biti angažiran od Državnog odvjetništva za provođenje revizije poslovanja Agrokora niti sam ja davao bilo kakve savjete, upute u tom smjeru. Tada sam, ponavljam, obavljao poslove povjerenika za Agrokor, s time da se paralelno s ovime što je radio ŽDO obavljala i revizija samog poslova Agrokora da uopće znamo kako stvari stoje. Ne znam tko čini grupu Borg, što je ta grupa predstavljala niti koji su joj ciljevi, a niti sam ja, dakako, bio član te grupe, nego su o tome počeli pisati mediji.“

Ramljak je rekao da su ga mediji pitali što zna o grupi Borg.

„I ja sam, naravno, svaki put jasno i glasno rekao da ne znam ništa o toj grupi Borg, ni tko su članovi te grupe jer ja nisam član te grupe, odnosno, ne smatram se članom te grupe“, ustvrdio je.

Za razliku od tajnice Lavinije Lebo Vrandečić, Ramljak je tvrdio da na sastancima sa Sani Ljubičić uglavnom nije bio sam:

„Samo jedanput smo Sani Ljubičić i ja bili sami na tim sastancima o kojima sam govorio, jer su inače uz nas bili i njezini suradnici, i to Ivana Špehar i još jedna ženska osoba, ne mogu se sada sjetiti njezina imena i prezimena, zatim kolege iz PNUSKOK-a, pa zatim je jednom bio gosp. Cvitan i slično.“

Posebno je zanimljivo objašnjenje Ante Ramljaka, jer iako je priznao da je grupa kojoj je bio član sama u e-komunikaciji osmislila ime Borg za aferu Agrokor, tvrdio je da nije član grupe Borg. O tome je Ramljak na Sudu rekao sljedeće:

„Htio bih posebno reći da se nas šestoricu, što uključuje i mene, pozvalo u Vladu kako bismo riješili problem Agrokora s obzirom na to da je zbog financijske situacije u toj tvrtki prijetila opasnost i za ekonomiju i za druge poslovne subjekte u Hrvatskoj, a time i za ekonomiju same Hrvatske. Nas šestorica, od kojih smo svi financijski stručnjaci u svom poslu, uz još Borisa Šavorića, odvjetnika, radili smo otprilike mjesec, mjesec i pol kako bismo sagledali situaciju u Agrokoru i našli rješenje tog problema, odnosno, otkud uopće krenuti u rješavanje tog problema, a da se ne prelije na ekonomiju cijele Hrvatske. Uz mene, dakle, to su bili još Tomislav Matić, Branimir Bricelj, Tonči Korunić, Zoran Besak i kao što sam već rekao, Boris Šavorić. Naravno, mi smo morali nekako razgovarati, komunicirati jer, ponavljam, to smo radili jer smo bili pozvani od Vlade pa smo tom problemu, projektu, nekako morali dati ime i dali smo mu ime Borg. Kasnije kada je ta naša komunikacija objavljena, neki su nas mediji, odnosno, mene, počeli prikazivati kao člana skupine Borg. Nakon otprilike mjesec, mjesec i pol otkad sam s tim svojim kolegama, njima petoricom, utvrdio barem odakle krenuti u rješavanju tog problema Agrokora, imenovan sam 10. travnja 2017. godine povjerenikom za Agrokor. Nikada u komunikaciji sa Sani Ljubičić nisam koristio ime tog našeg projekta Borg jer sam sa Sani Ljubičić tek počeo komunicirati tek kada sam imenovan povjerenikom za Agrokor. Na početku sam rekao da niti ne znam postoji li skupina Borg i tko čini tu skupinu, jer ponavljam, to kako su mediji počeli to prezentirati, djeluje kao da su se članovi te skupine samoinicijativno sastali i odlučili preuzeti nečiju kompaniju, u ovom slučaju Agrokor. Zato ja neprestano govorim, kada me netko pita, da ne znam što je skupina Borg i tko je čini, jer se ja ne osjećam pripadnikom te skupine, nego ponavljam, nas šestorica smo u komunikaciji, proučavajući problem Agrokora, što znači financijsko poslovanje Agrokora, morali taj projekt nazvati nekim imenom pa smo ga nazvali kodnim imenom Borg.“

Na poseban upit kroz koji period su se odvijali sastanci između njega i Sani Ljubičić, dakle, tih pet, šest sastanaka koje je Ramljak priznao, on je odgovorio da je to bilo tijekom nekoliko mjeseci 2017. godine.

Sutkinja je, međutim, zabranila pitanje je li Ramljak, dok je bio povjerenik izvanredne uprave za Agrokor, angažirao KPMG.

Tu okolnost utvrdio je, međutim, u svom obrazloženju odbacivanja vještačenja KPMG-a kao nezakonitog dokaza, Ivan Turudić kao sudac Visokog kaznenog suda.

„Trgovačko društvo KPMG Poljska kojemu je u tom predmetu bilo povjereno vještačenje, nije postupilo po nalogu državnog odvjetnika jer nije u cijelosti izradilo nalaz i mišljenje, već samo dio koji se odnosi na zaključak. No taj zaključak se temelji na podacima koje su izabrali, pregledali, analizirali, sortirali i potom preveli djelatnici ‘hrvatskog tima’ tj. KPMG Croatia, kome je KPMG Poljska, uz znanje državnog odvjetnika, povjerilo izradu tog dijela nalaza i mišljenja.

Konkretno, vještak iz društva KPMG Poljska radio je ukupno 412 sati na nalazu i mišljenju, dok su dvoje višerangiranih menadžera i dvojica asistent menadžera KPMG-a Croatia radili 4632 sati, pa se evidentno ne radi o minornom, pomoćno-tehničkom pomaganju. KPMG Hrvatska je u razdoblju od 31. prosinca 2007. do 19. lipnja 2019., dakle i nakon postavljanja izvanredne uprave oštećeniku, poslovao s oštećenikom, a taj kompleksan, dugogodišnji i lukrativni poslovni odnos sadržajno se preklapa s predmetom vještačenja“, stoji u Turudićevoj odluci od 6. studenoga 2023. kojom je on zapravo potvrdio istovjetnu odluku Županijskog suda u Zagrebu na koju su se žalili DORH i dvoje okrivljenika, a sve nakon što je obrana bivšeg vlasnika Agrokora Ivice Todorića tražila da se vještačenje KPMG-a izbaci iz spisa kao nezakoniti dokaz.

Današnji glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, kao sudac Visokog kaznenog suda proglasio je vještačenje KPMG-a Poljska u predmetu Agrokor nezakonitim dokazom – utvrdio je da je najveći dio tog vještačenja zapravo odradilo društvo KPMG Zagreb, koje je istovremeno radilo i za Agrokor Photo: Slavko Midžor/PIXSELL

Dodatno je zanimljivo kako je Sani Ljubičić 4. lipnja, tijekom svjedočenja protiv izdavača tjednika Nacional, izjavila da je zgrožena i da se osjeća kao u Kafkinom „Procesu“. Zanimljivo je i kako je u svibnju 2005. u izjavi datoj Nacionalu, da se slično osjeća rekao Ivan Turudić, tada sudac Županijskog suda u Zagrebu, kada ga je Nacional suočio s optužbom britanske tajne službe MI6 da se nalazi na platnom spisku Hrvoja Petrača, kojem je Turudić tada sudio zbog sudjelovanja u otmici tada malodobnog sina generala Vladimira Zagorca.

Evo kako je svoje osjećaje spram tjednika Nacional pred sudom opisala Sani Ljubičić:

„Nacional me je optužio, osudio i poslao na javno izdržavanje doživotne kazne u očima javnosti.“

Sani Ljubičić je nakon objave tekstova koji su se bavili tom tematikom u Nacionalu, reagirala demantijima. Kako oni, po ocjeni uredništva, nisu bili napisani u skladu za Zakonom o medijima, redakcija ju je pozvala da ih korigira. Iako je i na sudu potvrdila da to nije učinila, Sani Ljubičić je na sudu izjavila sljedeće:

„Ta situacija kada netko odbije objaviti barem demanti, to je osjećaj užasa koji doista mogu poistovjetiti s time kao da nekome oduzmete pravo glasa. Meni je Nacional uskratio onaj minimum koji ima svako ljudsko biće, da se čuje moj glas, da se branim od optužbi koje su plasirane u javnost i da se barem donekle to sanira pa barem objavom demantija.“

Otišla je u svom iskazu toliko daleko da je na sudu iznijela i jednu lako provjerljivu laž – ustvrdila je da su upiti prema USKOK-u išli u trenutku kada je tjednik Nacional već bio na svim kioscima u RH.