Teško je prozvan ambasador Petar Ljubičić koji je svog zamjenika Držislava Škelju tužio zbog klevete. Škeljo je Radmanu napisao da je ondje ‘zaticao pranje poda hrvatskim zastavama, alkoholizam, te da je bila ugrožena dokumentacija RH i naših EU i NATO saveznika…’. Prije mjesec dana raspoređen je u ambasadu u Japanu, otkud ga

Nacional je dobio uvid u internu dokumentaciju Ministarstva vanjskih i europskih poslova, kao i podatke iz sudskog spisa, koji otkrivaju da je ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman već mjesecima izravno informiran o prvorazrednom diplomatskom skandalu zataškavanja zdravstvenog stanja hrvatskog veleposlanika u Indiji Petra Ljubičića. Ministra Grlića Radmana, ali i niz osoba u svom resornom ministarstvu, visokorangirani diplomat u veleposlanstvu u Indiji Držislav Škeljo upozorio je na postojanje ozbiljne sumnje da se Ljubičić tijekom obavljanja svoje ambasadorske funkcije nekako uspio zaraziti spolnom bolešću (Nacionalu su poznati detalji o kojoj se bolesti radi, ali to ne objavljujemo radi zaštite osobnosti prozvanog diplomata), što navodi na zaključak da se u najmanju ruku u Indiji ponašao nediplomatski.

Škeljo je svog resornog ministra još u lipnju 2024. informirao o tomu da veleposlanik Ljubičić već dugo gotovo ništa ne radi, da „na diplomatskom planu nije napravio ništa, nikada nije održao ni jedan prijem niti druženje s drugim diplomatima u povodu promocije naših važnih političko-povijesnih datuma“, a da je u indijskom MVP-u bio jednom ili dvaput na poziv protokola…

U tom kontekstu Grliću Radmanu napisao je i sljedeće: „Ja sam ovdje zaticao ‘sve i svašta’, razne sramotne stvari za jednu državu i izvještavao o tome: skrnavljenje hrvatskih zastava odnosno pranje poda hrvatskim zastavama, otključana vrata Veleposlanstva preko noći, nepoštivanje hrvatskih najvažnijih državnih blagdana – Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, ‘šetanja’ i pristupe izvan rada nepoznatih Indijaca u prostorijama Veleposlanstva Republike Hrvatske New Delhi, ugroženosti dokumentacije naše hrvatske i naših saveznika u EU-u i NATO-u, alkoholizmu, neradu, itd. itd.“

O eskalaciji tog skandala, koji poprima klasična obilježja obračuna sa zviždačem koji je upozorio na problem, osim ministra Gordana Grlića Radmana, precizno su prije par dana informirani Ured predsjednika Zorana Milanovića i tri nadležna saborska odbora – Odbor za vanjsku politiku na čelu s HDZ-ovim Androm Krstulovićem Oparom, Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na čelu s SDP-ovim Rankom Ostojićem i Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav na čelu s HDZ-ovim Ivanom Malenicom, bivšim ministrom pravosuđa i uprave. Radman je još ranije upozoren i na to da je, umjesto da se povuče u Zagreb, Ljubičić ostao u Indiji, najprije koristeći višemjesečno bolovanje tijekom kojeg mu je Veleposlanstvo plaćalo sve troškove kao i troškove liječenja u Indiji, a potom se vratio u službu iako nije bio sposoban obavljati svoju veleposlaničku dužnost.

Škeljo je na više službenih adresa u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova 20. lipnja 2024. poslao e-mail u kojem je iznio da mu je „lokalni zaposlenik Veleposlanstva rekao da veleposlanik boluje od spolne bolesti“ (u emailu je navedeno precizno ime) te da je „sramotno da se veleposlanik jedne države zarazi, i to u državi u kojoj se prostitucija uglavnom odvija prisilno“, a da su na prostituciju često prisiljene i maloljetnice.

Škeljo je još 20. lipnja prošle godine ministru Gordanu Grliću Radmanu, ali i Glavnom tajništvu Ministarstva, Inspektoratu Službe vanjskih poslova, Sektoru za pravne poslove i ljudske resurse, Upravi za političke poslove i Službi za Aziju i Oceaniju te na osobne adrese nekoliko visokopozicioniranih djelatnika Ministarstva, uputio email u kojem je upozorio da je veleposlanik Petar Ljubičić još od 1. rujna 2023. na bolovanju, što je tada bilo skoro punih deset mjeseci, te da za to vrijeme ne obavlja poslove veleposlanika iako prima punu plaću, a da je 15. rujna 2023. u New Delhi stigla čak i njegova supruga kako bi ga njegovala. Ministarstvo je kao zamjenu Ljubičiću u to vrijeme u Indiju poslalo otpravnika poslova Jerka Vukasa, ali su se Ljubičiću i njegovoj supruzi cijelo to vrijeme plaćali svi troškovi u Indiji, uključujući i troškove liječenja. Nacional ima dokumentaciju i iznose pojedinih bolničkih računa.

Zatim se u emailu navodi: „Lokalni zaposlenik u svojstvu Ljubičićeva tajnika, Pavanjit Korotania, u travnju ove godine u nazočnosti veleposlanika i otpravnika poslova u VRH New Delhi Jerka Vukasa, rekao mi je da veleposlanik Petar Ljubičić boluje od spolno prenosive bolesti (navedeno je ime bolesti, op.a.)!!! Potvrdu toga dobio sam tek tada, ali o tome se govorilo već prije. Indijski MVP najvjerojatnije to sve zna iz raznih izvora jer je s podsmijehom pitao je li veleposlanik još bolestan i gdje je i kako je (krajem travnja), a vjerojatno i cijeli diplomatski zbor. Pitajte Pavana Korotaniju o tome. On to sve zna i ima svu dokumentaciju, a vjerojatno i zna kako se zarazio i gdje.

Pavan mi je prije toga, još prošle godine, rekao da Ljubičić ima jednu bolest (precizno je opisano kako se bolest manifestira, op.a.), ali tada nije rekao o kojoj se bolesti radi, a sada je to eksplicitno rekao.

Nije li sramotno da se veleposlanik jedne države zarazi (navodi se ime bolesti, op.a.), kako kaže Pavan Korotania, i to u državi u kojoj se prostitucija uglavnom odvija prisilno? Mnoge djevojke su otete i prisiljene na prostituciju u lndiji, a veliki broj je i maloljetnica otetih i prisiljenih na prostituciju za ca. 2,5 do 3 eura. To je strašno i sramotno za našu hrvatsku državu.

Nažalost, sve to plaćaju porezni obveznici RH. Petar Ljubičić prima punu plaću već deset mjeseci iako je na bolovanju (navodi se ime bolesti zbog koje je na bolovanju, op.a.), kako je objavio Pavan Korotania, troškove čestih boravaka u bolnici, preglede, liječenja itd.“

Iako je taj šokantni email Držislav Škeljo poslao još 20. lipnja prošle godine, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova nije, čini se, otvorilo službenu internu istragu niti inspekcijski nadzor.

Umjesto toga veleposlanik Petar Ljubičić podnio je prema Držislavu Škelji najprije 16. srpnja zahtjev za mirnim rješenjem spora, a potom 24. rujna 2024., dakle, tri mjeseca kasnije, i privatnu tužbu na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, i to putem odvjetnika Tomislava Jonjića.

U Zahtjevu za mirno rješenje spora od 16. srpnja 2024. Petar Ljubičić upozorio je Držislava Škelju da je iznošenjem tvrdnji u emailu od 20. lipnja 2024. za njega nastupila velika neimovinska šteta u obliku povrede njegove časti, ugleda, dostojanstva i ugrožavanja njegova obiteljskog života, kao i da će dokaz istinitosti iznesenih tvrdnji biti na Škelji. Potom je naveo: „Nama se čini da to neće biti moguće dokazati jer medicinska dokumentacija gospodina Ljubičića pokazuje da baš nikad nije bolovao od spolne bolesti (navodi se ime bolesti, op.a.) niti od koje druge spolno prenosive bolesti, a mršave izglede za uspjeh imat će i eventualni pokušaj da se odgovornost za tu tešku klevetu i tešku povredu njegovih neimovinskih prava prevali na gospodina Pavanjita Korotanija, budući da raspolažemo ne samo njegovim privatnim pisanim očitovanjem, nego i javnobilježnički ovjerenom izjavom koju je gospodin Korotania dao i ovjerovio 27. lipnja 2024., apsolutno poričući istinitost vaših tvrdnji.

Smatramo, dakle, da će gospodin Ljubičić uspjeti i u kaznenome i u parničnom postupku te da ćete u jednome (kaznenom) biti proglašeni krivim i osuđeni, a u drugome (parničnom) obvezani na naknadu štete te da ćete u oba ta postupka snositi troškove postupka koji se sastoje od troškova sudskih pristojbi, troškova odvjetničkog zastupanja te troškova izvođenja dokaza (uključujući trošak dolaska svjedoka na sud).“

Iako to nije izravno napisano, zasigurno se misli na velike troškove dolaska svjedoka iz Indije u Zagreb.

Na kraju tog dopisa Ljubičić putem odvjetnika poziva Škelju kako je u njegovom interesu „da ne bude pravomoćno osuđen kao klevetnik“ i da ne plati velike sudske troškove, pa mu predlaže da umjesto toga na njegov račun uplati 10 tisuća eura naknade štete, a na adrese svih primatelja spornog emaila od 20. lipnja 2024. dostavi novi dopis „u kojem se ispričavate zbog iznošenja lažnih činjeničnih tvrdnji na račun gospodina Ljubičića“.

Ni u tom Zahtjevu, u kojem se Škelji prijeti visokim sudskim troškovima, a ni u kasnijoj tužbi, Petar Ljubičić ne poziva se na izjavu Jerka Vukasa, otpravnika poslova koji ga je mijenjao dok je koristio bolovanje i koji je navodno bio prisutan i čuo kad je indijski zaposlenik Veleposlanstva Pavanjit Korotania rekao Škelji i njemu da Ljubičić boluje od spolne bolesti.

Umjesto toga Ljubičić je sedam dana nakon što je Škeljo poslao spomenuti email, uspio pribaviti pisani iskaz Pavanjija Korotanije u kojem on tvrdi da ništa od navedenog nije istina.

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman nije naložio inspekcijski nadzor nakon što ga je 20. lipnja 2024. zamjenik veleposlanika RH u Indiji Držislav Škeljo (na slici za stolom lijevo) upozorio da mu je lokalni djelatnik rekao kako veleposlanik Petar Ljubičić (za stolom desno) boluje od spolne bolesti. FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL, Privatna arhiva

Ukratko, Korotania je u svojoj izjavi ovjerenoj kod javnog bilježnika 27. lipnja 2024. rekao da je sadržaj emaila koji je poslao Škeljo „klevetnički i uvredljiv“. Svoj sastanak sa Škeljom i Jerkom Vukasom opisao je tako što je Škeljo za veleposlanika „rekao da je bolestan čovjek, a zatim se okrenuo prema meni i prisilio me da izložim svoje mišljenje o navedenoj bolesti, na što sam odgovorio da znam o njegovoj bolesti i svemu jer pratim veleposlanika Ljubičića na njegovim dodijeljenim dužnostima, u bolnice radi rutinskih pregleda i uobičajenih medicinskih testiranja, naravno“.

On tvrdi da je Škeljo, nakon što ga je saslušao, „počeo koristiti riječi koje su bile uvredljive, klevetničke i pune laži, iznoseći svoje mišljenje, a ne moje, da je bolest veleposlanika Ljubičića ništa drugo doli… (eksplicitno se spominje ime bolesti, op.a.)“

Sadržaj Škeljina emaila od 20. lipnja 2024. preveo je putem Google Translatea i odbacio navode o sebi kao neistinite te je, između ostalog, izjavio:

„Potpuno se distanciram i odbacujem sve tvrdnje koje gospodin Držislav Škeljo pokušava pripisati meni, a koje su potpuno lažne.“

No Nacionalovi izvori upoznati s cijelim slučajem navode kako ih ne čudi da je Korotania potpisao takvu izjavu s obzirom na svoj ovisni položaj lokalnog zaposlenika u hrvatskom veleposlanstvu u Indiji.

Tu je Korotanijinu službenu izjavu Petar Ljubičić priložio i sudskoj tužbi protiv Škelje.

Umjesto od spomenute spolne bolesti, Ljubičić tvrdi da se liječio od srčanih problema, a to je obrazložio ovako: „Ništa od toga nije istina: niti je tužitelj ikada bolovao od neke spolno prenosive bolesti niti je Pavnjit Korotania kazao to što mu je tuženik pokušao zlonamjerno podmetnuti. Tužitelj je u posljednjih petnaestak godina bio podvrgnut nizu teških operacija (navodi se kojih, op.a.), što je rezultiralo i slabljenjem imuniteta pa potom nizom drugih oboljenja, a Pavanjit Korotania apsolutno poriče da bi bio tobožnji izvor za tuženikove klevetničke tvrdnje. Osim usmeno, Korotania je to porekao i u javnobilježnički ovjerovljenoj izjavi.“

Ljubičić dalje u tužbi ističe kako je „nakon tuženikovih kleveta uznemiren i sa strahom odlazi na javna mjesta i u MVEP, jer je jasno da ta strašna kleveta izaziva zanimanje ljudi, govorkanja i šaputanja, pa ima osjećaj da je svaki smijeh zapravo podsmijeh njemu, a svako šaputanje da se bavi njime“.

Također je upozorio da su „tuženikove klevete upućene širokom krugu ljudi, pa su se, logično, proširile ne samo Ministarstvom, nego su dospjele i do tužiteljevih znanaca i prijatelja izvan te ustanove“, kao i da su „bile svjesno plasirane u vrijeme tužiteljeve teške bolesti, te su klevete kod njega izazvale dodatne teške posljedice, ugrožavale (i još ugrožavaju) njegov oporavak jer izazivaju nemir, nesanicu, nervozu i slično, čemu se – zbog osnovne bolesti (spominje se koje,op.a.) – zapravo ni ne može u cijelosti doskočiti na klasičan način, lijekovima za smirenje i sredstvima kojima se liječi nesanica“.

Zanimljivo je da je Ljubičić kao dokaz priložio „pregled otpusnih pisama od 21. kolovoza (Prilog 6) te 24. kolovoza 2024. (Prilog 7)“. Riječ je, dakle, o medicinskoj dokumentaciji nastaloj dva mjeseca nakon spornog emaila u kojem je Držislav Škeljo upozorio na moguću spolnu bolest. No treba istaknuti i da je Ljubičić kao dokaz predložio, ali ne i priložio, pribavljanje „ostale tužiteljeve medicinske dokumentacije koju se predlaže pribaviti službenim putem“, a predložio je i saslušanje obiteljske liječnice dr. Gordane Štajminger te „po potrebi, medicinsko vještačenje“.

Međutim, iz službenih Nacionalu dostupnih podataka vidi se da je Ljubičić bio na bolovanju još od 11. rujna 2023. do 6. svibnja 2024.

Nacionalov izvor blizak Ministarstvu vanjskih i europskih poslova tvrdi:

„Tijekom cijelog tog razdoblja Ljubičić je primao punu plaću, plaćao mu se stan, imao je dodatak na suprugu od 15. rujna 2023. godine itd.“

Zanimljivo je da prije toga veleposlanikova supruga najmanje tri godine nije boravila u Indiji. Najprije je bila s njim na mandatu, ali je potom 2020. naglo službenom odlukom povučena iz Veleposlanstva zbog jednog incidenta u kojem je sudjelovala.

Nacionalov izvor upozorava kako je uobičajeno da bolovanje za veleposlanika može trajati 42 dana, a da je Ljubičić koristio bolovanje skoro punih deset mjeseci boraveći u stranoj zemlji, „znatno iznad dozvoljena 42 dana“.

Nacional također ima uvid u kopije uplata za bolničko liječenje Petra Ljubičića koje su nastale prije kolovoza 2024., a i iz tih se uplata može rekonstruirati da je za njegovo liječenje Veleposlanstvo RH u Indiji platilo najmanje 682.000 indijskih rupija, odnosno oko 7600 eura, bolnici Sir Ganga Ram Hospital u New Delhiju. To nisu jedini računi za Ljubičićevo liječenje, već samo dio računa do kojih je Nacional uspio doći. Međutim, nisu dostupni podaci o točnoj dijagnozi veleposlanika.

Držislav Škeljo u svom je odgovoru na tužbu Petra Ljubičića, putem odvjetnika Mate Knezovića, naveo da u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te su neistinite tvrdnje da bi on Ljubičića klevetao i time mu nanio štetu.

Škeljo u odgovoru na tužbu tvrdi da je „o svojim spoznajama bio dužan izvijestiti mjerodavna tijela RH, a što je i činio“ te da je samo „izvršavao svoju službenu dužnost sukladno Zakonu o vanjskim poslovima“.

„Uostalom“, ističe, „da je MVEP smatrao da je informiranje tuženika o događajima u VRH-u u Indiji protuzakonito, protiv tuženika bi bili pokrenuti odgovarajući postupci. Također bi tužitelj takvo postupanje tuženika morao prijaviti kao nezakonito. Tako tužitelj umjesto službenog odnosa, taj odnos karakterizira kao nekakav privatnopravni odnos. Takvo postupanje pokazuje potpunu odsutnost svijesti o vlastitoj odgovornosti i svijesti o službi koju obavlja u ime RH. Stoga je potpuno jasno da se u ovoj pravnoj stvari radi o obračunu s diplomatom i službenikom radi ušutkavanja i izazivanja straha za egzistenciju, a sve kako bi se prikrile sumnje u nezakonit rad upravo tužitelja“.

O ‘deložaciji’ Škelje iz Japana sada su upoznati i premijer Plenković i predsjednik Milanović, ali po svemu sudeći i predsjednik Sabora Gordan Jandroković koji je protiv Škelje 2011. izgubio sudski spor. FOTO: Matija Habljak/PIXSELL

Dalje je Škeljo naveo kako je točno da je imao saznanja da se Ljubičić teško razbolio najvjerojatnije krajem kolovoza ili početkom rujna 2023. godine, da je prema njegovim saznanjima Ljubičić još uvijek bolestan i da ne može obavljati poslove za koje je zadužen kao veleposlanik RH u Indiji. On tvrdi da je o tome dopisom nadležnim visokopozicioniranim dužnosnicima u MVEP RH od 20. lipnja 2024. godine, izvijestio mjerodavne u Ministarstvu. „Da je tužitelj bolestan, nadležni u MVEP RH saznali su već početkom rujna te je MVEP RH, sukladno članku 19. st. 1. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima, službeno verbalnom notom, dana 11. rujna 2023. godine, indijskom Ministarstvu vanjskih poslova za otpravnika poslova i šefa predstavništva – VRH New Delhi – imenovalo mr. sc. Jerka Vukasa, veleposlanika, koji je tu dužnost šefa ovog diplomatskog predstavništva obavljao do 6. svibnja 2024. godine zbog bolesti tužitelja. Tijekom cijelog tog razdoblja od početka rujna 2023. godine Petar Ljubičić je više od osam mjeseci bio na bolovanju (sukladno navedenoj prvoj verbalnoj noti i drugoj kojom je opozvan šef predstavništva mr. sc. Jerko Vukas), a istovremeno dobivao punu plaću, koristio visokokvalitetno i skupo bolničko liječenje u vjerojatno najboljim i najskupljim bolnicama u New Delhiju, medicinske pretrage u New Delhiju i to sve na račun HZZO-a, iako je trebao, sukladno Zakonu o zdravstvenom osiguranju, nakon 42 dana bolovanja napustiti Indiju i liječiti se u Hrvatskoj. Sredinom rujna 2023. godine u New Delhi je doputovala i njegova supruga Nela Ljubičić, koja do tada nije bila s njim u Indiji te dobivala 20 % od polazne osnovice suprugove plaće. Tuženik je smatrao da navedeno nije sukladno pozitivnim propisima RH, da je RH nanesena financijska šteta pa je imao dužnost o tome izvijestiti mjerodavna tijela i osobe, a što je i učinio. Stoga tuženik predlaže da se od MVEP-a zatraži cjelokupna dokumentacija nastala u svezi prijave sumnje u nezakonite radnje i postupke tužitelja kao i dokumentacija o bolesti, ustanovama u kojima je liječen te ostalu dokumentaciju koja je nastala po prijavi tuženika, kao i informacije o poduzetim mjerama po dobivenim informacijama“, naveo je odvjetnik Držislava Škelje.

Ponovio je i ono što je naveo u spornom emailu – da je o navodnoj spolnoj bolesti doznao od djelatnika u Veleposlanstvu u Indiji te da je on to samo prenio nadležnima u Ministarstvu „bez ikakve vlastite tvrdnje o istinitosti te informacije“.

Škeljin odvjetnik dalje ističe:

„Valja primijetiti da je upravo tuženik oklevetan tvrdnjama tužitelja da je ‘neciviliziran’, da stvara ‘toksičnu atmosferu’, da je njegova ‘rasna diskriminacija prema lokalnim zaposlenicima nešto osobito abnormalno’ te je upravo tuženik bio izložen uvredljivom, ponižavajućem, klevetničkom i diskriminatornom ponašanju tužitelja.“

Do svega toga možda ne bi došlo da su se premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović ranije u okviru svojih ovlasti dogovorili o imenovanjima hrvatskih veleposlanika u svijetu. Zbog njihove nesuradnje Hrvatska je u situaciji da je većina veleposlanika na mandatu u jednoj zemlji već više od šest ili sedam godina, neki i osam, devet, pa čak i deset godina. Većina ih je prešla 60 godina života, neki čak i 70, a ima i onih koji su u napunili 73, 74 i 75 godina.

Petar Ljubičić u Veleposlanstvu u Indiji već je više od osam godina. Odluku o njegovu imenovanju veleposlanikom u Indiji 26. srpnja 2017. potpisali su premijer Andrej Plenković i tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a Ljubičić je i prije toga bio otpravnik poslova u Indiji.

Držislav Škeljo, koji je četiri godine proveo u Veleposlanstvu u Indiji s Ljubičićem, upozorio je u službenom emailu i na spornu praksu s kadroviranjem „ugovornih diplomata“ u Veleposlanstvu u Indiji, no čini se da to nije izdvojen slučaj jer je o tom istom problemu nedavno javno govorio predsjednik Republike Zoran Milanović. Nacional je razgovarao i s drugim izvorima koji tvrde da se „ugovorne diplomate“ postavlja bez ikakvih kriterija, isključivo po privatnim vezama, da je sporno što većina njih uistinu radi i da je to posve izmaknulo kontroli.

Zbog toga se, izgleda, Držislav Škeljo našao na udaru sustava – i to već drugi put u svojoj karijeri. Naime, dok je ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Vlade bio Gordan Jandroković, Škeljo je također upozoravao na zlouporabe položaja i ovlasti i na teško kršenje službene dužnosti tadašnje veleposlanice RH u Haagu Vesele Mrđen Korać. Zbog toga ga je tadašnji ministar Gordan Jandroković osobno tužio, ali je u lipnju 2011. izgubio taj spor jer je Viši službenički sud ustvrdio da se Škeljo, kao i svaki drugi građanin, imao pravo u slučaju sumnje na nezakonito postupanje određene pravne ili fizičke osobe, obratiti nadležnim institucijama. Sada se, kako se čini, ponavlja taj scenarij.

Umjesto da još lani službeno istraži slučaj hrvatskog veleposlanika u Indiji Petra Ljubičića, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova sve je pokušalo zataškati, veleposlanik Petar Ljubičić sve negira i podnio je protiv Škelje privatnu tužbu, a Držislavu Škelji nakon isteka mandata u Veleposlanstvu RH u New Delhiju u Indiji nije produljen mandat, već je umjesto toga 1. veljače poslan u Veleposlanstvo RH u Tokiju. No već nakon mjesec dana, dok je još boravio u hotelu i bio u potrazi za stanom u koji će biti smješten, hrvatski veleposlanik u Japanu Dražen Hrastić tražio je da se Škelju po hitnom postupku vrati u Zagreb, i to zbog moguće iskonstruiranih optužbi da je bio grub prema lokalnim zaposlenicama. Tražili su da pokupi svoje stvari iz Veleposlanstva i kupili mu povratnu kartu za Zagreb za ponedjeljak, 10. ožujka, ali je on, prema informacijama Nacionala, zbog pritisaka koje je doživio zatražio liječničku pomoć i otvorio bolovanje.

U izdvojenom dopisu koji je uputio glavnoj tajnici Ministarstva Nevenki Huzjek i na znanje ministru Gordanu Grliću Radmanu, Škeljo je napisao: „Ja sam u šoku, srce mi lupa 100 na sat, tlak je na 200, pokreti su mi usporeni i ozbiljno sam se razbolio ovim protupravnim rješenjem koje je pripremilo Glavno tajništvo MVEP-a bez mojeg očitovanja. On (veleposlanik Dražen Hrastić, op.a.) se služi lažima i ima druge svoje interese za moje povlačenje. Sve s ovim rješenjem o povlačenju je protuzakonito, od pripreme, sadržaja, dostave itd. Kao da sam ja životinja za transport i klaonicu. Neću odustati. Pozivam vas, djelujte na ministra da se to povuče.“

Naime, prema tvrdnjama visokih diplomatskih izvora bliskih Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, Škelji je pozlilo jer je uvjeren da ga po hitnom postupku i mimo svih protokolarnih pravila žele deložirati iz Japana, kao osvetu zato što je upozorio na slučaj Petra Ljubičića u Indiji.

Držislav Škeljo sada je, po svemu sudeći upravo zbog svih tih događaja u Indiji, izložen hitnom postupku „deložacije“ iz Japana, i to na temelju ničim dokazanih optužbi lokalnih djelatnica, nakon što je u Japanu proveo tek desetak dana. Ministarstvo na čelu s ministrom Gordanom Grlićem Radmanom donijelo je hitno Rješenje o njegovu povratu u Hrvatsku, ne čekajući uopće njegovo očitovanje na optužbe koje mu se stavljaju na teret. U Veleposlanstvo u Japanu u međuvremenu je imenovano dvoje ugovornih diplomata, a sam veleposlanik Dražen Hrastić „na čekanju“ je za smjenu odnosno premještaj, jer je na mandatu u Japanu već skoro punih 10 godina, od studenoga 2015. Samo što to i dalje ovisi o dogovoru Plenković-Milanović.

Nacional je Ministarstvu vanjskih i europskih poslova poslao upit o razlogu žurnog postupanja prema Škelji, a pitali smo i je li pravi razlog njegova povlačenja ono što se dogodilo u Indiji.

Iz Ministarstva su na pitanja o Škeljinu povlačenju iz Japana odgovorili da se rješenja o povlačenju diplomata donose na temelju članka 35. stavak 6. Zakona o vanjskim poslovima, kojim je propisano da ministar vanjskih i europskih poslova može donijeti rješenje o povlačenju službenika i prije isteka roka na koji je raspoređen u DM/KU slijedom obrazloženog zahtjeva šefa predstavništva ili na osobni zahtjev službenika. „U ovom konkretnom slučaju veleposlanik Republike Hrvatske u Japanu je inzistirao na povlačenju imenovanog službenika“, kategorički tvrde. Ističu da je veleposlanik kao šef predstavništva odgovoran za organizaciju rada misije, dodjeljivanje poslova i zadataka zaposlenicima, kao i ocjenjivanje uspješnosti rada i obavljanja povjerenih poslova zaposlenika.

„Uzimajući u obzir kako u konkretnom slučaju teče rok za ulaganje pravnog lijeka, ne možemo ulaziti u meritum predmeta“, odgovorili su.

Tvrde da u Veleposlanstvu RH u Japanu nije zaposlen nijedan „ugovorni diplomat“, dok ih je u Indiji zbog povećanog obima posla zaposleno troje. Tvrde da događaji u Japanu nemaju veze s događajima u Indiji, odnosno, onime na što je upozoravao Škeljo.

Na pitanje zašto veleposlanik RH u Indiji Petar Ljubičić nakon bolovanja duljeg od 42 dana nije povučen u Hrvatsku, koliko su iznosili troškovi njegova liječenja u Indiji i od čega je točno bolovao te je li Ministarstvo u tom slučaju provelo interni nadzor ili inspekciju, iz Ministarstva su se pozvali na tajnost osobnih podataka, ali zanimljivo, i na to da odluku o opozivu šefa diplomatske misije i konzularnog ureda donosi – Predsjednik Republike Hrvatske. No nisu pritom pojasnili jesu li predsjednika uopće obavijestili o slučaju veleposlanika Ljubičića.

Također su imali potrebu istaknuti sljedeće:

„Završno napominjemo kako je g. Držislav Škeljo, dugogodišnji djelatnik službe vanjskih poslova, inicirao niz sporova s Ministarstvom, bilo kao tuženi ili tužitelj.“

Ljubičić je bio na službi i u SAD-u i u Libiji, Škeljo u Njemačkoj i Kanadi

Petar Ljubičić je kao diplomat službovao u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Australiji, Bosni i Hercegovini, SAD-u i Libiji i na koncu dulji niz godina kao hrvatski veleposlanik u Indiji. Ovaj diplomirani pravnik rođen je 1955. i pored supruge – s kojom je u braku malo manje od pet desetljeća – ima troje odrasle djece i zasad troje unučadi, te tvrdi da iznimno drži do svog obiteljskog života i ugleda u svojoj obitelji.

Držislav Škeljo bio je u spornom vremenu opunomoćeni ministar Vlade RH u New Delhiju u Indiji i zamjenik veleposlanika u Veleposlanstvu RH u Indiji.

On je u diplomatskoj službi Ministarstva vanjskih i europskih poslova već više od 31 godinu, tijekom kojih je prošao sve razine napredovanja u hrvatskoj službi vanjskih poslova, od pripravnika, stručnog suradnika, atašea, trećeg tajnika, drugog tajnika, prvog tajnika, savjetnika, ministra savjetnika do opunomoćenog ministra. Osim u sjedištu MVEP-a u Zagrebu, službovao je redovito po četiri godine u hrvatskim veleposlanstvima u Njemačkoj, Kanadi, Češkoj Republici, Indiji, Stalnom predstavništvu RH pri EU-u u Bruxellesu i jednu godinu u GK-u RH u Zürichu.

Govori engleski, njemački, francuski, a dobro se služi švedskim, zatim manje španjolskim i nizozemskim jezikom koje je učio na raznim tečajevima.