Nacional otkriva sadržaj poruka koje je  fra Vladimir Vidović, kojeg je crkveno povjerenstvo oslobodilo krivnje zbog seksualnog uznemiravanja ali još čeka odluku DORH-a, usred noći slao maloljetnom sjemeništarcu.

Prvo je u kasnim noćnim satima, oko 23.30, fra Vladimir Vidović jedne večeri tijekom ljeta prošle godine, za vrijeme trajanja franjevačkog kampa na otoku Cresu, jednom sjemeništarcu poslao poruku sadržaja “Fališ mi” s oznakom srca, a nedugo nakon toga, u drugoj poslanoj poruci, od tog maloljetnog dječaka zatražio je da se fotografira i da mu pošalje fotografiju. Sudionici tog franjevačkog kampa formirali su zajedničku grupu na društvenoj mreži u kojoj su se dogovarali i razgovarali, pa je jedan tog dječaka pitao kada se vraća s Cresa, na što je ovaj odgovorio da se vraća 6. 9. Na to je fra Vidović, također član grupe, odmah prešao na privatnu komunikaciju s dječakom i u poslanoj poruci upitao ga što mu znači poruka “6. 9”. Dječak je, ne razumijevajući, odgovorio upitnikom, na što je fra Vidović odgovorio s brojem 69. Dječak nije razumio što to znači pa je, zbunjen, u jednome od čestih razgovora s kolegama iz sjemeništa o neobičnom ponašanju svećenika, doznao o kakvoj se nepriličnoj seksualnoj aluziji radi, što ga je šokiralo i dodatno uznemirilo.

Spomenuti detalji tek su dio sadržaja istrage koja se još uvijek provodi protiv omiljenog fra Vladimira Vidovića, koje je spomenuti sjemeništarac detaljno ispričao istražiteljima, objašnjavajući kako ga je taj razgovor, s nelagodom izazvanom čestim fizičkim kontaktom i nepriličnim noćnim porukama fra Vladimira Vidovića, potaknuo da, uz potporu kolega iz sjemeništa, prijavi Vidovića provincijalu Hontiću, u čemu mu je pomogao njegov kolega iz sobe u sjemeništu, što će se kasnije pokazati vrlo važnim jer se u razgovoru s policijskim istražiteljima pokazalo da je i taj dječak bio žrtva Vladimira Vidovića.

Naime, tijekom razgovora s istražiteljima u policiji, specijaliziranima za tu vrstu kaznenih djela, taj drugi dječak, također šesnaestogodišnjak, posvjedočio je kako je fra Vidović i njega dodirivao po stražnjici, i to pred drugima, što mu je izazvalo duboki osjećaj nelagode i srama. Policijski su istražitelji na osnovu tog razgovora zaključili kako taj drugi dječak nije bio ni svjestan zlostavljanja kojemu je bio izložen, pa su fra Vidovićevo ponašanje inkriminirali podjednako kao i njegov odnos prema prvome dječaku. Prema navodima izvora bliskog Državnom odvjetništvu, Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu (OKDO) prikupilo je dovoljno činjenica i podataka za podnošenje optužnice protiv Vidovića, uglednog svećenika franjevačkog samostana Svetoga Duha u Zagrebu, zbog kaznenog djela seksualnog zlostavljanja dvojice maloljetnika. Isti izvor tvrdi da bi optužnica mogla biti podignuta već ovoga tjedna ako je odobre nadređeni u Državnom odvjetništvu, odnosno glavni državni odvjetnik Ivan Turudić.

Izvor blizak DORH-u tvrdi da je OKDO u Zagrebu prikupio dovoljno činjenica za podizanje optužnice protiv Vidovića, uglednog svećenika franjevačkog samostana Svetoga Duha u Zagrebu. Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Takav razvoj istrage nad omiljenim svećenikom po svemu sudeći i jest bio razlog što je u proteklih desetak dana, pa i nešto duže, krenuo niz pritisaka kako bi se pokušalo osujetiti podnošenje optužnice protiv Vidovića, od kojih je javnosti bio vidljiv samo dio tih nekorektnih aktivnosti: novinski tekstovi objavljeni u svećenikovu korist, što ne bi bilo problematično da većina tih članaka nije bila upadljivo pristrana i neprofesionalna i zbog kojih je poznati crkveni komentator prijavljen Vijeću časti Hrvatskoga novinarskog društva. Ali to nije spriječilo da se neprecizne informacije i nekorektne teze iz njegovih tekstova, uz neprimjerene komentare brzopletih čitatelja, ne prošire društvenim mrežama i ne pretvore čak u neku vrstu vjerničke hajke protiv maloljetnih žrtava i njihovih roditelja.

Nacional je od izvora bliskih Državnom odvjetništvu doznao da se unatoč tome i dalje priprema optužnica protiv Vidovića kojega je, nakon upita Nacionala polovinom listopada prošle godine, provincijal Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić 16. listopada osobno prijavio DORH-u i privremeno mu zabranio svećeničko djelovanje, nakon čega su, dan kasnije, obojica uhićeni, da bi nedugo nakon toga bili pušteni da se brane sa slobode.

OKDO je doznao značajno širi kontekst zbivanja koja su prethodila spornom ponašanju i slanju spornih poruka fra Vladimira Vidovića. On je u ljeto prošle godine jednoga sjemeništarca iz sjemeništa u samostanu na Svetom Duhu pozvao u Franjevački ljetni kamp za mlade u samostanu sv. Frane u Cresu, usprkos tome što taj sjemeništarac tada nije imao još ni šesnaest godina, te premda je fra Vidović bio zadužen da u kampu vodi bogoslove, odnosno studente, a ne sjemeništarce. Dječak je, razumljivo, pristao, oduševljen pozivom svojega duhovnog autoriteta. Njegov poziv i dječakov odlazak ne bi bili problem da Vidović na Cresu, osim što je dječaka potajice fotografirao, o čemu je Nacional izvijestio proteklog tjedna, nije dječaku višekratno iskazivao tjelesnu bliskost grljenjem te ga je neprilično dodirivao, među ostalim, i po stražnjici, te mu, pućeći usne, slao znakove poljubaca, a preko mobitela mu je noću slao spomenute poruke.

Srećom, obojica dječaka, uz potporu dvojice bogoslova koji su razumjeli o kakvim se prijestupima fra Vidovića radi, skupili su odlučnosti i prijavili ga provincijalu Hontiću, a da to njihovi roditelji nisu ni znali: od njihove prijave pa do trenutka kad su roditelji saznali – obavijestio ih je provincijal Hontić – prošlo je čak tri ili četiri dana. Izvor Nacionala takvu je odlučnost dvojice dječaka opisao kao ključan razlog za to što je zlostavljanje zaustavljeno na tom relativno ranom stupnju i što nije otišlo u neželjenu krajnost.

“Za razliku od Gracijana Gašperova, svećenika iste franjevačke provincije i bivšeg utjecajnog gvardijana samostana sv. Frane u Splitu, koji je zbog silovanja maloljetnika izbačen iz Katoličke crkve i koji je za svoje žrtve birao djecu iz nestabilnih obitelji, bez očinske figure, uplašenu i bez potpore, ovi dječaci bili su emotivno snažniji, svjesni da ih obitelji podržavaju, i sami su zaključili da fra Vidovića treba prijaviti, pa su to i učinili”, kazao je izvor Nacionala.

Sjemeništarac je istražiteljima detaljno prepričao kako ga je uznemirio razgovor s fra Vidovićem te kako su mu česti fizički kontakti i neprilične noćne poruke fra Vidovića izazivali nelagodu

To, međutim, ne znači da i ti mladići nisu zadobili emotivnu traumu, čak i nakon što su od provincijala Hontića usmeno zatražili zaštitu. Osim što je Hontić, kako je Nacional izvijestio u proteklom broju, prvo sugerirao da nikome ne govore, a kada su ustrajali zahtijevao da pismeno prijave zlostavljanje i potpišu se te potom s odvjetnikom dječaka saslušavao tako da je ovaj “plakao dva sata toliko da nije mogao doći do zraka”, Hontić je bogoslova koji je dječacima pomogao da pismeno sastave prijavu nekoliko dana kasnije optužio riječima “Ti si mene u zatvor strpao” te mu je predbacio da je odgovoran za to što su dječaci prijavili zlostavljanje. Takav Hontićev postupak bio je samo jedan od pritisaka koje su ti mladići proživjeli u samostanu, prije nego što su zauvijek napustili i samostan, a najvjerojatnije i svećenički poziv, kojemu su se s toliko nepatvorenog vjerskog žara veselili i prepustili. Naime, čim se u samostanu doznalo da su dvojica bogoslova i dvojica sjemeništaraca – bogoslovi su studenti i punoljetni, a sjemeništarci srednjoškolci s nenavršenih osamnaest – prijavili fra Vidovića, njihovim je sjemenišnim i bogoslovskim kolegama naloženo da s njima ne komuniciraju.

Jedna od dviju žrtava fra Vidovića doživjela je bolno poniženje kada je drugove sjemeništarce prostodušno pozvala na proslavu rođendana, priredivši u samostanskoj prostoriji za druženja skromnu zabavu. Mladić je sam priredio i namirnice što ih je svojim novcem kupio, a kada su pozvani došli, na brzinu su pojeli ponuđenu hranu i brže-bolje otišli, ostavivši dječaka da sam i rastužen skuplja ostatke propale zabave.

“Ti su dječaci u samostan otišli da duhovno rastu, a dogodilo se suprotno: u samo nekoliko mjeseci napustili su ga emotivno potreseni i uznemireni neprestanim pričama o intrigama i nemoralnostima, a jedan od njih čak je počeo i pušiti”, ispričao je za Nacional jedan od izvora s neposrednim saznanjima o tijeku istrage protiv fra Vidovića.

Prema podacima koje je prikupio Nacional, tužitelji znaju da postoji i treća žrtva koju je seksualno zlostavljao fra Vladimir Vidović, ali je riječ o slučaju koji ne može biti inkriminiran u optužnici koja se priprema, jer se dogodio prije nekoliko godina i otišao je u zastaru. Unatoč tomu, o svom neugodnom iskustvu s Vidovićem ta je žrtva također progovorila tijekom ove istrage, detaljno opisujući vrstu neprimjerenog fizičkog kontakta koji je prema njemu Vidović ostvario.

Fra Vladimir Vidović i župnik Lotar na kino projekciji filma ‘Barbie’ | Foto:Facebook

Znakovito je, međutim, kako za taj slučaj znaju fra Vidovićevi nadređeni u zajednici franjevaca konventualaca, ali ih to, čini se, nije potaklo da budu oprezniji i da u dobroj vjeri povjeruju dječacima koji su smogli hrabrosti da prijave svog duhovnog učitelja. Štoviše, protiv Vidovića je ranije već vođeno nekoliko disciplinskih postupaka zbog neprimjerenog ponašanja prema subraći franjevcima, a jedan od njih vodio je brat provincijala fra Miljenka Hontića, franjevac Đuro Hontić. No Vidović je u tim postupcima, kao uostalom i ovaj put, dobio samo opomenu. Pritom nisu uzeti u obzir i nekažnjivi, ali za svećenika netipični fra Vidovićevi postupci, koji bi u nekom drugom kontekstu nekome mogli biti čak i simpatični, poput anegdote u kojoj su fra Vidović i župnik sa Svetog Duha fra Ivan Marija Lotar, uz dopuštenje provincijala Hontića, na premijeru filma “Barbie” u Zagrebu otišli – odjeveni u ružičaste košulje.

U sklopu prešutnih napora da se slučaj na Svetome Duhu “pomete pod tepih” dogodilo se i ovo: dva tjedna nakon što je provincijal Hontić objavio da je fra Vidovića suspendirao i prijavio DORH-u, župnik i rektor bazilike svetog Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu fra Ivan Marija Lotar – onaj s kojim je Vidović premijeru filma ”Barbie” gledao u ljubičastoj košulji – “proglasio je i odredio” molitvu i post, “o kruhu i vodi”, “za župu i naše fratre samostana Svetog Duha i našu redovničku zajednicu franjevaca konventualaca”. Žrtve u tom “proglasu i odredbi” nisu spomenute, ali je vjerski portal bitno.net, izvijestivši o toj župnikovoj odredbi, precizirao za koga se posti: “Podsjetimo, provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, u srijedu 16. listopada 2024. godine donio je odluku o privremenoj mjeri zabrane javnog vršenja svećeničke službe za jednog franjevca nakon obavijesti o mogućem kaznenom djelu”. Izvor blizak Crkvi otkrio je Nacionalu kako je nadbiskup Dražen Kutleša upozorio župnika Lotara da ne može proglasiti sedmodnevnik post u župi zbog Vidovića. Tih su dana u bazilici Svetoga Duha održane i mise s kojih su svećenici pozivali vjernike da mole za franjevce, ali bez spomena žrtava; na jednoj od njih žrtve fra Vidovića ministrirale su i stajale pored svećenika tijekom mise, a župnik Lotar na jednoj je od tih misa izrijekom pozvao vjernike da mole za “sve lažno optužene”.

Izvor blizak Crkvi otkrio je Nacionalu da je nadbiskup Dražen Kutleša upozorio župnika Lotara da ne može proglasiti sedmodnevni post u župi zbog Vidovića. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Odium stvoren u samostanu prema žrtvama i prijaviteljima, koji ih je naposljetku nagnao da napuste Katoličku crkvu – trojica vlastitom voljom, a jedan odlukom franjevačkog čelništva, o čemu je Nacional pisao u prošlom broju – nije se zaustavio samo na njima, nego se još uvijek širi i na one koji iskazuju suzdržanost prema uvjerenju da fra Vidović zasigurno nije kriv. Tako je jedna zaposlenica uredništva franjevačkog časopisa Veritas, koji uređuje fra Vladimir Vidović, dobila otkaz nakon što je odbila da se javno izjasni kako vjeruje da je Vidović nevin, premda nije ni ustvrdila kako smatra da je kriv. Slična se odmazda, prema izvorima Nacionala, priprema i franjevcima sa Svetog Duha koji su zatražili da se slučaj razjasni do kraja i u dobroj vjeri: jedan od njih, vrlo ugledan svećenik, za kaznu je sa Svetog Duha prebačen u samostan u Novom Marofu. Slična se “čistka”, kako se izrazio izvor Nacionala, priprema i drugima koji se ne pridruže kolektivnom pritisku da javno iskažu vjeru u fra Vidovićevu nevinost, usprkos tome što državno tužiteljstvo svoju istragu još nije završilo. Postavlja se razumno i jednostavno pitanje: zašto franjevačka zajednica na Svetome Duhu tako uporno brani subrata optuženog za teško kazneno djelo koje se, nažalost, pokazalo svojstvenim mnogim svećenicima Katoličke crkve? Izvor Nacionala o tome ne dvoji: fra Vidović je utjecajan svećenik s više dužnosti na Svetome Duhu, od kojih najmanje tri – glavni urednik časopisa Veritas, voditelj Pučke kuhinje i glavni ekonom samostana – omogućuju upravljanje velikim iznosima novca. Ali još je važniji, prema Nacionalovu izvoru, jedan drukčiji razlog: “Fra Vidović zna sve njihove tajne”.

U takvoj atmosferi poricanja, čestoj u Katoličkoj crkvi kada je riječ o seksualnim zločinima svećenika, nije nimalo čudno da su proteklih dana krenuli i javni i skriveni pritisci kako bi se stvorio javni dojam da je crkvena rehabilitacija fra Vladimira Vidovića, o kojoj su mediji izvijestili prošlog tjedna, konačan pravorijek o nevinosti osumnjičenog svećenika. Valja napomenuti kako je i uredništvo Nacionala, premda naviklo na svakojake, pa i neugodne pokušaje nekorektnih utjecaja, bilo metom neuobičajeno neugodnih pritisaka vrlo privatne prirode. Pritisci, javni i zakulisni, svodili su se na pokušaj da se nalaz Dikasterija za nauk vjere, koji je zaključio kako u ponašanju fra Vladimira Vidovića nije bilo ničeg neprimjerenog, predstavi kao konačna istina o slučaju. Nacional je, međutim, iz upućenih izvora doznao kako crkvena istraga, upravo suprotno onome što je objavljeno u nekoliko zapaženih novinskih tekstova proteklih dana, nipošto ne zadovoljava standarde istinske tužiteljske istrage. Naime, podaci iz istrage DORH-a prema zakonu su tajni i istražitelji franjevačkog reda nisu mogli imati uvid u detalje slučaja, niti su mogli razgovarati sa žrtvama. “Izvorna odluka Dikasterija nije objavljena. Zato se može pretpostaviti da je donesena bez dokaza jer Dikasterij i ne može imati nikakve uvjerljive dokaze. Crkveni istražitelji mogli su razgovarati samo s fra Vidovićem, a svi ostali uključeni u taj postupak, zbog tajnosti pravosudne istrage, nisu smjeli razgovarati s njima. A zašto je Dikasterij donio odluku prije nego što je stvar raščišćena na sudu, to ne znam”, objasnio je izvor Nacionala. Osim toga, posljednjih je dana objavljeno i kako je protiv fra Vidovića odbačena jedna od dvije prijave, što također nije točno: prava je istina da je odbačena prijava protiv provincijala fra Miljenka Hontića, ali ne i protiv fra Vidovića.

Drugi dječak također je posvjedočio da ga je fra Vidović dodirivao po stražnjici, i to pred drugima, što mu je izazvalo duboki osjećaj nelagode i srama. Istražitelji i njega smatraju žrtvom.

Najočigledniji izraz ishitrene pristranosti prema fra Vidoviću proteklog su tjedna bila tri članka objavljena na vjerskome potportalu Večernjeg lista vjerujem.hr, zbog kojih je njihova autora, religijskog izvjestitelja Darka Pavičića, zakonski zastupnik žrtava fra Vladimira Vidovića, zagrebački odvjetnik Bruno Džaić, prijavio Vijeću časti Hrvatskoga novinarskog društva. “Prijavu sam podnio jer autor potpuno zanemaruje žrtve i ignorira mogućnost da ih njegovi članci dodatno viktimiziraju, pri čemu valja naglasiti da su žrtve još djeca. Dakako, nitko ne dovodi u pitanje načelo da je svatko nevin dok mu se pravomoćnom presudom ne dokaže krivica, ali tvrditi da je netko oslobođen dok protiv njega još traje postupak pred Državnim odvjetništvom to, prema mom sudu, nije profesionalno”, kazao je za Nacional odvjetnik Džaić i istaknuo kako u Pavičićevim člancima “najviše smeta što djecu prezentira kao lašce”.

“Ja te dječake zastupam, i meni, kao i njihovim roditeljima, strašno smeta sugestija da su dječaci lažljivci i prevaranti, koja se sada širi po društvenim mrežama. Autor je napisao da su oni otišli iz sjemeništa, kao da su to učinili svojom voljom, a ne pod prisilom atmosfere i, u jednom slučaju, odlukom nadređenih”, kaže Džaić. Autor tih članaka, tvrdi on, napisao je da je fra Vidović praktički oslobođen kao da je to gotova stvar, jer ga je Dikasterij za nauk vjere oslobodio “pa valjda treba prejudicirati odluku DORH-a, da će ga i DORH osloboditi”. “Protiv Vidovića nemam ništa, niti itko prejudicira njegovu krivnju ali, s mog stajališta pravnog zastupnika djece, aspekta kaznenog postupka i činjenice da je riječ o djeci, takvo je izvještavanje vrlo nekorektno, a može se shvatiti i kao pritisak na DORH: valjda bi to što je autor napisao DORH-u trebalo biti dovoljno da odbaci prijavu protiv Vidovića”, kaže Džaić.

Pritom je i nekoliko drugih portala paušalno, bez dodatnog istraživanja, prenijelo ili prepisalo dijelove Pavičićevih tekstova pa je, na primjer, portal zagreb.info, prenoseći Pavičićeve informacije bez navođenja izvora, objavio članak s naslovom “Lavina podrške omiljenom zagrebačkom svećeniku – to se vidjelo da je podmetnuto i laž”, pri čemu je drugi dio naslova nasumce odabrani komentar ispod članka na Facebooku. I dakako: na društvenim mrežama zaredali su komentari koji izazivaju neugodan dojam vjerničko-pravedničke hajke protiv dječaka koji su prijavili Vidovića i njihovih roditelja. Na primjer, jedan od tih komentara, objavljen s profila “OPG Iva Bulić”, glasio je ovako: “E sad lipo roditelje te dice u pržun, a dicu u popravni dom jer je očito da nisu odgojeni… sramotno”. Sve to prilično jasno ilustrira teško ozračje u kojem Državno odvjetništvo treba dovršiti svoj rad na tom predmetu.