Boris Trupčević, novinar, urednik i poslovni menadžer, nedavno je preuzeo funkciju poslovnog direktora Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu, najstarije glazbene ustanove u Hrvatskoj osnovane prije 200 godina. Kaže da se država i Grad moraju intenzivnije uključiti u financiranje HGZ-a.

Mnoge je poprilično iznenadila činjenica da je poznati medijski djelatnik i uspješni poslovni menadžer Boris Trupčević nedavno preuzeo funkciju poslovnog direktora Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu, koji je osnovan davne 1827. godine i najstarija je glazbena ustanova u Hrvatskoj.

Lik i djelo Borisa Trupčevića teško je povezati s bogatom poviješću HGZ-a jer je Trupčević svoje prve novinarske radove objavljivao u vlastitom punk fanzinu, a nedugo potom i u časopisu Arkzin, prepoznatom tih ranih devedesetih kao hrvatski politički i antiratni pop-magazin. Trupčević je nakon Arkzina prešao u Jutarnji list u vrijeme pokretanja tih dnevnih novina, a ubrzo je radio i za druga izdanja kompanije EPH; preuzeo je funkciju urednika magazina Story te pokrenuo i prvi hrvatski reality show „Story Supernova“. Potom je postao glavni urednik i predsjednik Uprave 24 sata, predsjednik Uprave Večernjeg lista, direktor Styria Media Groupa za Hrvatsku, a neko vrijeme obnašao je i funkciju predsjednika Udruge novinskih izdavača te bio članom odbora direktora u nekoliko europskih i svjetskih izdavačkih udruženja. Godine 2021. rad u medijima zamijenio je pozicijom CEO-a u tvrtki Foreo, međunarodnoj kompaniji specijaliziranoj za beauty-tech proizvode. Paralelno se bavi poslovnim konzaltingom, coachingom i mentoringom visokopozicioniranih menadžera.

NACIONAL: Iako je vaše preuzimanje funkcije poslovnog direktora Hrvatskog glazbenog zavoda mnoge iznenadilo, ipak vi niste posve novi u tom poslu jer već dulje od godinu dana surađujete s HGZ-om kao poslovni savjetnik. HGZ je imao svoje uspone i padove, a naročito 2018. godine, neposredno prije nego što je Romana Matanovac Vučković postala predsjednica. Kakvo ste stanje zatekli prilikom preuzimanja svoje nove funkcije?

Usudio bih se reći da je HGZ upravo sada u trenutku svoje povijesne prekretnice, na pragu novog ciklusa i novog zamaha koji će za hrvatsku glazbu biti značajan kao i samo osnivanje HGZ-a prije gotovo 200 godina. HGZ je mjesto neprocjenjive baštine, prva je koncertna dvorana u Zagrebu i Hrvatskoj, u njemu i iz njega nastali su naši prvi glazbeni ansambli, glazbene škole i Muzička akademija, a to je samo dio bogate povijesti. Danas nemamo priliku samo očuvati baštinu HGZ-a kao utemeljitelja klasične glazbe u Zagrebu i Hrvatskoj, nego i stvarati novo nasljeđe za budućnost, na sličan angažiran i vizionarski način kako su to činile generacije koje su tijekom dvaju stoljeća stvarale HGZ kao “mjesto postanka” i ishodište svih ostalih glazbenih institucija i ustanova u Zagrebu.

NACIONAL: A kakvo ste stanje zatekli preuzimanjem funkcije poslovnog direktora HGZ-a?

Stanje Hrvatskog glazbenog zavoda u ovome trenutku je vrlo stabilno, a pred nama je mnoštvo velikih zadataka i ciljeva koje još treba ispuniti kako bi obnovljena zgrada u Gundulićevoj krajem 2026. godine otvorila vrata javnosti. U tijeku je druga faza obnove zgrade HGZ-a koja se financira putem Ministarstva kulture i medija, iz fonda Europske unije Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Taj dio posla obavljaju brojni vrhunski stručnjaci i izvođači radova, a sve pod vodstvom glavnog arhitekta Romana Šiljea. Ne želim previše otkrivati, ali mislim da je Šilje napravio čudesan posao, zaista je remek-djelu dodao svoja remek-djela na razne načine, zbog čega već sada kolegama iz svijeta prenosi iskustva obnove HGZ-a. Njegov je doprinos budućnosti HGZ-a neprocjenjiv.

‘HGZ JE MJESTO neprocjenjive baštine, prva koncertna dvorana u Hrvatskoj, u njemu i iz njega nastali su naši prvi glazbeni ansambli, glazbene škole i Muzička akademija’

NACIONAL: Koji dio poslovanja vi preuzimate?

Moj dio posla odnosi se na uspostavu novog poslovnog sustava, zadužen sam za transformaciju HGZ-a u suvremeni kulturni centar. Ili, bolje reći, u epicentar kulture i umjetnosti, prvenstveno glazbe. HGZ je, kao i mnoge institucije, stradao u potresu, ali sreća u nesreći jest da je upravo ta okolnost omogućila transformaciju. Na neki način potres je kumovao sudbini HGZ-a da ponovno postane epicentar kulturnih zbivanja. U tom dijelu nemamo potporu iz fondova Europske unije, a za sada ni iz drugih javnih izvora i stoga je pred nama ogromni zadatak osmisliti i ostvariti uspješno, održivo i stabilno poslovanje te institucije. Ravnateljstvo HGZ-a, na čelu s predsjednicom Romanom Matanovac Vučković, i Nadzorni odbor pozvali su me u svoj tim da doprinesem svojim znanjima, prvenstveno iz područja menadžmenta, oslanjajući se na svoje dosadašnje bogato iskustvo i vjerujući da imam senzibilitet za kulturnu instituciju koja posluje na tržištu.

NACIONAL: Relativno je nepoznat podatak da HGZ nije korisnik ni državnog ni gradskog proračuna. Kako je moguće da jedna takva ustanova od nacionalnog značaja, kroz koju su prošli brojni glazbeni umjetnici od 1827. na ovamo, nema financijsku podršku grada ni države?

Hrvatski glazbeni zavod je vjerojatno najstarija udruga građana koja u kontinuitetu djeluje na ovim prostorima skoro 200 godina. Do sada se redovito poslovanje HGZ-a financiralo uglavnom najmom njegovih dvorana, no to nije bilo održivo i nije bilo poslovno osmišljeno zbog čega je HGZ i došao gotovo do bankrota koji je 2019. godine uspješno spriječila predsjednica Romana Matanovac Vučković s kolegama iz današnjeg Ravnateljstva.

NACIONAL: Smatrate li da možete popraviti situaciju vezanu uz financiranje HGZ-a?

HGZ nije dosad bio u pogledu redovite djelatnosti korisnik ni državnog ni gradskog proračuna. Neki programi skromnijeg opsega prijavljivani su na natječaje za javne potrebe u kulturi Ministarstva kulture i medija i Grada Zagreba, no to ne bih nazvao sustavnim financiranjem, riječ je o vrlo malim iznosima. Smatram da se to mora promijeniti. Državne i gradske institucije morale bi se intenzivnije uključiti u financiranje redovite djelatnosti i programa HGZ-a jer on obavlja brojne funkcije od javnog interesa. Naši su programi većinski nekomercijalne naravi, ali izuzetno važni za kulturu i umjetnost. Zato je jedan od mojih prioritetnih zadataka stvoriti pretpostavke za bitno šire korištenje javnih izvora financiranja – europskih, državnih i gradskih. Na tome ću raditi i motivirati nadležne institucije da se uključe u financiranje redovite djelatnosti HGZ-a. Pritom ne očekujemo da itko pokriva baš sve naše troškove, a također želimo očuvati neovisnost HGZ-a koja nam je predana u nasljeđe i koja je važan dio identiteta i uspješnosti HGZ-a u prošlosti.

NACIONAL: Hoćete li možda pokušati promijeniti dosadašnji status HGZ-a, koji je osnovan kao društvo ljubitelja glazbe, a to je po ustroju i danas? Hoćete li ga prilagoditi sadašnjem vremenu i poslovanju u 21. stoljeću?

Hrvatski glazbeni zavod ostat će udruga građana – to je njegov zaštitni znak i to se neće promijeniti. No i prije mojeg dolaska, ima već par godina, udruga HGZ osnovala je trgovačko društvo HGZ d.o.o. u svojem isključivom vlasništvu, upravo s idejom modernizacije poslovanja. No došli su korona, potres i obnova pa to trgovačko društvo nije dobilo stvarnu mogućnost da razvije svoje djelatnosti koje bi bile komplementarne djelatnostima udruge HGZ.

‘Stanje Hrvatskog glazbenog zavoda u ovom trenutku je vrlo stabilno’ kaže Trupčević | Foto: Sasa Zinaja/NFoto

NACIONAL: Znači li to da ćete naglasak staviti na HGZ d.o.o.?

Svakako razmatramo da se u području kreativnih i kulturnih industrija HGZ d.o.o. razvije i počne s poduzetničkim aktivnostima koje bi osigurale da se prihodima i zaradom s te strane financiraju nekomercijalni programi važni za kulturu i umjetnost. To je naša funkcija i smisao našeg postojanja. Kakav god bio naš konačni formalno-pravni ustroj, u svakom slučaju namjeravamo uspostaviti najsuvremeniju organizaciju, dramatično modernizirati poslovanje, koristiti vrhunske poslovne alate i osim prilagodbe sadašnjem vremenu, napraviti iskorake za budućnost koji bi mogli biti inspiracija, primjer i poticaj drugim kulturnim institucijama, udrugama ili tvrtkama koje djeluju u području kreativnih i kulturnih industrija.

NACIONAL: U godinama prije potresa bilo je sve manje glazbenih, kulturnih i umjetničkih programa u HGZ-u, a odlaskom Muzičke akademije, a samim time i studenata i profesora kao i samog ansambla i solista, poslovanje HGZ-a se, blago rečeno, financijski prepolovilo. Planirate li nešto napraviti po tom pitanju?

Planiramo učiniti sve što je potrebno da HGZ ponovno postane epicentar glazbenih zbivanja u kojem ćemo imati najkvalitetnije programe visoke umjetničke vrijednosti. To prije svega zaslužuje naša publika, a zbog svoje poznate akustike čuvena HGZ-ova Velika dvorana najbolje je mjesto za takve koncerte. Učinit ćemo sve da nam se vrate svi ansambli i solisti koji su u HGZ-u redovito održavali svoje koncertne cikluse i ostale vrijedne programe. Posebne aranžmane ponudit ćemo glazbenim školama – za one koji imaju svoje prve javne nastupe i koje želimo osnaživati i podržavati na sve načine – ali i Muzičkoj akademiji jer želimo da najbolji studenti kod nas stječu rutinu koncertiranja.

NACIONAL: Vjerujete li da će to biti dovoljno?

Sve to neće biti dosta i dovoljno, ali aktivno radimo na osmišljavanju novih programa kojima bismo značajno proširili svoju publiku, stvorili nove poklonike klasične glazbe, angažirali klasičnu glazbu u svim njezinim formatima i formama, nekada i manje poznatim i uobičajenim. Želimo stvoriti mnoge proizvode vrhunskog glazbenog doživljaja za široku publiku, primjerice, za poslovnu zajednicu ili za najmlađu djecu. Želimo također ponuditi glazbu koja opušta i liječi, a sve naslonjeno na estetsku i umjetničku izvrsnost. Naše su temeljne vrijednosti ljubav prema glazbi i umjetnosti, stvarna i prepoznatljiva inovativnost, ali uvijek njegujući izvrsnost i vrhunske kriterije. To ne znači da smo isključivo posvećeni estetici. Mi istinski želimo biti izuzetno korisni svojoj publici na razne načine.

NACIONAL: Poznato je da ste bili na čelu uprave 24sata, predsjednik Uprave Večernjeg lista i direktor Styria Media Groupa za Hrvatsku, a kao menadžer ostvarili ste vrhunske rezultate u medijima. Nakon svih tih poslova, što će vam najviše koristiti na novoj funkciji u HGZ-u?

Mnogi me poznaju po vrlo različitim sposobnostima jer sam imao zaista bogatu i raznoliku karijeru. U kontekstu HGZ-a, osim uobičajenih menadžerskih i liderskih vještina, mislim da je najvažnije moje iskustvo kreiranja proizvoda koji će publici biti poželjni i korisni, a također i iskustvo uspješnog plasiranja takvih proizvoda na tržištu. Moj ključni doprinos trebao bi biti popularizacija glazbe, povećanje ukupnog tržišta ne samo za HGZ nego za sve dionike, ali tako da se klasičnu glazbu i ostale ozbiljnije glazbene pravce nipošto ne estradizira.

‘HGZ JE stradao u potresu, ali sreća je u nesreći što je ta okolnost omogućila transformaciju. Potres je kumovao sudbini HGZ-a da ponovno postane epicentar kulturnih zbivanja’

NACIONAL: Moram priznati, intrigantno. Kako su vas prihvatili unutar HGZ-a?

U HGZ-u su mi rekli da me vide kao most koji kulturu spaja s novim publikama, poslovnom zajednicom, korporacijama i drugim društvenim miljeima. Mislim da mogu biti takav most koji spaja različite društvene skupine, možda naoko i nespojive. Glazba, posebno klasična, umjetnička, ima svoju publiku koja je stalna i stabilna u Hrvatskom glazbenom zavodu. Želim proširiti krug njezinih poklonika gledajući koncertiranje u novim formatima, angažirajući nove tehnologije i platforme prijenosa glazbenih događanja i doživljaja. Ali ne smijem vam sve otkriti, bit će puno iznenađenja.

NACIONAL: Nakon što ste prehodali preko 1000 kilometara Puta sv. Jakova u Španjolskoj, svoje iskustvo hodočašća pretočili ste u dvije knjige dojmova te navodno zagovarate humanistički pristup u poslovanju jer daje bolje rezultate. Kako ćete to svoje otkriće primijeniti u HGZ-u?

Mislim da sam upravo zbog tog posebnog pristupa i specifičnog životnog iskustva, zanimljiv HGZ-u. Doista smatram da se menadžmentom u kulturi, ili menadžmentom uopće, uspješno može baviti samo „menadžer s dušom“. Malo se šalim, ali točno tim riječima su me ispred HGZ-a i predstavili kao novog poslovnog direktora. Običan korporativni menadžment nije prikladan za kulturu i umjetnost, često nije ni za same korporacije – njegovat ću poseban pristup jer glazba je ljubav, a u svojoj prvoj knjizi čitateljima zapravo ukazujem da pronađu ljubav koju traže. Ljubav je glavna tema knjige i jedino što nam je u životu zapravo potrebno. Čini mi se da će moja iduća preporuka biti – dođite i pronađite ljubav u HGZ-u; ljubav prema glazbi, prema drugom čovjeku, prema prijatelju, prema sebi. HGZ je oduvijek bio mjesto najljepših osjećaja, to o njemu svjedoče generacije poklonika i mi ćemo na tom osjećaju graditi svoju vezu s publikom i partnerima.

NACIONAL: Kako komentirate činjenicu da je Romana Matanovac Vučković prva žena u povijesti te udruge na čelu HGZ-a? Nije li malo zastrašujuće da se to dogodilo tek 2018. godine?

Istina, kao i drugdje, još uvijek živimo u “muškom svijetu“ i to moramo mijenjati u svim segmentima društva. Ne samo što je tek 2018. godine žena prvi put postala predsjednicom HGZ-a, nego je na to mjesto došla u vjerojatno najizazovnijem razdoblju te institucije, kad su joj prijetili stečaj i kolaps. Jedino što mogu na tu temu komentirati jest zapravo postaviti simboličko pitanje – što ta činjenica govori o nama muškarcima?

NACIONAL: Zanimljivo je da je Romana Matanovac Vučković istovremeno i savjetnica za područja razvoja kulture i umjetnosti, audiovizualnih djelatnosti, medijskog zakonodavstva i medijske strategije te europskih poslova pri Ministarstvu kulture i medija. Koliko to može pomoći u konsolidiranju rada HGZ-a i vraćanju njegove nekadašnje slave i statusa?

Uz to, ona je redovna profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Muzičkoj akademiji te na Akademiji dramske umjetnosti i voditeljica poslijediplomskog interdisciplinarnog specijalističkog studija Intelektualno vlasništvo na Sveučilištu u Zagrebu. I to je samo mali dio njezine biografije. Ima zaista široka znanja i iskustva u obavljanju raznih vrsta poslova, što je ogromna prednost i dobitak za Hrvatski glazbeni zavod. Točno, ujedno je i savjetnica Ministarstva kulture i medija, što ne može posebno pomoći osim u lakšem uspostavljanju međuinstitucionalne komunikacije. No glavne osobine Romane Matanovac Vučković su nepresušna energija, ljubav prema glazbi i čvrsta odlučnost da HGZ-u vrati sjaj koji mu pripada. To je ono što će nam najviše pomoći i što je zapravo razlog što smo uopće došli u priliku ponovno graditi HGZ u svakom smislu. Ništa od toga ne bi se dogodilo bez njezina ogromnog angažmana.

NACIONAL: HGZ se već nekoliko godina obavlja nakon što je zgrada stradala u potresu. Planirano otvaranje zgrade je 2026. godine. Vjerujete li da ćete dotad „posložiti“ poslovanje i u plusu započeti jedno novo razdoblje Hrvatskog glazbenog zavoda?

To nije stvar vjerovanja. To će se dogoditi. Financijski pozitivno operativno poslovanje je temelj, to je minimalni kriterij našeg djelovanja jer je preduvjet za održivost i razvoj HGZ-a.

NACIONAL: Svi koji vas poznaju znaju da ste u medije ušli kao jedan od radikalnijih zagrebačkih punkera svojim punk fanzinom, a potom ste pisali u Arkzinu. Da vam je netko devedesetih rekao da ćete jednog dana biti odgovorni za rad i poslovanje HGZ-a, što biste mu tada odgovorili?

Rekao bih mu da popije tablete ili promijeni terapiju, hahaha. Šalu na stranu, ako čovjek u mladosti nije buntovnik i idealist, nema se iz čega buditi u stvarnost i realnost. Ako, pak, čovjek u “starosti” nije idealist i aktivist, nema se čime voditi, nema čemu stremiti. Bit čovjekova života nije samo ispravno ostarjeti ili sazreti, što god to značilo, najvažnije je za smisleni život zauvijek ostati dijete. Stoga se ovom svojem povratku glazbi, kakav nisam mogao ni zamisliti, radujem kao malo dijete.