Bivši hrvatski veleposlanik u rusiji Božo Kovačević govori o svojoj novoj knjizi ‘Ruske teme’, Rusiji i nasljeđu staljinizma, ratu u Ukrajini i odnosu hrvatske vlasti i premijera Plenkovića prema tom opasnom sukobu

“Ruske teme” naslov je nove knjige bivšeg hrvatskog veleposlanika u Ruskoj Federaciji Bože Kovačevića, koju su nedavno zajedno objavili zagrebački i beogradski izdavači Kruzak i Most art Jugoslavija. Riječ je o izboru analitičkih tekstova koje je Kovačević u hrvatskim medijima objavio u posljednjih dvanaest godina. Tekstovi su raspoređeni u četiri dijela: “Gulag i Goli”, “O ruskoj revoluciji”, “Putinova Rusija” i “Ima li Rusija budućnost? ” Tim povodom Nacional je s Kovačevićem razgovarao o odnosu hrvatske vlasti prema ratu u Ukrajini i položaju koji taj sukob daje Rusiji Vladimira Putina.

Božo Kovačević rođen je 1955. u Pakracu. Filozofiju i sociologiju diplomirao je 1979. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a te je predmete predavao na Tehnološkom fakultetu i Akademiji dramske umjetnosti. Potkraj osamdesetih sa Slavkom Goldsteinom i ostalim osnivačima utemeljio je prvu postkomunističku stranku u Hrvatskoj, HSLS, u kojemu je bio potpredsjednik i glavni tajnik. Kada se HSLS 1998. raspao, s Vladom Gotovcem i Ivom Bancem osnovao je Liberalnu stranku. Saborski zastupnik bio je od 1992. do 2000., a u vladi Ivice Račana od 2000. do 2003. ministar zaštite okoliša. Od 2003. do 2008. bio je veleposlanik u Ruskoj Federaciji. Predavao je na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld. Objavljuje publicističke i analitičke tekstove, a objavio je knjige “Slučaj zagrebačkih revizionista”, “Psihoanaliza i ljevica”, “Svijet poslije Hladnoga rata: teorija i praksa međunarodnih odnosa“, “Promišljanje politike” i “Izvanredno stanje: povijest, pandemija, panslavizam”.

NACIONAL: Zašto ste knjigu započeli tekstom o Juliju Baranovskom, jugoslavenskom zatočeniku u Gulagu?

Zato što je SSSR dio povijesti današnje Rusije, a i zato što su veze sa Sovjetskim Savezom ključno određivale postupke vlasti u Jugoslaviji: uime vjernosti Staljinu i SSSR-u organizirana je revolucija od 1941. do 1945.; isto tako, uime te vjernosti su do 1948. provođene rigidne politike, a od 1948. jugoslavenska vlast legitimirala se antistaljinizmom. Dakle, opet se određivala prema SSSR-u.

NACIONAL: Drugi tekst u knjizi posvećen je zatočeniku Golog otoka Bogoljubu Kuštrinu…

Od 1948. do 1956. Goli otok nije bio zatvor, nego logor za političke zatvorenike koji su bili optuženi za suradnju sa Staljinom. Ali osim iskrenog staljinizma mnogih zatočenika, neki su bili optuženi i zbog toga što režim nije vjerovao u njihovu stopostotnu lojalnost Titu, neovisno o njihovim uvjerenjima. Kuštrin kao uvjereni demokrat spada među ove druge.

NACIONAL: U tom tekstu zanimljiv je ekskurs u kojem otkrivate da je i vaš otac bio zatočenik Golog otoka. Potom opisujete svoj veleposlanički mandat u Moskvi pa spominjete konkretna imena – novinare Gorana Milića i Bogoljuba Lacmanovića te politologinju Mirjanu Kasapović – zaključujući da njihovo ponašanje prema vama, osobno i službeno, možda proizlazi iz ambijenta i duha koji je omogućio Goli otok.

Da. To ne znači da su njihovo ponašanje ili motivacija ikako bili izravno povezani s Rusijom, ali u tim situacijama pronalazim elemente odnosa prema pojedincima kakvi su bili uspostavljeni kad je Jugoslavija bila pod utjecajem Sovjetskog Saveza….