Brano Vuković, Mostarac koji je u Nacionalu rekonstruirao ratnu likvidaciju svojih roditelja i izravno optužio pripadnike HVO-a koje smatra odgovornima, javio se ponovno Nacionalu ogorčen postupkom predsjednika Republike Zorana Milanovića.

Nacionalu se proteklog tjedna javio Brano Vuković, Mostarac koji je prošle godine u Nacionalu mostarske ratne zapovjednike Petra Zeleniku i Jadrana Topića optužio za organizaciju likvidacije njegovih roditelja u siječnju 1993., tvrdeći kako “predsjednik Republike Zoran Milanović dodjeljuje počasni čin ljudima koji su direktno upleteni u ratne zločine”. Vuković je tom svojom tvrdnjom komentirao činjenicu da je predsjednik Milanović, u povodu 30. obljetnice Oluje, među devetoricu časnika HV-a i HVO-a kojima je tim povodom dodijelio počasne činove brigadnog generala HV-a, uvrstio i Petra Zeleniku, Jadrana Topića i Iliju Vrljića, ratne zapovjednike HVO-a u Mostaru koje Vuković, na temelju vlastite dugogodišnje i minuciozne istrage, dovodi u izravnu vezu s likvidacijom njegovih roditelja Luke i Divne Vuković te još dvije rođakinje u noći s 8. na 9. siječnja 1993. u Mostaru.

“Predsjednik Republike Zoran Milanović dodjeljuje počasni čin ljudima koji su direktno upleteni u ratne zločine”, kazao je Vuković Nacionalu, komentirajući Milanovićevu dodjelu počasnog čina Zeleniki, Topiću i Vrljiću. “Imam dokaze, a i obavještenja ljudi, da je Zelenika umiješan u ubojstvo mojih roditelja, kako sam i rekao u Nacionalu. Ostajem kod te svoje izjave i još je jednom potvrđujem: Petar Zelenika umiješan je u ubojstvo, i to po ovakvom principu: on je, kao operativac, po nalogu Jadrana Ćele Topića i još nekih ljudi naredio i proveo u djelo ubojstvo mojih roditelja. On je operativac tog ubojstva. Ja to tvrdim još jednom”, kazao je Brano Vuković u izjavi za Nacional proteklog tjedna, u petak, 7. kolovoza. Za Jadrana Topića, kojemu je predsjednik Republike također dodijelio počasni čin brigadnog generala HV-a, Brano Vuković izjavio je ovako: “Za Topića tvrdim da je naredbodavac tog ubojstva. Sve što sam rekao prvi put potvrđujem još jednom, sto posto. Ponavljam i ono što sam ranije tvrdio: da su D. B. zvani M. i Ž. P. zvani V., zajedno s T. B. zvanim S. i još četvrtim nepoznatim odveli moje roditelje, ubili ih i bacili u tu jamu”, kazao je Vuković, koji je naveo puna imena ljudi koje sumnjiči i koja je spreman, bude li trebalo, ponoviti i na sudu.

Vuković je komentirao i činjenicu da je Zoran Milanović počasni čin dodijelio i Iliji Vrljiću. “Što se Vrljića tiče, za njega nemam informaciju da je sudjelovao u organizaciji ubojstva, ali je bio zapovjednik 3. bojne i Druge brigade HVO-a, i odgovoran je po zapovjednoj odgovornosti. Jer, upravo iz te Treće bojne, u čijem je sastavu bila Vojna policija, bili su ti pojedinci koji su činili ratne zločine, a jama Goranci je pored Mostara u koju su ljudi bili ubijani i bacani. To bi bilo nemoguće izvesti bez vojnika i pripadnika Treće bojne kojom je zapovijedao Ilije Vrljić. Sve u svemu”, zaključio je Brano Vuković, “potvrđujem sve što sam prvi put izjavio u Nacionalu. Dobio sam i naknadnu potvrdu da je sve tako i sve točno. Nemam ni jedan posto sumnje da su ti ljudi učinili to za što ih teretim”, ustvrdio je.

‘Imam dokaze, a i obavještenja ljudi da je počasno odlikovani Petar Zelenika umiješan u ubojstvo mojih roditelja’, tvrdi Brano Vuković | Foto: Osobna arhiva Brane Vukovića

Nacional je u četvrtak, 7. kolovoza, glasnogovorniku predsjednika Republike Nikoli Jeliću poslao pitanja o tvrdnjama Brane Vukovića. Pitali smo je li predsjednik Republike Zoran Milanović, kada je odlučivao da Zeleniki, Topiću i Vrljiću dodijeli počasne činove brigadnog generala Oružanih snaga Republike Hrvatske, bio obaviješten da je Vuković u srpnju prošle godine u tjedniku Nacional Petra Zeleniku i Jadrana Topića optužio za izravnu, a Iliju Vrljića za neizravnu umiješanost u likvidaciju njegovih roditelja u siječnju 1993. u Mostaru. Zanimalo nas je i kako predsjednik Republike komentira te informacije, te je li ih uzeo u obzir kada je donosio spomenutu odluku. Htjeli smo doznati i tko je Zoranu Milanoviću predložio da Zeleniki, Topiću i Vrljiću dodijeli spomenute počasne činove, a zanimalo nas je i zašto je tim ljudima dodijelio činove počasnog generala Oružanih snaga RH, kad su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane. Glasnogovornika Jelića zamolili smo i da nam pošalje obrazloženje odluka o dodjeli počasnih činova Zeleniki, Topiću i Vrljiću, jer u medijima nisu objavljena. Do zaključenja ovog broja Nacionala, odgovor glasnogovornika ureda predsjednika Republike Nikole Jelića nismo dobili.

U prošlotjednoj izjavi Nacionalu, Brano Vuković kazao je kako “ima informaciju da Zoran Milanović osobno ne poznaje Zeleniku, Topića i Vrljića”, nego da mu je “netko od njegovih savjetnika sugerirao da bi njima trebalo dodijeliti činove”. “S druge strane, politički ne razumijem predsjednika Republike Hrvatske da takvim ljudima dodjeljuje počasne činove. Nije, naime, problem samo u likvidaciji mojih roditelja. Nakon vijesti da je Milanović odlikovao Zeleniku, Topića i Vrljića, u Mostaru je zavladala nevjerica: ljudi se pitaju kako im je mogao dodijeliti činove kad se u Mostaru vrlo dobro zna da se i danas 204 osobe vode kao nestale, a sudbina im je nepoznata još iz vremena kada su upravo Zelenika, Topić i Vrljić bili među najmoćnijim ratnim zapovjednicima u gradu”, kazao je Brano Vuković prošlog tjedna za Nacional.

‘U Mostaru se i danas vrlo dobro zna da se i danas 204 osobe vode kao nestale, a sudbina im je nepoznata još iz vremena kada su upravo Zelenika, Topić i Vrljić bili među najmoćnijim ratnim zapovjednicima u gradu’, kazao je Nacionalu Brano Vuković.

U srpnju prošle godine, Vuković je u ekskluzivnom intervjuu Nacionalu iznio rezultate vlastite istrage ubojstva svojih roditelja Luke i Divne Vuković te dviju starijih rođakinja u siječnju 1993. u Mostaru. U noći s 8. na 9. siječnja 1993. mostarski bračni par Luku i Divnu Vuković i njihove starije rođakinje Desu i Ljubicu, iz njihove kuće u mostarskom naselju Rudnik odvele su nepoznate osobe, a kuću potom minirale. Luka Vuković bio je istaknuti Mostarac, po nacionalnosti Srbin, ali svoju nacionalnost nije isticao, a protivio se i režimu Slobodana Miloševića. Sudbina ubijenih Mostaraca nije bila poznata sve do 2008. kada je obitelj od anonimnog pošiljatelja dobila nacrtanu shemu puta do jame pored Mostara u koju su bačena njihova tijela. Za pravosudna tijela Bosne i Hercegovine počinitelji zločina nepoznati su i danas, ali Brano Vuković proveo je vlastitu istragu. U Nacionalu je tada opisao cjelovitu rekonstrukciju organizacije i tijeka tog okrutnog četverostrukog ubojstva nevinih civila, hrvatsko-srpskog bračnog para i njihovih dviju rođakinja, iznoseći bez zadrške imena ljudi koje smatra odgovornima. Jedna od najdramatičnijih tvrdnji Brane Vukovića, koji je odgovornost rekonstruirao na temelju dokumenata koje je pribavio te razgovora s upućenima iz pravosudnog sustava i iz krugova bliskih onima koje smatra odgovornima, jest optužba da je ubojstva, po nalogu ljudi koje je smatrao nadređenima, organizirao Petar Zelenika, prvi zapovjednik HVO-a u Mostaru, današnji utjecajni blizak prijatelj predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i predsjednik Udruge organizatora otpora HVO-a u BiH.

Zelenika je u izjavi za Nacional u srpnju prošle godine opovrgnuo tvrdnje Brane Vukovića i odbio svaku odgovornost za otmicu i ubojstvo obitelji Vuković. “Ta tema je za mene završena. Meni je žao Luje (oca Brane Vukovića, op.a.). Zna Brano da kod mene ima uvijek otvorena vrata”, kazao je Zelenika Nacionalu. Potvrdio je da je u Mostaru o tome razgovarao s Vukovićem. “Rekao sam mu ono što sam u ono vrijeme saznao iz policije, da je Vuković s obitelji otišao iz Bosne i Hercegovine. Ali ne znam, ja sam od tih vremena operiran. Sve što sam znao, rekao sam i Brani i sudu i nemam nikakvih više izjava”, kazao je Petar Zelenika. Na konstataciju da je bio zapovjednik HVO-a u Mostaru pa da bi zato morao znati što se dogodilo, odgovorio je da je zapovjednik bio do kolovoza 1992., ali ne kasnije. Na tvrdnju da postoji dokument Službe za sigurnost HVO-a iz ožujka 1993. u kojemu se eksplicitno tvrdi kako je on organizirao ubojstva Srba u Mostaru 1992. godine, Zelenika je odgovorio: “Što je sve o meni napisano… U Haagu postoji dokument da sam ja zapovjedio ubojstvo tristo Srba, a ja sam tristo Srba spasio. Malo se raspitajte kod Srba tko je spasio sve Srbe iz Bogodola 1992. godine. Pišite i o toj temi. A izmišljene priče… To neka odgovaraju ovi što su lagali, dolazili ovdje, pljačkali, ubijali… To je druga tema. Neću u tome sudjelovati, ima Vojna policija, to možete tražiti tamo, a od mene nema riječi.” Nakon što je članak u Nacionalu objavljen, Damir Raguž, odvjetnik Petra Zelenike, reagirao je demantijem u kojem stoji, među ostalim, i ovo: “Petar Zelenika, u periodu ubojstva obitelji Vuković, tada načelnik Operativne zone Jugoistočna Hercegovina, nije odgovoran za ubojstvo obitelji Vuković, niti je od bilo koga dobio naredbu da likvidira iste, kako se tvrdi u spornom tekstu, a niti ima bilo što sa navedenim djelom, niti sa radnjama koje se kroz članak stavljaju na teret Petru Zeleniki.”

Odluka predsjednika Milanovića o dodjeli počasnog čina brigadnog generala Oružanih snaga Republike Hrvatske Petru Zeleniki | Foto: Nacional

No Brano Vuković ustrajan je u svojim tvrdnjama. “Uvjeren sam, i stojim iza te izjave, da je Petar Zelenika organizirao ubojstva”, potvrdio je proteklog tjedna za Nacional. “Zelenika tu nije bio nalogodavac, nego operativac-organizator. Postojale su tri razine hijerarhije: izvršitelji-ubojice, operativci-organizatori i nalogodavci. Zelenika je bio operativac, a Jadran Topić Ćela nalogodavac. Da se ubojstvo priprema, znali su još i Dika Slezak, Jadranko Prlić, Neven Tomić i Jasmin Jaganjac, jer su se te noći kad su moji roditelji odvedeni, a naša kuća minirana, kartali u kući Dike Slezaka nekih 150 metara zračne linije od naše kuće, zaštićeni dvojicom stražara, koji su u to ratno vrijeme neprestano, 24 sata sedam dana u tjednu, čuvali kuću Dike Slezaka. Naprosto nije bilo moguće da netko od tih stražara ne vidi kako u našu ulicu, koja je mala i kratka, dolaze vojna vozila i blokiraju je te izvode ljude iz naše kuće”, rekao je prošle godine za Nacional Vuković. On je detaljno opisao tijek događaja, koji je utvrdio upornim i minucioznim dugogodišnjim vlastitim istraživanjem. Vuković se u dva navrata u Mostaru i sastao sa Zelenikom, a jedan detalj iz tih razgovora, koji je opisao u Nacionalu, naročito je zanimljiv. Kada su se Zelenika i Vuković drugi put sastali u Mostaru, Zelenika mu je rekao da je zapovjednik sporne brigade bio Maka Radić. “A ja kažem: ‘Nije Maka Radić, već Ile Vrljić.’ ‘E, pa ne znam, jedan od njih dvojice’, odgovorio je Zelenika’”, ispričao je Vuković Nacionalu.

Nepunih mjesec i pol nakon tog članka u Nacionalu, 9. rujna 2024., Županijsko tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanske županije otvorilo je istragu protiv Ž. P. zvanog V. i D. B. zvanog M., sumnjičeći ih da su ubili četiri člana obitelji Vuković i bacili ih u jamu nedaleko Mostara. O istrazi je Županijsko tužiteljstvo načinilo detaljnu, trinaest stranica dugu obavijest o kojoj je Nacional podrobno izvijestio u rujnu prošle godine. Riječ je o dokumentu broj T07 0 KTRZ 0031020 24, u kojemu Tužiteljstvo Branu Vukovića obavještava kako je “obustavljena istraga protiv osumnjičenih Ž. P. zvanog V. i D. B. zvanog M., zbog sumnje da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva ubojstvom četvero članova obitelji Vuković”. “Utvrđeno je da nema dovoljno dokaza da bi osumnjičeni počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret zbog čega je odlučeno da se istraga obustavi s tim da tužitelj može ponovo otvoriti istragu ako se dobiju novi dokazi koji ukazuju da su počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret”, stoji u tom dokumentu, koji do detalja rekonstruira ubojstva.

‘Ratni zločin ne zastarijeva i predmet se može iznova pokrenuti čim se pojave neki svjedok ili dokaz. To bi se i moglo dogoditi jer još ima živih svjedoka, a ljudi me stalno zovu’, kaže Brano Vuković.

U tom je dokumentu ubojstvo detaljno rekonstruirano: “Županijsko tužiteljstvo je 12. rujna 2023. sačinilo zapisnik o saslušanju oštećenog Branka Vukovića pa je donijelo naredbu o provođenju istrage od 9. rujna 2024. protiv osumnjičenih Ž. P. zvanog V. i D. B. zvanog M. da su u noći s 8. na 9. siječnja 1993. u ulici Blajburških žrtava br 122 (ranije ulica Put prekomorskih brigada) u Mostaru, oko 23 sata, zajedno s dvojicom njima poznatih pripadnika HVO-a iz obiteljske kuće silom izveli civile Luku Vukovića, Divnu Vuković, Ljubicu Vuković i Desanku Vuković, prethodno od njih tražeći novac koji nisu imali, dok su podmetanjem eksploziva i aktiviranjem istog srušili obiteljsku kuću u vlasništvu civila Luke Vukovića te ih odvezli u Gorance, općina Mostar, u vozilu Fiat 1300, a potom prvoosumnjičeni Ž. P. pokrio dekom spomenuto vozilo u kojemu su ih ostavili svezanih ruku i nogu, bez hrane i vode više dana, da bi se svi zajedno vratili do vozila i spomenute civile zatekli bez svijesti te ih u besvjesnom stanju izvukli iz vozila, a potom prvoosumnjičeni Ž. P. usmjerio cijev pištolja u vrat civila Luke Vuković, Divne Vuković, Ljubice Vuković i Desanke Vuković i iz neposredne blizine ispalio jedan metak u potiljačni dio njihove glave, a potom istim pištoljem ispalio rafal po njihovim tijelima, uslijed čega su civili Luka Vuković, Divna Vuković, Ljubica Vuković i Desanka Vuković zadobili prostrjelne rane s ulaznim i izlaznim strijelnim otvorom, zbog kojih ozljeda je nastupila njihova trenutačna smrt, a potom su osumnjičeni s dvojicom njima poznatih pripadnika HVO-a njihova beživotna tijela zajedno s vozilom Fiat 1300 bacili u jamu Batijevica, u mjestu Goranci, općina Mostar, gdje su posmrtni ostaci Luke Vuković, Divne Vuković, Ljubica Vuković i Desanke Vuković ekshumirani i identificirani, a potom sahranjeni”, opis je zločina koji se navodi u Obavijesti mostarskoga Županijskog tužiteljstva. Taj spis donosi i detaljni “popis prethodnih radnji” BiH institucija vezanih uz taj zločin: spominje izvještaje Tužiteljstva, Obavještajno-sigurnosne agencije i Državne agencije za istrage i zaštitu SIPA iz 2016., 2017. i 2018. godine; zapisnike o saslušanju svjedoka iz tih godina, zapisnik o ekshumaciji žrtava Županijskog tužiteljstva HNŽ od 3. srpnja 2009., obdukcijske zapisnike, DNA izvještaje o identifikaciji, službene zapisnike, zapisnike o saslušanju svjedoka i dokumente HVO-a iz 1993, kao i “službenu zabilješku Državne agencije za istrage i zaštitu SIPA od 28. prosinca 2017, koju je sačinio policijski službenik R. G. u kojoj navodi da ne može saslušati I. K. zvanog I. jer je isti „nedostupan organima gonjenja BiH s obzirom na to da se nalazi u RH”. “Međutim”, navodi se također u Obavijesti, “niti jedan ispitani svjedok nije potvrdio ove navode, a anonimne osobe koje imaju saznanja nisu iskazale spremnost da ih javno iznesu i da kažu sve što im je poznato o predmetnom kaznenom djelu”, pa je istraga obustavljena zbog nedostatka dokaza. Brano Vuković međutim podsjeća da predmet nije zatvoren. “Ratni zločin ne zastarijeva, i predmet se može iznova pokrenuti čim se pojavi neki svjedok ili dokaz. Mislim da bi se to moglo i dogoditi, jer još ima živih svjedoka, a i mene ljudi stalno zovu i obavještavaju. Tvrdim – krivci neće mirno spavati”, kazao je Nacionalu Brano Vuković. Spavali mirno ili ne, ostaje veliko pitanje: zašto je predsjednik Republike Hrvatske dodijelio počasne generalske činove Hrvatske vojske pripadnicima HVO-a koje sin ubijenih otvoreno i javno, s mnogo detalja, dovodi u izravnu vezu s organizacijom i činom likvidacije njegovih roditelja i dviju rođakinja, mostarskih civila koji nikome ništa nisu skrivili, osim što su, ratu usprkos, odbili napustiti svoj dom?