Cinehill Film Festival, nekadašnji Motovun Film Festival koji se ove godine održava od 22. do 27. srpnja u Fužinama, s pravom je ponosno objavio kako će njihova ovogodišnja gošća biti poznata francuska redateljica Catherine Breillat (77). Poznata po svojim radovima na temu intimnosti, seksualnosti i ženske požude, ona će u četvrtak, 24. srpnja, razgovarati s posjetiteljima festivala, a u sklopu retrospektive njenih filmova bit će prikazan i njen posljednji film „Prošlo ljeto“ koji se prije dvije godine natjecao za Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu.

Film „Prošlo ljeto“ tematski se nadovezuje na njene prethodne filmove, s time da je ovaj nastao na temelju danskog filma „Kraljica“ iz 2019. godine. U filmu Catherine Breillat, Léa Drucker glumi uspješnu odvjetnicu Anne koja je u braku s bogatim, ali pomalo dosadnim biznismenom Pierreom (Olivier Rabourdin) s kojim je usvojila blizanke. No kada Pierreov 17-godišnji sin iz prvog braka Théo (Samuel Kircher) dođe živjeti s njima, odnosi se mijenjaju jer Anne i njen posinak postaju intimni.O njenom posljednjem filmu razgovarali smo s Catherine Breillat ekskluzivno za Nacional. Iako se teško kreće jer je prije više od 20 godina doživjela moždani udar, što se odrazilo na njeno zdravstveno stanje, Catherine Breillat i dalje je britka uma, opisuje što se događa s temama koje obrađuje u vrijeme pokreta MeToo i tvrdi kako je uvođenje koordinatora intimnih scena prilikom snimanja filmova potpuno nepotrebno.

NACIONAL: Zašto ste odlučili režirati remake danskog filma „Kraljica“?

Vrlo poznati francuski producent Salih Ben Salih otkupio je prava na remake tog filma i smatrao je da bih ga ja mogla snimiti. Za mene je to bio izazov jer nisam željela snimiti remake, željela sam da to bude moje autorsko djelo. Zato sam uz malo izmjena promijenila temu filma. Nisam željela mijenjati scenarij filma, on je fantastičan, već sam promijenila odnos između dvoje glavnih likova. Nisam željela prikazati ženu kao predatoricu. Imate mladića koji osjeća strast prema njoj. Time to više nije bila ista priča, time je sve promijenjeno. Imate scenu u kojoj mladić dolazi u njen ured i kaže joj kako želi da njegov otac sazna istinu. U mom filmu to je scena u kojoj se nalaze ljubavnici. Dijalog je isti kao u originalu, ali je scena drugačija. Uzori su mi francuski dramatičari Musset i Marivaux. U mojim filmovima uvijek se bavim time da ljudi lažu samima sebi. I u filmu „Prošlo ljeto“ mladić laže samom sebi. To negiranje istine ubacila sam u danski scenarij i time dobila film koji je u potpunosti moje djelo.

Samuel Kircher, Catherine Breillat i Lea Drucker na filmskom festivalu u Cannesu prilikom promocije filma “Prošlo ljeto” Foto: Norbert Scanella Panoramic

NACIONAL: Zašto vas je zaintrigirala priča o ženi u godinama koja se zaljubljuje ili je strastveno privlači maloljetni tinejdžer?

Ona isprva nije zavodnica. On je zapazi i tada dolazi do raspirivanja njegove požude. On je taj koji je zavodnik, a ne ona.

NACIONAL: To je točno, ali ona prihvaća njegovo zavođenje.

Ne bih rekla da ona to prihvaća, rekla bih da se ona tome ne može oduprijeti. On je neodoljiv. Tako je to u životu, ne možete predvidjeti kada i u koga ćete se zaljubiti.

NACIONAL: Ako je tome tako, zašto se veze starijih žena s mlađim muškarcima proglašavaju skandaloznima? Ako zakonski postoji dobna granica, kako onda odrediti je li to ljubavna priča ili nije?

U slučaju mog filma to je ljubavna priča, pri čemu žena radi veliku pogrešku u očima svoje obitelji. Ona to radi sa svojim posinkom, njegov otac je njen suprug s kojim ima dvoje djece. Ona riskira da se njena obitelj raspadne. U tome je problem. Nije problem u tome što je on vrlo mlad. On je taj koji se zaljubio u nju. U početku on je arogantan, zatim je provokativan kao i svi drugi adolescenti. Misli da se ne može zaljubiti u nju pa se igra. No upravo je on taj koji se zaljubljuje i to toliko da sam ga na kraju željela prikazati kao Goetheova mladog Werthera. Prva ljubav može vam slomiti srce. Možete umrijeti zbog toga. Ujedno sam željela prikazati kako je opasno igrati se s osjećajima. Ne možete voljeti nekog koga ne volite, kao što ne možete ne voljeti nekog koga volite. Osjećaji se ne mogu kontrolirati, to je vrlo komplicirano. Ne želim suditi svojim likovima iz filma, neka to gledatelji čine. Ako gledatelj želi biti moralist, neka bude. Ja to nisam.

‘Prva ljubav može vam slomiti srce. Možete umrijeti zbog toga. Ujedno sam u svom filmu ‘Prošlo ljeto’ željela prikazati kako je opasno igrati se s osjećajima koje ne možemo kontrolirati’

NACIONAL: Gledajući vaš film, čini se da se oboje glavnih likova, kako se zaljubljuju, jako mnogo mijenjaju.

U pravu ste, naravno.

NACIONAL: Vjerujete li u moć ljubavi, vjerujete li da ona može promijeniti ljude?

Kada se zaljubite, postajete ljepši i mlađi. Lice vam se ozari. I to je za moje glumce bilo najvažnije, postati mlađi i isijavati. Iako je razlika u godinama između njih dvoje velika, ona postaje njegova vršnjakinja. Upravo sam tako to objasnila Léi Drucker. Rekla sam joj da ne razmišlja, već da se sjeti filma „Pauline na plaži“ Erica Rohmera te da glumi 15-godišnju Pauline. Željela sam da postane 15-godišnjakinja ispred 17-godišnjaka. Ona je to tako i odglumila, to je najbolja gluma koju neka glumica može prikazati.

NACIONAL: U vašem filmu ima scena seksa, a kada se danas o tome govori, odmah se spominju koordinatori intimnih scena koji su uvedeni u američkoj filmskoj industriji.

Da, ali tko su oni? Koju diplomu moraš imati da bi obavljao taj posao? Pitajte ih koju diplomu imaju.

NACIONAL: Koristite li vi usluge koordinatora intimnih scena?

Nikada. Ja nisam varalica. Oni su glupi. Intimne scene nisu znanost. Oni nemaju diplomu. Koordinatori intimnih scena troše vrijeme i novac prilikom snimanja filmova. Nemaju umjetnički pogled na to. Osobno, protivim im se.

NACIONAL: Koordinatori intimnih scena pojavili su se u SAD-u jačanjem pokreta MeToo, a kasnije su došli i do Francuske.

MeToo su varalice. Radikalne feministkinje koriste pokret MeToo kako bi nametnule svoje poglede, ali ti pogledi nisu moji. Ja sam feministkinja, ali nisam ekstremist, nisam fašist. U redu, koordinatori intimnih scena postoje i moramo se boriti protiv njih. Riječima. Prvo ih moramo pitati za diplome. Nemaju diplomu. Oni su samozvani znanstvenici intimnosti. Samozvani. Plaćeni su 800 eura po danu snimanju. To je jako dobar posao.

NACIONAL: U tim scenama treba stvoriti kemiju između glavnih glumaca. Na koji način vi režirate intimne scene?

Prvo, glumci moraju znati smisao scene. Moj je zadatak odrediti gdje ću u spavaćoj sobi postaviti kameru. Određujem što želim, a što ne želim vidjeti u sceni, gledam gdje mogu postaviti kameru u odnosu na glumce. Ostajem u sobi s tehničkim osobljem i krećem se kako bih dobila scenu. Iako sam invalid, znam bolje od glumaca kakve pokrete moraju izvesti u emotivnoj sceni. Koordinatori intimnih scena to ne znaju, oni su glupi, oni ne znaju ništa o filmovima. Geste glumaca u takvoj sceni ne postoje kako bi zadovoljile puritance i moraliste, one postoje zbog smisla scene, njihovih pokreta i emocija. Istovremeno, u tim emocijama moram pronaći nešto stvarno, moram vidjeti lice i oči glumaca u sceni jer se emocija uvijek vidi u očima. Dakle, moram pronaći koreografiju, ali tako da se ne vidi čin seksa jer se radi o sceni u kojoj oni simuliraju seks. Ne smije se previše toga vidjeti jer će u suprotnom gledatelj znati da se radi o simuliranju. Dakle, moja koreografija mora biti elegantna i kredibilna kako gledatelji ne bi pomislili da to što vide nije istinito.

‘Nikada u svojim filmovima nisam koristila usluge koordinatora intimnih scena jer nisam varalica. Oni su glupi. Intimne scene nisu znanost. Oni nemaju diplomu za taj posao’

NACIONAL: Gdje se vi, kao redateljica, nalazite u tom trenutku?

Uvijek kažem glumcima kako ne želim sjediti u stolici za redateljicu i gledati u njih, ja stanem između njih dvoje kako bih dobila emociju dvoje ljubavnika. Nakon što sam odredila koreografiju tih scena u ovom filmu, pozvala sam svoju asistenticu, vrlo visoku djevojku, i inženjera zvuka, da glumcima pokažu tu koreografiju. Provjerim ulaze li mi glumci u kadar te mogu li snimiti scenu u jednom kadru. Tada glumci ponavljaju moju koreografiju kako bih provjerila je li je razumiju. Ne moraju glumiti, moraju je razumjeti. Nakon toga slobodni su odglumiti scenu s puno emocija. Léa Drucker mi je rekla da se osjeća kao kaskaderka. To je istina, ispred sebe imam predivna tijela te sve izgleda stvarno. Lažno je, a gledatelj misli da je stvarno. Ja se tada uplićem jedino kako bih pripazila da se njene grudi ne vide u kadru. Kamera se zatim fiksira na njeno lice i tada dobijete emociju potrebnu u takvoj sceni. Svi su tada emotivni, a vi znate da ste dobili ono što ste željeli. Glumcima je to teško odglumiti, ali na kraju se to pretvara u zadovoljstvo. Potrebna je velika koncentracija jer za vrijeme snimanja takve scene ja im govorim „pomakni glavu na drugu stranu“ i „gledaju na ovu stranu“. Vrlo sam direktna u tome jer želim preciznost.

NACIONAL: Gdje pronalazite inspiraciju za snimanje intimnih scena?

Dijelom se inspiriram djelima talijanskih slikara 16. i 17. stoljeća. U slučaju filma „Prošlo ljeto“ inspirirala su me djela Caravaggia. Inspirirao me je i francuski slikar Georges de La Tour na kojeg je također utjecao Caravaggio. U jednoj intimnoj sceni filma potpuno sam kopirala Caravaggiovu sliku „Marija Magdalena u ekstazi“. Način na koji se Léa Drucker postavi glavom i tijelom je potpuna kopija Caravaggia. On je genij, a ja mogu kopirati genija. Osim toga, Léa Drucker ima isti nos kao i Marija Magdalena u ekstazi. Léa Drucker je jako lijepa, ali ima specifičan nos i teško mi je shvatiti kako žena s takvim nosom može biti tako lijepa. Teško je snimati takvu ženu, a da i na platnu bude lijepa. Zato mi je Caravaggio pomogao.

NACIONAL: Na kraju je ta scena seksa snimljena jako lijepo.

Znate, ja nikada ne snimam scene seksa ili erotske scene. I ne znam što te riječi znače. Jedino što želim snimiti su emocije. Intimne emocije i seksualne emocije. Naši životi nemaju veze s pornografskim filmovima. U tim filmovima vidite samo seks. Nikada u takvim filmovima nećete vidjeti motivaciju, zašto je došlo do seksa. Moji filmovi nisu pornići, u njima imate motivaciju, imate ljudsku priču koju sam željela ispričati. A to je vrlo važno. Scene seksa u pornićima su fikcija.