Dugometražni igrani film hrvatske redateljice Čejen Černić Čanak „Zečji nasip“ svjetsku će premijeru imati u natjecateljskom programu ovogodišnjeg 75. Berlinalea. Nastao prema scenariju dramskog pisca Tomislava Zajeca, „Zečji nasip“ je film u čijem je središtu mladi sportaš Marko kojeg glumi mladi student glume Lav Novosel, čiji posložen život uzdrma povratak Slavena, kojega glumi također student glume Andrija Žunac, njegove dječačke zabranjene ljubavi. I dok cijelo selo strahuje od nadolazeće poplave i gradi zečje nasipe kako bi zaštitilo svoje domove, Marko će pokušati izgraditi nasip oko sebe, braneći se od vlastitih emocija.

Kratak je to sadržaj filma „Zečji nasip“, nastao u produkciji producentske kuće Kinorama i producenata Ankice Jurić Tilić, Hrvoja Pervana i Dragana Jurića koji će premijerno biti prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Berlinu. Film će se prikazati u programu Generation koji je posvećen filmovima o mladima i za mlade iz cijeloga svijeta te je podijeljen na dva potprograma – Kplus za djecu i 14plus za mlade. Organizatori ističu da program Generation predstavlja filmove koji otvaraju izazovna pitanja, potičući dijalog s publikom, filmskim autorima i kritičarima.

Čejen Černić Čanak diplomirala je filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Nakon što je režirala kratke igrane, dokumentarne i animirane filmove, debitirala je dugometražnim igranim filmom za djecu „Uzbuna na Zelenom Vrhu“, čiji je scenarij prema romanu Ivana Kušana napisala Hana Jušić. Za taj film nagrađena je nagradom Breza za najboljeg debitanta na pulskom filmskom festivalu, a uz sjajnu gledanost u hrvatskim kinima, prikazan je na mnogim festivalima te je prodan u SAD, Kanadu, Kinu, Njemačku, Austriju i Maleziju. „Zečji nasip“ je njen drugi dugometražni igrani film.

NACIONAL: Što vas je najviše privuklo priči Tomislava Zajeca da ste odlučili režirati film po njegovu scenariju?

To je bila potpuno neplanirana ljubav na prvi pogled, točnije na prvo čitanje. U vrijeme kada mi je scenarij ponudila producentica Ankica Jurić Tilić, od čega je prošlo već šest godina, bavila sam se vlastitim scenarijem i na prvu nisam mogla pretpostaviti ni kakve uzbudljive izazove scenarij na temu zabranjene ljubavi između dva mlada dečka može ponuditi meni, niti kako ja kao autorica mogu tome doprinijeti.

Glavne uloge u filmu ‘Zečji nasip’ igraju Lav Novosel i Andrija Žunac. FOTO: PROMO

NACIONAL: Što je prevagnulo?

Emocije koje mi je uzrokovalo prvo čitanje scenarija bile su toliko snažne da više nije bilo povratka. Osjetila sam da moram snimiti ovaj film. Unutar naše kinematografije tema istospolne ljubavi poprilično je neistražena, a društveno gledano i dalje je u velikoj mjeri tabu. Iz tog me razloga odmah obuzeo i osjećaj velike odgovornosti. Bilo mi je jako važno da ono što je Zajec napisao i ja iznesem jako dostojanstveno; bez pretjerivanja, karikiranja i patetike.

NACIONAL: Koliko je bilo teško takvu priču ispričati na filmu?

Svi likovi i sve situacije u scenariju jako su opipljivi i živi, izuzetno su stvarni i uvjerljivi i, ako se potrudimo, u svakome od njih možemo razumjeti ljudsko i ranjivo. Radnja filma događa se unutar nekoliko dana dok se stanovnici maloga mjesta pripremaju za obranu od nadolazeće poplave, što na simboličkoj razini prati ono što naši likovi proživljavaju na emocionalnoj.

NACIONAL: S obzirom na to da je u centru radnje dječačka muška ljubav, jeste li se raspitivali o sličnim iskustvima vršnjaka glavnih likova i razgovarali s dječacima koji su imali takva iskustva?

U međuljudskim odnosima osjećaji ljubavi, straha, žudnje i nemoći su jako univerzalni i to je nešto s čime se zaista lako povezati. Mnoga iskustava su mi bila poznata još od ranije, a u vrijeme priprema smo glumci i ja puno razgovarali i s mladim ljudima i sa starijima koji su u mladosti prošli kroz slična iskustva. Ali nije tu bilo puno nepoznanica, jer iako je to priča o zabranjenoj ljubavi između dvojice mladića, to može biti priča o bilo kojoj zabranjenoj ljubavi, o bilo kojoj ljubavi koja nailazi na predrasude, neodobravanje i prepreke.

NACIONAL: Prije nego što je film pozvan na Berlinale, predstavili ste ga u okviru industrijskog programa Eastern Promises, u sekciji Work in progress, na filmskom festivalu u Karlovym Varyma. Kakve su bile reakcije na film u nastajanju?

Dobiti priliku predstaviti film u okviru industrijskog programa nekog jakog festivala nije lagano. Na stotine filmova konkurira za tek nekoliko mjesta, a koliko to znači za vidljivost filma, uvjerili smo se baš u Karlovym Varyma. Na predstavljanju je bio Cosimo Santoro, vlasnik tvrtke The Open Reel, koji nam je nakon prezentacije ponudio da bude naš agent, odnosno da brine o plasiranju „Zečjeg nasipa“ na strana tržišta i festivale. Uspjeti pronaći agenta, pogotovo onoga koji vjeruje u projekt, velika je i važna stvar za budućnost filma.

NACIONAL: Kakve su bile reakcije kolega koji su gledali film?

Kako sam u tom trenu bila duboko u procesu završavanja filma i nisam mogla pretpostaviti kakvu će percepciju ljudi s međunarodne scene imati, bilo mi je jako dragocjeno vidjeti koliko su dobro reagirali. Prilazili su, postavljali pitanja, govorili da su dirnuti, a na takvim događajima to nitko ne radi iz kurtoazije. Potvrdilo se upravo ovo što sam rekla, a to je univerzalnost jezika našeg filma. Jer priče o „Marku“ i „Slavenu“ postoje posvuda.

NACIONAL: Filmovi predstavljeni u sekciji Work in progress često su pozivani na neke od najvećih filmskih festivala poput Venecije i Toronta. Nadate li se još kojem pozivu?

Berlinale je odličan start za svaki film. Prilika da vas vide, ne samo stanovnici Berlina, nego i novinari i festivalski programeri iz cijeloga svijeta. Nakon premijere teško je očekivati poziv od nekog drugog festivala iz A kategorije, jer većina njih ima pravilo da prikazuju samo premijerne naslove, ali ostaje niz drugih podjednako zanimljivih i bitnih festivala. Pokazuje to i podatak da smo u međuvremenu u kratkom roku pozvani na još četiri međunarodna festivala i vjerujem da će festivalski život našeg filma biti lijep.

NACIONAL: Koliko je bilo teško raditi s mladim glumcima Lavom Novosel i Andrijom Žuncem koji su imali vrlo zahtjevne uloge?

Njihove su uloge doista vrlo zahtjevne uloge i često su morali izlaziti izvan svoje zone komfora i zbog toga je bilo jako važno da izgradimo odnos pun povjerenja u kojem se svi zajedno osjećamo slobodno i sigurno. Obojica su od početka imali veliki osjećaj odgovornosti i respekta prema temi i likovima koje su utjelovili. Radili smo dugo i intenzivno, ali proces nije bio težak, već pravi užitak jer osim što su Lav i Andrija talentirani mladi glumci, ujedno su i jako odgovorni i predani radu. Oni su na trećoj godini glume na ADU i nadam se da neće morati dugo čekati na nove uloge.

NACIONAL: Radeći na filmu „Uzbuna na Zelenom Vrhu“, izjavili ste da ste s djecom koja su glumila u filmu započeli s probama njihovih uloga par mjeseci prije početka snimanja. Jeste li tu formulu primijenili i u ovom filmu?

Za mene su probe i rad s glumcima iznimno važan dio cijelog procesa, rekla bih čak i najvažniji. Probe s Lavom i Andrijom trajale su oko sedam mjeseci, s ostalim glumcima nešto kraće, ali sa svima sam dosta radila. Mladi glumci koji igraju Markovu ekipu, iako su primarno u pozadini, također su imali dugi proces priprema. Dječak koji igra Lavova filmskog brata Fiću, Leon Grgić, dječak je s Downovim sindromom i bilo je važno da se potpuno integrira u svoju filmsku obitelj. Željela sam da budemo što autentičniji u iznošenju likova. Od presudne važnosti je bilo i to što se direktor fotografije Marko Brdar u jednom trenu priključio probama jer je, zbog načina na koji smo snimali film, i on morao s glumcima izgraditi odnos. Lavu i Andriji je pomoglo i što su uz sebe, za filmske roditelje, imali naše glumačke velikane Almu Pricu i Filipa Šovagovića, kao i Tanju Smoje, predivnu glumicu čije vrijeme tek dolazi. Svi su oni procesu pristupali jako otvoreno i s puno odgovornosti.

‘Film je pozvan na još četiri festivala i vjerujem da će mu festivalski život biti lijep’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Vjerujete li da bi radnja filma mogla uznemiriti i uzbuniti neke ljude u Hrvatskoj?

Film će gotovo sigurno uzbuniti pojedince koji film neće ni pogledati, ali će pročitati riječ „gej“ i to će im biti dovoljno da donesu strašni sud. Ali svakoga tko pogleda film mogu eventualno uznemiriti vlastiti osjećaji jer pričamo vrlo emotivnu priču. U filmu ne koristim element šoka, nego iznosim surovu, ali nježnu priču o ljudima i ljudskom. To je jedan od razloga zbog kojih mi je bilo važno snimiti ovaj film.

NACIONAL: U Hrvatskoj se filmovi za mlade rijetko snimaju, iako postoji interes, što dokazuje velika gledanost i sjajne kritike nedavno emitirane TV serije „Sram“ na HRT-u. Kako to komentirate?

Postoji ozbiljna glad za filmovima koji se bave mladima i koji targetiraju mlade. Trenutno svjedočim velikom iščekivanju našeg filma među studentima i srednjoškolcima, što me veseli. I moram priznati da mi je takva reakcija mladih ljudi, s kojom sam se susrela još od audicija, bila jako osnažujuća. Serija „Sram“ je donijela veliko uzbuđenje. Uskoro u kina ide film „Frka“ redatelja Svebora Mihaela Jelića, nisam ga još pogledala, ali ga je ljetos na pulskom festivalu lijepo primila mlada publika. Možda je samo potrebno napraviti taj proboj, kao što je to svojedobno napravio serijal o Koku, pa su se puno učestalije počeli snimati filmovi za djecu. Možda upravo ovaj mikro val sadržaja za mlade probudi i veći interes scenarista i redatelja za tu nišu unutar naše kinematografije.

NACIONAL: Godine 2013. realizirali ste vaš prvi animirani film „Cura koja je voljela bajke“ koji je prikazan na brojnim festivalima, a u Parizu, na festivalu jugoistočnoeuropskog filma SEE, osvojio je nagradu za najbolji animirani film. Zašto ste se ipak u nastavku karijere odlučili za rad na dokumentarnim i igranim filmovima?

„Cura koja je voljela bajke“ moj je prvi i za sada jedini izlet u animaciju. To je bilo lijepo i uzbudljivo iskustvo, ali u nastavku karijere fokusirala sam se na ono za što sam se i školovala na ADU i što mi se trenutno čini kao najprirodniji put. Kada je autorsko izražavanje u pitanju, ne ograničavam se, ostavljam sve mogućnosti otvorenima.

NACIONAL: Planirate li se vratiti animiranim filmovima?

Vjerujem da ću se u jednom trenu vratiti. Neke se ideje kuhaju, samo moraju sazreti i doći na red. Animirani filmovi su moja velika ljubav.

NACIONAL: Svjetsku premijeru ‘’Zečji nasip“ imat će na Berlinaleu od 13. do 23. veljače. Kada je planirana hrvatska premijera?

U Berlinu ćemo u tom periodu imati šest projekcija, što je sjajno. Nismo htjeli predugo čekati nakon toga pa u hrvatska kina dolazimo mjesec dana nakon Berlina i u kinodistribuciju krećemo 13. ožujka. Jako sam uzbuđena zbog obiju premijera i znatiželjna kako će publika primiti film.

NACIONAL: Vaš dugometražni igrani film „Uzbuna na Zelenom Vrhu“ imao je vrlo dobru gledanost u kinima iako je gledanost hrvatskih filmova u kinima niska. Što bi vratilo gledatelje u kina na hrvatske filmove?

Kompleksno je to pitanje na koje nije moguće dati lagan odgovor. Gledanost hrvatskog filma ne ovisi samo o kvaliteti filma. U Hrvatskoj imamo i boljih i lošijih, ali i zaista odličnih filmova, baš kao i svaka druga kinematografija na svijetu. Na dan kada je izašla vijest da će „Zečji nasip“ imati premijeru na Berlinaleu, izašla je i vijest da će film Igora Bezinovića “Fiume o morte!” imati premijeru na Rotterdamu te da je film Nebojše Slijepčevića „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ na skraćenoj listi za nagradu Oscar. To su ludo dobre vijesti za jednu malu zemlju i kinematografiju poput naše. Treba vidjeti može li se taj festivalski uspjeh prenijeti na gledanost u kinima. „Uzbuna“ je dosegla vrlo lijepe brojke na koje mogu biti ponosna, ali još i više na zadovoljne reakcije koje sam čula od brojne djece i roditelja. Prekrasan je osjećaj doživjeti da su gledatelji osjetili vaš film, baš kao što se nadam da će osjetiti i prepoznati ljubav s kojom je nastao „Zečji nasip“.