Gordan Muratović poznat i kao Coco Mosquito zaslužan je za glazbu u iznimno popularnoj i gledanoj televizijskoj seriji Dnevnik velikog Perice. Vinilno izdanje Glazba iz serije Dnevnik velikog Perice gotovo je mjesec dana bilo na vrhu najprodavanijih albuma u Hrvatskoj

Kraj prošle i početak 2025. godine na hrvatskoj diskografskoj sceni obilježila je neočekivana velika popularnost glazbe iz TV serije „Dnevnik velikog Perice“, koja je na vinilnom izdanju gotovo mjesec dana bila najprodavanije izdanje u Hrvatskoj po podacima nacionalne top liste prodaje albuma. Album „Glazba iz serije Dnevnik velikog Perice“, u izdanju diskografske kuće Dancing Bear i Real grupe, sadrži 15 pjesama koje su obilježile ovu iznimno dobro prihvaćenu TV seriju nastalu prema predlošku igranog filma „Tko pjeva zlo ne misli“ Kreše Golika iz 1970. godine.

Svojim novim izvedbama legendarnih pjesama šezdesetih istaknuli su se Dino Antonić, Martin Kosovec, Lana Ujević Telenta, Mirjana Bohanec Vidović, Rade Šerbedžija, Jakov Peruško-Rihtar i Karla Jovanović. Za produkciju cijelog albuma bio je zadužen Gordan Muratović poznat po nadimku Coco Mosquito, koji se proslavio kao autor pjesama i član grupe Jinx, a potom i kao autor i skladatelj glazbe za kazališne predstave, TV serije i filmove. Tako je za TV seriju „Dnevnik velikog Perice“ Muratović napisao tri nove pjesme u stilu šezdesetih: „Sve dođe na svoje“, koju su TV gledatelji mogli čuti na kraju prve sezone, te „Rekla je da“ i „Sam“ za drugu sezonu serije, a odabrao je i ostale pjesme koje se mogu čuti u seriji.

NACIONAL: Glazba iz serije „Dnevnik velikog Perice“ gotovo je mjesec dana bila najprodavanije vinilno izdanje u Hrvatskoj iako je riječ o glazbi koja je isključivo vezana uz šezdesete godine 20. stoljeća. Je li vas to iznenadilo?

Zapravo i nije. Dva od publike najčešće postavljana pitanja nakon prve sezone bila su hoće li biti druge sezone i hoće li biti soundtracka serije. Ovo vinilno i digitalno izdanje zapravo je čista posljedica popularnosti serije i glazbe u seriji.

‘Serija ‘Dnevnik velikog Perice’ dobar je i prikladan početak za upoznavanje s hrvatskom zabavno-glazbenom povijesti. Koga bude zanimalo više, već će se snaći’

NACIONAL: Kako komentirate tu popularnost pjesama iz šezdesetih u današnje vrijeme kada smo zatrpani glazbom brojnih glazbenih žanrova i u kojem je ta glazba gotovo potpuno ostala u sjeni i vrlo rijetko se može čuti?

Možda zato što se radi o odličnim pjesmama? Šalu na stranu, iako su šezdesete bile zlatno doba hrvatske zabavne glazbe, ni tada nisu baš sve pjesme bile genijalne, velika većina je i tada kao i sada bila konfekcija. Kada mi danas u superlativima govorimo o tim godinama moramo znati da se pritom radi isključivo o pjesmama koje su bile toliko dobre da su preživjele 60 i više godina i postale evergrini. Nije taj pojam „evergreen“ nastao tek tako niti je u međuvremenu izgubio značenje.

NACIONAL: Popularne pjesme iz šezdesetih, ali i sedamdesetih, vrlo rijetko se mogu čuti na domaćim radiostanicama. Što mislite o tome?

Moram priznati da radio praktički ne slušam tako da ne bih znao reći što se pušta, a što ne, ali čini mi se da bi u eteru prije svega trebala biti nova glazba, a ona stara u specijaliziranim emisijama retro tipa.

NACIONAL: Koliko su zapravo današnje generacije zakinute za poznavanje povijesti hrvatske popularne glazbe i kako ih dodatno educirati, ali istovremeno i pridati dignitet skladateljima i izvođačima tog vremena koji su nezasluženo ostali u sjeni prošlosti?

Meni se čini da je „Dnevnik velikog Perice“ sasvim dobar i prikladan početak za upoznavanje s hrvatskom zabavno-glazbenom povijesti. Koga bude zanimalo nešto više, već će se snaći. Svakako ne bih zagovarao ozbiljnije oblike edukacije o ovoj temi, ipak se radi samo o popularnoj glazbi i tako je treba i tretirati, ali kad već razgovaramo o tome, mislim da bi to eventualno mogla biti tema za zajedničko djelovanje dokumentarnog i zabavno-glazbenog programa HRT-a, uostalom, jedino HRT i posjeduje dovoljno videomaterijala iz tog doba.

Serija Dnevnik velikog Perice nastala je prema predlošku filma Tko pjeva zlo ne misli iz 1970. godine. FOTO: PROMO

NACIONAL: Nakon vaše skladbe „Sve dođe na svoje“ iz prve sezone TV serije „Dnevnik velikog Perice“, mnogi su bili oduševljeni koliko ste glazbom i pjesmom uspjeli pogoditi taj duh šezdesetih koji se nastavio i u drugoj sezoni. Kako ste pristupili skladanju te pjesme i što ste sve prije toga preslušali?

Pripremajući se za seriju „Dnevnik velikog Perice“ preslušao sam jako puno pjesama iz tog perioda, ali prije svega radi odabira pjesama koje će biti u seriji. Mislim da taj „istraživački“ rad nije imao posebnog utjecaja na nove napisane pjesme ili pozadinsku glazbu. Uglavnom sam i prije toga znao što bi stilski trebalo napraviti. Pretpostavljam da sam taj nekakav imidž retro-specijalista zaradio još u Jinxima i da sam zato i angažiran za ovaj projekt. Sama pjesma „Sve dođe na svoje“ naslovom je i otprilike tematikom bila zadana i ta pomalo „filozofska“ ili, ako hoćete, „kafansko-filozofska“ tema u startu me je asocirala na Rat Pack i pjesme poput „My way“, „New York, New York“ ili „King of the road“ i to je bio nekakav startni model, ali pjesma, naravno, kao i priča, uvijek ode nekim svojim putem.

NACIONAL: Koji vas se skladatelj ili izvođač najviše dojmio iz tog perioda i što vam je od glazbe najviše privuklo pažnju?

Bio sam veliki fan Beti Jurković i Jimmyja Stanića i prije serije, također sam bio i veliki štovatelj onoga što je u jazzu i filmskoj glazbi radio Miljenko Prohaska. No dok nisam počeo raditi na „Dnevniku velikog Perice“ i istraživati po materijalu, nisam bio svjestan za koliko je vrhunskih aranžmana popularnih pjesama odgovoran. Praktički svaki put kad bih kod nekog aranžmana zastao i konstatirao sam za sebe kako je dobar, ispostavilo bi se da je za njega odgovoran Miljenko Prohaska. Isto tako nisam bio svjestan ni koliko je hitova autorski potpisao Ljubo Kuntarić, kao što su „Ta tvoja ruka mala“, „Motorin“, „Nina“, „Autobus Calypso“ itd. Čovjek uči dok je živ.

‘Pripremajući se za seriju preslušao sam jako puno pjesama iz tog perioda. Pretpostavljam da sam taj imidž retro-specijalista zaradio još u Jinxima’

NACIONAL: Na albumu s glazbom iz TV serije „Dnevnik velikog Perice“ sudjelovali su brojni izvođači, a najveće iznenađenje ipak je Lana Ujević Telenta koja je mnoge oduševila svojim glasom. Kako biste opisali svoju suradnju i koliko vas se dojmila Lana kao pjevačica?

Nakon što smo već u prvoj sezoni uspostavili sistem po kojem nije bilo obavezno da glumac sam pjeva svoje dionice, već je sasvim legitimno da po potrebi dobije dublera za „opasne scene pjevanja“ kao što je umjesto Živka Anočića pjevao Dino Antonić, više se nismo naročito uzbuđivali oko toga može li neka glumica ili glumac sam/a pjevati ili ne. Svi glumci koji trebaju pjevati došli bi nakon što bi ih Vinko (Brešan) odabrao za određenu ulogu, kod mene na procjenu pjevačkih sposobnosti. Volio bih da su svi mogli pjevati svoje role jer bi nam onda svima osim njima bilo daleko lakše i neusporedivo manje posla, ali nažalost Lana Ujević Telenta bila je jedina koja je to mogla, s tim da bez obzira na potencijal, nije na početku rada bila tako dobra kao na kraju. Govorim to samo zato da je dodatno pohvalim za uloženi trud, a i da pohvalim Dinu Antonića koji joj je bio odličan „voice coach“.

NACIONAL: U drugoj sezoni smo uz već poznatu „Sve dođe na svoje“ čuli još dvije vaše nove pjesme u stilu šezdesetih: „Rekla je da“ i „Sam“. Jeste li pjesme prilagođavali izvođačima ili biste skladali pjesmu i nadali se da će je oni izvesti baš tako kako ste zamislili?

Što se tiče pjesme „Sam“, unaprijed smo znali da će je pjevati Dino Antonić tako da sam ga „uračunao“ dok sam pisao. „Rekla je da“ je vrlo standardan rock’n’roll ili beat i nije neki naročiti zahtjev ni izazov, naročito za profesionalnog pjevača kao što je Jakov Peruško-Rihtar koji je pjevao lik Vlade iz VIS-a Sateliti. Ništa nije trebalo posebno prilagođavati pjevačima osim eventualno tonaliteta, sekundu gore ili dole. Svi su bili birani po traženom karakteru, roli i žanru, slično kao što se radi casting i za glumce.

‘Posljednjih četiri, pet godina ne radim ništa drugo osim filmova i serija’, kaže Muratović. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Osim primijenjene glazbe posljednjih godina objavili ste album instrumentalne glazbe „L’after life“, dajući do znanja koliko vam je blizak i film kao medij. Je li vas proteklih godina angažirao koji filmski redatelj da skladate glazbu za njegov film?

Posljednjih četiri, pet godina ni ne radim ništa drugo osim filmova i serija. Pored dugometražnog animiranog „Cvrčka i mravice“ tu je bio i „Punim plućima“, debitantski film Radislava Jovanova Gonza, a i ove godine čeka me još jedan zanimljiv film, ali o tom potom.

NACIONAL: Na čemu trenutačno radite?

Za živo čudo, na „čistoj“ neprimijenjenoj glazbi, s tim da su ovoga puta u pitanju pjesme za pjevanje. Ali i o tom potom. Još je u ranoj fazi.

NACIONAL: Moram vam postaviti i neizostavno pitanje jer ste ipak najpoznatiji zahvaljujući grupi Jinx. Postoji li šansa da se Jinxi vrate na scenu s novim pjesmama i novim albumom?

Naravno da postoji kad i ako se sve poklopi, ali ovo na čemu trenutačno radim nešto je drugo, to Jinxima ne bi pasalo niti bi Jinxi pasali tom materijalu.