U Splitsko-dalmatinskoj županiji najbolje ćete naučiti kako se iz škrte zemlje rađa ‘tekuće zlato’, zašto uz pravu dalmatinsku marendu obvezno dolaze razgovor i pjesma, ali i zašto dalmatinske sorte vina slove za jedne od najboljih na svijetu

Smještena u srcu Mediterana, Dalmacija je regija u kojoj se hranu posebno cijeni. U Dalmaciji ona nikada nije bila samo obrok. Tu se uz hranu razgovara, pjeva i zbližava, stoga je dalmatinski stol ujedno i mjesto topline i druženja. Bitne odrednice života u Dalmaciji su opuštenost i uživanje u svakom zalogaju. Marenda, tradicionalni prijepodnevni obrok koji Dalmatinci jedu između 10 i 12 sati, dio je svakodnevne rutine. Vrijeme je to kada se na stol servira neko lagano jelo, uglavnom „na žlicu“, kao okrepa do ručka. Kako bi zaštitila te autentične gastronomske običaje, Turistička zajednica Splitsko–dalmatinske županije osmislila je već prepoznati i nagrađivani projekt „Dalmatinske marende“ u sklopu kojega je brendirala autohtona dalmatinska jela i običaje koji se vežu uz marendu.

Pritom treba naglasiti da Dalmatinci vjerno slijede koncept „od polja do stola“, što znači da vlastitim rukama proizvode namirnice, rade na poljima i osiguravaju da je sve što dođe na stol svježe i sezonsko. Obilje sunčanih sati godišnje i plodno krško tlo bogato izvorima, omogućili su proizvodnju vrhunskog maslinova ulja i vina. Dalmatinska kuhinja jedna je od najzdravijih na svijetu, bazirana na laganoj mediteranskoj noti, gdje su temeljni sastojci maslinovo ulje, vino i aromatični začini tipični za jug Europe.

Kaštela su jedno od najplodnijih vinogradarskih područja Dalmacije čuveno po crljenku, a američki zinfandel inačica je te autohtone dalmatinske sorte. FOTO: PROMO

Maslinovo ulje

Maslinovo ulje je esencija dalmatinske kuhinje – kap ulja stavlja se gotovo u svako jelo. Na Braču raste oko milijun stabala maslina, što ga čini jednim od najvećih maslinarskih područja u Dalmaciji, ali i šire. Maslinarstvo na Braču ima dugu povijest koja datira još iz rimskih vremena, a u 18. stoljeću već se naveliko izvozilo bračko maslinovo ulje, ponajviše u Veneciju. Masline su u škrtoj bračkoj zemlji našle plodno tlo i generacijama Bračana sinonim su za život i tradiciju. Za istraživanje tog vrijednog resursa otoka Brača, najbolje se uputiti stazom „Maslinovi puti“ koja započinje u Mircima, malom pitoresknom mjestu koje je oduvijek bilo zavičaj maslinarstva. Ta pješačka staza kružnog oblika vodi u obilazak maslinika povrh naselja, zatim do Prihoda – starog sustava za navodnjavanje, upoznajući vas s tradicijom proizvodnje maslinova ulja, vrstama maslina koje rastu na Braču i vrijednosti maslinova ulja u svakodnevnoj upotrebi.

U Muzeju uja u Škripu također ćete se upoznati s povijesti maslinarstva na Braču i nekadašnjim tehnikama proizvodnje ulja, no muzej je ujedno i svojevrsna kušaonica autohtonih bračkih proizvoda. Posjetitelji imaju priliku uživati u degustaciji vrhunskog bračkog maslinova ulja, uz stručno vođenje koje razjašnjava sve tajne njegove proizvodnje. Osim maslinova ulja, muzejski meni uključuje i razne lokalne delicije koje se savršeno usklađuju s okusima tog tekućeg zlata. Tu možete kušati i brojne druge autohtone proizvode, poput domaćih marmelada, sireva, pršuta, slanih inćuna i raznih namaza, te sve zaliti lokalnim vinima.

Dalmacija – vinska regija

Kaštela, smještena između Splita i Trogira, poznata su kao jedno od najplodnijih vinogradarskih područja Dalmacije. Tu se na sunčanim padinama Kozjaka uzgaja vinova loza, zahvaljujući blagoj mediteranskoj klimi i plodnom tlu, a posebno je poznat crljenak, lokalna sorta koju je proslavila povezanost s kalifornijskim zinfandelom. Podrijetlo zinfandela dugo je bilo misterij. Prvo su ga proglašavali francuskom zatim talijanskom sortom, no istraživanja su ipak dokazala da zinfandel i crljenak dijele isti genski kod. Sada sa sigurnošću možemo reći da je zinfandel zapravo američka inačica ove autohtone dalmatinske sorte. Neraskidivu poveznicu s vinogradarstvom ima i Hvar, otok poznat po svojoj vinarskoj tradiciji koja seže još u antiku. Grci su prvi donijeli vinovu lozu na ovaj sunčani otok, a Rimljani su nastavili razvijati djelatnost vinogradarstva. Hvar je danas dom autohtonih sorti vina poput plavca malog, koji je neizostavan simbol dalmatinske vinske baštine, i bogdanuše.

Hvar je dom autohtonih sorti vina poput plavca malog, simbola dalmatinske vinske baštine, i bogdanuše čije grožđe ima zlatnožutu boju. FOTO: PROMO

Plavac mali je najznačajnija hrvatska autohtona crna sorta vina, prepoznatljiva po tamnoj rubinski crvenoj boji i snažnoj voćnoj aromi. Rasprostranjen je isključivo u ovom dijelu Hrvatske, ponajviše na Hvaru, jer riječ je o sorti koja preferira visoke temperature i mnogo sunca. Bogdanuša, autohtona vinska sorta koja raste isključivo na otoku Hvaru, prava je zvijezda među hvarskim vinima. Ime ove sorte, koje u prijevodu znači „bogomdana“, savršeno odražava njezinu rijetkost i posebnost, a grožđe bogdanuše ima karakterističnu zelenkastožutu do zlatnožutu boju.

Vino je tu da upotpuni jelo, stvarajući savršen sklad okusa i puninu. Najbolje je kad se dobar zalogaj hrane spoji s vinom, jer tada aroma i okus jela zaista dolaze do izražaja. Ako se nađete u Splitsko-dalmatinskoj županiji, svakako posjetite neke od lokalnih vinarija i kušaonica i uživajte u degustaciji jedinstvenih lokalnih sorti koje slove za jedne od najboljih na svijetu.