Zbog nerealno visokih cijena u proteklom srpnju prvi put u posljednjih desetak godina u RH je dva posto manje noćenja te jedan posto manje dolazaka. Damir Krešić, ravnatelj Instituta za turizam, smatra da nema razloga za brigu, ali bi moglo biti problema ako prihodi od turizma podbace

Turizam je gospodarska grana koja čini čak 12 posto u hrvatskom državnom proračunu. Stoga se pomno prati svaka vijest o brojkama dolazaka i noćenja domaćih i inozemnih turista. Nakon desetak godina konstantnih dobrih rezultata i povećanja brojki u odnosu na prethodne godine, ove je godine prvi put u Hrvatskoj manje dolazaka i noćenja u srpnju. kao jednom od dva mjeseca turističke sezone. Kao glavni razlog navode se iznimno, nerealno visoke cijene. Kristjan Staničić, predsjednik Hrvatske turističke zajednice, i Tonči Glavina, ministar turizma i sporta, oprezni su u izjavama iz kojih se može iščitati da, iako nema razloga za brigu, ipak postoji zabrinutost za budućnost ako se ovaj trend nastavi. Premijer Andrej Plenković ovih je dana nešto oštrije od dvojice spomenutih reagirao na iznimno visoke cijene i rekao da je dosegnut maksimum u srpnju i kolovozu, ali i da druge države koje žive od turizma imaju i sunce i more, i jahte i restorane i kampove, ali njihove cijene nisu toliko visoke. O tome je Nacional razgovarao s dr. Damirom Krešićem, ravnateljem Instituta za turizam.

NACIONAL: Špica turističke sezone je pri kraju i prvi put nakon dugog niza godina Hrvatska bilježi negativne trendove. Riječ je o dva posto manje noćenja, što zvuči malo, ali govori li nešto sama činjenica da je zabilježen minus u jeku sezone?

Ne mislim da je to velik problem. Moram reći da razumijem interes javnosti za turizam s obzirom na to da je glavna ekonomska aktivnost i puno ljudi u Hrvatskoj od turizma živi, ali previše se opterećujemo mjerenjem prolaznog vremena u turizmu. Treba biti strpljiviji za objektivniji prikaz uspješnosti turističke sezone. U srpnju imamo dva posto manje noćenja, imamo jedan posto manje dolazaka. Međutim, razdoblje od 1. siječnja govori da su brojke zadovoljavajuće i da su u rastu. Statistika je podložna interpretaciji, pa mislim da treba podvući crtu nakon cjelovitog perioda, dakle možemo govoriti o uspjehu predsezone, glavne sezone i posezone, a na kraju i uspjehu cijele turističke godine. Previše smo fokusirani na brojke dolazaka i noćenja. Taj je pokazatelj vidljiv na dnevnoj bazi i jasno mi je zašto je zanimljiv, ali važnije će biti vidjeti prihode od turizma. Te podatke objavljuje HNB, ali nažalost ne objavljuju se tako često pa ćemo pričekati nekoliko mjeseci. Dosad imamo podatke za prvi kvartal ove godine i oni kažu da je riječ o povećanju od šest posto, a ako uzmemo u obzir inflaciju, realno je to nešto manje.

Turizmom se bavimo u prvom redu radi zarade, pa bi prihodi trebali biti najvažniji kriterij. Još je važnije, a o tome se dosta priča u posljednje vrijeme, vidjeti kakva je kvaliteta života lokalnog stanovništva. Konačni cilj turističkog razvoja trebalo bi biti podizanje standarda i kvalitete života lokalnog stanovništva. Ako turistički razvoj destinacije, bilo da je riječ o lokalnoj ili regionalnoj jedinici, ne pridonosi tome, onda s tim modelom razvoja nešto nije u redu i treba ga mijenjati.

NACIONAL: Jedan od primjera je Španjolska, gdje su lokalni stanovnici prosvjedovali zbog prevelikog broja turista. Kod nas toga još nema.

Nema zbog jednog razloga. U Španjolskoj ne prosvjeduju stanovnici svugdje, riječ je o nekim gradovima i regijama, primjeri su Barcelona ili Amsterdam u Nizozemskoj, pa Venecija u Italiji, mnogo je takvih gradova koji imaju turizam 12 mjeseci. Mi s ovom našom sezonalnošću, koliko god je to fundamentalno loše za naš turizam, ipak imamo nekoliko mjeseci vremena za rekuperaciju. Kod spomenutih gradova u Europi toga nema i time se smanjuje kvaliteta lokalnog stanovništva. Da je u, primjerice, Splitu situacija cijele godine kao što je u srpnju i kolovozu, pretpostavljam da bi stanovnici reagirali na sličan način kao u Barceloni.

NACIONAL: Spomenuli ste da je glavni cilj zarada. Međutim, velik je problem u Hrvatskoj – i to je zaista počelo iritirati hrvatske građane, a evo i inozemne goste u sve većoj mjeri – činjenica da turistički djelatnici u velikom broju pokušavaju u dva ili tri mjeseca turističke špice zaraditi jednogodišnji iznos. Pretpostavljam da je na cijene u tom smislu nemoguće utjecati, jedino ih može regulirati tržište, zar ne?

Tako je, ono što država oko toga može napraviti vrlo je ograničenog dosega. Može dizati svijest o tome da su takve prakse kontraproduktivne i da ćemo zbog kratkoročne dobiti uništiti dugoročnu korist koju mogu imati društvo i država. Međutim, sve je na pojedincu. Ono o čemu ljudi možda ne razmišljaju jest to da se turizam sastoji od tisuća mikropoduzetnika, to je najbliže onome što se u ekonomiji naziva savršenom konkurencijom. Nema dominantnih igrača, nema monopola, duopola ili oligopola, pa da neki od njih mogu diktirati cijenu. To radi isključivo tržište i možemo se nadati da će tržište to efikasno i raditi. Već se to počelo događati, a nadam se da će se i nastaviti.

Da se vratim na uspjeh sezone, treba biti realan i bitno mi je poslati tu poruku. Netko je rekao da nije toliko loša sezona koliko je puno nerealnih očekivanja. Ona se događaju zato što ljudi bez ozbiljne analitike ulaze u investicijske cikluse. Kad govorimo o visokim cijenama, moraju se osigurati visoka dodana vrijednost i kvaliteta koje će pratiti tu cijenu. Problem hrvatskog turizma nije toliko smještaj, on ima rubno visoke cijene. Veći su problem pružatelji nekih usluga kao što su transferi, odnosno taksi-vožnje, te ugostiteljstvo, dakle restorani i barovi. U tom skupu poslovnih subjekata je najveći broj onih ljudi koji zapravo te cijene neopravdano dižu. To je stara boljka, kao što ste rekli, da se u tri mjeseca želi zaradi toliko da se od toga lijepo živi cijelu godinu. Međutim, definicija dobrog života danas se temeljito promijenilo. Danas dobar život znači nekoliko inozemnih putovanja godišnje ili kupnja stana u Zagrebu svakih nekoliko godina, koji se onda dalje renta. Prije 20 godina, dobar život značio je dodatni prihod da djeca mogu lakše studirati. Ti naši apetiti su se, generalno govoreći, jako povećali.

‘Jadranska Hrvatska već je godinama u top 3 po broju noćenja u EU-u, dakle, imamo regiju koja ostvaruje više noćenja od Azurne obale i sličnih turističkih destinacija’

NACIONAL: Može li se Hrvatskoj, ako se ovaj trend nastavi – ako alarm tržišta ne dolazi do svijesti onih do kojeg bi trebao doći – dogoditi ono što se dogodilo s turizmom u Crnoj Gori, da se jednostavno sve uruši, resetira i krene ispočetka? Crna Gora je imala, naravno, drugačiju strukturu gostiju, uglavnom su to bili Rusi, ali je li takav scenarij moguć u Hrvatskoj?

Teoretski je sve moguće, ali ne vjerujem da će se to dogoditi u Hrvatskoj. Crnogorci su bili u specifičnoj situaciji, oni su imali puno lošiju strukturu gostiju nego što ima Hrvatska, spomenuli ste Ruse, ali i Ukrajince koji su sad u ratnom sukobu, te Srbe. Njima se dogodio splet loših okolnosti koji se mogao izbjeći malo boljom politikom turizma.

NACIONAL: To ne znači da se to ne može dogoditi Hrvatskoj jer su, unatoč upozorenjima Vlade i Hrvatske turističke zajednice, cijene i dalje previsoke.

Tako je, tržište je jedino koje može sniziti cijene.

NACIONAL: Što je Vlada uspjela zakonski regulirati? Najviše se zakonskih promjena odnosi na obiteljski smještaj, kakva je sada situacija?

Ministarstvo turizma u velikoj mjeri nema nadležnost nad svime onim što stvara najveće probleme u turizmu, tu je potrebna šira međuresorna suradnja koja je dosad izostajala. Sada je ipak nešto drugačije jer je novom Strategijom predviđen i Savjet kojem je na čelu premijer, a koji okuplja i sve ministre koji imaju nadzor nad brojnim segmentima unutar turističkog sektora; financija, graditeljstva, prometa i infrastrukture, zaštite okoliša. Dobro je što se krenulo u tom smjeru.

NACIONAL: Koji je ključni problem hrvatskog turizma?

Ključni je problem taj što je turizam ušao u područja koja su prostornim planovima bila predviđena za stanovanje. To je dovelo do cijelog niza posljedica, postoje apartmani koji se iznajmljuju u dijelovima gradova koji su bili predviđeni za stanovanje, a ne za pružanje usluga kratkoročnog smještaja. U Makarskoj, primjerice, postoje cijeli nizovi zgrada u kojima nikad nije puštena voda ili upaljena struja jer su kupljeni kao investicijski asset, kao sredstvo čuvanja vrijednosti. To dovodi do povećanja cijena nekretnina, kao i nemogućnosti priuštivog stanovanja. Taj problem nije svojstven samo Hrvatskoj, pa postoji inicijativa Europskog parlamenta da se segment priuštivog stanovanja za mlade obitelji počne hitno rješavati. Država je po tom pitanju uvela neke zakonske odredbe koje bi mogle pomoći.

NACIONAL: Je li Institut za turizam radio istraživanja u vezi s tim kakav bi turizam Hrvatska trebala promovirati? Kakav bi turizam Hrvatskoj najviše odgovarao? Jesu li to kulturni, zdravstveni i religijski, koji se ističu kao tri najvažnije grane koje se u Hrvatskoj mogu dobro prodati? To, naravno, ne isključuje ovaj dosadašnji model „sunca i mora”, ali taj model teško da će opstati, barem ne dulje od dva ljetna mjeseca.

Institut radi dosta projekata i stojimo na raspolaganju svim institucijama, osobito Ministarstvu turizma i sporta. Primjerice, indeks turističke razvijenosti je pokazatelj koji je osmišljen upravo na Institutu za turizam. Cilj je ITR-a brojčano opisati turističku razvijenost neke jedinice lokalne samouprave, tj. vidjeti koliko je turistički razvijen neki grad ili općina. Ministarstvo turizma koristi te podatke za vođenje turističke politike. Mi im pružamo analitičku potporu, a na njima je hoće li to iskoristiti i na koji način.

NACIONAL: Jesu li kulturni, zdravstveni i religijski turizam nešto što bi Hrvatska treba dodatno razvijati?

Smatram da Hrvatska ničim ne može niti će moći nadomjestiti segment „mora i sunca”, mi smo takva destinacija i to nam je forte, od toga ne trebamo bježati. Ali uz to mora biti još nešto, mora postojati dodana vrijednost. Posljednjih godina vidi se da se Ministarstvo fokusiralo na zdravstveni turizam, to je nešto u što se dosta ulaže. To nije samo zdravstveni turizam u užem smislu nego i wellness, SPA ponuda i slično. Neke su se destinacije na taj način i brendirale pa je Lošinj poznat kao otok vitalnosti. Taj zdravstveni turizam treba i dalje razvijati. Osim toga, Hrvatskoj bi dobro došlo da se pojača segment poslovnog turizma. Hrvatska nema nijednu veliku kongresnu dvoranu, što je problem, a taj segment turizma ima strašno velik potencijal. Na njegovu bi se razvoju moglo puno napraviti, kao i fokusirati se na proširenje ponude usmjerene na druge socio-demografske segmente turističkog tržišta.

NACIONAL: Na što konkretno mislite?

Hrvatski građani su kroz povijest, ali takav je i mentalitet, vezani za obiteljski turizam; ovdje mislim na školske praznike koji igraju jako veliku ulogu u turizmu. Ne bi se bilo loše fokusirati i na neke druge dobne skupine koje mogu putovati cijele godine, primjerice na umirovljenike. Ljudi u Europi su sve stariji i sve zdraviji, puno putuju, a zbog dobrih plaća imaju dobre mirovine i žele trošiti. Generacija naših roditelja, 70+ godina, dosta putuje, govorim o umirovljenicima iz zapadne Europe. Kod nas ta svijest o umirovljenicima kao ljudima koji putuju naprosto još ne postoji, posebno zato što hrvatski umirovljenici nažalost imaju premale mirovine za putovanja. Ako naši umirovljenici ne putuju, ne znači da stranci ne putuju, mora im se ponuditi sadržaj i tu vidim šansu za Hrvatsku.

‘Nadam se da će privatni iznajmljivači shvatiti da previsoke cijene ne vode nikamo’. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

NACIONAL: Spomenuli ste Lošinj kao primjer dobrog brendinga, Dubrovnik je isto tako brend. Kad je u pitanju regija, Istra i Kvarner svakako rade dobar posao, kao i neki nacionalni parkovi. Koliko je važno imati takve destinacije i kako ih i dalje razvijati?

Nema smisla brendirati svako malo dalmatinsko mjesto jer takav model ne bi bio uspješan. Uzmimo kao primjer malu općinu grad Privlaku, nije ju potrebno posebno brendirati, ali Privlaka može biti u ponudi grada Zadra ili grada Nina koji se zbog svojih specifičnosti i važnosti mogu jače brendirati. Ti gradovi ili Zadarska županija mogu biti dovoljno jak brend koji će privući turiste i u Privlaku i u sva druga manja mjesta. Regije bi svakako trebalo brendirati još jače, unutar regija trebaju postojati jača turistička središta koja su brendirana, a manja mjesta se onda kače na taj brend.

Neke regije su vidljivije, ali s tim se mora povezati i neravnomjeran razvoj turističkih regija u Hrvatskoj, ne samo u smislu razvoja turizma kontinent-priobalje nego i unutar priobalja, gdje je razvijen samo uski obalni pojas. Možda ste čuli za podatak da postoje 242 NUTS2 regije unutar Europske unije. Hrvatska ih ima četiri – Jadranska Hrvatska, Sjeverna Hrvatska, Grad Zagreb i Panonska Hrvatska. Jadranska Hrvatska je regija koja je već godinama prva, druga ili treća po broju noćenja u EU, dakle imamo regiju koja ostvaruje više noćenja od Azurne obale, Balearskih otoka, Kanarskih otoka i sličnih razvikanih turističkih destinacija. Kad uzmete u obzir činjenicu da su sva ta noćenja napravljena u uskom obalnom pojasu te regije Jadranske Hrvatske, dolazite do zaključka da Jadranska Hrvatska jest vidljiva, da postoji brend. Stoga nije pitanje je li taj brend vidljiv, nego što on komunicira.

NACIONAL: Drugim riječima, smatrate da se potenciraju sunce i more, što je pogrešan pristup?

To je u Hrvatskoj posljedica naslijeđene strukture smještajnih kapaciteta i prirodnih zadatosti. Ono na čemu bi se moglo više poraditi jest razvoj turizma na kontinentu. Kao što mislim da je pogrešno brendirati svako malo mjesto na obali, tako mislim da nisu u pravu oni koji kažu da svaki grad na kontinentu može živjeti od turizma, prema onoj pjesmi Mile Kekina u kojoj kaže „lezi pod palmu i uživaj”. Ne može. U većini kontinentalnih destinacija turizam nije realna razvojna opcija. Evo jedan zanimljiv podatak – u svih pet slavonskih županija godišnje se radi samo pola posto noćenja. Na cijelom hrvatskom kontinentu radi se četiri posto noćenja, a kad iz toga izvadimo Zagreb kao moćnu turističku destinaciju, onda možemo reći da se u 13 kontinentalnih županija radi samo dva posto noćenja.

NACIONAL: Nevjerojatno, zato što zaista postoji velik potencijal. Primjerice, Lika i Gorski kotar mi se čine kao regije koje imaju veliku šansu napraviti ozbiljniji korak prema naprijed kad je u pitanju turizam, ali takve su i još neke regije. Gdje je zapelo?

Ne mogu govoriti o Lici jer nisam upoznat s detaljima, ali znam da većina posjetitelja Ličko-senjske županije uglavnom „samo” posjeti NP Plitvička jezera, što je isto odlično, ali najveći dio turista vezan je za party-destinaciju Novalju koja je dio te županije. Lika je u velikoj mjeri, i ne samo Lika, demografski devastirana, nema stanovnika, nema tko raditi. To će i inače – nedostatak radne snage – biti jedan od većih izazova hrvatskog turizma u budućnosti. Trenutačno se problem rješava improvizacijama, ali ne može se dugo takve stvari rješavati improvizacijama.

Primjerice, odlučite u Hrvatskoj graditi resort, kojih nedvojbeno nedostaje jer je potrebno puno više hotelskog smještaja jer ga sada imamo svega desetak posto. E sad, u tom resortu treba raditi 500 ili tisuću ljudi, pa gdje ćete ih naći?! U Hrvatskoj više nema nezaposlenih, a na tisuće ljudi koji već rade u turizmu nisu evidentirani kao turistički djelatnici zato što imaju privatni smještaj i bave se iznajmljivanjem. Problem radne snage je nešto o čemu se mora ozbiljno razgovarati, kao i o problemu održivosti.

NACIONAL: Rekli ste da je svega deset posto hotelskog smještaja, a dvije trećine sveukupnog smještajnog kapaciteta spada u privatni smještaj. Je li to dobro za Hrvatsku?

Bilo bi puno bolje da je drugačije, bolje bi bilo da imamo više hotela. Međutim, tako je kako je, to je stvar i povijesnog nasljeđa još od 1960-ih, kad je Jugoslavija uvidjela da je to dobar izvor deviza i dozvolila takav način rada kao rijetku privatnu inicijativu. Ljudi su to prihvatili i tako je nastao poznati zimmer frei. Nadam se da će privatni iznajmljivači shvatiti da previsoke cijene ne vode nikamo i da će tržište sve regulirati. S druge strane, prije koju godinu sam na televiziji gledao reportažu o kamping-turizmu i jedan umirovljenički par iz Nizozemske rekao je da je u kampu u Istri od 1. travnja do 1. studenog, zato što im je u Hrvatskoj jeftinije nego kod kuće. To mi nije bilo drago čuti jer nije smisao hrvatske države i turizma osigurati lagodni život umirovljenicima iz Nizozemske, nego umirovljenicima iz Hrvatske. Zato nema smisla imati ni preniske cijene.

‘U svih pet slavonskih županija godišnje se ostvari samo pola posto noćenja. Na cijelom hrvatskom kontinentu ostvari se četiri, a bez Zagreba samo dva posto noćenja’

NACIONAL: Jeste li vi privatno, ali i kao ravnatelj Instituta za turizam, uvidjeli da su cijene zaista nerealno visoke?

Da, cijene jesu visoke. Međutim, u segmentu smještaja su, kao što sam već naveo, puno realnije nego u segmentu pripremanja hrane i pića. U tom grmu leži zec. Hrvatska ima, srećom, vrijednosti koje su nepobjedive sa strane drugih mediteranskih konkurenata – jako smo blizu, jako smo sigurni i iznimno smo lijepa zemlja. Ako se nastavi ovaj trend previsokih cijena, izgubit ćemo jedan segment gostiju sigurno.

Hrvatska je posljednjih godina bila percipirana kao jeftina destinacija. Sad smo se napokon otresli tog imidža zemlje za turiste srednjeg staleža iz istočnoeuropskih država. To je bio strateški cilj, država je tražila turiste visoke kupovne moći.

NACIONAL: Dakle, niste za masovni turizam u Hrvatskoj?

Hrvatska se, s obzirom na to da je mala otvorena ekonomija i da ima ograničene proizvodne kapacitete, ne može cjenovno natjecati s velikim konkurentima, s turističkim velesilama na Mediteranu kao što su Turska, Grčka ili Španjolska. Dakle, Hrvatska svoju turističku konkurentnost ne može temeljiti na cjenovnom vodstvu, nego na diferencijaciji u odnosu na konkurenciju. Mi smo osuđeni na to da budemo mala boutique-destinacija, što znači da smo skuplji. To dosad nije bilo tako jer je Hrvatska morala najprije izgraditi svoju poziciju na turističkom tržištu. Sada kada imamo tu poziciju, trebamo na njoj kapitalizirati, ali to moramo raditi pametno da ne ugrozimo te teško stečene tržišne pozicije.

NACIONAL: Zašto ne bismo imali sve vrste gostiju, i siromašnije i bogate, i ljude s djecom, obitelji, umirovljenike?

Imamo ponudu za sve, ali prije je možda bila izraženija ponuda za budžet-turiste. Sad se mijenja percepcija Hrvatske na turističkom tržištu, nema razloga da hrvatska obala bude jeftinija od talijanske, ali ne treba biti ni skuplja, što je sada ponegdje slučaj. Bitno je, i to zvuči kao otrcana fraza, da imamo primjerenu kvalitetu, da se turisti ne osjećaju prevareno. U razgovoru s kolegama iz drugih zemalja, često čujem primjer Zagreba. Turist dođe u Zagreb i najprije mu taksist kratku vožnju naplati 60 ili 70 eura, nakon toga mu u kafiću u centru kavu naplate četiri eura, ruča u restoranu za 50 ili 60 eura i na kraju ide spavati u hotel Esplanade za 230 eura, što je jako korektna cijena, višestruko jeftinija od cijene koju biste platili za takav vrhunski hotel, na takvoj lokaciji, s takvom poviješću i tradicijom. Međutim, gosta više nije briga što spava jeftino u Esplanadi, po cijeni nezamislivo niskoj jer bi inače u Parizu ili Budimpešti takav smještaj platio 800 ili 900 eura, zato što je pod dojmom visokih cijena taksista, ugostitelja itd. Na takav način se pridonosi percepciji skupoće. Njoj ne pridonose svi na jednak način, mi nismo na Institutu to istraživali, ali čini mi se da percepciji skupoće malo više pridonose pružatelji ugostiteljskih usluga i prijevoza, posebno oni koji se takvom uslugom bave tri mjeseca, a imaju očekivanja zarade za 12 mjeseci. To je neodgovorno ponašanje, oni znaju da to nije dobro, ali ih naprosto nije briga, isto kao što nije briga one koji u naše more ispuste kaljužne vode iz broda ili bace vrećicu smeća u šumu – bitno je samo da ih nitko ne vidi dok to rade. Vraćamo se, dakle, na temu održivosti koja je tema broj jedan za Hrvatsku. Deklarativno puno toga podržavamo, ali održivost je skupa i nitko se nije voljan odreći manjeg dijela svojih prihoda, primjerice, da bi pridonio toj održivosti, nego svi očekuju da netko drugi počne.

NACIONAL: Ta održivost se spominje i u Strategiji razvoja održivog turizma do 2030. godine, u kojoj je RH definirana kao „konkurentna, inovativna i sigurna zemlja prepoznatljivog identiteta i kulture, zemlja očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve”. U Strategiji su definirana i četiri ključna strateška cilja razvoja održivog turizma Hrvatske: cjelogodišnji i regionalno uravnoteženiji turizam, turizam uz očuvan okoliš, prostor i klimu, konkurentan i inovativan turizam te otporan turizam. Jesu li ključni ciljevi dobro definirani i koje su najveće prepreke pri njihovu ostvarivanju?

Ti su ciljevi slični ili isti za sve države, oni su odlični, ali su načelni. Iz njih se akcijskim planom mora detaljnije razraditi pa konkretnije i operativnije provesti. Inovativan turizam je Hrvatskoj nužno potreban, a otporan turizam je postao jako aktualan zbog raznih ugroza. Naš je turizam otporan a da mi nismo nešto previše uložili u otpornost. Svi disruptivni događaji posljednjih godina, počevši od pandemije koronavirusa preko ruske agresije na Ukrajinu pa do današnjeg rata Izraela i Palestine, kao i američkih carina, nisu previše naštetili hrvatskom turizmu jer smo mi za sve naše turiste sigurna luka.

‘Percepciji skupoće malo više pridonose pružatelji ugostiteljskih usluga i prijevoza, posebno oni koji se time bave tri mjeseca, a imaju očekivanja zarade za 12 mjeseci’

NACIONAL: Sigurnost je naš veliki adut.

Apsolutno, a to je strašno važno. I sigurni smo i blizu smo, osim što smo prelijepa država. Protiv toga naša konkurencija nema učinkovito rješenje. I Grčka je lijepa, ali se do nje mora putovati tri ili četiri sata avionom iz zapadne Europe.

NACIONAL: Dotaknimo se i sezonalnosti za koju ste već rekli da je loša, a protiv toga se bore i Vlada i Hrvatska turistička zajednica. Je li, međutim, dovoljno napravljeno u poticanju predsezone i posezone? Kristjan Staničić, predsjednik HTZ-a, i evo upravo ovih dana i premijer Andrej Plenković rekli su da su za srpanj i kolovoz dosegnute maksimalne vrijednosti te da se stoga ne treba brinuti ako je u tim mjesecima – kao što se to dogodilo s prošlim srpnjem – nekoliko postotaka manje kad su u pitanju dolasci ili noćenja.

Slažem se s tim, uz dodatak da smo dosegnuli maksimum u primorskoj Hrvatskoj. Često kažem da trebamo dvije strategije, jednu za kontinentalnu, a drugu za primorsku Hrvatsku. Stupanj turističkog razvoja, kao i razvojne potrebe tih dviju regija, zaista su vrlo različiti. U većini kontinentalnih destinacija još uvijek je dovoljno dobra strategija „što više turista to bolje, svaki je turist dobrodošao”. S druge strane, takvu strategiju primorske destinacije više ne mogu priuštiti i većina ih je već davno tu strategiju promijenila i mnoge su u fazi da im dodatni rast u špici sezone nije potreban te da se trebaju okrenuti razvijanju novih, inovativnih i kvalitetnih turističkih proizvoda, onih koji imaju dodanu vrijednost i koje će moći dodatno naplatiti. Smatram da kontinentalnoj Hrvatskoj zasad treba biti fokus na kvantiteti, a u primorskoj više rast u kvantiteti. Veći broj gostiju ugrozio bi kvalitetu života lokalnog stanovništva.

NACIONAL: Dakle, niste zabrinuti kad je u pitanju sezona, ali predsezona i posezona moraju biti još bolje?

Ne brine me pad od jedan ili dva posto, nemam nerealna očekivanja kakva imaju mnogi. Smatram da nije realno očekivati da iz godine u godinu brojke budu bolje, to jednostavno nije realno. Međutim, ako prihodi podbace, onda će postojati razlog za brigu.

NACIONAL: Meni se čini, a nisam jedina, da se i predsjednik HTZ-a i ministar Glavina skrivaju iza ovih lošijih brojki, govore da nema razloga za zabrinutost, ali vrlo je očito da se stvari u turizmu mijenjaju. Ali ako ni vi niste zabrinuti, onda je možda samo percepcija javnosti da je situacija u turizmu izmakla kontroli.

Gledajte, čak i da prihodi ne rastu, odnosno da su na razini prošlogodišnjih, nema razloga za zabrinutost. Ne možemo očekivati konstantan rast, pogledajte Njemačku, koja je blizu recesije, a to je jedno od najvažnijih tržišta za Hrvatsku, pogledajte geopolitičku situaciju u Europi. Sve to može utjecati na lošije rezultate. Treba biti realan, pa i kritičan ako je kritika usmjerena na popravljanje situacije. Legitimno je propitivati je li se moglo bolje, ali za zaključke i ozbiljnu analizu sezone ipak treba sačekati još koji mjesec.