Dana 13. siječnja 1898. godine je francuski pisac Emile Zola pod naslovom „Optužujem“ objavio u listu „L’ Aurore“ otvoreno pismo predsjedniku Republike u kojem je ukazao na makinacije najviših vojnih krugova i zatražio oslobađanje kapetana Alfreda Dreyfusa.

Alfred Dreyfus, kao mladi časnik židovskog podrijetla optužen je za predaju tajnih dokumenata njemačkoj vojsci. Nakon zatvorenog suđenja proglašen je krivim i poslan na izdržavanje kazne na Vražjem otoku u Francuskoj Gvajani (Južna Amerika). Godine 1896. zapovjednik protuobavještajne službe G. Picquart pronašao je dokaze o pravom počinitelju, Ferdinandu W. Esterhazyju, ali je Glavno zapovjedništvo odbilo razmotriti svoju presudu i Picquarta je poslalo u Sjevernu Afriku. Međutim, saznanje o pravom počinitelju stiglo je do Dreyfusovog brata, koji je protiv Esterhazyja 1897. uložio prigovor ministru rata. Kontroverza je postala javna i vojsci nije preostalo ništa drugo nego otvoriti istragu. U kampanju za privođenje Esterhazyja pravdi Zola se uključio 1897. Suđenje Esterhazyju završilo je, međutim, njegovim oslobođenjem 11. siječnja 1898., a Picquart je optužen za kazneno djelo odavanja profesionalne tajne. Gnjevan zbog Esterhazyjevog oslobađanja, Zola je napisao pismo.

Alfredu Dreyfusu je nakon ovoga odobreno ponavljanje postupka te iako je ponovno osuđen, bio je pomilovan. Godine 1906. izvršena je nova revizija procesa na kojem je Alfred Dreyfus potpuno rehabilitiran, promaknut u čin bojnika te odlikovan Redom Legije časti. Iako je afera Dreyfus podijelila Treću Francusku Republiku, postala je simbol suvremene pravde u frankofonskom svijetu i ostala jedan od najznačajnijih primjera teškog kršenja pravde i antisemitizma, koji je tada vladao u Francuskoj.