Đana Luša, profesorica na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, govori o situaciji u Ukrajini, politici Donalda Trumpa koji Rusku Federaciju vraća u skupinu G8 te o kriznom summitu EU-a francuskog predsjednika Macrona na koji nije pozvana Hrvatska.

O situaciji u Ukrajini razgovarali smo s Đanom Lušom, profesoricom na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Osvrćući se na politiku Donalda Trumpa koji Rusku Federaciju vraća u skupinu G8, a ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog naziva “diktatorom”, rekla je da Trump uz „oštru američku retoriku dovodi u pitanje temelje demokracije u Europi i legitimnost ukrajinske vlasti“.

“U takvoj konstelaciji novog međunarodnog poretka s pozicije sile i interesnih sfera, Hrvatska kao mala država mora imati koordiniranu i ujednačenu vanjsku politiku kako bi mogla sudjelovati u donošenju odluka o budućnosti“, naglasila je Đana Luša.

Na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti vodi kolegije iz Osnova suvremene diplomacije i međunarodnih političkih odnosa, a na specijalističkom poslijediplomskom studiju politologije i novinarstva predaje predmete Vojna diplomacija RH, Sigurnosna politika Republike Hrvatske i Vanjska politika SAD-a u novom svjetskom poretku. Doktorirala je 2011. godine s temom „Post hladnoratovsko širenje NATO-a u suvremenim teorijama međunarodnih odnosa“, a usavršavala se kroz programe akademske mobilnosti Erasmus+ i stipendije State Departmenta na sveučilištima u svijetu. Bila je izvršna urednica fakultetske biblioteke „Politička misao“, a jedno vrijeme i prodekanica za znanost na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U razgovoru za Nacional objasnila je kako u svjetlu prvih poteza predsjednika Trumpa vidi daljnji razvoj situacije u Ukrajini.

NACIONAL: Što slijedi nakon eventualne uspostave primirja u Ukrajini?

Ako se uspije dogovoriti primirje, ostaje pitanje osiguravanja dogovorenog i jamčenja sigurnosti Ukrajini. Prema najnovijim izjavama koje dolaze iz Trumpova tima, poznato je protivljenje članstvu Ukrajine u NATO-u, protivljenje razmještanju NATO-ovih snaga na teritorij Ukrajine i američkom sigurnosnom jamstvu snagama koje eventualno budu razmještene. Hoće li to biti snage EU-a, koalicije voljnih za takvom misijom pod patronatom UN-a, još se ne zna. U prvi plan u posljednjih nekoliko dana došle su rasprave o akterima koji će sudjelovati u pregovorima, Trumpovoj rehabilitaciji Vladimira Putina na međunarodnoj sceni i ignoriranju Ukrajine i europskih saveznika. Sve uz vrlo otvorenu i oštru američku retoriku kojom se dovode u pitanje temelji demokracije u Europi i legitimnost ukrajinske vlasti. U takvoj konstelaciji novog međunarodnog poretka s pozicije sile i interesnih sfera, Hrvatska kao mala država mora imati koordiniranu i ujednačenu vanjsku politiku kako bi mogla sudjelovati u donošenju odluka o svojoj budućnosti.

‘Počelo je stvaranje novog poretka s pozicija moći i dijeljenja interesnih sfera’, rekla je profesorica Đana Luša Nacionalovu novinaru. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Američki predsjednik Trump prošlog tjedna napao je ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog nazvavši ga „diktatorom“ i pozivajući ga da raspiše izbore u ratnim okolnostima. Tom je prigodom rekao da Zelenski ima anketnu potporu od samo 4 % građana. Nekoliko sati poslije te Trumpove izjave u Kijevu je objavljena anketa prema kojoj predsjednik Zelenski uživa potporu 57 % građana. Zelenski je uzvratio Trumpu da je podatak o 4 % potpore građana njemu kao predsjedniku podatak iz kuhinje ruske propagande. Kako tumačite ove dramatično različite anketne pokazatelje?

Prije svega potrebno se osvrnuti na razvoj događaja koji je prethodio takvoj izjavi. Prisjetimo li se Trumpove izborne kampanje, jedno od glavnih vanjskopolitičkih obećanja bilo je okončanje rata u Ukrajini u roku od 24 sata. Osim jasne poruke međunarodnoj zajednici, Trump se takvom retorikom obraćao i svom biračkom tijelu, odnosno prosječnom Amerikancu koji više ne bi morao izdvajati novac za pomoć Ukrajini. To je Trump problematizirao u više navrata. Nakon inauguracije, počelo se razmotavati klupko američkog plana za Ukrajinu koji u potpunosti prati politiku “Amerika First“ ili Amerika na prvom mjestu. Prije svega, Trumpova administracija jasno je pokazala kako se američko savezništvo ne podrazumijeva samo po sebi te da misije određuju saveznike, odnosno da će Amerika reagirati u situacijama u kojima su ugroženi njeni neposredni interesi ili iz kojih može ostvariti neposredne koristi. U tom kontekstu Trump je odlučio otkriti karte i zatražiti pola zemnih minerala kojima raspolaže Ukrajina kako bi naplatio dosadašnju američku pomoć. Da će on direktno komunicirati s ruskom stranom, postavljajući globalne odnose po svojim mjerilima. Odnosno stvarajući protutežu rastućoj kineskoj moći. Posebno u pogledu kineskog monopola na prerađivanje i iskorištavanje rijetkih minerala koji se koriste u autoindustriji, proizvodnji mobitela i drugih elektroničkih uređaja. Otišao je i korak dalje te iz inicijalnih pregovora isključio Europsku uniju. Time je poslao poruku kako će za pregovaračkim stolom mjesta biti samo za one aktere koji su spremni snositi odgovornost i cijenu za svoju sigurnost.

NACIONAL: Ta je izjava o „diktatoru“ vrlo negativno odjeknula u međunarodnoj javnosti.

Izjava da je Zelenski diktator i da nema legitimitet za obnašanje dužnosti te pozivanje na raspisivanje izbora dodatna je „pljuska“ Ukrajini kojom se potvrđuju i riječi ruskog predsjednika Putina na početku agresije. S obzirom na ratno stanje u Ukrajini, iluzorno je očekivati raspisivanje izbora koji bi bili suočeni s ogromnim izazovima provedbe i ogromnim posljedicama na jedinstvo i moral Ukrajinaca. Iako se licitira s različitim postocima potpore, nisam vidjela ankete koje govore o brojci koju je iznio Trump, odnosno o 4% Ukrajinaca koji daju podršku aktualnom predsjedniku. Sigurno je da ta potpora nije na razni koju je imao na početku rata, ali Zelenski još uvijek prema anketama uživa potporu većine stanovništva.

NACIONAL: Otkuda ta nagla promjena Trumpa prema Zelenskom? Proglasio je njega diktatorom, a ne Putina.

Zato što Trumpu sada očito odgovara što slabija Ukrajina. Kada Zelenskog proglasite diktatorom, time dovodite u pitanje i legitimnost njegove vlasti, a redoviti predsjednički izbori u Ukrajini nisu održani zbog ratnog stanja u zemlji. Kada imate podijeljenu Ukrajinu, onda lakše možete provesti svoje namjere. To je na posredan način na minhenskoj sigurnosnoj konferenciji nagovijestio i američki potpredsjednik J.D. Vance kada je govorio o stanju demokracije u Europi. Vance je rekao da Amerika i Europa demokraciju više ne vide na isti način. Odnosno referirao se na slučajeve nepriznavanja izbornih rezultata, doveo u pitanje slobodu govora i izražavanja mišljenja u određenim članicama Europske unije i postavio pitanje nepozivanja predstavnika njemačkog AfD-a na konferenciju. Takvom retorikom Trumpa prema Ukrajini i Vancea prema članicama EU-a stvara se atmosfera podjela u kojima je teško naći zajednički jezik i okupiti se oko zajedničkih politika. Upravo je Macron pozvavši samo određene države na tzv. krizni samit u Parizu poslao poruku kako je puno jednostavnije dogovoriti se u odabranom krugu država nego čekati usuglašavanje stavova svih članica EU-a.

‘Ovakve krizne situacije uvijek su izvlačile i ono najbolje iz europskog projekta. Stoga ne isključujem mogućnost snažnijeg djelovanja Europske unije i na području vanjske i sigurnosne politike’

NACIONAL: Što je Trumpov sljedeći korak?

Pogledamo li gradaciju Trumpovih postupaka, sljedeći korak mu je bila ponuda američke pomoći Zelenskom, ali u zamjenu za eksploataciju rijetkih minerala u Ukrajini poznatih pod zajedničkim nazivom rijetke zemlje. U tim rijetkim zemljama nalazi se litij, mineral važan u proizvodnji baterija za električne automobile, zatim titanij. Prema nekim navodima, Zelenski je imao na raspolaganju samo nekoliko sati da donese odluku hoće li ili neće prihvatiti tu Trumpovu „ponudu“. Doduše, Zelenski je prije toga te rijetke zemlje bio nudio bivšem američkom predsjedniku Joeu Bidenu, ali Biden to nije smatrao realnim. Koliko je poznato, većina tih minerala nalazi se baš u onim područjima pod okupacijom, odnosno koja trenutno većinom kontroliraju Rusi. Nalaze se u regijama Donjecka i Luganska. Pitanje je koliko bi godina trebalo proći da se ti minerali mogu iskorištavati s obzirom na ratno stanje i sigurnosne izazove, a to ne bi pridonijelo držanju koraka u utrci s Kinom.

NACIONAL: Prošloga tjedna počeli su pregovori Trumpove administracije s Rusima u Saudijskoj Arabiji.

Onda je uslijedio sljedeći korak Trumpa, a to su pregovori s Rusima u Saudijskoj Arabiji. Od tamo, iz Rijada, poslane su poruke u kojem će smjeru ići sljedeći potezi Donalda Trumpa. Ono što se sigurno može iščitati je rastakanje starog međunarodnog poretka baziranog na pravilima međunarodnog prava, djelovanju međunarodnih institucija, kao i na liberalnom intervencionizmu. Počelo je stvaranje novog poretka s pozicija moći i dijeljenja interesnih sfera, u kojemu će misije i interesi određivati saveznike. Dakle, u vodu pada poredak koji je zagovarao upotrebu vojne sile ili drugih oblika intervencije, kao što su ekonomske sankcije ili diplomatski pritisak kako bi se promovirali liberalni ciljevi. Poput zaštite ljudskih prava, demokratizacije i međunarodne stabilnosti. To je potvrdio Trump i najavom obnavljanja diplomatskih odnosa s Rusijom, ponovnim funkcioniranjem diplomatskih predstavništava i obnavljanjem ekonomskih aktivnosti dviju država.

NACIONAL: Turski predsjednik Erdogan nudio je Tursku za mirovne pregovore, a Turska s Ukrajinom i Ruskom Federacijom nalazi se u crnomorskoj regiji, odnosno najbliže ratu u Ukrajini. No pregovori su počeli u Saudijskoj Arabiji. Kako to tumačite?

Kako financijska računica u politikama predsjednika Trumpa igra važnu ulogu, ne treba smetnuti s uma da je 2017. prodao Saudijskoj Arabiji američko naoružanje u vrijednosti od 110 milijardi dolara, uključujući i najsuvremenije borbene zrakoplove F35. Potom trebalo je ispeglati i imidž prestolonasljednika Saudijske Arabije Mohammeda bin Salmana, odgovornog za ubojstvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija, ubijenog 2018. u saudijskom generalnom konzulatu u Istanbulu. Amerika ima i ogromne ekonomske interese na Bliskom istoku i oko njih će Trump raditi svoju priču i u toj regiji. U ovom slučaju saudijski krunski princ tim posredništvom gradi snažniju ulogu na međunarodnoj sceni, uz činjenicu da želi što aktivniju ulogu u pregovorima oko rata Izraela i Hamasa. Svojim protivljenjem Trumpovom kontroverznom planu za Pojas Gaze, prema kojem bi SAD preuzeo kontrolu nad područjem nakon što se palestinsko stanovništvo preseli u susjedne zemlje, poput Egipta i Jordana, a Gaza pretvori u rivijeru Bliskog istoka, Bin Salman je pokazao da ne želi biti samo pasivni promatrač i bespogovorno slušati Trumpa, već da želi imati što aktivniju ulogu u regiji.

NACIONAL: Kako ocjenjujete redoslijed tih Trumpovih poteza?

Radi tih mirovnih pregovora Trump je nazvao najprije Putina, čovjeka koji je izvršio agresiju na Ukrajinu, agresiju na suverenu državu, ali i drugu po veličini državu u Europi. Moglo bi se to smatrati moralno upitnim, ali bez toga se ne može zaustaviti rat. Alarm nije bio odmah upaljen jer je Trump, nakon razgovora u Rijadu, nazvao i ukrajinskog predsjednika Zelenskog. Zašto pregovori počinju u Rijadu? Saudijska Arabija za prvu rundu pregovora, koje su vodili američki državni tajnik Marco Rubio i Sergej Lavrov, najdugovječniji Putinov ministar vanjskih poslova i diplomat impresivne diplomatske karijere, nije odabrana bez razloga. A prošloga tjedna Trump je potvrdio da će, „možda u ponedjeljak“, primiti i francuskog kolegu Emmanuela Macrona u kontekstu europskog neslaganja oko načina rješavanja sukoba u Ukrajini. Ostaje pitanje koliko brzo Europska unija može odgovoriti na izazove koje joj je postavio Trump, iako je bilo dovoljno vremena za pripremu. S obzirom na disonantne tonove čelnika država članica, očito je da će Trump nastaviti sa svojim specifičnim transakcijskim pristupom vođenja vanjske politike, gdje odnose između država i političkih aktera tretira kao poslovne transakcije. U odnosu prema europskim saveznicima neće poduzimati ništa što nije direktno u američkom ekonomskom ili sigurnosnom interesu, a obraćat će se pojedinim čelnicima država članica EU-a, a ne Europskoj uniji kao cjelini.

‘Zadnji svjetski događaji pokazuju da Hrvatska kao mala država mora imati koordiniranu i ujednačenu vanjsku politiku kako bi mogla sudjelovati u donošenju odluka o svojoj budućnosti’

NACIONAL: Onda se Trump dosjetio da bi mogao dobiti i Grenland koji je pod danskom, a onda i europskom jurisdikcijom.

Točno. Zašto se sjetio Grenlanda? Zato što se i tamo nalaze ti rijetki minerali iz skupine rijetkih zemlji važnih za IT industriju. Politika koju gradi Trump odnosi se uglavnom na ono što on smatra američkim ekskluzivnim ekonomskom interesom. Je li to Grenland, Panama ili pripajanje Kanade SAD-u, manje je bitno.

NACIONAL: Zašto želi pripojiti Kanadu SAD-u, drugu po površini državu u svijetu i slabo naseljenu, s 38,6 milijuna stanovnika? Riječ je o državi s dugom demokratskom tradicijom, ali i ustavnoj monarhiji na čelu s britanskim kraljem Charlesom III.

Politika se pokušava voditi s pozicija moći u kojoj glavnu ulogu igraju oni veliki. Uvijek su veliki igrali glavnu ulogu, ali smo barem imali privid, institucionalni okvir nekakvog međunarodnog prava i međunarodnih pravila. Sada sve to pada vodu. Trump sada to određuje, pa i Rusiju vraća na međunarodnu pozornicu zalažući se i za njezin povratak u skupinu najrazvijenijih zemalja G8 iz koje je bila izbačena zbog invazije na Ukrajinu. Pripajanje Kanade SAD-u više je ideja iz teorije zavjera i Trumpovih spekulacija, koja u stvarnosti nema ozbiljnih izgleda da se dogodi. Trumpa je zagolicala činjenica da je i Kanada država bogata prirodnim resursima, da dvije države već imaju integrirana tržišta pa bi potencijalno političko ujedinjenje moglo dodatno pojednostavniti ekonomske odnose. SAD bi tim potezom osigurao sjeverne teritorije i imao veći pristup Arktiku, što bi povećalo njegovu stratešku važnost u natjecanju s Kinom i Rusijom. Kanada bi u tom scenariju trebala glasati za ukidanje vlastitog suvereniteta. No ni američki ustav ne predviđa jednostavan mehanizam za pridruživanje novih velikih teritorija, osim kroz dugotrajne pregovore. Dakle, spustimo to pitanje na razinu teorija zavjera, spekulacije i populizma.

NACIONAL: Koja je Trumpova poruka Hrvatskoj i kako na nju možemo odgovoriti?

Macron, kada je sazvao krizni samit u Parizu, poručio je koje države EU-a on vidi u prvom timu. Hrvatska nije u tom timu. U njemu su Francuska, Njemačka, Italija, Velika Britanija iako nije članica EU-a, Nizozemska, Španjolska, Danska i Poljska. Ostale države su na tom prvom samitu ostale sjediti na klupi. Međutim, nakon toga je organiziran sastanak na koji su bile pozvane sve članice, uključujući i Hrvatsku. Meni je indikativan ovaj prvi sastanak na koji je Macron pozvao ključne igrače. Oni prema Macronu mogu doći i sjesti za taj pregovarački stol. To je europska realnost. Macron je sveo Europu na tih osam velikih država koje je pozvao na prvi sastanak. Postavlja se pitanje zašto je to učinio. Odgovor se sigurno nalazi i u tromosti donošenja odluka na razini svih članica EU-a. S druge strane, ovakve krizne situacije uvijek su izvlačile i ono najbolje iz europskog projekta. Stoga ne isključujem mogućnost snažnijeg djelovanja Europske unije i na području vanjske i sigurnosne politike. Pritom će svaka država naći svoj potencijal za doprinos. Primjerice, ideja koju je promovirao premijer Plenković o imenovanju posebnog izaslanika EU-a za Ukrajinu pokazatelj je da se i mala država može na europskoj sceni postaviti kao inicijator određenih rješenja.