Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić komentira val prosvjeda u Turskoj koji se dogodio nakon pritvaranja najvećeg Erdoğanova političkog rivala, gradonačelnika Istanbula Ekrema İmamoğlua

U Turskoj danima traju najveći ulični prosvjedi u više od deset godina. Izazvalo ih je pritvaranje najvećeg Erdoğanova političkog rivala, gradonačelnika Istanbula Ekrema İmamoğlua, kojeg je opozicijska Republikanska narodna stranka nedavno imenovala za svog predsjedničkog kandidata. Optužen je za korupciju i terorističko djelovanje, a ako bude osuđen, neće moći na predsjedničke izbore.

Prilikom uhićenja İmamoğlu je pozvao građane da iziđu na ulice, a na platformi X napisao je da je pravni proces u pogledu njegova pritvaranja „potpuno izvansudsko pogubljenje“ što znači „izdaju Turske“.

Prosvjedima su se odazvale stotine tisuća turskih građana, a İmamoğluova oporbena Republikanska narodna stranka (CHP) pozvala je na nastavak prosvjeda širom zemlje iako su oni zakonom zabranjeni. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, svjestan da mu je İmamoğlu jedini opasni protukandidat na sljedećim predsjedničkim izborima za tri godine, oštro je osudio opoziciju optuživši je za izazivanje nasilja i destabilizaciju te joj je poručio da će požaliti. Inače, tijekom prosvjeda prošloga tjedna privedeno je preko 1000 osoba, a ozlijeđena su 123 policajaca. U Istanbulu je situacija kulminirala kada su prosvjednici pokušali probiti policijsku barikadu kod povijesnog akvadukta, na što je policija odgovorila suzavcem, gumenim mecima i biber-sprejem. A s druge strane prosvjednici su ih gađali kamenjem, bakljama i, simbolično, plišanim igračkama. Među prosvjednicima pojavio se i popularni lik iz Pokemona – Pikachu, kao simbol otpora mladih.
Europska komisija pozvala je Erdoğana i službenu Ankaru da se „pridržavaju demokratskih vrijednosti“. „Uhićenje gradonačelnika İmamoğlua i prosvjednika otvara pitanja vezana uz Tursku i održavanje davno uspostavljene demokratske tradicije”, rekao je glasnogovornik Komisije Guillaume Mercier.

Mogu li ovi prosvjedi ozbiljno uzdrmati Erdoğanovu vlast ili će propasti kao i svi dosadašnji pokušaji promjene režima, tjednik Nacional pitao je sigurnosnog i vanjskopolitičkog analitičara Denisa Avdagića.

NACIONAL: Zašto je Erdoğan baš sad odlučio uhititi istanbulskog gradonačelnika İmamoğlua, koji mu je dugo trn u oku?

Mislim da prvenstveno sam Erdoğan vidi kako se stvari u svijetu dramatično mijenjaju, kao i da je međunarodna reakcija na gušenje i zatiranje demokratskih vrijednosti znatno oslabila ili čak izostala kada se, naprimjer, promatraju događanja u Gazi, Ukrajini, pa i u Srbiji. Te su reakcije vrlo mlake, Europska unija nema nikakvu praktičnu snagu, a Turska joj je kao partner i te kako potrebna i zbog sigurnosti i zbog migracija. Kada imate američkog predsjednika koji kaže da će, ovako ili onako, uzeti Grenland, očito je da je svijet drugačije mjesto nego prije nekoliko godina. Čini mi se da svi koriste ovo vrijeme, odnosno, početak drugog Trumpovog mandata, za probijanje nekih crvenih linija, što se događa diljem svijeta. Pa i u našem neposrednom susjedstvu, u BiH. To je povoljan trenutak za pokretanje ovakvih postupaka.

NACIONAL: İmamoğlu je na predizborima dobio 15 milijuna glasova i jasno je da je on najopasniji Erdoğanov protukandidat. Međutim, ako on bude osuđen, ne može sudjelovati na predsjedničkim izborima. Koliko su turski sudovi neovisni i koliki su izgledi da on doista bude osuđen?

Nažalost, mislim da moram konstatirati kako je vladavina Erdoğana u Turskoj sveobuhvatna, a to se odnosi i na pravosudni sustav. Slično to vidimo i u Srbiji. Nema baš ni previše slobodnih medija, institucije su zarobljene, dakle, situacija s demokracijom nije dobra. Ovdje je vidljivo – s obzirom na opseg optužbi koje idu prema İmamoğluu, od kriminalne organizacije, do korupcije i terorizma – da se radi o vrlo širokim optužbama. Ne možete samo tako, bez dokaza, tvrditi da je istanbulski gradonačelnik kriv za sve u Turskoj.

NACIONAL: Mislite li da za sve te optužbe, uključujući i vrijeđanje pokojne Erdoğanove majke i podli napad na moralne vrijednosti, za što je İmamoğlua optužio turski ministar unutarnjih poslova Ali Yerlikaya, ima temelja?

Da u svemu tome ima nekih realnih temelja, ne bi onda bilo ni ovakve represije prema građanima. Mislim da je i İmamoğlu bio i te kako svjestan da mora biti pažljiv u obnašanju svoje dužnosti i ne vjerujem da bi se izložio mitu i korupciji u sferi društva gdje ste pod stalnom prismotrom vlasti i represivnog aparata, s obzirom na to da je on slovio kao najvjerojatniji budući turski predsjednik. Naročito zato što ankete u ovom trenutku ne anticipiraju nikog drugog tko bi bio blizu njegovoj popularnosti. Inače, Erdoğan se više ne može niti kandidirati 2028. Dakle, osim što je trenutačno pogodan međunarodni okvir, vjerujem da je Erdoğan računao na to da ako sada eliminira İmamoğlua, sve će se to ispuhati u sljedeće tri godine, do 2028. Vidimo da nitko, pa ni međunarodna zajednica,  nije previše sretan kada ulica preuzme ulogu demokratskog procesa. Erdoğan je relativno nedavno – 2023. potvrdio svoj demokratski legitimitet, prije svega zato što ujedinjena opozicija nije dobro odradila posao. No treba podsjetiti i da je Erdoğan svojedobno također odslužio zatvorsku kaznu i on je krenuo iz Istanbula, kao istanbulski gradonačelnik, i cijela ta simbolika vjerojatno i u njemu pobuđuje određeni strah. Svakako mu komplicira situaciju to što se više ne može kandidirati na sljedećim izborima, odnosno, u suprotnom bi morao izvesti neki politički manevar ili pokrenuti ustavne promjene. No s obzirom na svevlast njega i njegove stranke u državi i veliku vjerojatnost da postoje mnoga koruptivna djela, vjerujem da postoji strah od bilo kakvih demokratskih promjena koje bi to razotkrile.

‘Ovako masovni prosvjedi nisu se dogodili još od 2013. i zato privlače pozornost. Međutim, zasad su to samo urbane sredine. Turska je iznimno podijeljena između urbanog i ruralnog’

NACIONAL: Vidite li neke paralele sa Srbijom?

Svakako da vidim. I u Turskoj i u Srbiji na ulice su izišli mladi ljudi. Većinom se radi o mladim generacijama, možda u Turskoj ne samo o studentima, međutim, reakcija je tamo dosta brutalnija. Tamo su svi pritvorski kapaciteti u ovom trenutku iskorišteni. To dovoljno govori o razini represije – mislim da je do sada negdje oko 1500 ljudi privedeno i pritvoreno.

NACIONAL: Zbog pokušaja puča 2016. uhićene su stotine, pa i tisuće ljudi, službenika, novinara, navodnih sljedbenika muslimanskog klerika Fethullaha Gülena, a uhićenja su se nastavila sve do 2020. Vjerujete li da ćemo gledati isti scenarij?

Ovo je sad ipak malo drugačiji moment. Ovako masovni izlazak ljudi koji se nije slomio u prvih par dana, meni govori da je na neki način prijeđen Rubikon. Kako će to završiti, ovisi o postupcima i jedne i druge strane. Nije isključeno da vlasti u jednom trenutku oslobode İmamoğlua kako bi se time situacija primirila. Sam İmamoğlu može zahtijevati, kao i drugi pripadnici opozicije, prijevremene izbore, ali mislim da je to praktički nemoguće očekivati. Sada bi bilo dobro da postoje međunarodni lideri koji bi mogli jednostavno nazvati predsjednika Erdoğana i obaviti s njim neki sadržajan razgovor.

NACIONAL: Istovremeno, Erdoğan je važan SAD-u kao saveznik NATO-a u trenutku kada je svijet u više nego opasnoj sigurnosnoj situaciji. Je li Trump spreman progledati kroz prste i zanemariti kršenja ljudskih prava kako bi ostali u dobrim odnosima?

Kao što vidite, nema nikakve reakcije iz SAD-a i čini mi se da možemo slobodno reći da se u unutarnja pitanja Turske Trump neće miješati. Trump je u međuvremenu primio veleposlanike koji kreću na svoja odredišta, među njima i veleposlanika koji odlazi u Tursku i tom prilikom je hvalio predsjednika Erdoğana. A ministar vanjskih poslova Turske bio je prošloga tjedna u Washingtonu i razgovarao s Markom Rubiom o BiH. Vidite kako stvari stoje. Turska treba svijetu, a treba i nama. EU ovisi o dogovoru s Turskom o migrantima, a to je ruta koja je direktno vezana uz nas. Osim toga, ljudi možda nisu svjesni da Turska igra vrlo konstruktivnu ulogu u BiH. I dok Erdoğana nema tko nazvati, on može nazvati sve lidere u BiH. Mislim da je čak razgovarao i s Miloradom Dodikom kako bi ga uvjerio da ne radi probleme koji bi mogli odvesti BiH u smjeru koji nitko ne želi. To je sve vrlo kompleksno i zato se na Erdoğana može primijeniti ona rimska poslovica „Quod licet Iovi, non licet bovi“, što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu. No ja se ipak nadam da se Turskoj neće dopustiti prelazak iz kakve-takve demokracije u autokraciju. Bilo bi to porazno za tursko društvo i loš signal prema cijeloj regiji. Budući da je Turska dijelom i na Balkanu, to bi i za nas moglo biti dramatično.

NACIONAL: Iako su protuzakoniti, ovo su najveći masovni prosvjedi diljem Turske u posljednjih deset godina. Mogu li oni ozbiljno uzdrmati Erdoğanovu vlast, jer ni njegovo zdravlje nije najbolje?

Uvjeren sam da se ljudi oko njega pribojavaju te situacije da njega nema, ovako ili onako. Ovakve reakcije ne prelamaju se samo na jednoj osobi, a njegovo zdravlje može biti jedan od razloga što si oni ne mogu dopustiti riskirati bilo što, odnosno, da mu se nešto dogodi zbog zdravstvenih problema i da onda idu izvanredni izbori. Jer jasno je kako to završava. Nema više ni Erdoğana ni njegove Stranke pravde i razvoja, AKP-a. Ovako masovni prosvjedi u mnoštvu gradova nisu se dogodili još od 2013. i zato i privlače globalnu pozornost. Međutim, zasad su to i dalje urbane sredine, u kojima su na vlasti uglavnom oporbeni gradonačelnici, uključujući i Istanbul. Tursko društvo je iznimno podijeljeno između urbanog i ruralnog, a tako nešto više ne vidite u Europi. Ruralno stanovništvo je više okrenuto religiji dok urbano njeguje Ataturkov sekularizam.

NACIONAL: Gdje je u svemu tome vojska? Znamo da su pučevi bili česti u turskoj povijesti…

Spomenuli ste progone nakon pokušaja puča i taj veliki sukob s takozvanim gulenistima 2016. godine. To možemo zvati momentom velikog čišćenja. Zato u vojsci danas nema puno onih koji su protiv Erdoğana i vojska je zapravo postala još jedan segment društva koji on čvrsto kontrolira. I teško da će se tu nešto uskoro promijeniti. Međutim, spomenuli ste i taj segment mladih. Vidimo koliko se čak i Vučiću teško obračunavati sa studentima i jako mladim ljudima na ulicama, a to se sada događa i Erdoğanu. Mnogi će možda zaključiti kako je pomalo čudno da se slične stvari događaju diljem svijeta, tako da to potiče razne teorije zavjere. No ipak moram podsjetiti na činjenicu da je u Turskoj do prosvjeda došlo prije svega zbog brutalnog poteza pravosuđa, koje se tamo teško može zvati neovisnim.

NACIONAL: Europska komisija upozorila je Erdoğana da se Turska, kao zemlja kandidatkinja, mora pridržavati demokratskih standarda. No koliko je Erdoğanu doista stalo do nekog dalekog članstva u EU-u s obzirom na to da je Turska u statusu kandidatkinje još od 2005. godine?

Nisam siguran da on uopće više ima interesa za članstvo u EU-u, a ne vidim ni da se tursko društvo uopće bavi tim pitanjem. Od upozorenja koja dolaze iz EU-a neće biti neke velike pomoći niti to ikoga previše zanima. Ako postoji neki interes Turske za EU, on je prije svega ekonomski i gospodarska suradnja.

NACIONAL: Kakva je uloga Turske u postizanju mira u Ukrajini ili na Bliskom istoku?

Što se tiče Ukrajine, Turska ne igra preveliku ulogu osim kao zemlja koja kao partner EU-a sudjeluje na svim sastancima. No što se tiče Bliskog istoka, velika je važnost Turske s obzirom na to da su pogledi dosta usmjereni i na Siriju, gdje je stanje vrlo upitno. Tamo je uspostavljena prijelazna vlast koja se čak pet godina namjerava pripremati za izbore, što je iznimno zabrinjavajuće. Tu je i pitanje Izraela i Palestine i vjerujem da Izrael zbog Turske ipak pazi na razinu agresije prema Gazi. Naime, stvari uvijek mogu biti i gore. Bojim se da ćemo se takvih stvari, ne samo u Turskoj, nagledati tijekom ove godine.