Županijski sud u Zagrebu odlučio je da Republika Hrvatska mora poduzetniku Zvonku Zubaku vratiti protuzrakoplovni sustav S-300, međutim, izvori bliski Zvonku Zubaku za Nacional su rekli da se, suprotno medijskim napisima, tu ne radi o cjelokupnom sustavu S-300 jer on nikada nije niti isporučen Hrvatskoj. Isti izvor je Nacionalu potvrdio da je Zubak Hrvatskoj sredinom devedesetih isporučio tek oko 30 posto ukupnog sustava te da Hrvatska, odnosno MORH, tih tridesetak posto nikada nije platila što je suprotno tvrdnjama nekih bivših državnih dužnosnika. Izvor blizak Zvonku Zubaku iznio je i dosad nepoznate detalje pravomoćne presude zagrebačkog Županijskog suda koji bacaju potpuno novu svjetlo na cijeli slučaj, ali i na presudu kojom je presuđeno da Hrvatska mora vratiti isporučene dijelove sustava S-300.

Nacionalov sugovornik tvrdi da je iz presude potpuno jasno kako je sud svoju odluku donio isključivo na temelju dokumentacije koja mu je bila dostupna, a koja je gotovo cijela dokumentacija Ministarstva obrane. Drugim riječima, Županijski sud prilikom pisanja presude gotovo uopće nije uzimao u obzir niz iskaza svjedoka, a tijekom spora kroz sudnicu su prodefilirali deseci poznatih svjedoka, od bivšeg predsjednika države Stjepana Mesića, preko češkog “gospodara rata” Petra Perničke koji je, zapravo, dopremio sustav u RH, do cijelog vrha vojnog establišmenta iz 90-ih – generala Vladimira Zagorca, Ljube Ćesića Rojsa… U iskazima su se spominjali razgovori s Borisom Jeljcinom, Sadamom Huseinom, pa čak i s Moamarom Gadafijem. Izvor blizak Zvonku Zubaku potom je objasnio zašto je za Zubaka bilo važno da je sud donio presudu temeljenu uglavnom na dokumentaciji MORH-a, a ne svjedoka:

“Ono što se iz te dokumentacije može zaključiti, a to je očito bio i zaključak Županijskog suda, jest da Hrvatska nikada nije platila dio sustava koji je Zvonko Zubak isporučio MORH-u. U medijima je potpuno krivo plasirano da se radi o cjelokupnom sustavu S-300, a to nije točno. Naime, iz dokumentacije koja je prezentirana, a koju je sud očito uvažio, jasno je da je Zubak isporučio oko 30 posto sustava te da taj dio nije plaćen. Isto tako je iz dokumentacije MORH-a jasno da nijedna strana nikada nije službeno raskinula ugovor, već da jednostavno ugovor nije konzumiran u potpunosti što znači da je ugovor pravno raskinut jer nije ispunjena njegova svrha.”

Presuda koju je donio Županijski sud zapravo je kraj dugogodišnje pravne bitke koja je započela kada je Zvonko Zubak nabavio dijelove za tada najmoderniji PZO sustav ruske proizvodnje. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Zubaku bliski izvori posebno ističu da po presudi država nikako ne treba vratiti iznos od 200 milijuna dolara koliko je bila cijena cijelog sustava S-300. Naime, presudom je navedeno da Hrvatska treba Zubaku vratiti dijelove sustava koji su isporučeni, ali se ne navodi i cijena koju bi Hrvatska trebala platiti ako isporučene dijelove sustava ne vrati.

Po navodima Nacionalovih izvora, o iznosu koji bi Hrvatska trebala tek se trebaju dogovoriti dvije strane, a ako do tog dogovora ne dođe, onda bi se do točnog iznosa trebalo doći vještačenjem koje bi u obzir uzelo samo vrijednost isporučenih dijelova. Takav je scenarij i najvjerojatniji jer u Hrvatskoj zapravo nitko i ne zna gdje se isporučeni dijelovi sustava nalaze.

Ono što se može neslužbeno doznati, i to na temelju informacija koje su se pojavljivale tijekom postupka, jest da je dio sustava ili krajem mandata vlade Ivice Račana ili pak početkom mandata njegova nasljednika Ive Sanadera, tajno prebačen u SAD, a neki su dijelovi, ako su ostali u skladištima MORH-a, ili propali ili su morali biti uništeni. To je Nacionalu napomenuo i izvor dobro upućen u tijek rasprave i događanja na zagrebačkom Županijskom sudu: “Zanimljivo je da su odvjetnici Zvonka Zubaka u nekoliko navrata od DORH-a zatražili da se sazna gdje su dijelovi sustava S-300, ali na to pitanje nisu dobili odgovor. Dio svjedoka, uključujući i bivšeg predsjednika Mesića, svjedočio je kako su čuli da su ti dijelovi u SAD-u, ali to nitko nije izjavio sa stopostotnom sigurnošću. Iz svega toga je jasno da će Hrvatska vrlo teško moći ispoštovati odluku suda jer izgleda da nitko ne zna gdje su dijelovi sustava S-300 koji su isporučeni sredinom devedesetih.”

Izvori bliski tom slučaju Nacionalu su izjavili kako je iz dokumentacije koja je dio spisa, jasno da su i u MORH-u cijelo vrijeme svjesni da država nikada nije isplatila ni kune Zvonku Zubaku. Tako je među dokumentacijom i podatak da je MORH 2002. zadužio Matu Laušića da ispita pozadinu cijelog slučaja te da se utvrdi je li država ikada isplatila barem dio novca Zubaku za isporučene dijelove sustava S-300. Sukus onoga što je među dokumentacijom koju je sud uzeo u obzir prilikom donošenja presude jest da su se krajem devedesetih u MORH-u vodili intenzivni pregovori između čelnika tvrtke RH Alan, a tada je tu tvrtku u sustavu MORH-a vodio Vladimir Zagorec, i predstavnika tvrtke Visil Zvonka Zubaka. Iz dokumentacije je vidljivo da su predstavnici tvrtke Visil desetak puta ulazili u zgradu MORH-a na pregovore s Vladimirom Zagorcem.

Nacionalov sugovornik iznio je još neke detalje iz dokumentacije MORH-a, a na temelju kojih je sud donio presudu u korist Zvonka Zubaka:

“Dugo je u javnosti prisutna informacija da je država platila dio isporučenog sustava S-300, ali postoje čak i zapisi sa Skupštine RH Alana koji jasno govore o tome da je još krajem devedesetih došlo do dogovora između RH Alana i tvrtke Visil da se isporučeni dijelovi vrate jer nikada nisu plaćeni. To stoji u zapisniku te Skupštine i sud je očito te dokumente vrednovao više od svjedočenja pojedinih svjedoka. Zašto zaključci s te Skupštine RH Alana nikada nisu provedeni, ne znam, ali je moguće da se sve stopiralo kada je početkom 2000. došlo do promjene vlasti te su u MORH došli prvo Željka Antunović, a potom i Jozo Radoš. Zanimljivo je i da država do tada nije imala prigovora na ugovor o prodaji sustava S-300, a onda odjednom u kasnijim sudskim sporovima država naglo dolazi do brojke od 36 prigovora, pa su čak prigovorili i na prijevod ugovora na engleski jezik. Činjenica jest da država nikada ugovor nije raskinula, da nikada nije platila za isporučene dijelove i da za sve to postoji i službena dokumentacija. Zato ne treba čuditi što je sud donio odluku da se sustav treba vratiti.”

Presuda koju je donio Županijski sud zapravo je kraj dugogodišnje pravne bitke koja je započela kada je Zubak nabavio dijelove za tada najmoderniji PZO sustav ruske proizvodnje na crnom tržištu 1993. i 1994., kada je Hrvatska bila pod embargom za nabavu oružja. Zubak je, na sudskom ročištu u rujnu ove godine, ispričao kako je došlo do nabave sustava S-300. Rekao je da je tadašnji načelnik Glavnog stožera, general Janko Bobetko, tražio neko oružje kojim bi se mogao gađati Beograd, te nastavio:

„Ali moj prijatelj, šef NATO-a, rekao mi je da ne smijemo biti viđeni kao napadači, već da nam treba neko obrambeno oružje. Ja sam to iskomunicirao s hrvatskom stranom i oni su se složili, pa sam se zaputio u Rusiju da bih vidio je li to moguće. Ruski ministar obrane Pavel Gračev rekao mi je kako je nemoguće da Hrvatska dobije sustav S-300 pa sam otišao u Jeljcinov kabinet gdje mi je Jeljcinov savjetnik Sergej Volkov rekao kako bi bilo moguće da sustav S-300 ipak prodaju Libiji. Otišao sam u Libiju gdje nam je Gadafi odobrio libijski certifikat krajnjega korisnika s kojim smo mogli od Rusa zatražiti S-300.”

Dokumentacija koja se nalazi u spisu otkriva i da je MORH 2002. zadužio Matu Laušića da ispita pozadinu cijelog slučaja. FOTO: Josip Regovic/PIXSELL

Nabavljeni sustav S-300 pokazan je javno na mimohodu Hrvatske vojske na zagrebačkom Jarunu 1995. godine.

Pojava tog oružja izazvala je ogroman učinak u psihološkom smislu i označila prekretnicu u Domovinskom ratu. Ponajprije zbog profila tog oružja, ali i zbog činjenice da u Srbiji tada nisu znali niti mogli znati da Hrvatska ne raspolaže kompletiranim sustavom. Pa je bez obzira na tu činjenicu, to moćno oružje potpuno ispunilo svoju svrhu.

Praktički od tada pa sve do prije nekoliko tjedana trajala je pravna bitka između Zvonka Zubaka i hrvatske države. Hrvatska je u dva navrata dobila spor protiv Zubaka, ali on se žalio te je sada i pravomoćnom presudom dobio sudski spor. Međutim, ako je vjerovati njemu bliskim izvorima, pitanje je kako će se i kada Zubak naplatiti. I dalje se tvrdi kako nitko ne zna gdje se dio sustava S-300 koji je Zubak isporučio nalazi, iako je najvjerojatnije isporučen u SAD kako bi ondje izvršili uvid u taj sustav da bi brže i učinkovitije mogli izraditi protuoružje tog profila, koje u to vrijeme u SAD-u nisu imali.

Tek nakon što se ustanovi da država te dijelove ne može vratiti, slijedi vještačenje koje bi trebalo utvrditi koliko ti dijelovi zapravo vrijede.