Uzdah olakšanja. To se osjetilo na prepunom stadionu u Bjelovaru među Dinamovim čelnicima, nakon što je Pierre Gabriel zabio u 93. minuti za 3-2 pobjedu i prolazak Zagrepčana u četvrtfinale Kupa. 

Trebao je to biti izlet, malo jači trening za Dinamo. No trening se pretvorio u noćnu moru, a drama umalo u tragediju. Hrvatski trećeligaš, u kojem dio prvotimaca nisu profesionalni nogometaši već rade i treniraju, držao je na konopcima momčad iz Zagreba.

– Mogao bi Dinamo imati problema – dobacio je Marin Lalić (55), rođeni Bjelovarac, koji je deset godina igrao u Hajduku.

Igrao je potom i za Hrvatski dragovoljac, Zagreb, a nekoliko godina bio je i u Portugalu. Mnogi ga smatraju jednim od najvećih talenata hrvatskog nogometa. Njegov lob protiv Tromsa i danas se pamti. Ali i još jedna stvar, vezana za Dinamo.

– Igrao sam 1995. za Bjelovar protiv Dinama. I tada su došli, kao i sad, kao najbolja momčad u Hrvatskoj. Pobijedili smo 5-1, a ja sam zabio tri gola. Bio je to strašno jak Dinamo i to je bila velika senzacija. Igrali su Marko Mlinarić, Joško Jeličić, Dražen Ladić, a trener je bio Cico Kranjčar. Ako se Dinamo samo malo opusti i danas, može se kazniti – priča nam Marin Lalić, koji je u Portugalu igrao za Salgueiros i Pacos Fereiru.

– Trebao sam ići u Porto, sve je bilo sređeno. Ali je propalo, nešto su me zeznuli… Zaigram li danas? Ne mogu – pokazuje prstom na kuk.

– Imao sam operaciju, ne mogu potrčati…

Dok je to govorio s trčanjem su problema imali Dinamovi igrači. Dolje na travnjaku, Fabio Cannavaro vikao je na igrače, dovodeći u red obranu. Jer, u posljednja tri mjeseca Dinamo samo od Šibenika nije primio gol. I to je veliki problem. Jer, ako ne možete sačuvati praznu mrežu protiv hrvatskog trećeligaša, onda nešto nije u redu. Pogotovo jer je Talijan bio jedan od najboljih braniča u povijesti.

Nakon utakmice pomiješani osjećaji. Predsjednik Dinama Velimir Zajec čak je bio i dobre volje. Možda zbog rođendana jer je baš danas, 12. veljače, napunio 69 godina.

– Umjesto da sam u Barceloni, ja sam došao u Bjelovar – našalio se predsjednik Dinama, aludirajući na utakmicu Dinamovih juniora u Ligi prvaka protiv Katalonaca.

– Ha, gledajte, lako se čovjek zezne – u šaljivom je tonu rekao Zajec.

U Bjelovaru je Zajec apsolutna legenda, fotografiju s njim htjeli su svi, od onih najmlađih do najstarijih. Od onih koji su mu se divili kad je bio igrač, pa do najmlađih kojima se tad vjerojatno ni roditelji nisu poznavali.

– Evo, čekajte nas, još nismo krenuli, Svi se hoće slikati sa Zekom. Sad ćemo – pričali su iz Dinamove delegacije, čekajući predsjednika, kako bi napustili Bjelovar.

Za razliku od igrača, oni su išli osobnim automobilima.

I dok je Zajec izgledao prilično dobro raspoložen, predsjednik Uprave Zvonimir Manenica djelovao je potpuno drugačije. Kao da ga je pogodio grom.

– Uh, ovo je bilo za Normabel. Ali ne onaj od dva ili pet, već onaj od 10 miligrama – prvo je što je rekao nakon što je izašao sa stadiona. 

Nije previše pričao o trenutnoj situaciji u klubu, u kojoj nema sportskog direktora.

– Nema drame – samo je kratko rekao.

Ali je drame bilo u svlačionici Dinama. Jer kad napadač trećeligaša, Nigerijac Samid Akani, pored Dinamovih braniča izgleda kao nekad njegov sunarodnjak i bivši napdač Arsenala Nwankwo Kanu, onda je to ogroman problem za Dinamo. Pogotovo jer su u obrani bili Niko Galešić, najskuplji branič u Dinamovoj povijesti i Samy Mmaee, jedan od najplaćenijih u klubu.

Akani je svakim potezom pokazivao da je i za malo jače momčadi od Bjelovara.

– Ima 21 godinu, rođen je u New Yorku. Znate li da je diplomirani kineziolog? Da, da, kineziologiju je završio. Tata mu je igrao za reprezentaciju Nigerije i bio brončani na Svjetskom prvenstvu mladih 1985. godine – objašnjava Žlica, kako zovu klupskog tajnika Bjelovara, Željka Pavlovića.

Luka stanzl/PIXSELL

Iz Žlice je prštao ponos. Kako i ne bi kad njegovi igrači, za razliku od Dinama, nisu profesionalci i rade.

– Kakve poslove? Svakakve, samo da prežive. Ali još jedna stvar, naši su tek počeli s treninzima, jer Druga NL tek treba početi. I danas su tražili slobodan dan – objasnio je u nekoliko riječi Žlica razliku između Dinama i Bjelovara.

A razliku je dobro definirao i sam Akani.

– Jesam li razmijenio dres? Uzeo sam dres od Mmaeea, pošto je on Samy, a ja Samid. Svoj? Nisam mu mogao dati jer imamo samo jedan dres, nismo mi Dinamo. Velika je to razlika – rekao je Akani.

A ta razlika, što je najveći Cannavarom problem, na terenu se nije vidjela. I uz ovakav pristup Dinamo će imati velikih problema u subotu protiv Gorice. A svaki kiks značio bi korak nazad prema naslovu prvaka. I stoga je pred Cannavarom ogroman zadatak. Motivirati momčad jer ovo što su pokazali u Bjelovaru daleko je od njegove vizije visokog presinga i moćnog Dinama.