U trenutku kada je Srbija suočena sa sankcijama koje je Trumpova administracija aktivirala protiv Naftne industrije Srbije, srpski predsjednik tvrdi kako bi situacija bila još i gora bez njegovih diplomatskih uspjeha

Šef srpske države Aleksandar Vučić često ističe vlastitu diplomatsku genijalnost i hrabrost uspoređujući se s jugoslavenskim predsjednikom Josipom Brozom Titom, pri čemu pravi značajnu razliku – tvrdi da se nekadašnja diplomacija zasnivala na važnosti položaja Jugoslavije između dvaju suprotstavljenih blokova tijekom hladnog rata, dok je aktualni status Beograda na međunarodnoj sceni isključivo rezultat njegovih izuzetno bliskih odnosa s najmoćnijim svjetskim liderima.

Vučić naglašava da je sa šefom ruske države Vladimirom Putinom razgovarao desetke puta, da mu je američki predsjednik Donald Trump poklonio kemijsku olovku i ključeve Bijele kuće, da je s predsjednikom Francuske Emmanuelom Macronom ispijao vino… Šefa kineske države Xi Jinpinga Vučić je nazvao velikim i čeličnim prijateljem, a predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen obraća mu se s „dragi Aleksandre“. Vučić turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana godinama naziva bratom i prijateljem. Odnose Beograda i Ankare Vučić je proglasio za „zlatno doba“, a ministar unutarnjih poslova Srbije Ivica Dačić pjevao je Erdoğanu na svečanim večerama „Osman agu“ na turskom.

Tako je bilo donedavno, dok kosovski premijer Albin Kurti nije saopćio da su na prištinski aerodrom stigle tisuće bespilotnih letjelica „Skydagger“, kakve proizvodi turska kompanija Baykar. Kurti je naglasio kako se očekivalo da će dronovi stići iz Turske u siječnju, ali da se to dogodilo tri mjeseca ranije i da su deseci pripadnika kosovskih sigurnosnih snaga već obučeni za upravljanje tim letjelicama. Radi se o takozvanim kamikaza-dronovima, koji se mogu koristiti za izviđanje, ali i napade na pokretne i nepokretne ciljeve koristeći rakete i bombe. U stanju su letjeti brzinom od 130 kilometara na sat, domet im je 10 kilometara, a opremljeni su termalnim i dnevnim kamerama. Većinski vlasnik kompanije Baykar je četrdesetšestogodišnji pilot, inženjer i milijarder Selçuk Bayraktar, koji je 2016. oženio Erdoğanovu kćer Sümeyye.

Ništa od toga nije u Beogradu dobro primljeno pa je Vučić poručio: „Užasnut sam ponašanjem Turske i brutalnim kršenjem Povelje UN-a i Rezolucije 1244 o Kosovu Vijeća sigurnosti svjetske organizacije, kao i nastavkom naoružavanja prištinskih vlasti. Sada je potpuno jasno da Turska ne želi stabilnost Zapadnog Balkana i da ponovo sanja obnovu Osmanskog carstva. Srbija je mala zemlja, ali smo dobro razumjeli poruku.“

Vučić turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana godinama naziva bratom i prijateljem, a odnose Beograda i Ankare Vučić je proglasio za ‘zlatno doba’. FOTO: JEENAH MOON/REUTERS/PIXSELL

Interesantno je spominjanje Osmanskog carstva nakon što je Vučić 2016. izrazio izuzetno poštovanje prema turskom sultanu Muratu, ubijenom 1389. godine tijekom bitke na Kosovu, koja se često proglašava početkom vladavine Turske nad Srbijom duge pet stoljeća. „Ovdje nema junaka i ozbiljnih stratega kao što je bio Murat. Nema takvih, vjerujte mi… Murat je bio veoma, veoma ozbiljan čovjek i vojskovođa. Za ove naše – nisu ni skute da mu nose“, rekao je Vučić.

Devet godina kasnije Vučić više ne spominje junaka, ozbiljnog stratega i vojskovođu Murata, ali je načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Milan Mojsilović povodom isporuke dronova obavio hitan telefonski razgovor s zapovjednikom KFOR-a, međunarodnih snaga na Kosovu. Zapovjednik više od 5200 vojnika NATO-a u sastavu KFOR-a je turski general Özkan Ulutaş, kojem je Mojsilović izrazio zabrinutost zbog nastavka naoružavanja Kosova i brutalnog kršenja Rezolucije 1244, uz ocjenu da takvi potezi predstavljaju jako loš signal i ne ugrožavaju samo stanje sigurnosti na Kosovu, već i na cijelom Zapadnom Balkanu.

Direktor beogradskog Ureda za Kosovo Petar Petković konstatirao je da „Turska ne želi mir, već zveckanjem oružjem izazvati nove tenzije i krize u regiji“. Zbog čega je predsjednica Kosova Vjosa Osmani osjetila potrebu stati u obranu Ankare tvrdnjom da „Vučić izgleda vjeruje da može prijetiti velikoj NATO-ovoj zemlji poput Turske onako kako prijeti susjedima“.

„Umjesto da tijesno surađuje s članicama NATO-a, Vučić promovira obrambenu suradnju s Rusijom, Kinom i Iranom. Kosovo će nastaviti jačati veze sa saveznicima u NATO-u i na osnovi tih standarda modernizirati obrambene kapacitete, aktivno doprinoseći kolektivnoj sigurnosti. Vučić bi trebao pokušati učiniti isto umjesto da stalno napada susjede. Ali pretpostavljam da za njegov hegemonistički um, koji je zarobljen u prošlosti i stalno opsjednut maltretiranjem drugih, takva zrelost djeluje daleko izvan domašaja“, poručila je Vjosa Osmani.

Vučić je već sljedećeg dana pokušao smiriti loptu tvrdnjom da će uvijek biti dobar domaćin Erdoğanu i da Srbija želi najbolje odnose s Turskom, dok je izjavu o „snovima o obnovi Osmanskog carstva“ objasnio svojim „misaonim procesom, koji je sasvim logičan“.

„To je misaoni proces svakog normalnog i racionalnog čovjeka, domoljuba, Srbina patriota, posebno odgovornog, predsjednika koji voli svoju zemlju najviše na svijetu i odlično razumije koliko je Turska važna, a Erdoğan značajan lider. Trudim se izgraditi najbolje i najbliže moguće odnose i to sam uspio učiniti. To jest zlatno doba odnosa Srba i Turaka“, rekao je Vučić.

Nakon što je razjasnio svoju „snažnu reakciju“ od prethodnog dana, Vučić je nastavio objašnjavati vlastiti misaoni proces kojim želi „zaštititi međunarodni javni poredak“.

„Prije godinu dana zamolio sam Erdoğana da prestanu s naoružavanjem Prištine. Ukazao sam na Rezoluciju 1244 i zamolio da se to ne događa. To smo zamolili i Amerikance… Je li to sila koja može Srbiju uplašiti, ugroziti – ne, ali je zabrinjavajuća namjera da se s time nastavi. Zahtijevamo i molimo UN da reagira. Nije nam potrebno dodatno zaoštravanje, čuvat ćemo mir i stabilnost. Molimo turske partnere da razgovaraju s nama, uvaže naše interese. Ponašanje Turske je od velike važnosti za ovaj dio regije“, izjavio je Vučić i postavio pitanje „što bi bilo da Srbija naoružava jugoistok Turske“, gdje žive Kurdi koji decenijama traže vlastitu državu, i dodao: „Jučer sam reagirao zato što sam shvatio da je posljednji čas kada to moram učiniti.“

Što se tiče reagiranja u posljednjem trenutku, Vučić se istoga dana bavio i sankcijama koje je Trumpova administracija aktivirala protiv Naftne industrije Srbije (NIS), čiji je većinski vlasnik ruska državna kompanija Gasprom Njeft.

Načelnik Generalštaba VS-a general Milan Mojsilović povodom isporuke dronova obavio je razgovor sa zapovjednikom KFOR-a. FOTO: Darimir Banda/ATA Images/PIXSELL/PIXSELL

Udio NIS-a u bruto domaćem proizvodu Srbije iznosi skoro dva posto. Kompanija zapošljava oko 13.500 ljudi i s opasnošću američkih sankcija suočila se još u siječnju. Razlog je činjenica da su Rusi većinski vlasnik NIS-a, a da je Washington uveo sankcije Moskvi zbog invazije na Ukrajinu. Od siječnja je SAD šest puta odlagao primjenu sankcija prema NIS-u. Posljednji put odložene su do 26. rujna, a 9. listopada stupile su na snagu.

Vučić je puno očekivao od Trumpa. Kada je aktualni stanar Bijele kuće 2016. godine bio prvi put izabran za predsjednika SAD-a, u Beogradu su se pojavili billboardi s porukom: „Čestitamo! Trumpe, Srbine!“ Tijekom prvog Trumpova mandata Vučić je potpisao Washingtonski sporazum, čiji je osnovni rezultat da je Izrael priznao nezavisnost Kosova. Poslije novog Trumpova izbora za predsjednika SAD-a, Vučić je naveo kako mu je u telefonskom razgovoru naglasio da je Srbija zemlja u kojoj je imao najveću podršku u Europi. Uz poruku: „Siguran sam da ćemo napraviti – on Ameriku velikom, a mi Srbiju pristojnom zemljom koja će moći vrlo dobro surađivati s SAD-om.“

Poslije čega je Trumpova administracija na svu robu iz Srbije uvela carine od 35 posto – najviše na Balkanu, a zatim i aktivirala sankcije prema NIS-u. Carine su rezultat pretjeranog, kako ocjenjuju u Washingtonu, oslanjanja Beograda na kineske investitore, koji su najveći izvoznici iz Srbije. Sankcijama prema NIS-u Beograd se kažnjava zbog prebliskog odnosa s Moskvom.

Vučić je krajem rujna otputovao na zasjedanje Generalne skupštine UN-a u New Yorku. Jedan od ciljeva odlaska u SAD bio je odlaganje sankcija prema NIS-u, o čemu je, kako tvrdi, razgovarao s američkim državnim sekretarom Marcom Rubiom. Rezultat je bio novo odlaganje – do 1. listopada. Dobivena su samo četiri dana.

Trumpova administracija na svu robu iz Srbije uvela je carine od 35 posto, najviše na Balkanu, a zatim i aktivirala sankcije NIS-u. FOTO: CNP/AdMedia/NEWSCOM/PIXSELL

„Bili smo izrazito korektni prema ruskim i američkim partnerima. Što god predložili, ruska strana ne želi prihvatiti, a Amerikanci uvode sankcije. A mi smo mali“, naveo je Vučić, uz zaključak: „Ali da vidimo, sačekamo, možda se neko čudi desi do 1. listopada.“

Čudo se desilo: sankcije su odgođene – osam dana, a 9. listopada stupile su na snagu.

Naravno da je postojalo očekivanje kako će Vučić sa svojim prijateljem Putinom riješiti krizu koja je najavljivana punih devet mjeseci. Vučić je naveo kako mu je SAD predlagao da nacionalizira NIS, što je on, kako tvrdi, odbio s obrazloženjem: „Nismo komunisti, ne otimamo tuđu imovinu.“

Ostala je mogućnost da Rusi prodaju dio dionica NIS-a kako više ne bi bili većinski vlasnici kompanije, čime bi se riješio problem sankcija i neizvjesnosti snabdijevanja Srbije energentima tijekom predstojeće zime. S obzirom na kapacitete Gasproma, proizvodnja NIS-a je mala pa se nije isključivala nekakva gesta dobre volje iz Moskve kako bi se olakšala situacija srpske braće. Između ostalog i zbog činjenice da je Srbija jedina europska država koja Moskvi nije uvela sankcije zbog invazije na Ukrajinu.

Srpska ministrica energetike Dubravka Đedović Handanović izjavila je da je od rukovodstva NIS-a očekivala plan poslovanja kompanije u narednih šest mjeseci, ali da nije čula ni plan ni program, „što je zabrinjavajuće“. „Menadžment kompanije nada se da će Vučić naći nekakvo rješenje na višem nivou“, poručila je Dubravka Đedović Handanović.

Vučić je, međutim, saopćio da je dobio „razočaravajuću vijest iz Rusije“, jer je Moskva odlučila ne produžiti ugovor o snabdijevanju Srbije plinom za tri godine, kako je Beograd očekivao, već samo do 31. prosinca. Prethodni desetogodišnji ugovor istekao je u svibnju. Srpska vlada očekivala je novi aranžman s Gaspromom o uvozu 2,5 milijardi kubnih metara plina godišnje. Većina domaćinstava u Srbiji koristi centralno grijanje na plin. Gotovo dvije trećine plina koristi industrija, toplane 20 posto, a domaćinstva oko 16 posto.

„Trebali smo do svibnja zaključiti dugoročni ugovor. Bili smo više nego fer i pouzdan partner. U rujnu sam se ponovo susreo s Putinom i rekao mu: Sve je na vama i, molim vas, kako odlučite, mi ćemo prihvatiti. Samo vas molim da to zaključimo. Sada su nas obavijestili da će to trajati samo do Nove godine. Oni nam time žele reći: Ako budete krenuli u nacionalizaciju NIS-a ili bilo što drugo, možemo presjeći plin 31. prosinca. To je za mene veoma loša poruka u svakom smislu“, izjavio je Vučić.

Čija se briljantna diplomacija sjedenja istovremeno na više stolica i tvrdnji o bliskim odnosima sa svjetskim liderima, takav je dojam, svela na stav da rješavanje problema treba odlagati mjesecima, a zatim nemoćno očekivati da će partneri u Ankari, Washingtonu i Moskvi prihvatiti tvoje molbe „jer mi smo mali“.

Ili je diplomatski pristup još briljantniji – čekanje do posljednjeg trenutka da se „neko čudo desi“.