Diplomat i konzultant Domagoj Juričić, bivši predstojnik ureda bivše predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović, analizira političke i geostrateške mogućnosti Hrvatske u novonastaloj geopolitičkoj situaciji

Diplomat i konzultant Domagoj Juričić rođen je 1974. Diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a dodatno se usavršavao na Sveučilištu George Washington u SAD-u, College of Europe u Belgiji i International Business Management Institute u Berlinu. U hrvatskoj vladi bio je zamjenik državnog tajnika za e-Hrvatsku i državni tajnik za investicije. Bio je prvi tajnik u hrvatskom veleposlanstvu u SAD-u i predstojnik Ureda predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović, na kojemu je mjestu dao ključan doprinos razvoju geopolitičkog projekta diplomatskog zbližavanja srednje i istočne Europe „Inicijativa triju mora“. Trenutačno radi u zagrebačkoj konzultantskoj tvrtki MKPS. U intervjuu za Nacional analizirao je političke i geostrateške mogućnosti Hrvatske u novonastaloj geopolitičkoj situaciji, nakon nagle promjene dosadašnje američke politike prema Ukrajini i EU-u po dolasku Donalda Trumpa na vlast.

NACIONAL: Započnimo razgovor ironijom: ako su čak i premijer Plenković i predsjednik Milanović uspjeli uspostaviti dijalog, tada Hrvatskoj uistinu gori pod petama.

Zanimljiva opservacija. Ljudi katkad misle da političari imaju neke nadnaravne moći, ali nemaju: kad razmijene teške riječi, teško obnavljaju komunikaciju. Od samog početka bilo je loše koristiti teške riječi: to je onemogućilo komunikaciju među njima, ali i srozalo razinu javnog govora općenito. U svakom slučaju, dobro je da su razgovarali jer nije lako obnoviti komunikaciju nakon onolikih svađa zbog kojih se gubi povjerenje, a ono je bit suradnje.

NACIONAL: Dakle, ozbiljno su razgovarali i iznijeli stajališta, potvrdivši da su suprotstavljena. Kako i na kojoj platformi pomiriti njihove stavove?

Izgubili smo iz vida da je politika kompromis. Problem je u tezi da je kompromis „truo“. Nije, on je bit politike. Cilj je da obojica budu nezadovoljna, ali da hrvatski građani budu na dobitku. To je demokracija. Mislim da je u tom smislu i Europa pogriješila prema Viktoru Orbánu na summitu prošloga četvrtka, 6. ožujka. Govorim kao analitičar, ne opredjeljujem se za strane. Orbánov mi se pristup možda i ne sviđa, ali ne možete isključivati člana obitelji koji ima različito mišljenje. Binarni pogled na stvari, princip „ili jesi ili nisi“, loš je u politici i opasan. Nije li demokracija uvažavanje različitih mišljenja i pronalaženje srednjeg puta?

NACIONAL: Načelno, svakako, ali dilema je konkretna: hoćemo li braniti i oslobađati Ukrajinu ili želimo da rat stane pod svaku cijenu?

Mislim da dilema nije tako oštra. Nikad nije. Uvijek je mnogo nijansi. Niti je Milanović „rusofil“, kako ga se nazvalo, niti je Andrej Plenković neka europska „prikrpa“ kako mu se često pripisuje. To su hiperbolizacije i pojednostavljenja mnogo kompleksnijih problema.

NACIONAL: Razgovor predsjednika i premijera odvio se uoči izvanrednog summita EU-a na kojemu je Unija tražila novi put nakon šokantne promjene politike prema ratu u Ukrajini, ali i prema EU-u, koju je izveo američki predsjednik Trump. Analizirajte, molim, taj summit.

Postavljaju se mnoga pitanja. Prvo, koja je uloga EU-a ako je SAD preuzeo mirovni proces pregovora s Rusijom, s čim se složio Zelenski? Što Trumpu za pregovaračkim stolom znači EU? Ništa, rekao bih. Ima li smisla da EU vodi paralelnu strategiju?

Domagoj Juričić: “Dobro je da su premijer i predsjednik Republike razgovarali jer nije lako obnoviti komunikaciju nakon onolikih svađa zbog kojih se gubi povjerenje, a ono je bit suradnje.” FOTO: Saša ZINAJA/Nfoto

NACIONAL: O tome je, čini mi se, bilo riječi na summitu.

Ako je tako, je li to stvaranje kaosa? Najgore u čemu se Zelenski može naći bilo bi da vodi dva paralelna mirovna procesa. Neobično je da nitko ne postavlja pitanje zašto se mirovni proces ne odvija u okviru UN-a i uspostavljenih međunarodnih mehanizama. Zašto smo pristali na Trumpovu ideju da je UN nevažan? Zašto europski čelnici ne kažu: čekajte, postoje instrumenti i mehanizmi UN-a, OESS-a… Vratimo pregovore onamo. Time bi se stvorila jamstva da bilateralni pregovori SAD-a i Rusije neće zanemariti pravo Ukrajine, međunarodno pravo i dugoročnu sigurnost Europe. Pitanje je, uopće, može li se smatrati legitimnim mirovni proces koji isključi međunarodne institucije, ali i EU, ili riskiramo presedan u kojemu velike sile diktiraju mir na račun manjih?

NACIONAL: Mislite li da bi to mogla biti ideja oko koje bi se hrvatski čelnici mogli složiti i zajednički je zagovarati, jer malim zemljama uvijek je interes da se međunarodna politika odvija u okviru multilateralnih organizacija, s pravilima koja vrijede podjednako za sve?

Ne znam. Nisam primijetio da je o tome na summitu itko govorio. Francuski predsjednik Emmanuel Macron, dapače, u govoru naciji u srijedu, 5. ožujka, ne poziva čak ni na mir, nego u njemu kao da se čuju ratne trube.

EU treba početi uvažavati neistomišljenike. Govorim o stavu Mađarske, s podsjećanjem na predsjednika Tuđmana koji je govorio da će za mir pregovarati ‘i s crnim vragom’.

NACIONAL: Nije li Macronov govor odraz osjećaja Europe da gubi tlo pod nogama jer joj se čini da gubi zaštitnika?

Bez sumnje. EU nikad nije bio treniran za loše vrijeme. Otpočetka je birokratski projekt utemeljen na predvidivosti, a njegova snaga uvijek je ležala u tehničkim rješenjima, regulatornoj harmonizaciji, pravnim okvirima, a nikad u sposobnosti brzog odgovora na krize. Politički sustav EU-a favorizira stabilnost i kompromis, što je korisno u vrijeme ekonomske ekspanzije i relativnog mira, ali u vremenu ne samo geopolitičkih nego i tehnoloških promjena, taj pristup u očima građana izgleda kao slabost, ne kao snaga. Problemi s kojima se danas suočavamo ne zahtijevaju birokratska rješenja, nego strateško liderstvo. Toga sada nedostaje. Potvrđuje se iskustvo da dobra vremena rađaju loše lidere, a loša jake. U Europi danas nema jasne vizije.

NACIONAL: Mislite li da je EU stvar prošlosti?

Ne, ali nije dovršen. Mislim da je EU živo tkivo koje će tražiti identitet i put u svijetu koji se preslaguje. Sjetite se, devedesetih se govorilo o „kraju povijesti“, a EU je izgledao kao idealan primjer zajednice na koju su se mnogi ugledali. Ne govorim to da bih kritizirao EU, dapače, potpuno sam posvećen europskoj ideji, ali mislim da EU mora tražiti fleksibilnost, način da opstaje i u vremenima koja nisu samo dobra, da prevlada taj „flaw in the design“, grešku u dizajnu. To se, međutim, neće postići konceptom „Europe u više brzina“ kakav su svojedobno najavljivali Macron i bivša njemačka kancelarka Angela Merkel. „Europa u više brzina“ ne može stići do cilja. EU ili imaš ili nemaš.

NACIONAL: Mislite li da Europska unija treba ostati jedinstvena?

Apsolutno. I početi uvažavati neistomišljenike, po principu „slažemo se da se ne slažemo“. Govorim o stavu Mađarske, s podsjećanjem na predsjednika Tuđmana koji je govorio da će za mir pregovarati „i s crnim vragom“, ali i na to da je tijekom cijelog hladnog rata „crvena linija“ Moskve i Washingtona ostala živa. Naprosto, mora se razgovarati. Ne moraš odstupiti od svog stava, ali komunikaciju moraš održati. Mislim da je Zelenski pogriješio, a to je bila pogreška i Velike Britanije i ostalih, što se na sukob u Ukrajini gledalo tako binarno, crno-bijelo, i što je Zelenski samome sebi zakonom zabranio pregovore s Rusijom. Također, ponavljam, razgovore treba uporno vraćati u međunarodne institucije i međunarodno pravo, a ne da prihvatiš Trumpovu retoriku obezvrjeđivanja UN-a. Podsjećam da je Heritage Foundation u Projektu 2025. predvidio izlazak SAD-a iz praktički svih međunarodnih organizacija. Ključno bi bilo da ostatak svijeta ne prihvati tu igru: ako se Amerika želi izolirati, u redu. No treba razmišljati i dugoročno. Mandat predsjednika Trumpa će proći. Amerika će se mijenjati. Ali, ponavljam, čudno mi je da EU ne spominje UN i ključne međunarodne institucije te njihovu moguću ulogu u rješavanju ovog kaosa, ma koliko taj put bio težak.

Domagoj Juričić: “EU treba početi uvažavati neistomišljenike. Govorim o stavu Mađarske”. FOTO: Saša ZINAJA/Nfoto

NACIONAL: Vratimo se na pokušaj kompromisa predsjednika i premijera.

On ovisi o tome što će biti zaključak mirovnih pregovora. Ne treba prejudicirati. To, naposljetku, treba prepustiti volji i savjesti građana i lidera Ukrajine, jesu li se ili nisu voljni odreći dijela teritorija. I premijer i predsjednik, rekao bih, istaknuli su načela koja su u redu. Vjerodostojna je Hrvatska koja želi poštovati međunarodno pravo i poredak, jer je to ono što smo tražili za sebe. U redu je, ništa manje, tražiti i da stane rat. Zato bih rekao da stajališta predsjednika i premijera nisu nepomirljiva, nego se, dapače, nadopunjuju. Načelan je stav da Hrvatska želi poštovati međunarodne granice i pravo Ukrajine da ih sačuva, ali s druge strane, legitimno je predsjednikovo mišljenje da se ne treba gurati u prvi red premda predsjednik nikad nije osporio načelni stav vlade. Uostalom, ako bi Ukrajina pristala ustupiti dio teritorija, mi ne bismo imali pravo da ih od toga odgovaramo. Mnogo je mogućih scenarija, od obnove cjelovitosti Ukrajine preko neke vrste konfederacije do trajno zamrznutog sukoba, a u ovom trenutku ne znamo koji će biti ostvaren. No nijedan od njih neće se ostvariti ne bude li se pregovaralo i zato mislim da je bilo pogrešno prekinuti razgovore.

NACIONAL: Kada govorite o pregovorima, zanimljiv se detalj dogodio prošloga tjedna: bivšu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, kojoj ste na početku predsjedničkog mandata bili predstojnik Ureda, u Ankari je u srijedu, 5. ožujka, primio turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, dok se ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman u četvrtak sastao sa svojim turskim kolegom. Imate li više informacija o tim sastancima?

Konkretnih informacija nemam, ali Turska je, dakako, važna. I sam predsjednik Erdoğan neki dan je rekao da se konflikt u Ukrajini ne može riješiti bez Turske, koja je na Crnom moru i nije joj svejedno. Ne bi bilo dobro da su razgovori koje ste spomenuli inicijative pojedinaca, a ne koordinirana i strateška akcija, iznjedrena iz jasne hrvatske ideje koju ulogu zemlja želi preuzeti. Ako jest ovo drugo, tada je to, naravno, pohvalno. Zašto Hrvatska ne bi preuzela ulogu posrednika ili barem prenositelja poruka? Premda u tome, naravno, treba biti oprezan i fleksibilan. Detalje, dakle, ne znam, ali znam da Hrvatska može mnogo toga. Dopustite da podsjetim kako smo na početku mandata predsjednice Kitarović pokrenuli Inicijativu triju mora, zbog koje su nas u ono vrijeme jako napadali, a danas se ona pokazuje i te kako opravdanom. U ono vrijeme bila je odgovor na ideju „EU-a u više brzina“ Angele Merkel. Zajednički glas zemalja okupljenih u Inicijativi triju mora bio je snažan i u Europskome vijeću i u Europskome parlamentu. Ideja je bila da se taj prostor počne snažnije razvijati na okomici sjever-jug, jer se ranije Europa snažnije razvijala od zapada prema istoku. Htjeli smo izbjeći da taj dio EU-a postane, da se izrazim paralelom s bivšom Jugoslavijom, „Kosovo Europe“. Moram vam reći da smo ruskog predsjednika Putina lako uvjerili da nije riječ o proturuskoj inicijativi. Ni unutar Inicijative nije uvijek bilo suglasja, ali smo tražili najniži zajednički nazivnik, i nalazili ga. EU tu sposobnost gubi, što se potvrdilo nedavnim sastancima u Parizu i Londonu. Isključiti sve ostale da biste raspravljali o svima nama?! Pa to je kao da kopirate Jugoslaviju iz 1989! To je trenutak u kojem se stvari raspadaju. EU si to ne smije dozvoliti.

‘Inicijativu tri mora spomenuo sam zato što je bila pokušaj da pronađemo partnere s kojima će se naš glas čuti. Bila je to izvorno hrvatska ideja, za koju smo uspjeli zainteresirati partnere.’

NACIONAL: Smatrate, dakle, da bi Hrvatska trebala inzistirati na sudjelovanju u donošenju odluka?

Naravno. Nitko ne osporava želju za liderstvom, ali ne može se funkcionirati po onoj staroj: snažni čine što mogu, a mali trpe što moraju. Zar želimo takav svijet i takvu Europu? Inicijativu triju mora i spomenuo sam zbog toga što je bila pokušaj da pronađemo partnere s kojima će se naš glas čuti. Bila je to izvorno hrvatska ideja, za koju smo uspjeli zainteresirati partnere. Time smo dobili priliku kreirati stavove. Uvažavali su nas. Primjerice, predsjednica Kitarović bila je prva predsjednica manje države koju je Kina u prvome mandatu pozvala u državnički posjet, što rijetko radi. Učinili su to jer ih je zanimala Inicijativa triju mora. Danas je više nego ikad ta inicijativa važna i šteta je što Hrvatska nije njezina lokomotiva, a mogla je to nastaviti biti jer je već bila. I bili smo relevantni.

Domagoj Juričić: Treba inzistirati na povratku u okvire međunarodnog prava i tražiti da se mehanizmi UN-a osnažuju. Moramo izbjeći kreiranje kaosa.” FOTO: Saša ZINAJA/Nfoto

NACIONAL: Kako da se Hrvatska danas snađe u ovome kaosu?

Treba inzistirati na sličnoj situaciji i povratku u okvire međunarodnog prava, tražiti da se mehanizmi UN-a i ostalih međunarodnih organizacija osnažuju, a ne oslabljuju. Moramo izbjeći ovo kreiranje kaosa, koji može biti shvaćen kao pozitivan signal autoritarnim političarima.

NACIONAL: Ovih dana bilo je ocjena da je NATO mrtav. Što vi mislite?

Nije, i bilo bi loše da jest. Ne razumijem, primjerice, kako shvatiti najavu ovih novih izdvajanja za naoružavanje kad isto to možeš napraviti u okviru NATO-a? Čak i da Amerika izađe iz NATO-a, a neće, dovoljno bismo bili snažni da se obranimo u sklopu NATO-a. Savez jest uzdrman i ima probleme, ali ne mislim da je dobro stvarati neku paralelnu inicijativu: podsjećam da nije dobro prošla ona prethodna, kada se u prethodnom mandatu Europskog parlamenta i Komisije govorilo o formiranju europske vojske. Europa još uvijek nije za to sazrela. Nismo Sjedinjene Europske Države. Netko može pomisliti da će nas kriza NATO-a gurnuti prema tome, ali to je jako dugoročan pogled. Nepotrebno je stvarati paralelu kad već postoji sustav koji treba nadograditi i ojačati. Uostalom, valja biti iskren: mnogo se puta dogodilo da je Amerika predlagala vojne aktivnosti unutar NATO-a, a europski partneri nisu pristali. Francuska je napustila Savez pa se u njega vratila. Zašto europske članice uvijek očekuju da isključivo Amerika mora preuzeti najveći teret obrambenog saveza? Bilo je u tome nekog licemjerja. Osim toga, postavlja se još jedno važno pitanje: ako se EU kreće naoružavati više nego što je ikad predviđeno, znači li to izmjenu temeljnih dokumenata EU-a, koji to uopće ne predviđaju?

‘Koja je uloga EU-a ako je SAD preuzeo mirovni proces pregovora s Rusijom, s čim se složio Zelenski? Što Trumpu za pregovaračkim stolom znači EU? Ništa, rekao bih. Ima li smisla da EU vodi paralelnu strategiju?’

NACIONAL: NATO, dakle, u ovim okolnostima zamišljate slično kao EU, kao fleksibilan sustav koji bi se morao naučiti funkcionirati i u uvjetima američke suzdržanosti?

Da. Ako Amerika u nekoj situaciji nije uz saveznike, NATO bi unatoč tome trebao biti dovoljno snažan za obranu. Treba razmišljati dugoročno: Trump će trajati četiri godine.

NACIONAL: Nadajmo se…

Hoće. Dapače, ako ovako nastavi… U Americi se već stvara nezadovoljstvo. Previše je on toga obećao i ako se demokrati uspiju konsolidirati, Trump bi za dvije godine mogao dobiti opoziciju u Kongresu. Ako se to dogodi, tada više neće moći provoditi svoj, da ga tako nazovem, „blickrig“. Osim toga, primjer nametanja pa odgađanja carina sugerira da Trump i blefira. Rekao bih da se oko njegovih politika u Europi stvara možda previše panike. Mislim da se manje treba koncentrirati na njegov mandat, premda jest kaotičan i destruktivan, a više na Program 2025. Heritage Foundation koji se provodi, a predviđa potpuno preuzimanje institucija kako bi se zajamčila dugoročna dominacija konzervativnih i izolacionističkih ideja u američkoj politici. Velik dio Trumpove politike, poput zahtjeva za preuzimanjem Grenlanda, pomno je osmišljen u Heritage Foundationu. Pravi protivnik te politike je Kina. Zato mi se čini da Trump s Rusima pokušava pronaći zajednički jezik jer želi da ostanu po strani ako uđe u sukob s Kinom. Mislim da u tom kontekstu treba tražiti Trumpovo razumijevanje s Putinom, više nego u objašnjenjima da su obojica autokrati: Trump bi Putina mogao trebati. A podsjećam vas da je američka vojna doktrina još od hladnoga rata potvrdila da se SAD ne može baviti s više od dvaju ratova istovremeno – Two-Major Theater War (Two-MTW) Strategy. Zato se žuri okončati sukob u Gazi i Ukrajini. Pacifik i Južno kinesko more jedini su prostori na kojima vidim opasnost od velikog budućeg rata u kojemu bi sudjelovala Amerika Donalda Trumpa. Američka strategija, tko god da bio predsjednik, sve više prepoznaje mogućnost velikog sukoba s Kinom u Indo-Pacifiku.

Domagoj Juričić: “Čini mi se da Trump s Rusima pokušava pronaći zajednički jezik jer želi da ostanu po strani ako uđe u sukob s Kinom.” FOTO: Saša ZINAJA/Nfoto