Predstojnik Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu Đorđe Gardašević komentira okolnosti pod kojima je za novog predsjednika Ustavnog suda izabran sveučilišni profesor iz Zagreba Frane Staničić

Nedavni izbor vodećih ljudi Ustavnog suda, predsjednika Frane Staničića, sveučilišnog profesora iz Zagreba, i njegove zamjenice Maše Machini Zrinjski, sveučilišne profesorice iz Rijeke, dogodio se u kontroverznim okolnostima. Izabrani su zahvaljujući i činjenici da je profesorica Machini Zrinski, kandidatkinja s SDP-ove liste, pretrčala u HDZ-ov tabor u Ustavnom sudu, a petero sudaca napustilo je izbornu sjednicu. Tim povodom razgovarali smo s ustavnim stručnjakom, sveučilišnim profesorom Đorđem Gardaševićem, predstojnikom Katedre za ustavno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Gardašević je u razgovoru za Nacional tu situaciju ocijenio neprimjerenom, u najmanju ruku čudnom s obzirom na važnost Ustavnog suda kao institucije. Osvrnuo se i na neke odluke Ustavnog suda ocijenivši da su bile protuustavne, među kojima je i odluka da se Zoranu Milanoviću zabrani da bude mandatar za sastavljanje vlade kada je ušao u kampanju na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima. „Sud je Zorana Milanovića prikladno upozorio da to, s obzirom na ustavne funkcije koje ima, ne smije. Tu sam se potpuno složio sa stajalištem Suda. No nakon što su izbori završili, Sud je reagirao drugi put i iznio tumačenje da Milanović iako se nakon tog upozorenja povukao iz izborne kampanje, sve da i podnese ostavku na mjesto predsjednika Republike, ne može i ne smije biti mandatar za sastav nove vlade“, objasnio je Gardašević.

Pritom je Ustavni sud naglasio da ipak ne dovodi u pitanje same izbore za Sabor i ne dira u volju birača o tome tko će u tom Saboru imati većinu, istaknuo je Gardašević te se zapitao: „Što onda možemo zaključiti o takvom tumačenju Ustavnog suda? Možemo zaključiti ovo: Ustavni sud je protumačio da može zabraniti jednom potencijalnom kandidatu, koji nakon ostavke ima sva prava biti izabran na neku funkciju kao i ostali građani, pa da bude i mandatar za sastav vlade, čak i ako to bude htjela saborska većina – koju sam Ustavni sud ne dovodi u pitanje! Zvuči čudno?“

Đorđe Gardašević je predstojnik Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1998. godine, magistrirao iz polja komparativnog ustavnog prava sa specijalizacijom iz ljudskih prava na Srednjoeuropskom sveučilištu (Central European University) u Budimpešti 2000. te doktorirao iz područja ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu 2010. godine. Naslov teme magistarskog rada bio je „Nezavisnost sudstva – članak 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“, a tema doktorske disertacije bila mu je „Ograničenja ljudskih prava i temeljnih sloboda u izvanrednim stanjima“.

NACIONAL: Jeste li se čuli s profesoricom Biljanom Kostadinov, novom ustavnom sutkinjom, a donedavno predstojnicom Katedre za ustavno pravo na vašem Pravnom fakultetu u Zagrebu. S još četvero ustavnih sudaca Biljana Kostadinov demonstrativno je napustila sjednicu Ustavnog suda protestirajući protiv provedbe izbora njegova novog predsjednika. Što vam je o tome rekla?

Čuo sam se s profesoricom Kostadinov. Naravno, razgovarali smo o poslovima na Pravnom fakultetu. Za ostalo, ne želim ulaziti u njezin prostor kao ustavne sutkinje. Vidio sam ono što smo svi mogli vidjeti u medijima. Poznajući dobro njezin znanstveni rad, znam da joj je profesionalni stav sukladan tome kako se ponijela i u vezi s navedenom sjednicom Ustavnog suda. Dakle, bila je konzistentna u tome što je i ranije zastupala u svojim radovima. No ta situacija s Ustavnim sudom nije primjerena toj važnoj instituciji. U najmanju je ruku čudna. Dogodilo se nešto što se moglo i moralo izbjeći. Po meni, Ustavni sud je trebao pričekati pa vidjeti hoće li Sabor do isteka mandata trojice ustavnih sudaca, bivšeg predsjednika suda Miroslava Šeparovića, njegova zamjenika Mate Arlovića i Gorana Selaneca, eventualno popuniti sastav Suda izborom troje novih sudaca. Iako je to bilo u cajtnotu, proceduralno je bilo još vremena da se i to obavi. Naime, smatram kako je prikladno da Ustavni sud bira svoje vodstvo tek onda kada su u Sudu oni suci kojima mandat nije pri samom kraju i koji će, realno, raditi s tim novim vodstvom Suda. Ako Sabor ne bi uspio izabrati tih troje ustavnih sudaca, tek onda bi im se produljio mandat na još zakonom dozvoljenih šest mjeseci.

NACIONAL: Zašto je to problematično?

Ovako se nakon izbora za predsjednika Ustavnog suda, prof. Frane Staničića i njegove zamjenice prof. Maše Marochini Zrinski, glasovima sudaca na odlasku koji su im osigurali potrebnu većinu za imenovanje novog vodstva Ustavnog suda, može dovesti u pitanje njihov legitimitet. Naglašavam da su se u javnosti već mogle čuti neke naznake upravo u tom smjeru. Nimalo ne osporavam činjenicu da su Frane Staničić i Maša Marochini Zrinski legalno izabrani, no sve se to moglo, a i trebalo, odraditi drugačije. I s manje reputacijske štete za sam Sud.

NACIONAL: Kao aktualni predstojnik Katedre za ustavno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, kako ocjenjujete izbor predsjednika Ustavnog suda i njegove zamjenice? Novi predsjednik Frane Staničić vaš je kolega, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, pa nije neuk. Zašto je na to pristao?

S mojeg gledišta, poseban problem pri u izboru predsjednika Ustavnog suda i njegove zamjenice bio je u činjenici da se o tome odlučivalo bez petero sudaca Ustavnog suda koji su napustili sjednicu. To narušava ugled cijelog postupka. Izbor predsjednika Ustavnog suda je važno pitanje i to se nije smjelo tako dogoditi. Trebalo je to spriječiti tako da se iznađe rješenje da svi suci budu na sjednici. I to nije bio nikakav neostvariv zadatak: ti ljudi redovito sjede skupa, izlazak iz prostorije očito upućuje na iznimno duboke probleme i podjele.

NACIONAL: Imaju li ti ustavni suci koji su napustili sjednicu, pravo i na izdvojeno mišljenje u tom slučaju? Jer to je uobičajeni institut kada se netko od ustavnih sudaca ne slaže s odlukama većine.

U ovom slučaju izbora predsjednika Ustavnog suda nema izdvojenog mišljenja osim ako ga netko ne uvede. Svoje mišljenje tih petero ustavnih sudaca demonstriralo je napuštanjem sjednice na kojoj su izabrani novi predsjednik Suda i njegova zamjenica. Oni se mogu u nekom od budućih postupaka u svojim izdvojenim mišljenjima referirati i na taj predmet i dati šire tumačenje toga što se dogodilo. Vjerojatno će to jednom i učiniti.

NACIONAL: Što je u postojećim okolnostima, po vama, trebalo učiniti?

Trebalo je omogućiti Saboru da obavi svoj posao. Pokuša izabrati tri nova ustavna suca na mjesto ovih kojima je za desetak dana završavao osmogodišnji mandat. U ovom slučaju Ustavni sud, koji apsolutno ima pravo birati svog predsjednika, nije čekao da Sabor odradi svoj posao i izabere novih troje ustavnih sudaca. Neovisno o tome hoće li uspjeti ili neće, trebalo je pričekati. Istekom mandata predsjednika Suda mijenjao bi ga njegov zamjenik, a u slučaju da ni on ne može, mjesto predsjedavajućeg preuzeo bi najstariji sudac. Nije stoga bilo potrebe za žurnim izborom novog predsjednika.

NACIONAL: Dakle, Ustavni sud obavio je izbor u krnjem sastavu jer nije čekao da Sabor odradi svoj posao?

Nije čekao bez obzira na mogući uspjeh u izboru novih sudaca. A trebao je čekati. Tu je važno naglasiti dvije stvari. Prvo, nema spora oko toga da je izbor predsjednika Suda autonomna stvar samoga Suda. Sabor s time nema nikakve veze. Ipak, postoji i nešto što bismo mogli staviti u kategoriju dobrog vladanja: ni Ustavni sud ne smije odricati – isključivu ovlast Sabora da izabere nove ustavne suce. Tu je trebalo pričekati da novi sastav Suda bira osobu koja će ih voditi sljedeće četiri godine. Jednostavno, korektno i bez štete za Ustavni sud.

‘Nakon izbora novih desetero ustavnih sudaca prošloga prosinca, znatno je ojačao onaj blok koji je sklon pisati izdvojena mišljenja’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Iako je izabrana u Ustavni sud s oporbene SDP-ove liste kandidata, Maša Marochini Zrinski pretrčala je pri izboru novog vodstva i priklonila se HDZ-ovoj većini, prihvativši usput i dužnost zamjenice predsjednika Ustavnog suda. Koliko je na takav rasplet mogla utjecati činjenica da je nedavno smijenjeni SDP-ov direktor vodovoda u Rijeci Andrej Marochini, otac ustavne sutkinje Marochini Zrinski?

Ograničit ću se na nastalu ustavnopravnu situaciju ne ulazeći u političke spekulacije. Ovdje se radi o tome da ustavni suci na temelju Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i Poslovnika Ustavnog suda sami biraju svoje vodstvo. Dakle, predsjednika i zamjenika predsjednika Ustavnog suda. Formalno-pravno gledano, to pravo pripada svim sucima, dakle, i onima koji su na toj funkciji u trenutku kada se obavljao izbor bez obzira na to ističe li im mandat uskoro ili ne. No u ustavnom pravu treba imati smisao i za detalje, za nijanse. Treba imati osjećaj o tome što zapravo jest ustavno pravo. Ustavno pravo svakako nije mehanička primjena ustavne norme na konkretan slučaj, golom većinom koja postoji unutar institucije, bez nedvosmislenog obrazloženja o tome zašto se i kakva odluka donosi, a uz protivljenje čak petero od ukupno trinaest sudaca. A tu sjednicu napustilo je više od trećine ustavnih sudaca.

NACIONAL: Zašto se onda bivši predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović odlučio za takav izbor novog vodstva suda koji napušta? Nije li ipak bila riječ o političkoj kalkulaciji kako bi se i nakon isteka mandata trojice sudaca, osigurala HDZ-ova većina u Ustavnom sudu?

Mislim kako je očito da je cilj ustavnih pravila o načinu izbora predsjednika Ustavnog suda i njegova zamjenika vrlo jasan: predsjednika Suda i njegova zamjenika trebaju birati oni ustavni suci koji će i dalje obnašati tu dužnost, a ne oni koji su na kraju mandata i na odlasku. Zašto? Zato što će upravo ti ljudi raditi zajedno, oni će morati surađivati i oni će morati rješavati predmete pred Ustavnim sudom. Predsjednik Suda ima važne ovlasti u radu Suda i zato je neobično važno da ima puni legitimitet onih s kojima radi. Zato mislim da bi u ovom posljednjem slučaju oko izbora predsjednika i zamjenice predsjednika Suda bilo puno prikladnije da su svi suci, a osobito oni kojima mandat istječe za par dana, inzistirali na tome da se to pitanje ne stavlja na dnevni red dok god se ne izaberu novi suci. U konačnici, situacija u kojoj pri izboru vodstva Ustavnog suda čak petero sudaca napušta sjednicu, zasigurno ne pridonosi dobroj slici o provedbi izbora. Tu se trebalo inzistirati na tome da svi suci sudjeluju u izboru, da nitko ne bude nezadovoljan načinom postupanja, da se zaista postigne puni legitimitet procedure. A potom, naravno, neka većina izabere za predsjednika Suda koga god ta većina želi. To nije uopće sporno.

NACIONAL: Da se troje ustavnih sudaca na odlasku – od kojih jedan, Goran Selanec, nije sudjelovao jer je bio među petorkom koja je napustila sjednicu – izuzelo od glasanja, novi predsjednik Ustavnog suda Frane Staničić i njegova zamjenica Maša Marochini Zrinski ne bi mogli biti izabrani. Za njihov izbor trebalo je sedam glasova većine ustavnih sudaca, a bez suzdržanih troje sudaca na odlasku i ovih petero koji su napustili sjednicu, to ne bi bilo moguće.

Ukratko, da. Tako je. Da u ovom predmetu nije bilo većine sudaca koji su odlučili provesti takav postupak, novo vodstvo Ustavnog suda ne bi bilo izabrano. No želio bih naglasiti da je pitanje većine ovdje posebno važno. Tehnički: jer je za izbor predsjednika Suda potrebna većina, dakle, sedam glasova ustavnih sudaca. Kontekstualno: jer se može stvoriti dojam da se u ovaj izbor išlo ubrzano dok se eventualno ne promijeni sastav Suda, a time i moguće stajalište sudaca o tome tko bi trebali biti predsjednik Suda i njegova zamjenica. O tome bi možda nešto više mogli reći politolozi. Ili novinari.

NACIONAL: Što bi se dogodilo da se tih troje sudaca na isteku mandata izuzelo od glasanja, a da predsjednik Suda Miroslav Šeparović nije uspio nagovoriti novu zamjenicu predsjednika Ustavnog suda Mašu Marochini Zrinski da se prikloni HDZ-ovoj većini u Ustavnom sudu, kako se tvrdi u kuloarima?

Da je nekim slučajem glasanju pristupilo samo 10 sudaca, a uzimajući u obzir da ih je petero napustilo sjednicu, vrlo je vjerojatno da predsjednik Suda i njegova zamjenica ne bi bili izabrani. Ponavljam: za izbor predsjednika i zamjenice potrebno je minimalno sedam glasova, odnosno, većina od ukupnog broja od 13 sudaca Ustavnog suda. To je, dakako, samo pretpostavka, ali ako gledamo podatke koje imamo, onda bi zaključak bio takav.

NACIONAL: Tko je Maša Marochini Zrinski, profesorica s Pravnog fakulteta u Rijeci izabrana u Ustavni sud s SDP-ove kandidacijske liste?

Kolegica je profesorica na Pravnom fakultetu u Rijeci, na Katedri za teoriju prava i države, filozofiju prava, ljudska prava i javnu politiku. Profesorica ima fakultetsku diplomu iz Rijeke te magisterij i doktorat iz inozemstva (Škotska).

NACIONAL: Prihvaćajući dužnost zamjenice predsjednika Ustavnog suda u ovakvim okolnostima, je li profesorica Marochini Zrinski postupila sukladno standardima svog kolegija iz ljudskih prava? Može li se takav izbor pripisati i uspjehu premijera Andreja Plenkovića u osiguravanju kontrole nad još jednom važnom institucijom?

Ne ulazim u motive kolegice Marochini Zrinski da prihvati dužnost zamjenice predsjednika Ustavnog suda. Jedino što me zanima, a to me vrlo zanima, kao i za ostale suce, jest kako će suci i sutkinje Ustavnog suda obrazlagati odluke koje će donositi.

NACIONAL: Kako su se vodili pregovori u Ustavnom sudu oko izbora novog vodstva nakon završetka mandata Miroslava Šeparovića i njegova zamjenika Mate Arlovića?

Ne znam kako su se vodili ti pregovori u Ustavnom sudu. Ali to je vrlo zanimljivo pitanje, a odgovor bi se mogao potražiti kod samih ustavnih sudaca. Tu upućujem na jednu važnu stvar: o tome kako funkcionira Ustavni sud iznutra može se jako puno saznati čitajući neka izdvojena mišljenja sudaca i sutkinja. Indikativno je da se u tim izdvojenim mišljenjima nerijetko kritizirao način rada Suda, odnosno, da su izneseni neki detalji oko toga kako se postupalo ili odlučivalo. Mislim da bi mediji trebali posvetiti više pažnje čitanju tih mišljenja. Tako smo, naprimjer, upravo iz tih izdvojenih mišljenja mogli saznati za praksu da se velik broj istovjetnih predmeta nekada dodjeljuje istom sucu izvjestitelju i ne raspoređuje se među ostalim sucima. Potom da se nacrti odluka koje piše sudac izvjestitelj daju na uvid ostalim sucima svega nekoliko dana prije nego što će se te odluke raspravljati i donositi. Zatim da neki suci nemaju informacije o tome koja pitanja je sudac izvjestitelj uputio Vladi na očitovanje itd. To su vrlo važne proceduralne stvari, a takve informacije mogu navesti na pomisao da nemaju svi suci jednak tretman unutar Suda. To je par excellence tema za medije kao i za građane. Što se tiče samog izbora novog predsjednika Suda i njegove zamjenice, reći ću dvije stvari. Prvo, predsjednik Ustavnog suda ima iznimno važne ovlasti pa zato nije nebitno tko će biti izabran, upravo suprotno. I drugo, da se ne zavaravamo, vrlo je jasno da je već došlo do jednog konkretnog preslagivanja većine u Ustavnom sudu, odnosno, vrlo je jasno da je takvo preslagivanje i te kako moguće. Ta presumpcija je oboriva, ali sve ćemo vidjeti vrlo, vrlo brzo.

NACIONAL: U kojem je smislu došlo do preslagivanja većine u Ustavnom sudu? HDZ je imao većinu i u bivšem sazivu Ustavnog suda, ali uz redovito izdvojena mišljenja Andreja Abramovića, Lovorke Kušan i Gorana Selaneca.

Nakon izbora novih desetero ustavnih sudaca prošloga prosinca, vidjeli smo da je znatno ojačao onaj blok koji je sklon pisati izdvojena, suprotstavljena mišljenja. Odluke se ni prije nisu donosile jednoglasno, a posljednjih mjeseci bilo je nagovještaja većih razmimoilaženja u stajalištima sudaca u budućnosti. Sada se sve to pomalo kreće u suprotnom smjeru. Kao što sam rekao, vidjet ćemo daljnji razvoj događaja. S druge strane, čini se da je došlo do preslagivanja Suda na način koji se obično u javnosti opisuje kao „jačanje konzervativnog krila“ Suda.