Glumica Doris Šarić Kukuljica igra u predstavi ‘Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute’ autora Ivora Martinića, koja će se u Zagrebačkom kazalištu mladih praizvesti 14. veljače. To je druga predstava prema tekstu ovog hrvatskog dramatičara u kojoj igra Doris Šarić Kukuljica.

Ovoga petka, 14. veljače, u ZKM-u bit će praizvedena predstava „Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute“. Radi se o novom dramskom tekstu jednog od najvažnijih hrvatskih suvremenih dramatičara Ivora Martinića. Režiju potpisuje Aleksandar Švabić, a glume Doris Šarić Kukuljica, Sreten Mokrović, Petra Svrtan i Luka Knez. Dramaturgiju potpisuje Marin Lisjak, scenografiju Matija Blašković, kompozitor je Miodrag Gladović, kostimografkinja Tea Bašić Erceg, a inspicijentica Dina Ekštajn.

Inače, ovo nije prva suradnja Zagrebačkog kazališta mladih i Ivora Martinića, u ZKM-u je 2019. postavljena i višestruko nagrađivana predstava „Dobro je dok umiremo po redu“, također u režiji Aleksandra Švabića. Razgovarajući za stolom, Sin, Majka i Otac seciraju svoju obitelj, svoju prošlost i sve prešućene istine, kao i onu najgoru – da ga ipak ne vole bezuvjetno. Drama se formalno sastoji od samih dijaloga. Jedina didaskalija nalazi se u naslovu drame. Dijalog se sastoji od čistih, ogoljenih, gotovo faktografskih rečenica, optužbi, gorkih istina bez imalo uljepšavanja. Povratak na čisti dijalog u vremenski ispremiješanim scenama stvara posebnu atmosferu i naboj drame – osjećaj neizvjesnosti, napetosti te ono što Martinića najviše zanima u kazalištu – jesmo li spremni čuti neumivenu istinu?

O tome kako je bilo raditi na ovoj predstavi, koliko je komorna i koliko će se publika u njoj prepoznati, tjednik Nacional razgovarao je s Doris Šarić Kukuljicom, nagrađivanom kazališnom i filmskom glumicom, dugogodišnjom članicom ansambla ZKM-a, prvakinjom Dubrovačkih ljetnih igara i izvanrednom profesoricom na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti.

NACIONAL: Nova predstava rađena je po dramskom tekstu koji je predstavljen prošle kazališne sezone na scenskom čitanju u ZKM-ovu Bijenalnom rezidencijalnom programu za afirmirane hrvatske dramske pisce. Koliko je taj tekst suvremen i jeste li već tada slutili da ćete ga izvoditi? 

Sudjelovala sam u čitanju i već tada sam znala da ću igrati u predstavi. Priprema za scensko čitanje i sama izvedba omogućile su nam lagani ulazak u konkretan rad na predstavi. Ivor Martinić okarakterizirao je svoj tekst kao distopijski. Ponirući dublje u tekst, osjetili smo i osvijestili da nam se ta distopija opasno približava. Koliko se samo puta u posljednjih nekoliko mjeseci prijetilo nuklearnim oružjem…

NACIONAL: Upravo je nuklearna prijetnja i tema predstave?

Okidač je zapravo formular koji vlada šalje svim obiteljima i pojedincima da ga ispune jer prijeti najsmrtonosniji i najrazorniji nuklearni napad. Budući da u atomskim skloništima nema mjesta za veliku većinu građana, u formularu treba navesti ime ili imena onih kojima bi se oduzelo pravo da spase život ako do toga doista i dođe. Nemoguć i strašan zahtjev. Inspiracija za tekst Ivoru Martiniću bila je situacija koju je doživio tijekom pandemije korone. On živi u Barceloni i tada su dobili formular u kojem ih se pitalo kome bi prvom prepustili respirator, kojih tada nije bilo dovoljno. S obzirom na sve ovo što se oko nas događa – rat u Ukrajini, Gazi, ratovi u Africi, prijetnje nuklearnim oružjem, ljudi raspamećenog ega koji vladaju najvećim svjetskim silama – nažalost, takva situacija s formularom nije posve nezamisliva….