Nacional otkriva kako je premijer Plenković uporno ignorirao predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića pa je on na drugi način upozorio na defenzivnu politiku Vlade prema mađarskom MOL-u

Nacional je nakon smrti predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića odlučio napraviti presedan i otkriti javnosti dosad nepoznate epizode iz njegova predsjedničkog mandata, o kojima se nije moglo dosad javno govoriti zbog njegove zaštite kao povjerljivog novinarskog izvora.

Radi se o dvjema izuzetno znakovitim situacijama u kojima je Dobronić pokazao koliko je kao obnašatelj funkcije predsjednika Vrhovnog suda bio nijansiran, ali i za koje se temeljne vrijednosti – prije svega za zaštitu nacionalnih interesa, državnog vlasništva, javni moral i slobodu medijskog izražavanja – snažno privatno i profesionalno zalagao.

Hrvatskoj javnosti nepoznato je koliko je Dobronić bio frustriran zbog neobjašnjivo mlakog ponašanja hrvatskog premijera Andreja Plenkovića spram mađarskog MOL-a u Ini.

Iako je premijer uporno ignorirao sve njegove pozive i nije ga želio primiti, u jednom trenutku Dobronić se obratio Nacionalu da kao pravni stručnjak, ali bez navođenja njegova imena, kao Nacionalov izvor, sugerira kako vratiti Inu u hrvatske ruke, a da MOL-u za to ne treba platiti ni jedne kune. Tako je nastao i tekst u Nacionalu objavljen u kolovozu 2022. pod naslovom: „Inu bezuvjetno treba vratiti u hrvatsko vlasništvo, a od Mađara treba zatražiti naknadu štete“. A da će Ina biti vraćena, odnosno kupljena, kako je to na Badnjak 2016. na žurno sazvanoj konferenciji za novinare bilo rečeno, najavio je premijer Plenković pred kamerama i u pratnji svojih ministara.

Evo što je tom prilikom u kolovozu 2022. Nacional na početku teksta napisao temeljem izravnih neslužbenih navoda Radovana Dobronića:

„Nakon što je Nacional bio dobio ekskluzivne informacije koje su otkrivale nove razmjere korupcijske i za hrvatske interese strateški izrazito loše politike koju je vodila vrhuška HDZ-a kada su u pitanju odnosi Vlade i mađarskog MOL-a u Ini, Nacional je kontaktirao i istaknuti pravni stručnjak, koji je ovom prigodom želio ostati anoniman, a čije se mišljenje i inače u javnosti iznimno cijeni.“

Radovan Dobronić bio je moralna vertikala hrvatskog pravosuđa, a i kao šef Vrhovnog suda snažno se borio za zaštitu nacionalnih interesa, državnog vlasništva, javni moral i slobodu medijskog izražavanja. FOTO: Sandra Simunovic/PIXSELL

Dobronić je imao potrebu dodatno upozoriti na više pravnih okolnosti zbog kojih je smatrao da je potpuno neobjašnjivo zašto aktualna vlada u kontinuitetu vodi defenzivnu politiku prema mađarskom MOL-u. Kao da nastoji sakriti od hrvatske javnosti sve bitne činjenice za mogućnost zaštite hrvatskih nacionalnih interesa i vraćanja Ine u hrvatske ruke u trenutku tadašnje galopirajuće energetske krize u kojoj je Ina bila iznimno važna i potrebna hrvatskom gospodarstvu.

O čemu je bila riječ Dobronić je pobliže objasnio novim okolnostima nakon što je Ustavni sud bio potvrdio presudu Ivi Sanaderu. Po njemu, postalo je i pravno točnim da je predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernádi predao mito bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu.

Evo i kako je Dobronić tada obrazložio svoj pravni zaključak: „Te su okolnosti definitivno nastupile nakon što je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović 27. srpnja 2022. potvrdio da je Ustavni sud odbio tužbu Ive Sanadera u povodu presude zagrebačkog Županijskog suda osuđenima Ivi Sanaderu i Zsoltu Hernádiju, predsjedniku Uprave MOL-a, zbog uzimanja i davanja mita od 10 milijuna eura. Tom odlukom Ustavnog suda hrvatska je vlada stekla nevjerojatnu pravnu prednost u odnosu na mađarski MOL. Zato me čudi što još uopće nema nagovještaja da premijer Plenković i njegova vlada tim povodom nešto poduzimaju, neovisno o tome što predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernádi nije dostupan hrvatskom pravosuđu“.

Po Dobroniću, nedostupnost Zsolta Hernádija nakon ovakve odluke Ustavnog sud postala je posve nebitna. „Hrvatska sada, nogometnim rječnikom rečeno, ima prazan gol, golman je izvučen izvan šesnaesterca, a hrvatska vlada kao da ne želi zabiti gol i Inu vratiti u hrvatsko vlasništvo. Nacionalov izvor pita se zašto je tome tako. Iz Budimpešte poručuju da nema pravne odgovornosti Zsolta Hernádija, kao da se arbitraže bave utvrđivanjem nečije kaznene odgovornosti, što je posve netočno“, rekao je tada Dobronić.

I zaključno dodao: „To je tipičan primjer manipulacije zbog neupućenosti ljudi. Sada kada je presuda protiv Sanadera postala pravomoćna i potvrđena odlukom Ustavnog suda, proizlazi da je Ugovor o upravljanju Inom direktna posljedica koruptivnih radnji. Hernádi je dao, a Sanader primio mito. To znači da je postojeći ugovor o upravljanju Inom u korist MOL-a izravno rezultat kaznenog djela. Na tu situaciju se odnosi članak 322. Zakona o obveznim odnosima. Taj članak kaže da je ‘ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo’. U ovom slučaju, kada je ugovor u cijelosti rezultat kaznenog djela, to je nedvojbeno protivno moralu društva, s posljedicom da je ugovor o upravljanju Inom, kojim je MOL dobio pretežno upravljačku ulogu, ništetan po sili zakona, a pravnički se to kaže ništetan je ex lege. To znači da, po sili zakona, taj ugovor više ne postoji, a u takvoj situaciji to čak ne treba biti utvrđeno nikakvom drugom sudskom presudom.“

Administracija premijera Plenkovića iz neobjašnjivih razloga do danas nije reagirala ni približno onome što je Dobronić smatrao primjerenim u toj situaciji. Postoji još jedan javnosti nepoznat slučaj u kojem je Dobronić osobno reagirao kada je smatrao da je bio u tijeku pokušaj neprimjerenog perfidnog pritiska HDZ-a na slobodu izražavanja. Bilo je to u lipnju 2024., na dan izborne šutnje uoči europarlamentarnih izbora.

‘Hrvatska sada, nogometnim rječnikom rečeno, ima prazan gol, golman je izvučen izvan šesnaesterca, a hrvatska vlada kao da ne želi zabiti gol i Inu vratiti u hrvatsko vlasništvo’, rekao je Dobronić Nacionalu

Tada je Slaven Hojski, glasnogovornik Državnog izbornog povjerenstva, na dan izborne šutnje, 8. lipnja 2024., više puta telefonski kontaktirao i pokušao cenzurirati Nacional, pozivajući se na pritužbe HDZ-a da naslovnica Nacionala i tekst o ministru Branku Bačiću krše predizbornu šutnju. Potom se oglušio na zamolbu Nacionala da uputi i obrazloži službeni zahtjev te imenuje onoga tko je to u ime HDZ-a tražio.

Glavni urednik Nacionala Berislav Jelinić primio je telefonski poziv iz Državnog izbornog povjerenstva iz kojeg su, bez pravnog i logičkog obrazloženja, tijekom predizborne šutnje zahtijevali da se naslovnica tog broja Nacionala ukloni s naslovne stranice Nacionalova web portala iako na njoj uopće nisu bile teme vezane uz izbornu šutnju. Ali je bila u manjem okviru istaknuta tema o prijavi upućenoj EPPO-u u kontekstu eksplozije troškova obnove i Branka Bačića.

Upravo je Dobronić, predsjednik Državnog izbornog povjerenstva, pozvao novinare Nacionala u svoj ured kako bi ih do detalja uputio u detalje pokušaja perfidnog manipuliranja njegovih kolega iz Državnog izbornog povjerenstva. Tada je Nacionalu omogućio uvid i u dio interne prepiske i razmjene e-mail poruka pojedinih članova Državnog izbornog povjerenstva koji su otkrili kako se na Nacional pokušala kreirati bezobrazna hajka, koja je Dobronića, njihova neposredno nadređenog, strašno iritirala.

Štoviše, neki njegovi kolege tražili su da se Nacional kazni, ali on ih je naprosto ušutkao. Potom je 20. lipnja 2024. Nacional objavio kompletnu šokantnu e-mail prepisku koja je otkrila da je taj perfidni pritisak zapravo potaknuo glavni tajnik HDZ-a Krunoslav Katičić. To je Dobroniću naprosto bilo neprihvatljivo i iskoristio je svoju poziciju predsjednika Državnog izbornog povjerenstva da to zaustavi.

Slučaj je inicirao e-mail iz Glavnog tajništva HDZ-a pod naslovom ‘’Prigovor na objavu portala Nacional’’. Sadržaj tog e-maila otkriva da je prigovor u ime HDZ-a napisao glavni tajnik stranke Krunoslav Katičić. Katičić je uložio prigovor tvrdeći da je portal Nacional povrijedio izbornu šutnju time što je 8. lipnja, malo prije devet sati ujutro, na svom portalu objavio kompletni članak iz svog tiskanog izdanja od tada prošlog broja pod naslovom ‘’Špijuniranje institucija: SOA predložila policiji da na tri godine zabrani ulazak Anthonyju Moncktonu u Hrvatsku’’. Uz prigovor je priložio fotografiju tog teksta, tvrdeći da je taj tekst po njima nepotrebno, s namjerom diskreditiranja, ilustriran fotografijom predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića koji je i kandidat HDZ-a na izborima za Europski parlament. Pa je na temelju toga Katičić tražio da DIP naloži Nacionalu da ukloni taj članak sa svog portala i sankcionira to po njemu protuzakonito postupanje. Katičić je, da ne bude ikakvih nedoumica, svoj zahtjev upotpunio i s punomoći za podnošenje prigovora i žalbi zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja ili u postupku izbora članova za Europski parlament.

Katičićev dopis bio je bizaran, a za njega poražavajući. Prvenstveno zato što tekst Nacionala čije je uklanjanje tražio ni po čemu nije bio povezan s izborima za Europski parlament, a objavljen je i u javnom prostoru se nalazio četiri dana prije izborne šutnje. Osim toga, tema teksta nipošto nije bila diskreditirajuća za Plenkovića. Štoviše, spomenuti tekst opisuje kako hrvatske institucije rade svoj posao i štite premijera od špijunskih aktivnosti ruskih hibridnih interesa. Smatrati da takva tema Plenkovića diskreditira može samo čovjek koji je elementarno neupućen, površan ili iza tog zahtjeva skriva nešto drugo. Što je zrcalilo da se u pozadini spomenutog zahtjeva nalazio pokušaj cenzure Nacionalova otkrića o tome da je Branko Bačić među spomenutima u čvrsto dokumentiranoj kaznenoj prijavi EPPO-u zbog sumnji u serijski kriminal i prijevare Fonda solidarnosti EU-a u postpotresnoj obnovi Siska i Petrinje. Tu pozadinu otkrilo je više telefonskih razgovora kao i pismeni tragovi komunikacije članova DIP-a koji pokazuju da nije bio sporan samo spomenuti tekst na koji se Katičić referira u pismenom zahtjevu, nego i drugi tekstovi, odnosno onaj o Bačiću.

Dobronić je i izvan službenih kanala pomagao u zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa te je kroz Nacional iznio pravne savjete kako Vlada može vratiti Inu u svoje ruke – ako to stvarno želi, a upozorio je i na pozadinu pokušaja brisanja jednog članka. FOTO: Nacional

Potom je tajnica DIP-a Albina Rosandić proslijedila taj e-mail njegovim članovima: predsjedniku Radovanu Dobroniću, Vesni Fabijančić Križanić, Josipu Salapiću, Damiru Kontrecu, Jasenki Žabčić, Ivani Belec, Draženku Pandeku, Ivani Ljulj Cvitanić te Slavenu Hojskom.

U njemu je zamolila povratnu informaciju kako tretirati objavu tog teksta, treba li na to odmah reagirati, ili će se sve to razmatrati zajedno s drugim prijavama povreda izborne šutnje. I onda je krenulo utrkivanje u tome tko će prije izraziti stav da je zahtjev HDZ-a utemeljen te kako što prije ishoditi da Nacional spomenute tekstove što prije ukloni.

Prva komunikacija morala se odvijati u izravnim međusobnim dogovorima pojedinih članova DIP-a. A tek potom počela je grupna prepiska u koju se prvi uključio Slaven Hojski. Nešto prije 13:30 članove DIP-a informirao je da je razgovarao s ljudima zaposlenim na portalu Nacionala, rekao im je da je tražio da se uklone sve sporne objave, uključujući i onu koja spominje HDZ.

Damir Kontrec, predsjednik Građanskog odjela Vrhovnog suda, složio se s Hojskim, navodeći da je po njemu dovoljno da je Hojski usmeno tražio uklanjanje članka s portala Nacionala.

Bez ograda prejudicirajući, Hojski je dodao i to da portal Nacional to ne oslobađa odgovornosti za već objavljeno. Istom prilikom je napomenuo da će o svemu, ako je dobro shvatio, biti govora na sjednici kad će se odlučivati o povredama izborne šutnje.

Svega nekoliko minuta kasnije slično je ulagivački reagirao Damir Kontrec, predsjednik Građanskog odjela Vrhovnog suda. Čovjek koji bi trebao biti elementarno obrazovan da bi zahtjev za uklanjanje teksta trebao biti služben, u pismenom obliku i obrazložen, složio se s Hojskim, navodeći da je po njemu dovoljno da je Hojski usmeno tražio uklanjanje te rekavši da još treba kontrolirati je li uklonjeno sve što je trebalo biti uklonjeno. Ta formulacija također navodi na zaključak da je trebalo ukloniti više od jednog teksta. Taj diplomirani pravnik koji je tijekom karijere napredovao do Vrhovnog suda, uzeo si je za pravo da bez ikakve službene rasprave u e-mail prepisci konstatira da je objavom tog teksta Nacional povrijedio izbornu šutnju. Lako je moguće da su ostali članovi DIP-a podlegli stručnom autoritetu koji bi čovjek takvog profila trebao imati te su se uglavnom s njime složili.

Štoviše, Ivana Belec je svega nekoliko minuta nakon Kontrecove poruke napisala da smjesta treba poslati i objaviti pismeno priopćenje i nalog da Nacional ukloni sporni članak. Dvadesetak minuta kasnije, s Kontrecom se složila i Ivana Ljulj Cvitanić. Par minuta poslije nje s Kontrecom se složila i Vesna Fabijančić Križanić.

Dobronić, predsjednik Državnog izbornog povjerenstva, pozvao je novinare Nacionala u svoj ured kako bi ih detaljno uputio u pokušaj perfidnog manipuliranja njegovih kolega iz DIP-a

Desetak minuta nakon četrnaest sati ponovo se sa ‘’zadnjom informacijom’’ oglasio i Hojski. Napisao je da je sporni članak maknut s naslovnice, ali da je ostao na dnu kad se klikne rubrika ‘’Izdvojeno’’. Rekao je i da je dobio odgovor da je Nacional maknuo sve ono što je smatrao da treba i da će o tome ipak odlučiti DIP. Svega minutu nakon toga, Ivana Belec zatražila je da se Nacionalu izda pisani nalog ‘’za micanje’’ teksta.

Međutim, u spomenutoj poruci Hojski je prešutio neke važne okolnosti.

Naime, u rano poslijepodne u 14:01, preko aplikacije WhatsApp, Hojski je nazvao glavnog urednika Nacionala Berislava Jelinića. Hojski mu je rekao da se nada da su mu prenijeli zašto zove, a potom je Jelinić odrješito odbio zahtjev da se spomenuti tekstovi uklone, uz napomenu da oni ni po čemu ne krše predizbornu šutnju.

Jelinić mu je rekao kako taj razgovor smatra neslužbenim, ali perfidnim pritiskom, a potom je od Hojskog zatražio da mu pošalje službeni e-mail sa zahtjevom u kojem će obrazložiti tko se žali na te tekstove, je li to stav DIP-a, ili oni reagiraju po traženju HDZ-a te u kojem će obrazložiti na temelju čega onaj tko se žali na spomenute tekstove smatra da oni krše predizbornu šutnju. Jelinić je izričito zamolio da u tom službenom e-mailu Hojski navede ime osobe iz HDZ-a koja ga je u tom kontekstu kontaktirala. Jelinić je Hojskom rekao kako će tek u tom slučaju razmotriti zahtjev da se ti tekstovi eventualno uklone i da veći broj njegovih telefonskih intervencija smatra krajnje neprimjerenim. Jelinić je Hojskom rekao i kako primjedbe HDZ-a smatra krajnje drskim i bezobraznim pokušajem cenzure medija, zamolio Hojskog da to tako prenese onomu iz HDZ-a koji ga je kontaktirao te mu poručio da DIP, ako misli da Nacional time krši predizbornu šutnju, slobodno pošalje kaznu. Hojski je tijekom razgovora bio uljudan, a potom je reterirao i praktički se počeo ispričavati zbog toga što je uopće i prenosio taj zahtjev HDZ-a. Međutim, Jelinić je nakon toga Hojskom najavio da će Nacional poslati službeni upit DIP-u o tomu tko je iz HDZ-a tražio uklanjanje spomenutih tekstova, a potom je tijekom prošle subote takav službeni upit i poslan.

Indikativno je, međutim, da se svega par minuta nakon telefonskog razgovora između Hojskog i Jelinića u grupnu prepisku članova DIP-a uključio Josip Salapić. On se oglasio porukom u kojoj navodi da ako ‘’trebamo imati trag, možda ipak Nacionalu treba uputiti pisani zahtjev’’ u kojem bi naglasili novčane kazne koje su predviđene za takve povrede. Dakle, ni za njega nije bilo dvojbe je li Nacional prekršio izbornu šutnju. S time se složio i Draženko Pandek.

Tek na koncu u opisanu se raspravu uključio i Dobronić, predsjednik DIP-a i predsjednik Vrhovnog suda. On je kratko konstatirao da se ne slaže s time da se išta poduzima jer je pregledao članak Nacionala i nije vidio da ima ikakve veze s izborima za EU parlament. Zaključio je da će o svemu raspraviti na sjednici. Potom je taj slučaj naprosto zaključio.