Hrvatska je Srbiji dostavila dokument koji otvara mogućnost da sud u Beogradu odbaci optužnicu protiv svjedoka koji je razotkrio zločine nad Srbima u Osijeku 1991. Optužnica koju je Nacional dobio na uvid bila je do 10. listopada tajna.

Nacional je proteklog tjedna doznao da je Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, koje vodi HDZ-ov ministar Damir Habijan, Srbiju službeno obavijestilo kako je Krunoslavu Fehiru, ključnom svjedoku protiv Branimira Glavaša kojemu 12. studenoga u Beogradu počinje suđenje za ratni zločin nad srpskim civilima u Osijeku 1991., postupak za taj zločin u Hrvatskoj “pravomoćno obustavljen”, odnosno da Hrvatska smatra kako je riječ o “presuđenoj stvari”. Prema tumačenju Fehirova odvjetnika Bojana Stanojlovića, taj potez Habijanova ministarstva otvara mogućnost da sud u Srbiji odbaci optužnicu protiv Fehira, sukladno pravnom načelu “ne bis in idem”, prema kojemu se nikome ne smije dva puta suditi za isto kazneno djelo.

Nacional je u utorak, 14. listopada, Odjelu za odnose s javnošću Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije poslao pitanja o tome je li Ministarstvo Javnom tužiteljstvu za ratne zločine Srbije dostavilo dokumente potrebne za suđenje Krunoslavu Fehiru na osnovu zamolnice koju je Javno tužiteljstvo Srbije poslalo kada je Fehir 15. lipnja uhićen na graničnom prijelazu sa Srbijom te pritvoren pod sumnjom da je u Osijeku 1991. počinio ratni zločin nad srpskim civilima. Nacional je želio doznati koliko je dokumenata dostavljeno i koji su to dokumenti, po kojim su kriterijima odabrani te tko je o njima odlučivao. Pitali smo Ministarstvo i je li među tim dokumentima izjava da je predmet protiv Krunoslava Fehira u Hrvatskoj pravomoćno okončan te ako jest, odnosno ako Hrvatska taj proces smatra “presuđenom stvari”, očekuje li da Viši sud u Beogradu odbaci optužnicu. Pitali smo također hoće li službeni predstavnici hrvatskih državnih institucija, primjerice veleposlanstva RH u Beogradu, pratiti suđenje kada počne 12. studenoga pred Višim sudom u Beogradu.

Ministarstvo pravosuđa Nacionalu je poslalo odgovor u četvrtak, 16. listopada, a glasi ovako: “Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske je krajem rujna 2025. dostavilo Ministarstvu pravde Republike Srbije Rješenje o obustavi istrage Županijskog suda u Zagrebu protiv Krunoslava Fehira, broj: Kio-I-Rz-1/06 od 21. srpnja 2009. godine kojim je u odnosu na isti činjenični opis kaznenog djela u Republici Hrvatskoj pravomoćno obustavljen postupak protiv Krunoslava Fehira. Obzirom na navedeno smatramo da se, u skladu člankom 4. stavkom 1. Protokola br. 7 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari. Također, u skladu s odredbama članka 13. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (NN 178/04), domaće pravosudno tijelo ne pruža međunarodnu pravnu pomoć kada je za isto kazneno djelo okrivljenik u Republici Hrvatskoj iz materijalno-pravnih razloga oslobođen krivnje ili je protiv njega obustavljen postupak, ili ako je oslobođen od kazne, ili ako je sankcija izvršena ili se ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda.” Čini se, dakle, da je ministar Habijan, suočen s dilemom kako da odgovori na zahtjeve Srbije za dokumentacijom potrebnom za sudski progon Fehira, odlučio poći “srednjim putem” između zahtjeva Zakona o ništetnosti, koji Hrvatskoj brani da surađuje sa Srbijom u suđenjima za ratne zločine tijekom Domovinskog rata, i obveze da sa susjednom državom surađuje u sklopu redovite i uobičajene prakse međunarodne pravne pomoći, koja je normirana nizom zakona i sporazuma. Naime, kako proizlazi iz odgovora Ministarstva Nacionalu, ono je Ministarstvu pravosuđa Srbije poslalo samo jedan sudski dokument koji smatra dokazom kako je “slučaj Fehir” u Hrvatskoj pravomoćno okončan, pa se – usprkos tome što Ministarstvo u odgovoru Nacionalu nije izrijekom odgovorilo na to pitanje – može zaključivati kako Hrvatska očekuje da Srbija odustane od kaznenog progona Fehira.

‘Potez Habijanova ministarstva otvara mogućnost da sud u Srbiji odbaci optužnicu protiv Fehira sukladno pravnom načelu ‘ne bis in idem’, prema kojemu se nikome ne smije dvaput suditi za isto kazneno djelo’. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Takav je zaključak u komentaru za Nacional sugerirao i Fehirov branitelj, beogradski odvjetnik Bojan Stanojlović.
“Što se obrane Krunoslava Fehira tiče, ako dostavljena dokumentacija bude ‘prava’ u kontekstu da je dostavljena dokumentacija iz koje se jasno očitava da je za točno određeni krivičnopravni događaj vođena istraga i nakon toga pravosnažno obustavljen taj postupak, sud će donijeti odbijajuću presudu”, kazao je Stanojlović. On je komentirao i sugestiju Ministarstva kako Hrvatska u “slučaju Fehir” Srbiji neće pružiti daljnju međunarodnu pravnu pomoć. “Suštinski, nadležni organi Republike Hrvatske neće dostavljati dokumentaciju i zbog toga što ne priznaju nadležnost Srbije za konkretno krivično djelo koje se dogodilo na teritoriju RH u konkretnom periodu. Ako bi dostavili čitavu sudsku dokumentaciju i postupili po zahtjevu srpskog tužilaštva i suda, Zakon o ništetnosti bi bio grubo povrijeđen i taj presedan bi imao negativne implikacije za državno uređenje Republike Hrvatske”, izjavio je Stanojlović za Nacional.

Nacional je proteklog tjedna dobio na uvid optužnicu koju je protiv Fehira 7. kolovoza Višem sudu u Beogradu podnijela tužiteljica Javnog tužiteljstva za ratne zločine Srbije Gordana Jekić Bradajić. Taj je dokument bio tajan do 10. listopada, kada je održano pripremno ročište uoči početka suđenja. U dokumentu koji obuhvaća četrnaest stranica navodi se kako “postoji opravdana sumnja da je okrivljeni Krunoslav Fehir izvršio kazneno djelo Organiziranje grupe i poticanje na izvršenje genocida i ratnih zločina iz člana 145. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona SFRJ…”. U optužnici se tvrdi kako je “okrivljeni (…) u potpunosti priznao radnje koje mu se stavljaju na teret” te navodi Fehirova izjava: “12.06.1991. godine otac me je sa adrese prebivališta u Osijeku odveo u zgradu Sekretarijata za narodnu obranu i tamo sam se priključio postrojbi koja se zvala ‘BOB’. Znači, kao maloljetnik sa šesnaest godina i tri mjeseca isključivo sam se bavio logističkim stvarima po pitanju postrojbe”. Navodi da ju je osnovao Branimir Glavaš jer: ”Čistio je grad od srpskog stanovništva. (…) Otimala su se vozila, izdavale su se potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, znači grad se isključivo etnički čistio. Prodavale su se nekretnine legalno pod navodnicima”. U optužnici se navodi i Fehirova izjava kako je imao “pištolj i malokalibarsku pušku ‘Vinčester’”. Fehir je prepričao događaje od 31. kolovoza 1991.: ”’I tog 31.08. negdje oko 11 sati sam ja sa Biljušem bio na zapadnom ulazu i vidjeli smo nekakav ‘Jugo’ poznatog nama pripadnika postrojbe Zorana Brekala, koji je dovezao u našem mobiliziranom vozilu, za potrebe naše postrojbe, jednog civila i smjestio ga u garažu… Kasnije je dovezao još jednog…’ te u nastavku iskaza opisuje događaj onako kako je to navedeno u dispozitivu optužnog akta”, navodi se u optužnici bez detaljnog opisa ubojstva Čedomira Vučkovića. Fehir je u iskazu pred tužiteljem izjavio i da je “u Hrvatskoj bio svjedok u postupku koji se vodio protiv Branimira Glavaša i drugih osuđenih zbog kaznenog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva te da je zbog toga trpio i trpi posljedice”.

Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan dostavio je Ministarstvu pravde Srbije Rješenje o obustavi istrage Županijskog suda u Zagrebu protiv Krunoslava Fehira od 21. srpnja 2009. godine kojim je pravomoćno obustavljen postupak protiv Krunoslava Fehira. 

U optužnici se opisuje tijek šesnaestogodišnjih sudskih procesa protiv Branimira Glavaša i suoptuženika od prve optužnice 2007. do druge nepravomoćne presude 2023. te se napominje “da Ustavni sud nije pravomoćnu presudu ukinuo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja – ono je nesporno, već iz procesnih razloga, točnije je li okrivljeni Fehir trebao biti ‘krunski’ ili običan svjedok te je li Glavaš na tu odluku imao odgovarajući pravni lijek. Za svo vrijeme dok traju ta suđenja, Branimir Glavaš se bavi politikom – kandidirao se i na posljednjim lokalnim izborima u Hrvatskoj, u travnju 2025. godine, usprkos tome što je osuđen za ratni zločin”.

Tužiteljstvo je za svjedokinju pozvalo Borislavu Vučković, kćer Čedomira Vučkovića koji je tog 31. kolovoza umro od ozljeda nanesenih prisilnim ispijanjem sumporne kiseline u garaži osječkog Sekretarijata za narodnu obranu, pred kojom je stražario Krunoslav Fehir. Vučkovićeva kći 1991. bila je apsolventica Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a o ocu, radniku osječke šumarije, svjedočila je kao o nekonfliktnom čovjeku, “vrijednom, radnom, odgovornom, susretljivom”. “Tog dana kad je on otišao na pijac, ja sam bila u Beogradu. I mama mi je prenijela što se dogodilo. On je rekao da ide na pijac. Bilo je ljeto. Otišao i nikada se nije vratio.” Ustvrdila je kako “nitko nije htio registrirati” očev nestanak, što je za obitelj “bilo strašno”. “I onda je nakon nekoliko dana naš porodični prijatelj našao tatu na patologiji u osječkoj bolnici i mama je preuzela i sahranila ga.” Pred tužiteljstvom je svjedočio i Bogdan, brat Borislave Vučković, sin ubijenog Čedomira Vučkovića koji “nema neposredna saznanja o stradanju svog oca”. Opisao je stanje u Hrvatskoj nakon izbora 1990., rekavši kako su nakon nekog vremena “mnogi ljudi ostajali bez poslova, smjenjivani su”. “Mnogi ljudi na temelju nekih novih propisa su odlazili, uz nekakav otkup staža su odlazili u penziju i jednom riječju, život je postao sve kompliciraniji, što je nas, naravno, kao Srbe u Hrvatskoj zbog posebnog iskustva iz Drugog svjetskog rata brinulo s jedne strane, a s druge strane smo ipak se nadali da se neće sve skupa završiti loše”. Branimira Glavaša Vučković je opisao kao “gospodara života i smrti u to vrijeme u Osijeku”.

U optužnici iz Beograda koju je Nacional dobio na uvid navodi se da je postrojbu čiji je pripadnik bio tada maloljetni Fehir osnovao Branimir Glavaš koji je, kako tvrdi Fehir, “čistio grad od srpskog stanovništva”. Photo: Davor Javorovic/PIXSELL

Najopsežniji iskaz pred tužiteljstvom dao je novinar Drago Hedl koji je opisao atmosferu u Osijeku 1991. rekavši kako su se Srbi bojali te da je, “kada su ujesen 1991. počele ratne operacije, za Srbe bilo prilično teško, neugodno i po život opasno ostati u Osijeku”. Hedl je opisao poznate činjenice o neistinitom članku Slobodnog tjednika s početka rujna 1991., u kojem je objavljena fotografija ubijenog Čedomira Vučkovića s pogrešnom tvrdnjom da je riječ o Đorđu Petkoviću. Posvjedočio je i o tome kako ga je Fehir 2005. nazvao i ispričao mu detalje o ubojstvu Vučkovića i Petkovića, što je on objavio u Feral Tribuneu polovinom srpnja 2005., pa je njegov članak pokrenuo istragu i doveo do podizanja optužnice 2007. protiv Glavaša i petoro suoptuženika.

Zanimljivo je da tužiteljica u optužnici ne spominje važan detalj da je Fehir u to vrijeme bio maloljetan, nego tvrdi da je “imao svijest o postojanju sukoba” te da je “postupao s direktnim umišljajem”. Ne treba sumnjati da će Fehirov branitelj pred sudom osporavati tu tvrdnju tužitelja podatkom da je Fehir u ono vrijeme bio maloljetnik te da u postrojbu nije otišao dobrovoljno, nego ga je onamo odveo otac Josip. Premda je u Srbiji posljednjih godina praksa da državljani Srbije optuženi za ratne zločine na suđenja dolaze sa slobode, sud je u slučaju Krunoslava Fehira, koji je hrvatski državljanin, ali boluje od ciste na mozgu, odbio prijedlog branitelja da suđenje provede u kućnom pritvoru u Beogradu i pod nadzorom pravosudnih službi, uz obrazloženje da bi mogao pobjeći u Hrvatsku. Čini se kako to nije jedini detalj iz kojeg se može zaključivati kako je Fehir diskriminiran u odnosu na druge pritvorenike: u njegovu slučaju, naime, dogodio se presedan kada je sudac Višeg suda u Beogradu nedavno zabranio da ga u pritvoru posjete aktivisti za ljudska prava iz Srbije i Hrvatske.
Proteklog vikenda Fehira je u Beogradu htio posjetiti i zagrebački aktivist za ljudska prava Zoran Pusić, ali bez uspjeha. Za Nacional je Pusić komentirao ovako: “Obratio sam se njegovu odvjetniku Bojanu Stanojloviću. On mi je rekao da je gotovo nemoguće dobiti dozvolu za posjet Fehiru. Razgovarao sam s kolegicom Natašom Kandić (aktivistkinja za ljudska prava iz Beograda, op.a.). Ona je podnijela sudu zahtjev za posjet Fehiru, ali sud ju je odbio uz obrazloženje da ‘zakon ne predviđa posjete aktivista’. I tako, u Srbiji se sprema suđenje za ratni zločin čovjeku koji je najzaslužniji da su u Hrvatskoj suđeni počinioci nekih od najtežih ratnih zločina, ubojstava više hrvatskih građana samo zato što su bili Srbi. Aktivisti koji su godinama upozoravali na zločine ‘naših dečki’ ‘nisu predviđeni za posjete’, dok su njihove države, Hrvatska i Srbija, kao i njihova pravosuđa, godinama gromoglasno šutjele. A glavni krivac za zločine vezane uz Fehirovo svjedočenje likuje na društvenim mrežama i nudi se sudu u Beogradu kao svjedok. Mješavina tragedije i tužne komedije apsurda”.