Državno sudbeno vijeće trebalo bi raspisati četvrti uzastopni javni poziv za predsjednika Vrhovnog suda, a Nacional doznaje da se među potencijalnim kandidatima spominju Darko Milković, Željko Pajalić, Gordana Jalšovečki i Zdenko Konjić

U očekivanju početka rujna kada bi Državno sudbeno vijeće (DSV) moglo, nakon odlaska pokojnog predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića, raspisati novi, četvrti uzastopni javni poziv za predsjednika Vrhovnog suda, upućeni pravosudni izvori otkrili su Nacionalu da su kolege s Vrhovnog suda na kandidaturu za tu funkciju nagovarale Darka Milkovića, predsjednika DSV-a, ali i jednog od sudaca Vrhovnog suda.

Kao mogući kandidat za tu funkciju spominje se i Željko Pajalić, bliski suradnik bivšeg predsjednika Radovana Dobronića. Pajalić je u Dobronićevu mandatu ostao i glasnogovornik Vrhovnog suda.

Kao legitimna kandidatkinja s čijim se imenom također spekuliralo u pravosudnim krugovima, spominje se i privremena predsjednica Vrhovnog suda Gordana Jalšovečki. U nju je i pokojni predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić, prema izravnim saznanjima Nacionala, imao veliko povjerenje pa ju je zato i imenovao svojom zamjenicom. A sada, silom prilika, Gordana Jalšovečki privremeno obnaša i Dobronićevu nekadašnju dužnost.

Napokon, tvrdi se da bi se u tu predizbornu kampanju mogao uključiti i Zdenko Konjić, koji je na Dobronićev nagovor pristao privremeno napustiti Vrhovni sud te je sa statusom vrhovnog suca postao predsjednik Županijskog suda u Zagrebu. Osim što je Zdenko Konjić nastavio savjetodavno blisko surađivati s Dobronićem i kad je otišao s Vrhovnog suda u susjednu zgradu na Zrinjevcu, u njegovoj su se nadležnosti i pod njegovim nadzorom kao predsjednika zagrebačkog Županijskog suda, našli i općinski sudovi u Zagrebu. No svi spomenuti mogući kandidati s Vrhovnog suda teško će se odvažiti odazvati javnom pozivu DSV-a bez miga s Pantovčaka.

Novi predsjednik Vrhovnog suda neće moći biti izabran bez prethodnog dogovora predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Ako je predsjednik Zoran Milanović odbio predložiti Hrvatskom saboru jedinu prijavljenu kandidatkinju za novu predsjednicu Vrhovnog suda Aleksandru Maganić, sveučilišnu profesoricu s Pravnog fakulteta u Zagrebu, zbog njenog problematičnog, a navodno “znanstvenog stava”da korisnici konvertiranih kredita u švicarskim francima nemaju pravo na obeštećenje, priklonivši se tako interesima banaka, pitanje je kako po tom pitanju stoje suci Vrhovnog suda. I neki od njih su pod lupom jer su donosili sporne odluke u predmetima vezanim uz tzv. anekse ugovora o konverziji toksičnih kredita u francima u eure. Upravo na te njihove odluke pozivala se u svojoj studiji profesorica Maganić.

Nacional je dobio na uvid i nekoliko ilustrativnih presuda koje su donosila sudska vijeća Vrhovnog suda u revizijama, a revizije su na toj najvišoj sudskoj razini drugo ime za žalbe na presude nižih sudova. Tako je jedno od vijeća Vrhovnog suda – u sastavu Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća, i najvažnije osobe za donošenje odluka kao suca izvjestitelja Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća, kao i Darka Milkovića, člana vijeća, istodobno i predsjednika DSV-a, najvažnijeg tijela u sudačkoj hijerarhiji na kojem se odlučuje o imenovanju sudaca, u ovoj konkretnoj “pravnoj stvari”tužitelja Marinka Marića iz Zadra protiv Zagrebačke banke kao tuženice od 15. studenoga 2022. godine – osporilo Marićev tužbeni zahtjev za počinjenu mu štetu njenim toksičnim kreditom. Zbog toga Zadraninu Mariću Zagrebačka banka ne mora isplatiti preplaćene anuitete na temelju dviju ništetnih klauzula ugovora o kreditu u švicarskim francima, valute u švicarcima i promjenjive kamatne stope.

A sve to na temelju kolektivne presude pokojnog predsjednika Vrhovnog suda Dobronića iz srpnja 2013. godine, dakle, iz vremena kada je još bio sudac Trgovačkog suda u Zagrebu. Pomagao je tako građanima da ublaže svoje dužničko ropstvo zbog tadašnjeg enormnog skoka tečaja švicarskog franka praćenog i podizanjem kamatnih stopa, što im je udvostručilo otplatne anuitete bankama. Kako se navodi u toj spornoj presudi, Marinku Mariću iz Zadra uskraćena je isplata štete nastale uslijed nepoštenih klauzula iz ugovora, uz sljedeće obrazloženje najvišeg suda u Hrvatskoj:

“Prihvaća se revizija tuženice (a to je Zagrebačka banka, op.a.) i preinačuje presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-1429/2016-3 od 1. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-243/2016-2 od 20. travnja 2016. tako da se u cijelosti odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev.”

Kao potencijalni kandidati za predsjednika Vrhovnog suda spominju se privremena predsjednica Vrhovnog suda Gordana Jalšovečki, predsjednik DSV-a Darko Milković i Željko Pajalić. FOTO: Neva Zganec/PIXSELL, Vrhovni sud

Drugim riječima, Vrhovni sud poništio je presude dvaju nižih sudova donesene u korist klijenta Zagrebačke banke Marinka Marića iz Zadra i stao je na stranu banke i njenih interesa. A taj osporeni tužbeni zahtjev koji je bio u Marićevu korist, kako se navodi u presudi Vrhovnog suda, glasio je ovako: “I. Nalaže se tuženici Zagrebačka banka d.d., OIB 929632323473, iz Zagreba, Trg bana Jelačića 10, isplatiti tužitelju Marinku Mariću, OIB 45851257649, iz Zadra, Šibenska 9 D, i to novčani iznos od 37.630,68 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio iznosa, i to: od 256,02 kuna od 30. studenoga 2007. do isplate; od 258,36 kuna od 31. prosinca 2007. do isplate.”Drugim riječima, Vrhovni sud odbio je odluku da Zagrebačka banka mora isplatiti preplaćene iznose kredita na osnovi dviju ništetnih odredbi o kreditu: ništetne valute švicarskog franka i promjenjive kamatne stope, a sve na temelju kolektivne presude Radovana Dobronića.

Zanimljivo je i samo obrazloženje ove presude Vrhovnog suda. U njoj se, između ostalog, navodi sljedeće: “1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženici (dakle, Zagrebačkoj banci, op.a.) isplatiti tužitelju (klijentu Zagrebačke banke, op.a.) iznos od 37.630,68 kuna s pripadajućim zakonskom zateznom kamatom, koje teku na dio iznosa kako je to specificirano u ovoj točki izreke. 2. Presudom je suda drugog stupnja odbijena kao neosnovana žalba tuženice (čitaj Zagrebačke banke, op.a.) te je potvrđena prvostupanjska presuda.”

A onda se u sljedećoj točki 3. sve to poništava, kako slijedi:

“3. Protiv presude drugostupanjskog suda tuženica (Zagrebačka banka, op.a.) podnosi reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 28/13, 89/14 i 80/22 – dalje: ZPP) smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalno pravnog i postupovno pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloženo je reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva uz nadoknadu parničnog troška, podredno ukinuti obje niže stupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.”Potom se u točki 5. zaključuje da je revizija tuženice, dakle, Zagrebačke banke, osnovana.

Svi spomenuti mogući kandidati teško će se odvažiti odazvati javnom pozivu DSV-a bez miga s Pantovčaka, a za to bi ključna stvar mogao biti njihov stav prema predmetima povezanim sa švicarskim frankom

U točki 8. ove revizije precizira se i da “Zagrebačka banka postavlja i pravno pitanje, koje glasi: Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015), unatoč izvršenoj konverziji, pravo na povrat preplate redovne kamate plaćene temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz CHF kredita koju je sud utvrdio ništetnom?”U točki 10. navodi se da “Revizijski sud ocjenjuje da je pitanje postavljeno u reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer o tom pitanju postoji neujednačena praksa županijskih sudova, pa je u tom smislu izvanredna revizija dopuštena“. Točka 11. utvrđuje da je “predmet postupka restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 37.630,68 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu koji se odnosi na više plaćene mjesečne anuitete koji su se povećavali zbog povećanja kamatne stope u razdoblju od studenoga 2007. godine do siječnja 2014.”

Napokon, ključni element ove presude Vrhovnog suda naveden je u točki 23. i glasi: “23. Imajući na umu sve naprijed navedeno, Revizijski sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu (o konverziji švicarca u euro, op.a) na način propisan odredbom člana 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.“

U najkraćem, potrošači nisu o tome pregovarali s bankama, kako se tvrdi u ovoj presudi, pa je netočan i navod da se sve to dogodilo “na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao“. Potrošači o tome nisu u bankama ni s kim pregovarali, nego su samo spašavali živu glavu od dužničkog ropstva kroz dramatičan rast otplatnih anuiteta. Napokon je uslijedila i točka 24. ove presude, koju donosimo u ekstenzivnom obliku:

“24. Kada su, dakle, iznosi koje je tužitelj platio više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu (misli se na otplatni plan u eurima nakon konverzije švicarca u eure, op.a.) za namirenje postojećih i budućih obroka utvrđeni novim otplatnim planom, koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu (onog u švicarskim francima, op.a.).“

Nacional je dobio na uvid i nekoliko ilustrativnih presuda koje su donosila sudska vijeća Vrhovnog suda u revizijama prvostupanjskih presuda u slučajevima vezanim uz švicarski franak. FOTO: Nacional

U nastavku ove točke navodi se: “Tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženice, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO (Zakon o obveznim odnosima, op.a.) na primjenu propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP (Zakona o zaštiti potrošača, op.a.), koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca. A ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženice kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti“, zaključak je Vrhovnog suda u ovoj presudi.

Na kraju su tu presudu od 15. studenoga 2022. potpisali suci Vrhovnog suda: Viktorija Lovrić kao predsjednica sudskog vijeća, izvjestitelj Ivan Vučemil, kao i Senija Ledić, danas sutkinja Vrhovnog suda, a te 2022. još uvijek je bila viša savjetnica te se eksplicite navodi da je kao viša sudska savjetnica pripremila tekst ove presude. Zato i ne čudi burna reakcija Udruge Franak i njenog glavnog koordinatora Gorana Aleksića kada je ove godine Senija Ledić, sada u ulozi suca izvjestitelja, sudjelovala u donošenju jedne odluke Sudbenog vijeća Vrhovnog suda. Riječ je bila o reviziji jednog konvertiranog kredita ove godine, o čemu je izvijestio i Nacional.

U međuvremenu se Udruga Franak, predvođena svojim glavnim koordinatorom Goranom Aleksićem, 23. srpnja ove godine obrušila na drugu presudu Vrhovnog suda, u kojoj je ponovo u sudskom vijeću sudjelovala Senija Ledić, ali sada kao sutkinja Vrhovnog suda, a ne više kao više sudska savjetnica kao u prethodnoj presudi. Nakon ovogodišnje presude sada sutkinje Ledić, u koju Nacional ima uvid, u slučaju konverzije kredita u švicarskoj valuti za koju je ustvrdila da je u suprotnosti s dosadašnjim presudama, Udruga Franak optužila ju je za sukob interesa i pristranost u sudskom postupku.

Optužili su i suce Vrhovnog suda da su prekršili hrvatsko i pravo Europske unije te su konkretno naveli da je “četvrto vijeće Vrhovnog suda u sastavu sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Senije Ledić, članice vijeća, i sutkinje izvjestiteljice Marine Paulić, članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća, i Ante Perkušića, člana vijeća, teško prekršilo hrvatsko obvezno pravo i pravo Europske unije“.

“Tom presudom i rješenjem odlučeno je da potrošači s konvertiranim kreditima imaju pravo samo na iznose zateznih kamata do dana konverzije, ali ne i na glavnicu preplaćenih iznosa na temelju izuzeća ništetnih ugovornih odredaba. Presuda je opsežna u bespotrebnom i proturječnom pravnom teoretiziranju, uz evidentne primjese političkoga govora potpuno neprimjerenog jednoj presudi iz potrošačkog i obveznog prava, dok je, s druge strane, utemeljena na potpuno promašenim shvaćanjima o posljedicama ništetnosti“, ocijenila je Udruga Franak u vrlo oštro intoniranom priopćenju.

Bivša kandidatkinja Aleksandra Maganić napravila je studiju u kojoj se pozvala na presude Vrhovnog suda u slučaju konverzije CHF-a u kojima su sudjelovali i neki od novih potencijalnih kandidata

Iz Udruge Franak posebno su naglasili kako spomenutom presudom sudsko vijeće predvođeno izvjestiteljicom Ledić “zauzima stav kojim se u najmanju ruku stavlja u položaj Ustavnog suda ili zakonodavca te iznad kolega sudaca Vrhovnog suda, uzimajući si za pravo omalovažavati druga vijeća“.

“Suce drugačijeg mišljenja nazivaju nerazboritima, čime se zapravo revizijski postupak koristi kao obračun s neistomišljenicima, što je dosad nezabilježeno u hrvatskoj sudskoj praksi. S druge strane, u potpunosti podbacuje o onom o čemu bi presuda morala dati stručno i argumentirano mišljenje, vodeći se kombinacijom ispraznih fraza te notornih neistina o nekakvom ‘prešutnom odricanju potrošača od svojih potraživanja’“, napominju u Udruzi Franak.

Ta udruga je otkrila i kako je sutkinja Ledić zatajila i prešutjela da joj je sestra visokopozicionirana bankarica. U svom srpanjskom priopćenju Udruga Franak je istaknula: “Presudu je napisala notorna sutkinja Senija Ledić, bivša sutkinja Županijskog suda u Splitu, koja je za vrijeme sudovanja na tomu sudu potrošačima s konverzijama odricala baš sva prava, pa čak i pravo na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba iz temeljnih ugovora. Zbog toga je Udruga Franak otvorenim pismom upozorila Državno sudbeno vijeće o njezinu eklatantnom kršenju prava Unije, ali i o nepoštivanju odluka Vrhovnog suda RH koji je već prije ukidao njezine loše presude. Smatrali smo da sutkinja takvog profila ne bi smjela biti imenovana u Vrhovni sud, no unatoč tomu ona je imenovana te svojim odlukama i dalje krši pravo EU-a, kao i odredbe hrvatskoga obveznog prava.”

“Pitamo se ima li to veze s činjenicom koju je do sada sutkinja Ledić vješto prešućivala, da je njezina sestra dugogodišnja visokopozicionirana bankarica Mirjana Ledić, koja je radila na visokim funkcijama u Splitskoj banci od 2004. do 2011., zatim u sjedištu same Splitske banke – Societe Generale u Parizu od 2011. do 2014., potom opet u Splitskoj banci od 2014. do 2017., pa zatim u OTP banci od 2017. do 2022., da bi danas bila zaposlena na visokoj poziciji u Addiko banci. Sve tri spomenute banke u kolektivnoj presudi povodom slučaja Franak utvrđene su krivima zbog kršenja zakona i potrošačkih prava. Valja napomenuti i to da se radi upravo o bankama koje se nisu svojevremeno dogovorile s ministrom (Zdravkom) Marićem te su nastavile arbitražu u Washingtonu, gdje je Hrvatska već izgubila arbitražni spor protiv Societe Generale“, navela je Udruga Franak u iscrpnom priopćenju.