DRAGI ŠESTIĆ, OSNIVAČ MOSTAR SEVDAH REUNIONA, najavljuje nastup u Zagrebu 16. travnja kojim slave 25 godina karijere i predstavljaju novi album ‘Bosa Mara’. Objavili su 14 albuma, o njima su snimljena tri dokumentarca i održali su stotine koncerata diljem svijeta pronoseći ljepotu sevdaha

Grupa Mostar Sevdah Reunion nastupa u Zagrebu 16. travnja u sklopu proslave 25 godina karijere i promovira novi album „Bosa Mara“. Grupa je u karijeri objavila 14 albuma, surađivala s brojnim glazbenicima, među kojima su bili i Šaban Bajramović i Ljiljana Buttler, o njoj su snimljena tri dokumentarna filma i održala je stotine koncerata diljem svijeta šireći priču o sevdahu koji je UNESCO prošle godine uvrstio na popis svjetske nematerijalne kulturne baštine. Osnivač Mostar Sevdah Reuniona je Dragi Šestić i čine ga Mišo Petrović (gitara), Sandi Duraković (gitara), Marko Jakovljević (bas), Ivan Radoja (violina), Gabrijel Prusina (glasovir), Senad Trnovac (bubnjevi) i pjevačica Antonija Batinić.

Jedan je od najznačajnijih sastava world musica i album „Lady Sings The Balkan Blues“ dobio je priznanje Best European World Music za 2022/2023. platforme Transglobal World Music Chart, a krajem prošle godine bend je osvojio nagradu najutjecajnijeg britanskog world music magazina Songlines za najbolju grupu.

Na novom albumu „Bosa Mara“ objavljenim krajem 2024. prvi put sevdah su obogatili kamerunskim bluesom, španjolskim flamencom, obradom međimurske tradicionalne pjesme „Dej mi bože joči sokolove“, prepjevom meksičke pjesme „Besame Mucho“ i kosovskom glazbenom baštinom. Album je objavljen za diskografsku kuću Snail Records koju vodi Šestić, za koju je osim albuma Mostar Sevdah Reuniona, objavio i dvadesetak albuma drugih izvođača.

NACIONAL: Na novom albumu ”Bosa Mara” spojili ste glazbu s raznih strana svijeta i djelomično se odmaknuli od sevdaha i sevdalinki.

Kad smo ulazili u studio, rekli smo: “Hajdemo uraditi nešto za našu dušu, bez ikakvih obaveza. Nakon 25 godina imamo se pravo malo i opustiti.“ Tako su se, kad smo počeli snimati pjesme, ideje rađale na licu mjesta. U proces snimanja ušli smo rasterećeni. Sve se odigralo dosta brzo, rekao bih uobičajeno za nas, u pet dana.

NACIONAL: Španjolski pjevač flamenca Pedro el Granaíno savršeno se uklopio u obradu romskog klasika ”Chaje Shukarije” i naglasio strast romske pjesme. Odakle ideja da spojite ta dva žanra i je li bilo teško pronaći majstora flamenca koji bi odgovarao vašoj ideji?

Čim smo snimili pjesmu, bilo je očigledno da bi, uz rumbu koja „vozi“ cijelo vrijeme, flamenco glas bio savršen odgovor na Antonijin vokal. Postoji očigledna veza balkanske romske muzike i flamenca, španjolskog romskog izričaja. Od velike pomoći bio je i César Campoy, čovjek zaljubljen u sevdalinku koji je objavio knjigu „Sevdalinke: 150 dragulja sevdaha“ (Sevdalinkas: 150 joyas del Sevdah). Poslao sam mu pjesmu i rekao da bih želio naći flamenco pjevača, maestra koji bi se usudio izaći iz svojih okvira. César mi je poslao desetak kandidata. Poslušao sam ih i „na prvu“ me je oduševio Pedro el Granaíno. Imao je boju i ekspresiju koje su odmah legle na pjesmu. Naravno, trebalo ga je kontaktirati. Kako je korespondencija bila na španjolskom, César je odradio veliki dio posla. Snimanje vokala bilo je u Granadi. Uz to smo dobili i nekoliko perkusija i čuveno flamenco „pljeskanje rukama“ koje je odradio Miguel Rodriguez “El Cheyenne”.

NACIONAL: Muntu Valdo je vaš stari prijatelj i poznat kao otac kamerunskog bluesa. Kako je on prihvatio ideju da svoj glas i gitaru spoji sa sevdahom?

Muntu Valdo je moj stari prijatelj. Znamo se skoro 20 godina. Trebao sam mu 2006. objaviti album, ali zvijezde se nisu poklopile. Usprkos svemu, ostali smo u kontaktu. Poznam njegov rad i uvijek mi se svidjela pjesma „E Titi Lambo“. Želio sam spojiti nespojivo, Bosnu i Hercegovinu s Kamerunom, sevdah sa sawa bluesom. Imali smo malih problema s prepjevom, ali Antonija je u momentu inspiracije adaptirala i otpjevala tekst. Kada sam miksao pjesmu, pozvao sam Muntua da je zajedno dovršimo. Bio je oduševljen da čuje novu verziju svoje pjesme, koju je mnogo puta otpjevao, u novom ruhu.

NACIONAL: Mnoge ste iznenadili verzijom tradicionalne međimurske pjesme ”Dej mi bože joči sokolove”, u kojoj se iskazala vaša pjevačica Antonija Batinić, čije je vokalne sposobnosti i strast izvedbe magazin Songlines usporedio sa Janis Joplin, Amy Winehouse i Tinom Turner. Jeste li tradicionalnu međimursku pjesmu odabrali zbog njezina vokala ili iz nekog drugog razloga?

Ta pjesma snimljena je zadnjeg dana i ona je bila Antonijina ideja i želja. Kako smo snimali bez reda i programa, ona je rekla: “E, može li jedna po mom ukusu?“. Već nakon prve strofe bilo je jasno da ćemo je snimiti i savršeno je zatvorila album.

NACIONAL: Posegnuli ste za poznatim meksičkim evergrinom ”Besame Mucho” i napisali prepjev koji je izvela Antonija Batinić u pjesmi ”Ljubi me”. Kakvi su bili komentari vaše verzije i njezine izvedbe?

Naš Mišo napravio je novi prijevod i adaptaciju teksta. Ta pjesma bila je na repertoaru za album naše pokojne Ljiljane Buttler, ali nikad je nismo uspjeli snimiti zbog njene smrti. Stajala je godinama u Mišinim knjižicama i čekala pravi trenutak. Dobili smo izvanredne reakcije, osobito ljudi sa španjolskog govornog područja. Prvo bi pomislili da im je poznata melodija, pa bi pomalo shvatili da se radi o ”Besame Mucho” i onda bi se oduševili saznanjem da muzika stvara mostove među ljudima, kulturama i tradicijama.

NACIONAL: Niz gostiju sudjelovao je na albumu ”Bosa Mara”. Je li to početak novog puta i novog Mostar Sevdah Reuniona?

Teško je to sada reći. Album je tek izašao, a produkcija je na kraju bila komplicirana. Uzela je dosta vremena i energije i u budućnosti ćemo morati malo analizirati i druge faktore, osobito logističke prirode.

Magazin Songlines dodijelio im je 2024.
Songlines Music Award za najbolju grupu

NACIONAL: Magazin Songlines dodijelio vam je 2024. Songlines Music Award za najbolju grupu. Što vam predstavlja ta nagrada i koliko vam je pomogla u karijeri?

Znači nam mnogo jer se radi o najeminentnijem svjetskom magazinu o world musicu. To priznanje povezano je s albumom „Lady Sings The Balkan Blues“, za koji smo i nominirani u toj kategoriji. Također pokazuje da nakon 25 godina bend zvuči i svira na najvišem nivou i da ima utjecaj na world music. Naravno da to priznanje otvara nova vrata i nadamo se da ćemo u budućnosti dobiti još više poziva na festivale i koncerte.

NACIONAL: UNESCO je krajem prošle godine uvrstio tradicionalnu bosansko-hercegovačku pjesmu sevdalinku na popis svjetske nematerijalne kulturne baštine, a ministrica kulture BiH Sanja Vlaisavljević rekla je da je to rezultat dugog procesa dokazivanja vrijednosti tog specifičnog glazbenog izričaja. Je li vas itko u 25 godina kontaktirao iz ministarstva kulture i ponudio pomoć jer širite glas o sevdahu i sevdalinki?

S velikom radošću primio sam vijest da je UNESCO prepoznao bosansku sevdalinku kao dio svjetske kulturne baštine. Ova odluka je priznanje jedinstvenoj ljepoti, emocijama i bogatoj tradiciji koje sevdalinka nosi kroz generacije. Ovo je značajan trenutak za našu kulturu i identitet i ponosan sam što je ovaj dragulj naše povijesti dobio mjesto koje zaslužuje. Bili smo jedan kotačić u mehanizmu tog dugotrajnog procesa. Ja sam davno pokušavao kontaktirati sva moguća ministarstva kulture, od kantonalnih do federalnog. Najčešće bi me ignorirali, ne bih dobivao ni odgovore na moje molbe i davno sam se pomirio sa sudbinom da se uzdamo u svoje snage. Na kraju krajeva, mi ovo radimo jer to volimo.

NIJE LAKO GLEDATI probleme u BiH. Nadam se da će pravni sustav proraditi i da će sve one koji djeluju izvan zakonskih okvira, procesuirati i odstraniti iz političkog života

NACIONAL: Živite u Nizozemskoj. Kako gledate na probleme u BiH i poteze predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika?

Nije lako gledati probleme s kojim se suočava moja domovina. Nadam se da će pravni sustav proraditi kako treba i da će sve one koji djeluju izvan zakonskih okvira na pravi način procesuirati i odstraniti iz političkog života. Dugo smo taoci pojedinih bolesnih i besperspektivnih politika koje postoje samo zbog bogaćenja pojedinaca.

NACIONAL: Podsjeća li vas to na devedesete i napetost u vašem rodnom Mostaru ili su danas političari pametniji i neće dopustiti sukobe?

Nažalost, podsjeća me na ta vremena. Mnogo je teže uzgojiti lijepu ružu nego korov koji raste gdje treba i ne treba. Izgleda da je tako s ljubavlju i mržnjom. Mnogo je lakše napaćenom narodu razviti mržnju jer su rane proteklog rata još nezacijeljene, nego raditi na obnovi suživota, tolerancije i ljubavi. S obzirom na cjelokupnu globalnu političku i moralnu situaciju, sada vladaju nove vrijednosti. Pitanje pravde ili pravičnosti više se ne postavlja.

NACIONAL: U Nizozemskoj vodite diskografsku kuću Snail Records, u čijem katalogu se nalazi preko 20 albuma sa svih strana svijeta, ali s naglaskom na sevdah i sevdalinku. Krajem prošle godine u Manchesteru, na World Music Expou (WOMEX), prezentirali ste vaša izdanja. Jeste li zadovoljni prezentacijom?

Od 2001. svake godine idem na WOMEX. Radi se o najvažnijoj smotri world musica. Na njoj gostuje 4000 delegata iz cijeloga svijeta koji zastupaju festivale, koncertne dvorane, klubove, izdavačke kuće, distributere, promotore, medije… Radi se o jednom velikom ”networku” koji pomaže u promociji moje izdavačke kuće i umjetnika koje zastupam. Uskoro ćemo objaviti i album s riječkom producenticom elektronske muzike Jelenom Tondini koji se temelji na njenim remiksevima poznatih hitova Mostar Sevdah Reuniona. Album će se zvati „Tondini plays Mostar Sevdah Reunion – Disko 088“.

NACIONAL: Zašto album u naslovu ima ”Disko 088”?

Disko 088 bila je poznata mostarska diskoteka sedamdesetih i osamdesetih godina i htjeli smo se prisjetiti „bezbrižnog“ Mostara, a sve je remiksirano u disco maniri. Postoji još nekoliko opcija, a to su novi album Muntua Valda i produkcija albuma ”Roma RAP” Kadrievi Orkestra. Sve ovisi o vremenu, a nekako ga je sve manje.

NACIONAL: Objašnjavate li još uvijek publici što je sevdah i uspoređujete li ga s portugalskim fadom, američkim bluesom ili španjolskim flamencom ili je ona u proteklih 25 godina shvatila što je to sevdah?

Sve manje, ali ovisi i o lokaciji na kojoj sviramo. Ponekad je potrebno malo objašnjenje. Nadam se da će nadležni iz ministarstava koje ste spomenuli početi malo raditi i na brendiranju sevdalinke i sevdaha. Vjerujte, nije to teško i ne trebaju ogromne investicije. Na primjer, kad ulazite u BiH billboard na kojem piše: „Bosnia and Herzegovina welcomes you with open arms – come and feel the sevdah!“