Dražen Jakšić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar, otkriva da je, prema energetskoj bilanci Hrvatske za 2023. godinu, vlastita opskrbljenost iznosila 44,2 posto te da je bitno povećati vlastite kapacitete za proizvodnju, osobito iz obnovljivih izvora energije

Dražen Jakšić, ravnatelj je Energetskog instituta Hrvoje Požar od 20. veljače 2020. godine. Istaknuti je energetski stručnjak s više od 25 godina iskustva u planiranju razvoja energetskog sektora, optimizaciji rada sustava te analizama tržišta električne energije. Diplomirao je na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva 1999. godine gdje se zapošljava kao znanstveni novak. Završio je studij poslovnog upravljanja 2003. godine.

Energetskom institutu Hrvoje Požar pridružuje se 2006. kao stariji istraživač, a od 2011. je na poziciji zamjenika voditelja Odjela za proizvodnju i transformaciju energije.
U EIHP-u je vodio i sudjelovao u mnogobrojnim projektima, kako u Hrvatskoj tako i na međunarodnom planu, osobito na području jugoistočne Europe, subsaharske Afrike te Azije, kao i u više europskih projekata.

Kao predavač i vanjski ekspert Međunarodne agencije za atomsku energiju sudjelovao je u programima edukacije korištenja alata za planiranje razvoja energetskog sustava u više zemalja. Područje njegova stručnog rada obuhvaćaju i studije izvodljivosti za energetske objekte te razvoj energetske regulative.

U razgovoru za MegaWatt govori koliko su  geopolitičke promjene u Europi i svijetu utjecale na hrvatsku energetsku poziciju i naglašava da  je Hrvatska trenutno na 44 posto vlastite opskrbljenosti primarnom energijom te što to znači za našu energetsku neovisnost.

MEGAWATT: Koja je trenutno glavna strateška uloga Energetskog instituta Hrvoje Požar u energetskoj tranziciji Hrvatske?

Kao multidisciplinarni energetski centar znanja i institucija koja posjeduje dubinsko razumijevanje smjera i zahtjeva europske i nacionalne energetske politike te svakodnevno surađuje s tijelima Vlade, industrijskim partnerima, međunarodnim organizacijama i akademskom zajednicom, Institut ima jedinstvenu poziciju da energetsku tranziciju učini inkluzivnom i održivom.

‘Hrvatska je dio otvorenog energetskog tržišta i energija će se uvoziti i izvoziti iz tržišnih razloga, čak i kada RH bude imala dovoljno kapaciteta za vlastite potrebe’

Naša uloga je svim našim domaćim i međunarodnim klijentima – od tijela javne vlasti do privatnog sektora – osigurati stručnu i tehničku podršku te istraživanjima i analitičkim podlogama olakšati procese planiranja i provedbe projekata i politika. To, ukratko, uključuje izradu podloga za razvoj poslovnih i strateških dokumenta, akcijskih planova i strategija, tehničke i dubinske analize, izračun emisija stakleničkih plinova, educiranje dionika kroz stručno osposobljavanje i usavršavanje i još puno toga. Nastojimo biti most između znanosti, politike i gospodarstva.

MEGAWATT: Koje biste rezultate rada Instituta u proteklih nekoliko godina posebno istaknuli kao ključne?

U 2024. godini pokrenuto je 145 novih projekata iz područja energetske tranzicije, dok je ukupno u provedbi bio 301 projekt, a posebno veliki iskorak napravljen je kod projekata financiranih bespovratnim EU sredstvima koji čine više od trećine ukupnih prihoda. Posebno bih izdvojio nZEB projekt koji smo završili u prošloj godini – „Osnivanje nacionalnog trening centra za zgrade gotovo nulte energije (nZEB)” koji je financiran iz programa “Energija i klimatske promjene”, za što je osigurano 1,6 milijuna eura bespovratnih sredstava iz Financijskih mehanizama Europskog gospodarskog prostora za razdoblje 2014. – 2021. Riječ je o platformi za edukaciju, razmjenu znanja i iskustava, kojoj je cilj bio obuhvatiti i educirati dionike uključene u obnovu zgrada te im kroz pilot-akciju pokazati dobrobiti obnove zgrada prema nZEB standardu (engl. nearly zero-energy building). Pilot-akcija bila je zgrada Instituta koja je prošla obnovu i napravljen je važan korak u zelenoj i digitalnoj tranziciji zgradarstva. Ne samo da smo time značajno unaprijedili uvjete rada, zamijenili i digitalizirali sve tehničke sustave i vlastitim primjerom pokazali kako izgleda konkretna provedba energetske tranzicije u praksi, nego smo i stekli praktična iskustva i nova znanja koja sada prenosimo u edukacijama koje se održavaju u tehnološki naprednom i ekološki održivom okruženju.

MEGAWATT: Koje su ključne energetske politike ili projekti na kojima Institut trenutno radi u suradnji s državnim institucijama?

Institut radi analitičke podloge za razne planske dokumente na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini i pruža stručnu podršku tijelima javne vlasti, što čini desetak posto naših ukupnih prihoda u 2024. Radimo, primjerice, podloge za transpoziciju ključnih direktiva u području zelene energetske tranzicije, od osnutka Instituta 1994. izrađujemo energetsku bilancu RH i publikaciju Energija u Hrvatskoj za Ministarstvo gospodarstva, stručna smo podrška u izradi tehničkih analiza i podloga za Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan, radimo izračune nacionalnih faktora emisija i slično. Kao što sam već spomenuo, naš zadatak je pružiti analitičku i tehničku podršku temeljem znanstveno utemeljenih podataka, kako bi nacionalne politike bile ambiciozne, ali i provedive te u skladu s ciljevima klimatske neutralnosti.

MEGAWATT: Kako vidite ulogu obnovljivih izvora energije, osobito u kontekstu klimatskih ciljeva EU-a do 2030. godine?

Uz energetsku učinkovitost, obnovljivi izvori energije stup su energetske održivosti Europe i ne služe samo kao alat za smanjenje emisija stakleničkih plinova, već i kao sredstvo za povećanje energetske sigurnosti, smanjenje ovisnosti o uvozu, poticanje tehnoloških inovacija i razvoj lokalnih gospodarstava. U tom kontekstu, uloga obnovljivih izvora energije nije samo poželjna – ona je neizbježna. No da bismo u potpunosti iskoristili njihov potencijal, moramo efikasnije rješavati prepreke koje usporavaju brži razvoj. Bez brže integracije obnovljivih izvora nije moguće ostvariti ciljeve EU-a unutar zadanih rokova, niti postići veću energetsku samodostatnost i održivo gospodarstvo.

MEGAWATT: Koliko je Hrvatska trenutno energetski neovisna i koje su glavne prepreke u postizanju veće energetske sigurnosti?

Energetska neovisnost je termin koji se često neprecizno koristi. Možemo govoriti o tome koliko je Hrvatska energetski samodostatna, odnosno koliko ima vlastitih proizvodnih kapaciteta da podmiri domaće potrebe za energijom. Hrvatska je, naime, dio otvorenog energetskog tržišta i energija će se uvoziti i izvoziti iz tržišnih razloga, čak i onda kada će Hrvatska imati dovoljno kapaciteta za proizvodnju da pokrije vlastite potrebe. Što se tiče energetske sigurnosti, koja dolazi s većom energetskom samodostatnošću, ona proizlazi iz tehničkih, regulatornih, ekonomskih i političkih faktora. Aktualne geopolitičke tenzije dodatno naglašavaju potrebu za otpornim i samoodrživim sustavom.

‘Povećanje vlastite opskrbljenosti energijom ne samo da bi smanjilo ovisnost o uvozu, već bi potaknulo i gospodarski razvoj kroz nova ulaganja i otvaranje radnih mjesta u sektoru obnovljive energije’

Osim toga, glavne prepreke energetskoj stabilnosti već su poznate: ovisnost o uvozu energije, nedovoljno brza integracija obnovljivih izvora energije, nedostatak mrežnih i skladišnih kapaciteta energije, investicijski i financijski izazovi te regulatorne prepreke. Dakle, znamo što nam je činiti. Potreban nam je jasan zakonodavni okvir i njegova konzistentna provedba koja će potaknuti nastavak ulaganja u domaće kapacitete za proizvodnju energije, posebno iz obnovljivih izvora. Također, potrebno je ulagati u mrežne kapaciteta za uravnoteženje sustava i modernizaciju energetske infrastrukture, a posebno u ljude jer s energetskom tranzicijom dolaze i nove tehnologije te potrebe za novim znanjima i vještinama.

MEGAWATT: Je li točan podatak da je Hrvatska trenutno na 44 posto vlastite opskrbljenosti primarnom energijom i što to znači za našu energetsku neovisnost?

Prema energetskoj bilanci Hrvatske za 2023. godinu, vlastita opskrbljenost je iznosila 44,2 posto. To znači da više od polovice naše primarne energije dolazi iz uvoza, osobito kad je riječ o nafti i plinu, što je problem iz sigurnosne i financijske perspektive jer nas čini ranjivima na vanjske šokove, geopolitičke krize i volatilnost tržišta. Na to nas je grubo podsjetila i plinska kriza do koje je došlo zbog rata u Ukrajini, a sada i nova američka administracija koja pokreće trgovinske ratove. Stoga je jako bitno povećati vlastite kapacitete za proizvodnju, osobito iz obnovljivih izvora energije jer to znači veću otpornost, manje rizika i stabilnije cijene. Dodatno, povećanje vlastite opskrbljenosti energijom ne samo da bi smanjilo ovisnost o uvozu, već bi potaknulo i gospodarski razvoj kroz nova ulaganja i otvaranje radnih mjesta u sektoru obnovljive energije.

‘Bez brže integracije obnovljivih izvora Hrvatska ne može ostvariti ciljeve EU-a u roku niti postići veću energetsku samodostatnost i održivo gospodarstvo’, kaže Dražen Jakšić Photo Saša Zinaja/Nfoto

MEGAWATT: Kakva je suradnja Instituta s Vladom i ministarstvima i koliko se vaše stručne analize uvažavaju u donošenju politika?

Procesi demokratskog odlučivanja u Hrvatskoj su jasni i transparentni na zakonodavnoj i izvršnoj razini vlasti. Uloga Instituta u njima isključivo je u domeni pružanja stručne podrške koja služi kao podloga za donošenje odluka u procesima kreiranja nacionalnih politika. Naš je cilj uvijek osigurati točne, stručno utemeljene i kroz sve relevantne kontekste sagledane analize s preporukama scenarija za najkraći put do ostvarenja krovnih nacionalnih ciljeva. Stručnost, objektivnost i nepristranost Instituta prepoznate su i visoko cijenjene i izvan nacionalnih granica, što potvrđuju i naše reference u više od 70 zemalja svijeta.

MEGAWATT: Na koji način Institut surađuje s međunarodnim partnerima i koliko je važna ta međunarodna dimenzija u razvoju znanja i tehnologije?

Međunarodna dimenzija je itekako važna zbog prijenosa znanja i stjecanja iskustava. S obzirom na to da puno radimo s međunarodnim partnerima i na brojnim europskim i regionalnim projektima, naši istraživači često putuju, surađuju s međunarodnim organizacijama i stječu iskustvo izvan granica Hrvatske. U 2024. godini u provedbi je bilo 29 projekata financiranih s 6,3 milijuna eura iz fondova EU-a. Također, snažno smo prisutni na inozemnim tržištima, osobito u jugoistočnoj Europi, ali i u Aziji i Africi, gdje provodimo 30 projekata ukupne vrijednosti 2,4 milijuna eura. Kontakt s međunarodnom zajednicom omogućuje nam da smo u tijeku s najnovijim znanjima, praksama i politikama. Istovremeno, tim suradnjama i mi širimo partnerstva i dijelimo znanje i iskustvo, što je također važno jer želimo biti i davatelj znanja, a ne samo korisnik.

MEGAWATT: Kako Institut sudjeluje u razvoju i primjeni novih tehnologija poput vodika, skladištenja energije ili pametnih mreža?

Institut aktivno sudjeluje u razvoju i primjeni novih tehnologija poput vodika, skladištenja energije i pametnih mreža nizom nacionalnih i međunarodnih projekata. Tim projektima razvijamo metodologije, scenarije i modele koji omogućuju primjenu inovativnih rješenja u stvarnim sustavima. Primjerice, u okviru EU projekta HyEfRe s Fakultetom elektrotehnike i računarstva razvijamo online platformu koja će omogućiti donositeljima politika da identificiraju viškove električne energije iz obnovljivih izvora i odrede optimalni način njihove konverzije u zeleni vodik. Uz to, kroz projekt GREET CE fokusirani smo na jačanje regionalnih inovacijskih kapaciteta, a posebice na identifikaciju potencijalnih projekata i stvaranje partnerstava u području vodika. Naša uloga u ovim projektima nije samo tehnička, već i strateška – povezujemo dionike, analiziramo energetske tokove i pružamo smjernice za učinkovitu i održivu primjenu novih tehnologija u energetskom sustavu.

MEGAWATT: Koji su izazovi u obrazovanju i stručnom razvoju kadra u području energetike i kako EIHP doprinosi njihovu rješavanju?

Puno je izazova; od brze promjene tehnologije i nedostatka multidisciplinarnih znanja do nedostatka kvalificiranog kadra i odljeva mladih stručnjaka. Energetska tranzicija nije samo tehničko pitanje, već zahtijeva razumijevanje ekonomije, okoliša, društvenih aspekata i politika, što je veliki izazov kada je riječ o potrebnoj interdisciplinarnosti. Institut doprinosi rješavanju tih izazova edukacijama i radionicama za različite ciljne skupine i to često u suradnji s međunarodnim partnerima i organizacijama. Pridajemo posebnu pažnju razvoju novih platformi za učenje kao što je nZEB trening centar koji je otvoren za organizaciju raznih poslovnih događanja, uključujemo naše mlade stručnjake u međunarodne projekte, omogućujemo praksu i mentorstvo mladim kolegama i studentima. Kontinuirano ulažemo u obrazovanje i razvoj naših stručnjaka, a održavamo i interne edukacije na kojima naši istraživači i vanjski stručnjaci prezentiraju svoj rad, aktualne teme i projekte kojima se bave. Osim usvajanja novih znanja, interne edukacije služe njegovanju kritičke misli u Institutu, na njima se provode intelektualne rasprave i usavršavaju prezentacijske vještine. Smatram da je izuzetno važno pratiti i na vrijeme prepoznati trendove, poput primjene umjetne inteligencije koja značajno mijenja sve sfere poslovanja, brzo usvajati promjene i stvarati okruženje u kojem se mladi ljudi mogu razvijati i ostajati u energetskom sektoru.