Cijenjeni crtač stripova Dubravko Mataković autor je teksta, scenografije, kostimografije i plakata za predstavu ‘Kulen ruž’ koja je premijerno izvedena u Kazalištu Virovitica u režiji Dražena Ferenčine. Treća je to predstava inspirirana Matakovićevim stripom, a govori o disfunkcionalnoj obitelji

„U svijetu u kojem živimo, obilježenim licemjerjem politike, medijskim manipulacijama i prikrivanjem društvenih nepravdi iza uljepšanih slika, poetika Dubravka Matakovića pokazuje se kao dragocjen korektiv. Njegova groteska i crni humor razotkrivaju apsurd stvarnosti, odbijajući sudjelovati u lažnoj harmoniji i nametnutim normama. U vrijeme kada prevladava uniformiranost i površna ‘ispeglanost’ javnog diskursa, Mataković podsjeća da umjetnost smije biti ružna, nepristojna i pretjerana. Njegov crni humor i namjerna ‘nekorektnost’ nisu provokacija radi provokacije, nego svjesni otpor prema nametnutim šablonama, pravilima i društvenim normama koje nas guše. U vremenu kada se sve pokušava ujednačiti, uljepšati i ugurati u politički korektne rečenice, Mataković svojim stripom – a sada i ovom predstavom – vraća pravo na slobodu govora i pravo na smijeh. Njegova ‘nekorektnost’ zapravo je zdravi instinkt pobune protiv gluposti i licemjerja svijeta u kojem živimo. Matakovićev svijet nas uči tome da dokle god se smijemo vlastitoj gluposti, ima nade“, napisao je povodom predstave „Kulen ruž“ redatelj Ferenčina. Nastala je u koprodukciji Kazališta Virovitica i Gradskog kazališta Joza Ivakić iz Vinkovaca, glazbu je napisao Šimun Matišić, a glume Marko Hergešić, Andrija Krištof, Igor Golub, Goran Koši, Monika Duvnjak i Matko Trnačić.

Još 2007. postavljena je predstava po njegovim stripovima „Iz Kabula s ljubavlju“, a potom i „Iz Kabula s ljubavlju TU“. Mataković je ovogodišnji dobitnik nagrade ”Andrija Maurović” za životno djelo, crta stripove od studentskih dana krajem 1970-ih do danas, a odnedavno je umirovljeni profesor Umjetničke akademije u Osijeku. Mataković je i s grupom Septica objavio dva albuma.

NACIONAL: Predstava „Kulen ruž“ navodno spaja strip, kazalište i apsurd u priču o društvu koje voli uljepšane laži više od ružne istine i navodno je inspirirana s vašim (ne)djelima. Tko je u vašim (ne)djelima vidio potencijal za kazališnu predstavu?

Spaja strip i kazalište zato što crtam stripove. Druge poveznice nema, osim što sam zadržao istu razinu gluposti koje imam u stripovima. Napisao sam tisuće scenarija za stripove tako da imam određeno iskustvo s pisanjem, a i ovo mi je tek treći tekst za predstavu. Prije toga bili su „Iz Kabula s ljubavlju“ i „Iz Kabula s ljubavlju TU“. Oni su imali direktne poveznice sa stripom jer sam koristio svoje likove obitelj Gmižić i druge. Za „Iz Kabula s ljubavlju“ čak sam nacrtao istoimeni strip koji je bio određeni predložak za predstavu, dok sam u „Kabulu TU“ koristio razne epizode i situacije iz stripova s Gmižićima. Te prve dvije predstave inicirao je tadašnji ravnatelj kazališta Joza Ivakić Ivica Zupković, a „Kulen ruž“ sadašnji ravnatelj Vladimir Andrić. Dakle, sva tri teksta su, uz nagovaranja i konačni zajednički dogovor, naručena.

Mataković je i scenograf i kostimograf u predstavi ‘Kulen ruž’. FOTO: Kazalište Virovitica

NACIONAL: Predstavu je režirao Dražen Ferenčina nakon rada na predstavi „Zmaj“, premijerno izvedene sredinom srpnja u sklopu ovogodišnjeg Osječkog ljeta kulture. Je li to bila vaša želja ili kazališta?

Fec je respektabilan redatelj pa mi je čast što je objeručke prihvatio režiju za ovu predstavu, mislim čak i prije nego što je vidio tekst. Režirao je i „Iz Kabula s ljubavlju TU“ pa je bio prvi izbor, a nekako smo se nadali da će pristati jer je znao što može očekivati. Mislim da i on i glumci vole ovakve glupave predstave jer se mogu do kraja opustiti i dodatno je nadopuniti svojim duhovitostima.

NACIONAL: O čemu govori predstava „Kulen ruž“?

Morat ću se vratiti u davnu 1991. U jednom društvu pričali smo što će tko raditi kada rat završi. Izvalio sam da ću nakon rata otvoriti restoran Kulen ruž. Naravno, nikada ga nisam otvorio, niti sam imao želju, ali čuvao sam naziv za neku prigodu i evo napokon ga iskoristio. U predstavi je riječ o disfunkcionalnoj obitelji: mužu Masnom, njegovoj supruzi Brkulji i kćeri Dobri. Tu su još i kamatar Medeni i likovi iz birtije Kulen ruž. Svi likovi imaju nadimke, odnosno opisna imena. Masni je pokvarenjak ovisan o steroidima i alkoholu, maltretira Brkulju koja radi najcrnje poslove. Ukratko, iznenada dođe do određenih novčanih sredstava i želi kupiti Kulen ruž da bi živio još lagodnije i da ne bi uopće izlazio iz birtije. Naravno, tu je još nekoliko paralelnih radnji, ljubavna priča dvoje mladih, na primjer svjetsko nogometno prvenstvo koje se održava u Srbiji pa su svi likovi u hrvatskim dresovima, Modrićevim s brojem deset, pa se priča malo i o nogometu.

NACIONAL: U najavi predstave „Kulen ruž“ stoji: „S obzirom na tematiku, sadržaj i jezik, predstava je politički nekorektna i može sadržavati uvredljive elemente. Preporučujemo da je doživite s razumijevanjem njezine umjetničke i kritičke namjere.“. Jest li se ravnali aktualnim naputcima braniteljskih udruga i HDZ-a kako ne bi došlo do negodovanja?

Nisam se ravnao ni po čemu. Prije svega, tekst sam završio prošle godine u veljači. Predstava nije ranije postavljena zbog određenih tehničkih razloga, angažiranosti glumaca na drugim poslovima i slično. Najava je više promidžbenog tipa, da privuče pozornost, u tekstu nema političkih konotacija, nisam se ni želio doticati politike jer to ne zavrjeđuje.

Ilustracija: Dubravko Mataković

NACIONAL: Koliko su vam aktualno politička zbivanja poput otkazivanja festivala Nosi se u Benkovcu ili protesta protiv festivala alternativne ljevice FALIŠ u Šibeniku inspiracija za vaše stripove?

Ne pratim to pozorno, ali znam da se određeni krugovi bune protiv tih manifestacija. Zadnja epizoda „Overklokinga“ posvećena je tim zbivanjima. Između ostalog, u toj epizodi „Opera“ saznajemo da je zabranjena predstava „Hamlet i Horacije se žene“, ali je dopuštena opera „Rigoletto u Čavoglavama“ na koju junaci stripa i odu. Nikada događaje ne komentiram izravno, draže su mi neke asocijacije i izmišljeni događaji koji se mogu povezati s realnima.

NACIONAL: Naglašeno je da je predstava namijenjena isključivo osobama starijima od 18 godina s obzirom na tematiku, sadržaj i jezik, jer je politički nekorektna i može sadržavati uvredljive elemente te se preporučuje gledateljima da dožive s razumijevanjem njezine umjetničke i kritičke namjere. Je li to na neki način ispričavanje unaprijed da se netko ne bi uvrijedio jer ste politički nekorektni?

Nisam sudjelovao u objavi pa ne bih znao. Pisao sam kako mi je došlo, bez nekih posebnih namjera, sa željom da napišem smiješan tekst koji će zabaviti publiku. Ništa više. Koliko je to na kraju smiješno određuje reakcija publike. Nekorektnosti ima koliko i u mojim stripovima koji su rađeni za odrasle.

Ilustracija: Dubravko Mataković

NACIONAL: Ima li u predstavi elemenata zbog kojih bi se neke društvene skupine u Hrvatskoj mogle osjetiti povrijeđene?

Ako su osobe koje maltretiraju žene, alkoholičari, ovisnici i kriminalci društvene skupine neka se uvrijede. Ali riječ je samo o humoru, bez zlih primisli. Kada sam pisao imao sam na umu sitcom pa imamo brze izmjene scena kuća – birtija uz prigodne jinglove kao u TV serijama.

NACIONAL: Vi ste scenograf i kostimograf i dizajnirali ste plakat i popratnu knjižicu, odnosno to je vaša prva autorska predstava iako je niste režirali. S kojom idejom ste ušli u taj projekt?

I s prve dvije predstave je bilo tako, ravnatelji su željeli da cijelom projektu dam svoj autorski pečat, što je nekako logično. Scenografije nisu nešto spektakularne, već su u funkciji predstave. Isto tako, kostimi su uobičajena odjeća određenog soja ljudi.

‘Nemoguće je pohvatati hrvatsku stripovsku scenu bez pozornog praćenja jer uz etablirane autore, ima i onih mladih koji traže mjesto u svijetu stripa. Uglavnom, dosta je živo’

NACIONAL: Kakva je danas hrvatska strip scena i koliko je pratite?

Pratim usputno, uglavnom putem društvenih mreža. Postoje i fanzini u kojima možemo vidjeti nastupe nekih autora. Nemoguće je sve pohvatati bez pozornog praćenja jer ima, uz već etablirane i puno mladih autora koji traže svoje mjesto u svijetu stripa. Uglavnom, dosta je živo.

NACIONAL: Ilustrirali ste naslovnicu knjige „365 najvažnijih domaćih albuma koje morate poslušati“ koja sadrži preko 20 poznatih glazbenika. Koliko vam je to bio zahtjevan zadatak, a koliko zabava?

I jedno i drugo. Većinom mi je posao i zabava jer uživam dok radim. Dobio sam naputak u kojoj formi treba biti naslovnica i koji likovi trebaju na njoj biti te određene teme, odnosno naslovi pjesama. Na prijedlog izdavača predložak je bila naslovnica albuma Beatlesa „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band”, što mi je donekle olakšalo put u pristupu, ali trebalo je odlučiti na koji način i gdje u prostoru potrpati sve te likove i kako ih prikazati. Na svoju inicijativu ubacio sam samo album „Mali čovek želi preko crte“ Šarla akrobate.

NACIONAL: Što pripremate s vašom grupom Septica?

Teško je zadnjih godina egzistirati s ovakvom glazbom pored najezde trapa, narodnjaka i druge vrste trivijalne glazbe. Imamo već neko vrijeme snimljeni materijal za album i to pomalo sređujemo. Danas ne vrijedi izbacivati pjesme ako nemate spot, a to je ono što nam uvijek teško pada zbog privatnih obveza članova i osjećaja uzaludnosti snimanja spotova.