Domagoj Duvnjak oprostio se od reprezentacije. Nakon 272 utakmice i 800 golova protiv kapetan je rekao dosta. Od najdražeg dresa oprostio se svjetskim srebrom nakon fantastičnog prvenstva. Bolji scenarij nije mogao ni poželjeti. 

– Da sam mogao birati vjerojatno ne bih mogao odabrati ovakav oproštaj. Ostat će mi definitvno u glavu cijeli život. Hvala obitelji, roditeljima, djeci, sestri… Uh, ovo je bio baš dug put. Hvala svim trenerima, predivnoj generaciji koja me naučila što znači nositi ovaj najljepši dres. Odlazim ponosan. Hvala svima koji su dali život za ovu državu, da nije njih, ja ne bih mogao nositi ovaj dres 20 godina.

Koliko je bilo teško odigrati posljednje minute?

– Veliko hvala Danskoj, da njih nije bilo, ne bih zabio ni gol. Odmaknuli su se i pustili su me da zabijem. Tražio sam Karačića da i on zabije, ali ne znam gdje je bio. Miješali su se osjećaji, znaš da je to posljednji gol u karijeri. Prvu utakmicu sam odigrao 2006. Odlazim ponosan.

Na što ste najponosniji u karijeri?

– Bilo koga da sretnem od suigirača mogu s njima popiti kavu. To me čini najponosnijim na svijetu. I na to sam ponosan. Imao sam predivne suigrače, predivne trenere. Puno su me naučili, rukomet nije Domagoj Duvnjak. Dečki su pokazali da smo se vratili u vrh. U cijelom turniru smo izgubili od Egipta, pa  smo dobili Island šest razlike, pa luda utakmica protiv Mađarske. Potom smo dobili Francusku. Veselim se doći u domovinu.

A u Zagrebu vam se sprema veliki doček. 

– Jedva čekam, za puno igrača će ovo biti prvi doček. Ja se nadam da će uživati, ova medalja ide navijačima, koji su nas gurali od prve minute. Da nije njih, ne bismo došli do finala.

Što je bio prijelomni trenutak na ovom turniru?

– Imali smo privilegij igrati doma. Uoči Islanda smo došli do zida, bilo je sve ili ništa. Morali smo dobiti šest razlike momčad koja nije izgubila utakmicu na turniru. Tu smo vidjeli da možemo. Pa Mađarsku kad smo stigli, iako smo gubili četiri razlike pet minuta prije kraja. Danska je bila bolja, treba im čestitati.

Odlazite kao najbolji strijelac Hrvatske u povijesti.

– Ne bih mogao ni zamislti tako nešto kad sam bio mali klinac i ulazio u reprezentaciju. Svaki put kad bih čuo Lijepu našu… Srce je uvijek prevagnulo. Sigurno imam ponos, to su ogromne brojke, puno turnira, puno prvenstava.