Uz manje potrebe za putovanjima, papirom, tiskom i fizičkim skladištima, dobiva se dojam da digitalni sektor uvelike doprinosi ekološkoj održivosti. Međutim, doprinosi i rastu energetske potrošnje i opterećenju infrastrukture
Digitalna ekonomija temeljito je preoblikovala način na koji radimo, komuniciramo, kupujemo, učimo i konzumiramo sadržaj. Obuhvaća sve, od e-trgovine, cloud computinga, online edukacija i streaminga do umjetne inteligencije, blockchain tehnologije i rada na daljinu. Zahvaljujući toj transformaciji, mnogi fizički procesi danas se odvijaju virtualno, čime se na prvi pogled čini da je digitalna ekonomija znatno „čišća“ i održivija alternativa tradicionalnim gospodarskim modelima. Uz manje potrebe za putovanjima, papirom, tiskom i fizičkim skladištima, ostavlja se dojam da digitalni sektor uvelike doprinosi ekološkoj održivosti.
Međutim, dok s jedne strane smanjuje fizički otisak, s druge strane doprinosi rastu energetske potrošnje i opterećenju infrastrukture koja podržava digitalni svijet. Sve češće se postavlja pitanje: ima li digitalna ekonomija svoj (nevidljivi) ugljični otisak?
Nevidljiva infrastruktura sa stvarnim emisijama
Prema podacima međunarodnih istraživanja, informacijsko-komunikacijska tehnologija (ICT) odgovorna je za dva do gotovo četiri posto globalnih emisija stakleničkih plinova. To digitalni sektor smješta uz bok industrijama poput zrakoplovstva ili brodarstva, čije se emisije tradicionalno percipiraju kao visoke. Potrošnja električne energije povezana s digitalnim uslugama globalno iznosi više od 3,5 posto ukupne potrošnje, a očekuje se i daljnji rast, osobito s obzirom na razvoj i širenje umjetne inteligencije kao fenomena današnjice.
Jedan od najvećih izvora potrošnje u digitalnoj ekonomiji jesu podatkovni centri – golema postrojenja u kojima se pohranjuju, obrađuju i distribuiraju informacije. Ti centri, prema nevidljivi krajnjem korisniku, zahtijevaju ogromne količine energije, ali i vode, osobito za hlađenje servera. Samo u Sjedinjenim Američkim Državama podatkovni centri troše oko četiri posto ukupne električne energije, od čega se više od polovine još uvijek temelji na fosilnim gorivima. Primjerice, prema izvješću UNCTAD-a, ukupna potrošnja podatkovnih centara u 2022. godini iznosila je 460 teravat sati, što odgovara godišnjoj potrošnji oko 42 milijuna američkih kućanstava.
Blockchain, AI i streaming: motori razvoja s visokom cijenom
Uz podatkovne centre, značajan ugljični otisak dolazi i iz rastuće popularnosti takozvane blockchain tehnologije i rudarenja kriptovaluta. Samo rudarenje Bitcoina u 2023. godini zahtijevalo je 121 teravat sat električne energije, više nego što godišnje potroše mnoge manje države – poput Belgije ili Finske. Također, eksplozivni rast umjetne inteligencije, osobito u segmentu treniranja velikih jezičnih modela, generira dodatne emisije. Procjena pokazuje da treniranje jednog naprednog AI modela može proizvesti emisiju CO2 jednaku onoj koju proizvede pet automobila tijekom cijelog svog vijeka trajanja. Slično tome, svakodnevne digitalne navike, poput gledanja video-sadržaja, također imaju mjerljiv utjecaj. Streaming u visokoj rezoluciji generira između 100 i 400 grama CO2 po satu, ovisno o korištenom uređaju i kvaliteti internetske mreže.
Digitalna rješenja i fizička stvarnost – gdje se stvarno štedi?
Ipak, digitalna tehnologija ne donosi samo izazove, ona također omogućuje uštede u emisijama kad se koristi kao zamjena za energetski intenzivne fizičke aktivnosti. Video-pozivi umjesto poslovnih letova, elektroničko potpisivanje umjesto slanja dokumenata ili e-trgovina umjesto odlaska u fizičku trgovinu – sve su to primjeri gdje digitalna rješenja mogu donijeti ekološke koristi.
No kako bi te koristi bile stvarne i mjerljive, digitalna infrastruktura mora biti energetski učinkovita, a logistika, proizvodnja i njihovo korištenje trebaju biti optimizirani u skladu s načelima kružne i održive ekonomije.
Digitalna infrastruktura mora biti energetski učinkovita, a logistika, proizvodnja i njihovo korištenje trebaju biti optimizirani u skladu s načelima kružne i održive ekonomije. Photo by Jakub Z╠çerdzicki on Unsplash
Put prema održivoj digitalnoj transformaciji
Sve više globalnih aktera ulaže u smanjenje ugljičnog otiska digitalnog sektora. Tehnološke kompanije poput Googlea i Microsofta godinama ulažu u prelazak svojih podatkovnih centara na obnovljive izvore energije. Upravo se Google još od 2017. godine potpuno napaja iz obnovljivih izvora, a Microsoft, pak, do 2030. planira postati ugljično negativan. Ulaganja u zelenu infrastrukturu, energetski učinkovite sustave hlađenja i razvoj vlastitih solarnih i vjetroelektrana, sve su češća praksa među tehnološkim liderima. Paralelno s time raste i svijest o važnosti eko-dizajna. Softverska rješenja koja troše manje podataka, tamni mod u aplikacijama i web stranicama, kao i učinkovitiji algoritmi koji smanjuju potrošnju energije, postaju novi standard održivog razvoja digitalnih proizvoda.
Odgovornost industrije, zakonodavaca i korisnika
Osim inovacija i ulaganja, ključnu ulogu pritom ima i regulatorni okvir. Europska unija već radi na zakonodavnim rješenjima kojima bi se digitalnim platformama nametnula obveza transparentnog prikaza vlastitog ugljičnog otiska, čime bi se dodatno potaknule odgovornost i konkurencija u smjeru održivosti. Pritom se ne smije zaboraviti ni krajnji korisnik. Svaki pojedinac ima ulogu u smanjenju digitalnog otiska – bilo kroz dulje korištenje uređaja, selektivno streamanje sadržaja, korištenje offline načina rada ili redovito digitalno „čišćenje“ – poput brisanja nepotrebnih e-mailova ili aplikacija. Male promjene na razini milijuna korisnika mogu imati stvaran kumulativni učinak.
Održiva digitalna ekonomija je moguća i nužna
Digitalna ekonomija, iako često percipirana kao „čista“, ima svoj energetski i ekološki otisak. No to ne znači da je ona problematična po svojoj prirodi. Upravo suprotno – ona nudi snažne alate za rješavanje okolišnih izazova, pod uvjetom da se njen razvoj vodi pažljivo, uz odgovornu upotrebu resursa i jasne politike održivosti. Stoga i ne čudi kontinuirano ponavljanje da digitalna tranzicija može i mora biti zelena. Ona zahtijeva ulaganja u obnovljive izvore energije, kružne modele poslovanja, održive korisničke navike i pametne politike. Ako svi dionici – industrija, zakonodavci i korisnici, djeluju usklađeno, digitalni svijet može postati jedan od ključnih saveznika u očuvanju našeg stvarnog planeta.
Upravo tu leži i ogroman prostor za inovacije i gospodarski rast. Održivost više nije samo regulatorna obveza. Ona postaje snažna konkurentska prednost. Tvrtke koje danas ulažu u energetsku učinkovitost, razvoj „zelenih“ digitalnih rješenja, softverski dizajn s niskom potrošnjom i infrastrukturu temeljenu na obnovljivim izvorima, sutra će biti lideri – ne samo tehnološki već i tržišni.
Osim toga, nove tehnologije, od AI rješenja za optimizaciju potrošnje do blockchaina koji prati lanac opskrbe s manjim utjecajem na okoliš, otvaraju prilike za potpuno nove poslovne modele. Zelena digitalna transformacija tako postaje motor inovacija, otvaranja novih radnih mjesta i izgradnje održive konkurentnosti u globalnoj ekonomiji. Održiva digitalna ekonomija nije samo odgovornost, ona je i šansa za pametniju, čišću i otporniju budućnost.
Komentari