Ekskluzivni dokumenti Sadržaj žalbe protiv kriminalne legalizacije Thompsonove ‘terase’ otkriva da je Marko Perković zbog vlastite koristi potaknuo serijski kriminal splitskih gradskih i sudskih službenika kako bi prisvojio krov susjedne zgrade i proglasio ga svojim domom.

Nacional je tijekom proteklog tjedna dobio uvid u nove šokantne dokumente koji ukazuju na apsurdnost optužnice splitskog državnog odvjetništva protiv novinarke Danke Derifaj i Branka Miodraga, podignute zbog navodne povrede nepovredivosti doma desničarske pjevačke zvijezde Marka Perkovića Thompsona, ali i otkrio jednu od značajnijih teza koje će optuženi koristiti u svojoj obrani.

Danka Derifaj i Branko Miodrag u svojoj će obrani ustvrditi da je optužnica protiv njih deplasirana jer oni u spornom trenutku kada su se popeli na krov zgrade koji je Perković nezakonito prisvojio i pretvorio u terasu, nisu bili na Perkovićevu, nego na Miodragovu dijelu krova. To će ustvrditi zato što je sporni krov koji je Perković kompletno uzurpirao i pretvorio u svoju terasu, u suvlasništvu većeg broja stanara čije je vlasništvo razdijeljeno na takozvane idealne suvlasničke dijelove. Što praktički znači da je i Miodrag suvlasnik spomenutog krova i on će u svojoj obrani decidirano tvrditi da je tadašnju snimateljsku ekipu RTL-a odveo na krov čiji je suvlasnik.

U prilog njihovim tvrdnjama idu i navodi sudskog vještaka Ivana Martića. Ivan Martić izradio je u kolovozu 2024. na 34 stranice građevinsko vještačenje svih relevantnih detalja povezanih uz tu Perkovićevu nekretninu i put do njene legalizacije. On je vrlo oštro upozorio do koje su mjere institucije nezakonito izlazile ususret Perkovićevim zahtjevima, što Perkovića uvodi u zonu ozbiljne sumnje da ih je svjesno poticao na kaznena djela.

Kaznena prijava Thompsonova susjeda Branka Miodraga, koju je još prije dvije godine objavio Nacional, pokazuje da se splitski DORH ‘zaletio’ s optužnicom protiv Miodraga, novinarke i snimatelja RTL-a. FOTO: Nacional

Martić je u svom vještvu napisao: „Za tako izgrađenu građevinu bez jasnih dokaza da je izgrađena u skladu s izdanom građevinskom dozvolom, svjesno se pristupilo naknadno i izdavanju uvjerenja za uporabu. I upravo taj korak je također dokaz koliki utjecaj ima aktualno diskriminirajuće postupanje na djelu. Službenici gradskog ureda su omogućili izdavanje dokumenta bez osnove… Bez obzira na naknadno provedene postupke legalizacije – ishođenje potvrda o izvedenom stanju, postoje jasne prešućene i neiskazane činjenice da je svjesno dopušteno prikazivanje legalnog stanja zgrade koja to nije, a isto tako dopuštanjem naknadnih upisa posebnih dijelova proširenih na zajedničke dijelove zgrade, utjecalo se na vlasnička i suvlasnička prava bez suglasnosti sada već svih stvarnih vlasnika.

U tom smislu je nedvojbeno poznato svima, pa čak i najlošijim odvjetnicima i sucima, da nije dopušteno upisivati pravo vlasništva na tuđim dijelovima nekretnine bez osnova. Nije dopušteno upisivanje prava vlasništva na dijelovima nekretnine za koje je evidentno kako je postojeće projektno rješenje različito od onoga što se ‘na silu’ provodi… Prema utvrđenim činjenicama navodim kako izdano UVJERENJE ZA UPORABU GRAĐEVINE KLASA: 361-05/08-01/0072; Ur.Broj: 2181/01-03-03/10-08-0005 od 29.07.2008. godine nije izdano u skladu s navedenim zakonom na koji se poziva i to je jedan od temeljnih dokumenata u daljnjim postupanjima. Odgovorna osoba zajedno s osobom ili osobama koje su izradile i izdale ovaj dokument (ako to nije ista osoba) je svjesno postupala u počinjenju kaznenog djela zloupotrebe službenog položaja i ovlasti prema čl. 291 važećeg Kaznenog zakona, odnosno prema čl. 337 i čl. 339 tada važećeg Kaznenog zakona (NN 110/1997). Zanemarivanje, osporavanje i ometanje provjere ovih navoda od službenih osoba u naravi predstavlja daljnje udruživanje i organizirano kriminalno udruženje u počinjenju i otkrivanju protuzakonitih radnji.“

Nacional je još u ožujku 2023. objavio opširnu reportažu sa zgrade na splitskom Žnjanu i razgovor sa suvlasnikom zgrade Brankom Miodragom kojem je ‘prokišnjavalo’ iz Thompsonova bazena. FOTO: Nacional

Osim toga, Martić se posebno pismeno očitovao o optužnici koju je splitsko državno odvjetništvo podiglo protiv snimateljske ekipe RTL-a i Branka Miodraga, jednog od suvlasnika spornog prostora koji Perković doživljava kao vlastiti dom.

Martić se pismeno na punih deset stranica referirao na navode sadržane u spomenutoj optužnici koju je Perković potaknuo. Nacional je dobio na uvid to njegovo očitovanje, u kojem Martić, među ostalim, piše sljedeće:

„Kao vještak za područje građevinarstva moram uvodno iznijeti činjenicu da smatram kako je predmetna ‘terasa’ prvo potpuno krivo opisana jer se radi o izvornom krovu zgrade. Zatim je nedvojbeno potpuno protivno svim zakonima uknjižena kao nešto što u zakonu niti ne postoji niti ga je moguće kao takvo svrstati u etažne cjeline ili samostalne uporabne cjeline, a osobito ne za nekog ‘novog suvlasnika’ koji nema ništa povezano s tom predmetnom nekretninom u smislu katastarske čestice. Takvu spoznaju i činjenicu su bez imalo straha, ali i srama koristili kolege koji su sudjelovali u izradi dokumenta za provedbu potpuno protuzakonitog upisa prava vlasništva, baš kao i suci koji su isto upisali u ZK. I evo, ja sada izjavljujem da je to izmišljotina i da su takvi upisi nedopušteni i nevaljali, a ako je drugačije, onda bi bilo sasvim ispravno da se objavi izjava suca ili sutkinje koji su upisali na ovakav način dio nekretnine uz jasnu zakonitu potvrdu da je to u skladu sa zakonom i da se to može svugdje raditi u Hrvatskoj. I naravno, da sve to izjave ti isti ljudi pod punom kaznenom i materijalnom odgovornosti, a da za svoje postupanje jamče svojom imovinom. Tako je čak i poznati profesor koji je izradio projekt legalizacije, za predmetni dio zgrade svjesno i u punoj odgovornosti neistinito izrađivao dokumente, a koji su, usput rečeno, netom prije spornog događaja pravno dobili znakovitu zakonitu proceduru i odluku kojom se poništava postupak legalizacije i stavlja izvan snage.“

Sporni krov koji je Perković kompletno uzurpirao i pretvorio u svoju terasu, u suvlasništvu je većeg broja stanara čije je vlasništvo razdijeljeno na takozvane idealne suvlasničke dijelove

Martić navodi da je krov zgrade izvorni i zajednički dio zgrade određen zakonom te ističe da čak ni ugovor kojim se kupuje takav „krov“ ne može biti legalan jer je, sam po sebi, u biti protivan zakonu.

Martić je u svom pisanom mišljenju također spomenuo suvlasništvo. O tomu je napisao:

„U vrijeme spornog događaja navedenog kao ‘prodiranje u dom’ postoje nedvojbene činjenice da se radi o dijelu krova zgrade u kojemu je jedna od osoba protiv kojih se podiže optužnica istovremeno i suvlasnik upravo tog krova zgrade. Čak i ograda preko koje se prelazi je izvorna ograda koju je ‘kupio kao suvlasnik’ i penjanje ljestvama je u vrijeme kada je na snazi rješenje kojim se poništava legalizacija tog dijela zgrade, a temeljem kojega se pravno-formalno definira i poziva da se radi o ‘domu’! Dakle, kako sam ukazao, prema mojim saznanjima i dostupnoj dokumentaciji sasvim izvjesno protivno zakonu znatno ranije proveden je upis prava vlasništva zajedničkog dijela nekretnine bez znanja i suglasnosti svih suvlasnika, budući da se radi o njihovom zajedničkom dijelu zgrade – krovu. Sudac koji je to proveo vjerujem da bi imao što reći o postupku koji je proveo i mene bi jako zanimala dokumentacija koja mu je poslužila kao temelj za takav upis u ZK. I gdje je danas ta ista dokumentacija? Ako nije više dostupna, zašto nije? Komu koristi nešto što ‘nestane’, a navodno je zakonito i legalno?“

Umjesto navodnom povredom privatnosti i prava na dom po prijavi Marka Perkovića Thompsona, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić mogao bi se baviti kriminalom koji je upravo Thompson potaknuo. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Nacional je još u ožujku 2023. detaljno pisao o sadržaju kaznenih prijava stanara protiv Perkovića i većeg broja osoba koje su mu omogućile nezakonitu legalizaciju prisvojenog krovišta. Među njima su službenice u Gradskoj upravi Splita Sandra Ćuk i Lada Pocrnić Mladinić, kao i splitski arhitekt Emil Šverko. Kaznenu prijavu sa sličnim elementima protiv Marka Perkovića i spomenutih službenica iz Gradske uprave i arhitekta Šverka, podnijela je i Milena Banjan, Miodragova susjeda s nižih etaža zgrade na Žnjanu.

Milena Banjan žalila se na Perkovićevo rješenje o legalizaciji spornog krova 28. prosinca 2022. Upravnom odjelu za urbanizam i izgradnju, Odsjeku za pravne poslove urbanizma i izgradnje Grada Splita. Sadržaj žalbe pokazuje još nekoliko šokantnih drskosti izvedenih u režiji gradskih vlasti na Perkovićev poticaj, s ciljem da se nezakonito pomogne Perkoviću.

U žalbi se navodi kako je poziv na uvid u spis u tom postupku strankama dostavljen tako što je objavljen na oglasnoj ploči od 27. kolovoza do 3. rujna 2014., ali da dostava nije uredno izvršena jer od stavljanja poziva na oglasnu ploču nije prošlo punih osam dana, što je protivno Zakonu o općem upravnom postupku. U žalbi nadalje piše: „Iz spisa legalizacije je vidljivo da je prvostupanjsko tijelo Zapisnikom od 26. 8. 2014. utvrdilo da se nitko nije odazvao pozivu za uvid u spis. Radi se očito o nezakonitosti jer kako je prvostupanjsko tijelo moglo 26. 8. izraditi zapisnik da se nitko 8. 9. 2014. nije odazvao pozivu za uvid u spis… Dapače, svi pozivi, zapisnici, službene bilješke I drugi akti u predmetnom postupku sačinjeni su 26. 8. 2014.“ To otkriva i spis legalizacije u koji je Nacional dobio uvid.

Kaznenu prijavu sa sličnim elementima protiv Marka Perkovića, službenica iz Gradske uprave i arhitekta Šverka, podnijela je i Milena Banjan, susjeda Branka Miodraga s nižih etaža zgrade

U spomenutoj žalbi stoji da je taj spis opterećen i brojnim drugim nezakonitostima. O tomu piše:

„Perković je na temelju nevjerodostojne projektne dokumentacije pokušao legalizirati građevinu koja nije njegova tako da je u projektnoj dokumentaciji izvedenog stanja prikazao netočno stanje, odnosno prikazao stepenice i ulaze koji ne postoje. U Arhitektonskom snimku izvedenog stanja izrađenom od arhitekta Emila Šverka, prikazano je da je podrum 3 dio zgrade Marka Perkovića koji je s podrumom 2 povezan stepenicama.

Takav snimak je lažan jer te stepenice ne postoje niti su ikada postojale, niti postoji bilo kakva druga veza ili otvor između podruma 2 i 3. U konkretnom slučaju radi se o lažnoj dokumentaciji sačinjenoj svjesno kako bi Perković sebi prisvojio nekretnine koje mu ne pripadaju. Dakle, Perković se u predmetnom postupku neistinito očitovao te time pokušao dovesti službenu osobu u zabludu. Zato se obnova postupka može tražiti bez vremenskog ograničenja.“

U spomenutoj žalbi nadalje piše da Perković uopće nije vlasnik dijelova zgrade koje je pokušao legalizirati, da su vlasnici tih nekretnina i prostora određeni stanari te da su oni prethodno iste te prostore sami legalizirali rješenjem izdanim 19. rujna 2014. Pa se dalje u žalbi navodi:

„Očito je da je Marko Perković tražio, a prvostupanjsko tijelo dopustilo, legalizaciju prostora koji su već legalni. Sukladno članku 18. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, rješenje o izvedenom stanju se može donijeti samo za nezakonito izgrađenu zgradu, a predmetni prostori to očito nisu. Stoga je jasno da prvostupanjsko tijelo nije smjelo legalizirati nešto što je isto to tijelo ranije legaliziralo, pa se u konkretnom slučaju radi o očitoj povredi Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.“

Danka Derifaj i Branko Miodrag u svojoj će obrani ustvrditi da je optužnica protiv njih deplasirana jer kad su se popeli na ‘terasu’, oni nisu bili na Perkovićevu, nego na Miodragovu dijelu krova

U žalbi se navodi i da je Zapisnik o navodno izvršenom očevidu od 28. kolovoza 2014. lažna isprava u kojoj službena osoba navodi kako je utvrdila da je stanje zgrade u skladu s priloženom arhitektonskom snimkom iako se takav očevid nije mogao napraviti.

Na koncu se tvrdi da u predmetnom postupku nije bilo osnove za donošenje Rješenja o izvedenom stanju jer Perković nije dostavio svu potrebnu dokumentaciju propisanu zakonom. Štoviše, dio te dokumentacije je lažiran, o čemu piše: „Konkretno uz sam Arhitektonski snimak izvedenog stanja priložena je izjava ovlaštenog inženjera Darka Fadića o ispunjavanju bitnog zahtjeva mehaničke otpornosti i stabilnosti koja je, međutim, nepotpisana.“ Uvid u spis otkriva da postoji potpisana izjava istog ovlaštenog inženjera, ali posve drugog sadržaja, koja se odnosi na sasvim drugu građevinu.

Pa zaključno u žalbi piše: „Očito je da Marko Perković nije dostavio dokaz da zgrada koju legalizira ispunjava bitni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnost, te da je prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju napravilo ogroman propust kad je propustilo utvrditi da ne postoje zakonski uvjeti za predmetnu legalizaciju, nego je donijelo rješenje o izvedenom stanju.“ Zato se u žalbi predlaže da se Rješenje o izvedenom stanju po Perkovićevu prijedlogu proglasi ništavim. U praksi, međutim, institucije otežu ili ignoriraju zahtjeve oštećenih stanara, dok splitsko državno odvjetništvo preuzima Perkovićeve teze i podiže spomenutu optužnicu zbog navodne povrede privatnosti njegova doma. Time je cijeli slučaj privukao novu pozornost hrvatske javnosti i u središte interesa stavio nepoznate grabežne crte Perkovićeva karaktera.

Josip Mikacic/PIXSELL

Perković je prisvojio i bespravne prostorije koje se nalaze ispod njegove vile

O spomenutom slučaju ekstenzivno se više puta pisalo, a publicitet je dobio upravo jer se Perković pojavio kao jedan od investitora u bespravno izgrađeni projekt te se kasnije odlučio okoristiti plodovima građevinskog kriminala. Prvenstveno tako što je prisvojio bespravne prostorije koje se nalaze ispod njegove vile, kao i terasu koja se nalazi na susjednoj katastarskoj čestici. Spornu terasu Perković nije pripojio na temelju toga što je imao građevinsku dozvolu, nego na temelju Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

Nekretnina koju je Perković preuzeo u zamjeni nekretnina od Sikirice i za koju je izdana građevinska dozvola, imala je 2002. građevinsku dozvolu za bruto površinu 718 m2 te je uključivala prizemlje, dva kata i nadgrađe. Međutim, Perković je 2015. od Grada dobio rješenje o legalizaciji za šest etaža ukupne bruto površine 1689 m2. U to su uključena tri podruma, prizemlje, kat, nadgrađe i terasa. Perković se zbog svega sukobio sa susjedima, koji su u jednom trenutku postigli da Grad donese rješenje o obnovi postupka.

Susjedi se godinama žale da im prokišnjava krov, kvare im se instalacije, a više nemaju nesmetan pristup zajedničkom ravnom krovu koji je Thompson pretvorio u privatnu terasu.

Prilikom postupka legalizacije Perković nije tražio da se uknjiži kao vlasnik ravnog krova, već za vlasništvo na idealnom suvlasničkom udjelu. Ali ne na dijelu zgrade koji bi bio određen kao poseban suvlasnički dio i bio uknjižen kao ravni krov, nego za „339/9551 idealna dijela“. U praksi, Perković koristi kompletan krov.

Miodrag: ‘Žrtve smo obijesnog ponašanja suvlasnika susjedne zgrade, koji je to postao na prijevaru’

Evo kako je i sam Branko Miodrag u opširnom prikazu još u ožujku 2023. za Nacional objasnio situaciju u kojoj se našao sa svojim susjedima: „Žrtve smo obijesnog ponašanja jednog od suvlasnika susjedne zgrade, koji je to postao na prijevaran način. Upisani je suvlasnik i naše zgrade. U zemljišnim knjigama mu piše da je on suvlasnik 339 kvadrata na cijeloj ovoj čestici, ali ne piše gdje. Za ovaj moj stan piše da sam vlasnik 166 kvadrata na sjeverozapadu. Točno je opisan stan. Za moj etažirani stan napisano je gdje se nalazi. Nije napisano da i taj stan ima krov i gdje se taj krov nalazi. Njemu, Marku Perkoviću, piše da ima samo 339 kvadrata, a sve što ne piše je zajedničko. Tako je i lift u zgradi zajednički svih stanara. Sve što ne piše čije je, zajedničko je i pripada svima. Tako je i ovaj krov s bazenom zajednički i pripada nama stanarima. Nije taj krov vlasništvo Marka Perkovića Thompsona, ali on kaže da je njegov. Zemljišnik to ne kaže.“

Miodrag je objasnio i što kaže zemljišnik: „Zemljišnik kaže da je Marko Perković suvlasnik na cijeloj ovoj čestici. I ja sam suvlasnik na cijeloj čestici sa 162 kvadrata svog stana, ali on nije vlasnik našeg krova gdje mu je bazen. On, međutim, tvrdi da je suvlasnik i onih maslina dolje u prizemlju, parkinga, svugdje gdje je naša zgrada. Na svemu je Marko. I na krovu je, ali smo na krovu suvlasnici i mi, a nemamo tamo pristupa iako nam curi voda iz njegova bazena na našem zajedničkom krovu. Postavio sam protupožarne ljestve pa bismo trebali imati pristup, a on mi želi skinuti te ljestve. Jednom mi ih je ukrao pa ih je onda policija vratila.“

Saša Zinaja/NFOTO