Posjetili smo španjolsku regiju Castilla-La Manchu, domovinu Cervantesova Don Quijotea i čuvenog redatelja Pedra Almodóvara, i otkrili da tamo ima čak 36 restorana s Michelinovim zvjezdicama, ali pravi se gastronomski život odvija na posve neočekivanim mjestima

Španjolska je mnogo više od svojih najpoznatijih gradova kao što su Madrid i Barcelona, do kojih je vrlo lako doći direktnim letovima s hrvatskih aerodroma. Ako se odvažite na avanturu da u Madridu iznajmite auto i odvezete se do Cordobe ili Seville, upoznat ćete Španjolsku u nekom posve drugom izdanju. Dobar primjer je prostrana regija Castilla-La Mancha koja zauzima 15% španjolskog teritorija, treća je po veličini u zemlji i vrlo vjerojatno ćete je upoznati ako putujete južno od Madrida.

Ako bismo Španjolskoj dali ljudski oblik, tada bi ona koju napuštate u Madridu bila strastvena žena koja pleše flamenco energičnim pokretima, vrlo vješto žonglira između dnevnog i noćnog života i pritom ne poznaje pojam umora. Španjolska koja počinje planinskim lancem Sierra Morena i ulazi u regiju Castilla-La Manchu, poprima obličje starijeg gospodina koji najviše uživa u obaveznoj siesti, zavaljen u naslonjač čitajući omiljene ulomke knjige ‘’Bistri vitez Don Quijote’’, nakon dobrog vrlo tradicionalnog ručka uz čašu crvenog vina i komadić sira manchego.

Coto de Quevedo u mjestu Torre de Juan Abadu i seoce San Carlos del Valle na čijoj Plazi Mayor poslužuju izvrsni jamon iberica i sir. FOTO: Privatni album

Na našem putovanju, ova regija trebala je biti samo tranzitna luka gdje ćemo se odmoriti i možda prenoćiti ako nam bude potrebno, ali na kraju smo se zaljubili u njenu zaglušujuću tišinu, zanimljivu povijest, gradiće za koje nikad nismo čuli i naravno kuhinju.

Gastronomska priča ove regije lišena je bilo kakvog pretjerivanja ili ekstravagancije. Ako morate izdvojiti samo jednu stvar koju ćete kušati ovdje to je svakako sir manchego i to pogotovo u pokrajinama Albacete, Ciudad Real, Cuenca i Toledo. Riječ je o tvrdom siru od sirovog ili pasteriziranog ovčjeg mlijeka pasmine manchega, snažnog, konkretnog okusa s dozom pikantnosti koja može prerasti u paprenost. Ukratko, sir manchego nemoguće je ignorirati, a posebno lijepo paše uz crveno vino punog tijela. Naravno da ima uspješnijih, manje uspješnijih, razvikanijih i samozatajnih proizvođača, ali dosta je teško ondje pogriješiti pri izboru. Ako vam je potrebna preporuka proizvođača, La Casota je prilično dobar i siguran izbor koji nije odveć teško pronaći, ali zanimljivo je kušati i primjerke manjih zanatskih kuća.

Njihova jednostavna kuhinja kroz povijest je prolazila kroz brojne utjecaje pa su tako jedan od prilično poznatih proizvoda i ukiseljeni patlidžani iz gradića Almagra – berenjenas de Almagro. Ovaj način pripreme patlidžana svojstven je sve do Andaluzije, a kisele razne stvari, što je bila vrlo učestala metoda konzerviranja. Primjerice, kad smo prolazili južnim dijelovima pokrajine Ciudad Real, naišli smo na specijalitet ukiseljenih jarebica. Meso se najprije lagano prži ili kuha, a zatim stavlja u marinadu na bazi octa, bijelog vina, maslinova ulja, češnjaka, luka, lovora, papra i začinskog bilja. Na taj način meso se čuva i aromatizira, pa postaje mekano i iznimno ukusno. U razgovoru s lokalcima doznali smo kako se jako ponose svojim maslinovim uljem i vinom. Ipak, na našem nespretnom španjolskom pokušali smo objasniti da Hrvatska uz fenomenalne sportaše također ima i izvrsna vina i maslinova ulja i da bi se tu dalo razgovarati tko je bolji, ali nisu prihvaćali priču koja nije počinjala s Lukom Modrićem, a završavala s Petrom Metličićem koji je igrao u Ciudad Realu, u vrijeme kada je ovaj rukometni klub bio prvak Europe.

Nije to što smo na njihovu terenu, ali u duhu fair playa morali smo im priznati da smo kušali vino koje nas je doista oduševilo na ovom putovanju. Radi se o perjanici vinarije Encomienda de Cervera pod nazivom “1758 Selección”. Vinarija se nalazi u blizini gradića Almagra, kojih dva sata vožnje autom od Madrida. U jednom trenu već ste potpuno odustali od toga da ćete naići na bilo koji oblik života koji nadilazi meditativno upijanje prostranih prirodnih ljepota. I onda se pred vama pojavi golemo zdanje boje terakote obraslo bršljanom i okruženo masivnom kapijom od kovanog željeza. U prvi mah pomislite da je to rezidencija imućne obitelji koju okružuju vinogradi, maslinici, pa vrtovi s jezercima i fontanama, poljima lavande i, pazite sad, vulkanskim špiljama. Sve je to doista spektakularno okruženje vinarije Encomienda de Cervera koja je na tržište plasirala vino odležano u podrumu smještenom u vulkanskoj špilji.

Jesús Quirós jedan je od najboljih španjolskih slastičara, osvojio je titulu Maestro Chocolatero 2025, a dvaput je bio viceprvak na natjecanju za najboljeg slastičara u Madridu. FOTO: Privatni album

Vino 1758 je kupaža syraha, cabernet sauvignona i graciana koja nije bila izložena elektromagnetskom zagađenju, a takvu vrstu odležavanja lišenu bilo kakvog okolišnog i elektromagnetskog zagađenja patentirao je vlasnik vinarije Aurelio Espinosa. Vino odležava u bačvama smještenim u vulkanskoj špilji 9 mjeseci, nakon čega nastavlja svoje odrastanje u boci još 9 mjeseci. Špilja u kojoj odležava vino nalazi se unutar jednog od strombolijskih vulkana koji su uspavani milijunima godina u Campo de Calatrava, točnije u Cerro Negro. Od prve berbe u prodaju je pušteno 3900 boca limitirane edicije po cijeni od 28,50 eura. Ovo se vino može naći u najboljim specijaliziranim trgovinama srednje i visoke klase, restoranima te na internetskoj stranici vinarije. Ako odlučite posjetiti vinariju, preporučujemo da ovo vino kušate na izvoru, u spomenutoj špilji jer se radi o doista jedinstvenom iskustvu koje je teško prepričati riječima. Ture su moguće uz prethodnu najavu za grupe od 2 do 4 osobe po cijeni od 87 eura.

Vinska degustacija u vulkanskoj špilji gdje odležava vino ‘1758 Selección’, perjanica vinarije Encomienda de Cervera, koje je tako zaštićeno od vanjskih utjecaja. FOTO: Privatni album

Kad ste već ovdje, doista je šteta ne posjetiti i seoce pod imenom San Carlos del Valle. Vrlo je moguće da nikad niste čuli za ovo mjestašce koje broji nešto manje od 1500 stanovnika. Ipak, uputite se na njihovu Plazu Mayor, mali četverokutni trg s drvenim trijemovima, balkonima i arkadama. Kad smo stigli ondje oko 18 sati, na trgu smo stajali potpuno sami, a tišinu su povremeno razbijala zvona barokne crkve koja dominira prostorom. Ondje imate i jedan jedini kafić/bar/restoran Hospedería Santa Elena gdje možete naručiti i meni dana koji je dostupan već za dvadesetak eura ili jednostavno uživati u hladnom pivu i plati izvrsnog jamon iberica i sira manchego. Ovdje se osjećate kao da vam je pošlo za rukom pobjeći od ostatka svijeta i jedini preostali ljudi ste vi i konobar ili dva iz restorana.

Putovanje kroz ovu regiju neodoljivo podsjeća na Almodóvarove filmove. U prvi mah, teško je dokučiti je li do atmosfere, vizura ili sporog ritma života koji se prekida samo u vrijeme velikih slavlja kao što je Semana Santa – “Sveti tjedan” uoči Uskrsa. Dolaskom u Almagro, saznajemo da je Almodóvar izuzetno vezan za ovu regiju, gotovo poput Cervantesa s Don Quijoteom. Ovaj briljantni španjolski redatelj rođen je u gradiću Calzada de Calatrava na samom jugu regije Castilla-La Manche. Važne scene vrlo popularne uspješnice “Volver” u glavnoj ulozi s Penelope Cruz snimao je upravo u Almagru, a prikazao ga je kao izmišljeno selo Alcanfor de las Infantas. Almagro ima bogatu povijest, a posebno će biti zanimljiv ljubiteljima teatra zbog potpuno očuvanog kazališta iz 1628. godine i danas u funkciji pod nazivom Corral de Comadias. Svakog srpnja ovdje se održava čuveni Internacionalni festival klasičnog kazališta pa ulice čudesno ožive preplavljene posjetiteljima.

Tipični španjolski doručak uz sve divote hladnih španjolskih narezaka u hotelu Parador Nacional de Almagro. FOTO: Privatni album

Ovdje nećete naići na restorane s Michelinovim zvjezdicama, već potražite utočište u lokalnim restorančićima i tabernama koje nude pisto (španjolska verzija francuskog klasika ratatouille), migas (zapečene krušne mrvice s brojnim začinima, a mogu biti obogaćene chorizom) ili croquetas. Ako tražite mjesto za prenoćiti, nećete pogriješiti ako rezervirate sobu u hotelu Parador Nacional de Almagro. Njihova unutarnja dvorišta podsjećaju na tajne vrtove zaboravljenih palača, a tipični španjolski doručak neće razočarati uz sve divote hladnih španjolskih narezaka koje si možete zamisliti. Za one kojima je važno posjetiti restorane s Michelinovim zvjezdicama, u ovoj regiji ćete ih pronaći točno 36. Ipak, valja biti na oprezu, jer iako smo mnoge posjetili, svega nekoliko bismo rado preporučili prijateljima. Mnogi padaju u zamku da iz prevelike želje za isticanjem ponosa lokalnim namirnicama i prenošenjem bogatog kulturnog nasljeđa kroz gastronomsko iskustvo zaborave na važnost tehnike i pruže gostu autentičnost. Postoje mjesta koja provjereno umiju ugodno iznenaditi i to restorani Epilogo u mjestu Tomelloso i Coto de Quevedo u mjestu Torre de Juan Abad, oba s jednom Michelinovom zvjezdicom.

Sir manchego jedan je od najvećih brendova u pokrajinama Albacete, Ciudad Real, Cuenca i Toledo, a jedna od boljih sirana koja ga proizvodi je La Casota. FOTO: Privatni album

Po povratku na madridski aerodrom, stali smo u gradiću Alcazar de San Juanu i slastičarnici “La Rosa” koji se nalazi na nekih sat vremena od Toleda. Eksterijer slastičarne nije ništa posebno i zapravo neodoljivo podsjeća na kvartovske slastičarne kakve možemo pronaći bilo gdje u Novom Zagrebu, Rudešu ili Prečkom, ali kad kušate te deserte shvaćate da ste došli na posebno mjesto. Doista, nismo očekivali da ćemo ondje pojesti neke od ponajboljih torrijasa, španjolske inačice “french toasta”. Pripremaju se od kriški starog kruha koje se najprije namoče u mlijeko, zatim uvaljaju u razmućena jaja pa prže u ulju, a prije služenja posipaju se cimetom ili šećerom. Ova kalorijska bomba nekad se davala rodiljama i ranjenim vojnicima da što prije vrate snagu. Kod nas bi takvo što najbliže odgovaralo pohanom kruhu ili u nekim krajevima Hrvatske znano kao landice.

Slastičarnica ‘La Rosa’ u gradiću Alcazar de San Juanu izvana izgleda kao kvartovski lokal u Prečkom, ali onda dolazi iznenađenje – vlasnik je jedan od najboljih slastičara u Španjolskoj. FOTO: Privatni album

Uz to, probajte i njihove bartolillos de crema, lisnato tijesto punjeno bogatom kremom. Otvorena je još davne 1917., a u vlasništvu je iste obitelji već pet generacija. Takav podatak možda i ne bi bio neobičan jer Španjolci mnogo drže do očuvanja tradicije i obiteljskog nasljeđa, ali kad u zabačenom gradiću naiđete na najboljeg chocolatiera u Španjolskoj, onda priča postaje još zanimljivijom. Jesús Quirós trenutno je jedan od najboljih španjolskih slastičara, u dva navrata proglašen je viceprvakom na natjecanju za najboljeg slastičara u Madridu, a najnovije priznanje mu je Maestro Chocolatero 2025 – jedno od najvažnijih priznanja u svijetu čokolade u Španjolskoj. Prije četiri godine otvorio je prvu slastičarnicu izvan regije Castilla-La Manche i to u Madridu, a s ciljem promicanja gastronomske kulture svoje regije i obiteljskih receptura.