Politički analitičar Davor Gjenero komentirao je za N1 moskovski razgovor poglavara Srpske pravoslavne crkve i Ruske pravoslavne crkve s ruskim predsjednikom Putinom, koji pokazuju neraskidivu povezanost “ruskog svijeta” i “srpskog svijeta”.

Sve to događa se neposredno nakon smrti pape Franje, koji je uložio mnogo truda u ekumensko građenje mostova prema pravoslavlju, a u to ime, između ostalog, odgodio i kanonizaciju blaženog kardinala Alojzija Stepinca, što mu je u katoličkoj hijerarhiji u Hrvatskoj i među hrvatskim vjernicima itekako zamjereno.
Gjenero je komentirao i brutalne napade na pokojnog papu Franju koji stižu od dijela vjernika i pojedinih medija, rekavši da je to žalosno i nije dio hrvatske kulturne tradicije, no sve to što je dolazilo izvan okvira pristojnosti i građanske uljuđenosti dolazi iz sfere koja ne pripada ustavnom luku i koju se inače smatra besprizornim na nacionalnoj političkoj sceni.

OPORBA S KRIŽEM Susret patrijarha Porfirija s Putinom razbjesnio mnoge u SPC-u. Evo što spremaju

“Jasno je, da dio vjernika nije razumio ponašanje Bergoglia oko kardinala Stepinca te da je dosta razočaravajući njegov popustljivi odnos prema ruskoj pravoslavnoj crkvi i njenog poglavara Kirila, koji je odani sluga Putina”, kaže Gjenero, no dodaje da je papa ljudski i politički oblikovan u Južnoj Americi koja ne pamti negativno nasljeđe te je slabije razumio europske odnose te one između katoličkog svijeta i Rusije.
Podcijenio je karakter Putinovog režima kojeg štiti ruska pravoslavna crkva, ističe Gjenero, osvrnuvši se na konkretne transkripte razgovora patrijarha SPC-a Porfirija s moskovskim patrijarhom i ruskim predsjednikom Putinom koji ih je primio u Moskvi.

“To je jedan od najstrašnijih dokumenata koje smo mogli pročitati u zadnje vrijeme”, kaže Gjenero, objašnjavajući da su se oba patrijarha ponašali kao čelnici državnih crkava. Porfirije je otvoreno govorio kako treba iskoristiti geopolitičke procese i uvući Srbiju u geopolitički prostor Rusije, a onda ćemo lako.

“Doista se radi o strašnom, zabrinjavajućem dokumentu koji govori o ambicijama ozbiljno potresenog, ali kao što vidimo vrlo agresivno, autoritarnog režima predsjednika Vučića, u čije ime je Prvoslav Perić govorio u Moskvi,” zaključuje Gjenero za N1, koji je u uvodu komentirao lokalne izbore u Zagrebu i Rijeci, gdje očekuje da će u utrci za gradonačelnika ponovno pobijediti kandidati vladajućih stranaka, a na koncu se osvrnuo i na inicijativu Tri mora, za koju i dalje smatra da je vitalna i ima budućnost na istoku i jugoistoku Europe.

Lokaln izbor : HDZ u Rijeci ima kandidata koji izgleda pristojno i suvislo

U Rijeci po prvi puta problemi koji postoje unutar SDP-ove organizacije žestoko izbijaju na površinu, do te mjere da je trenutni SDP-ov gradonačelnik formalno istupio iz stranke nakon što nije dobio podršku stranke za kandidaturu i kandidirao se kao nezavisni kandidat. SDP je kao kandidatkinju uzeo predsjednicu ženske organizacije, koja je bila prilično neuvjerljiva kao zamjenica gradonačelnika. S druge strane HDZ ima kandidata koji izgleda pristojno i suvislo, međutim u Rijeci vjerojatno može osvojiti drugi krug, no teško može u drugom krugu srušiti lijevog kandidata.

NEMIR U STRANCI ‘Ako izgubi Rijeku, SDP postaje nebitan u pet najvećih gradova’

Postoji i treća kandidatkinja koja je čini mi se najveće iznenađenje ovih izbora, radi se o Ivi Rinčić, sociologinji s medicinskog fakulteta, koja je jedina u Hrvatskoj, koliko ja vidim, pred ove lokalne izbore jasno definirala fokusne skupine kojima se obraća, prije svega X generacija i milenijci, to jasno oblikovala policy pakete koje nudi prije svega toj generaciji i ostalim Riječanima. Fokus su joj obrazovanje, stanovanje, konkurentnost u obrazovanju, javne politike koje se nude su vrlo fokusirane i jasne, vrlo stručno napravljene. Jedini njezin ozbiljni problem je činjenica da je pitanje hoće li ući u drugi krug. U drugom krugu bi njezin doseg bio izrazito velik i Rijeka bi dobila jednu zanimljivu promjenu vlasti koja ne bi bila duboki diskontinuitet, ali bi ipak bila pomicanje fokusa iz ove lijeve postkomunističke retorike u jednu ozbiljnu liberalno demokratsku priču.

Slično je i na županijskoj razini, SDP ima kandidata koji nije previše prepoznatljiv iako je relativno dugo u političkoj areni. HDZ, na njegovu žalost nije izabrao kandidata koji bi se vjerojatno prošetao kroz izbore – ministra Butkovića, nego vrlo pristojnog profesora medicine za kojeg mu se ne čini da je tako prepoznatljiv kao što bi bio potpredsjednik vlade Butković. Kao treći kandidat se pojavio liberalni kandidat Unije Kvarnera, Neno Pinezić, turistički stručnjak koji se profilirao otporom mijenjanju zakona o porezu na nekretnine. No, čini se da je tu trka unaprijed određena te da SDP-ov kandidat unatoč nevidljivoj kampanji i skromnim kapacitetima ima golemu prednost i naslijediti Zlatka Komadinu koji je godinama jako koncilijantno i pristojno vodio ovu županiju na starim dobrim Račanovim političkim temeljima, kaže Gjenero.

Što se tiče Zagreba, čini se da je reizbor Tomislava Tomaševića nešto na što treba računati, iako je jasno da ne može dobiti izbore u prvom krugu. HDZ bi se trebao zabrinuti jer iako su napravili dobru stvar pustivši da se četiri godine profilira kroz skupštinu, Herman se trenutačno ne čini favoritom za ulazak u drugi krug, što znači da moraju nešto ozbiljno promijeniti ako žele ostati relevantna politička organizacija u Zagrebu. Pokazalo se da SDP kao stranka jedva da i postoji u gradu Zagrebu i to je silno zabrinjavajuće za Tomaševića, jer to govori da će izbori za gradsku skupštinu biti mnogo kompliciraniji nego što se čini.