Ana & The Changes „Sabiranje“ (POP Depresija) Vrhunska kantautorica u novom ruhu
Beogradska kantautorica Ana Ćurčin iz nepoznatih je razloga premalo poznata u Hrvatskoj iako je nekako rasla i razvijala se paralelno s hrvatskim valom kantautorica i unatoč brojnim pozitivnim recenzijama svojih izdanja kao i bezrezervnoj podršci publike koja je rasla iz pjesme u pjesmu. Karijeru je započela 2012. godine da bi prvi album „Sketches of Belonging“ objavila 2016. godine, kada je i „službeno“ postala kantautorica i već je bilo jasno da na nju i te kako treba obratiti pažnju. Prekrasnog glasa, nježnih, ali emotivno snažnih pjesama otpjevanih na vrhunskom engleskom jeziku, Ćurčin se jednostavno nametnula kao vrhunska umjetnica. Svojevrsnom mješavinom folka, bluesa i indie rocka ona je čvrsto zauzela prvo mjesto među srpskim kantautoricama, na kojem je ostala sve do danas. Nakon dvaju studijskih albuma te albuma „Scene“ s glazbom iz brojnih kazališnih predstava, filmova, videoigara i reklama, jer mnogi su je prepoznali i poželjeli na svojoj strani, Ana je 2021. godine odlučila zapjevati na materinjem srpskom jeziku te se iste godine prijavila za Nagradu Milan Mladenović, osvojivši prvo mjesto s pjesmom „Tu“. To je bio i svojevrsni putokaz da je nastavak karijere s pjesmama na srpskom jeziku ispravan put. Tako 2023. godine objavljuje EP „Susret“ s kojeg je pet pjesama završilo na novom albumu „Sabiranja“. Ukratko, publika je njezin novi studijski album više nego željno iščekivala s obzirom na to da je s pjesmom „Brinem“ ove godine ušla u finale izbora za pjesmu Eurovizije te je tako osvojila i brojne nove obožavatelje. U međuvremenu je s Markom Nastićem ostvarila album/projekt „Amnasti“ (na engleskom jeziku) koji je bio više kao neko eksperimentalno glazbeno djelo dvoje vrhunskih glazbenika, a ne neki novi početak. Novi studijski album „Sabiranje“ svojevrsni je presjek njezina rada proteklih godina, otkad je odlučila nastaviti karijeru pjevajući na materinjem jeziku što se pokazalo kao dobitna kombinacija. Drugim riječima, nema nekog prevelikog iznenađenja u njezinom „Sabiranju“ osim potvrde da je i dalje riječ o vrhunskoj kantautorici koja osvaja svojim glasom jednako kao i emotivno snažnim stihovima te pomno promišljenim skladbama relativno jednostavnih aranžmana. Recimo da je nastavila tamo gdje je stala kao kantautorica Ana Ćurčin, ali s pratećom grupom The Changes kao da se odlučila na svojevrsni kompromis te se na momente odmaknula od svoje snažne poetike i jednostavnog glazbenog izričaja kako bi nastale daleko radiofoničnije pjesme, kakva je i pjesma „Brinem“. Svejedno, Ana & The Changes snimili su album u kojem nije teško uživati svakome tko se zna prepustiti snazi stihova i blagodatima fine i ugodne glazbe.
Black Mama „Taksirat“ (Dallas Records) Zastarjelo i neoriginalno
Emir Balić stigao je sa svojim bendom Black Mama do trećeg studijskog albuma, ali bez značajne vidljivosti na hrvatskoj glazbenoj sceni. „Taksirat“ je album na koji su Balić i suradnici silno ponosni, ali teško da će naći puno istomišljenika koji će ga zbog novih 11 pjesama hvaliti, slaviti i bezrezervno voljeti. Riječ je o jednom relativno zastarjelom pop rocku kakav je živio i bio voljen i relativno cijenjen u drugoj polovici osamdesetih u Jugoslaviji. Čak i da se tada ovaj album pojavio, teško bi došao do izražaja jer jednostavno ne nudi ništa posebno, drugačije ili bolje od svih ostalih tog vremena. Nego je dosta blijeda kopija brojnih pop rock bendova tog vremena i bez ikakve sumnje, vrlo zastarjela u današnje vrijeme. Ima Balić dobar glas, zna pjevati, zna svirati, ali je ipak nesumnjivo zaglavio u prošlosti. Kako glazbeno i skladateljski tako i produkcijski. U njegovim se pjesmama prepoznaje utjecaj Bijelog dugmeta, Plavog orkestra, Crvene jabuke i Azre, grupa koje su dale svoje kada je bilo vrijeme. Black Mama negdje je između svih njih, ali bez ikakve originalne ideje, izričaja ili pak nekog opravdanog razloga da netko obrati pažnju na njih osim ako su dobri jarani. Prosječan, nezahtjevan slušatelj koji ne prati glazbene trendove te je, kao i Balić, zaglavio u prošlosti, mogao bi zavoljeti „Taksirat“, ali tko god je u međuvremenu slušao izvođače sa svih strana svijeta, upijajući brojne glazbene trendove koji su se pojavili od osamdesetih naovamo, teško da će u tom albumu pronaći išta zanimljivo, uzbudljivo ili dobro. Jednostavno, zastarjelo i nimalo zanimljivo.
Komentari