Dino Pitoski „The Morning Cigarette“ (Vlastito izdanje)
Fenomenalan album kreativnog kantautora
Zanimljivo je kako u Hrvatskoj žive i stvaraju doista brojne kantautorice dok je kantautora značajno manje. Jedan od njih je Dino Pitoski, koji je u siječnju ove godine objavio svoj debi album „The Morning Cigarette“. Par godina unazad Pitoski je svirao i pjevao s grupom She Is Chaos, koja je nekako prošla ispod radara mada je riječ o odličnom riječkom indie rocku. No vratimo se na Pitoskog, čiji će se album, bez ikakve sumnje, naći među najboljima na kraju ove godine koja je tek počela, jer „The Morning Cigarette“ fenomenalan je album, a Pitoski sjajan autor. Njegove su pjesme višeslojne, aranžerski sjajno razrađene, uzbudljive, no najupečatljiviji je njegov fenomenalan glas. Poput neke mješavine Kurta Cobaina, Stinga i Eddieja Veddera. Kao da su njih trojica odlučila snimiti album i pokazati kako zamišljaju pop. Pitoski svoj impresivan vokal zna i te kako dobro iskoristiti, pazeći kada će snažno pustiti glas, a kada će pjevati tiho, uz pjesme koje su radiofonične i pitke iako ne pripadaju mainstreamu već indie rocku. Treba spomenuti da je odsvirao gotovo sve instrumente na albumu iako je na pojedinim pjesmama ugostio svu silu glazbenika, među kojima basista Jonea Evansa koji inače svira s Tori Amos i bubnjara Matta Johnsona koji svira s Jeffom Buckleyjem, čije je stvaralaštvo primjetno utjecalo na Pitoskog. Prekrasne pjesme, njih 11 na albumu, pretežno su sporijeg ritma, a među njima se našla i vrlo energična „For People“ koja zvuči kao novi hit Pearl Jama. Sve pjesme mogu proći bilo gdje na planetu jer zvuče svjetski, no promocija u Hrvatskoj bit će vjerojatno nešto teža jer pjeva na engleskom jeziku. Ukratko, riječ je o izuzetno talentiranom i kreativnom kantautoru koji jako dobro zna što želi i kako to postići. Ne bi bilo čudno da ga otkrije neka velika diskografska kompanija iz SAD-a i ponudi mu ugovor prije nego što uopće dođe do izražaja i vidljivosti kod kuće.
Buzdoštrigun „Vrozi balaju“ (Mudri brk)
Zbir svih dosadašnjih glazbenih kreacija
Branko Dragičević jedan je od onih kantautora koji imaju neiscrpnu kreativnu energiju koju ponekad ne znaju ukrotiti, ali ne prestaju stvarati i pritom nerijetko ugodno iznenade nekim svojim novim projektom. Prije svega je poznat po suradnji s Josipom Radićem u grupi Valentino Bošković, pomaknutom pristupu pop glazbi koji je mnoge iskreno oduševio te specifičnim tekstovima na bračkom dijalektu. Paralelno s Valentinom Boškovićem pokrenuo je grupu Gdinjko, koja opet drugačije pristupa glazbi, ali ponovo iznad hrvatskog glazbenog prosjeka. Sve to vrijeme skladao je i snimao pjesme pod pseudonimom Fog Frog Dog, ali na engleskom jeziku, pokazavši se vrsnim kantautorom. I onda je početkom ove godine predstavio svoj najnoviji projekt neobičnog imena Buzdoštrigun, koji zvuči kao da je sve što je do sada radio spojio u jedno djelo. Osjete se tu i Valentino Bošković, i Gdinjko, i Fog Frog Dog, samo što su sve pjesme na hrvatskom odnosno na bračkom dijalektu. Glazbeno razigrana mješavina plesnog popa i rocka uz dodir bendova s dalmatinskih terasa. Da je doista riječ o nevjerojatno kreativnom glazbeniku, govori podatak da je svih devet pjesama na ovom mini albumu sam napisao, odsvirao, otpjevao, snimio, miksao i masterirao te napravio omot albuma. Sve je vrlo simpatično, ali na momente i pomalo djetinjasto i pretjerano zaigrano. No možda je upravo u toj njegovoj zaigranost i čar ovog nadasve pitkog albuma, a možda bi, s druge strane, trebao ipak stati na loptu i ozbiljno se posvetiti pjesmama. No bi li to onda bio Buzdoštrigun?
Komentari