Disco Lizard „Kayak“ (Vlastito izdanje)
Izvan serijski album za svjetsko tržište
Kada se na radiju i internetskim platformama pojavila pjesma „Radio Soldier“ nepoznate hrvatske grupe Disco Lizard, bilo je jasno da je na scenu kročio netko tko se stvaranju glazbe posvetio u svim mogućim aspektima. Kako melodijama, zvukom i tekstovima tako i samom produkcijom, suradnicima i samim finalnim proizvodom. Rijeko viđena posvećenost autorskoj glazbi koju je spiritus movens grupe Alen Vlajnić stvarao razmišljajući globalno, a ne lokalno. Onako kako i treba, ali bez svijesti da to u Hrvatskoj danas ne znači puno bez obzira na finalni proizvod. Sedam sjajnih pjesama, ali neujednačenog glazbenog izraza, predstavljaju Vlajnića kao jednog od vrhunskih hrvatskih glazbenika i autora koji je pokazao kako on zamišlja glazbu koja je pitka, koja je autorska i koja može komotno osvojiti publiku širom svijeta.
To dokazuje i nevjerojatna vojska suradnika koje je pažljivo birao kako bi nastupni album bio najbolji mogući uvid u njegovo glazbeno stvaralaštvo. Tako je za četiri pjesme miks i programiranje radio Wez Clark, dobitnik Grammyja i čovjek koji je sudjelovao u stvaranju 15 pjesama koje su završile na prvoj poziciji top ljestvica u Velikoj Britaniji, a tijekom karijere surađivao je s Beyonce, Edom Sheeranom, Samom Smithom, Rudimentalom itd. Amerikanac Mark Needham, koji je surađivao s The Killersima i Imagine Dragons, miksao je neke pjesme s albuma, kao i Stuart Hawkes koji je, naprimjer, radio na pjesmi „Rehab“ Amy Winehouse. Svoj doprinos albumu dao je i Howie Weinberg, dobitnik čak 21 Grammyja koji je, pak, surađivao s imenima kao što su Nirvana, U2, Madonna, Beastie Boys, Tom Waits, Herbie Hancock itd. Lista domaćih suradnika još je duža jer je Vlajnić od 2019. pažljivo birao i razmišljao čiji bi mu vještina, kreativnost i iskustvo najviše mogli pomoći u realizaciji glazbenih ideja. Uz dužnu čast svim hrvatskim glazbenicima koji su surađivali na ovom albumu, nema ih smisla sve nabrajati jer bi se ova recenzija pretvorila u popis desetaka imena. U svakom slučaju, uz doista odlične autorske pjesme koje sam izvodi uz vrhunski izgovor engleskog jezika, Vlajnić je odabrao najbolje i dobio najbolje.
Sve njegove ideje u svih sedam pjesama jasno su predstavljene i nema sumnje da se potpuno predao ovom projektu. No svojevrsni nedostatak ovog albuma je djelomična raspršenost brojnih glazbenih ideja koje su rasute na sve strane unatoč svojoj kvaliteti. Kako sam Vlajnić naglašava, ovo je alter pop projekt s brojnim žanrovskim utjecajima, ali fali mu najpotrebniji „hit“ kojim bi se nametnuo na hrvatskoj i globalnoj sceni. Na neki način je album „Kayak“ odraz današnje globalne glazbene slike u kojoj ne prevladava nijedan žanr, odnosno, glazbe u kojoj su svi žanrovi izmiješani, jednako važni, a sve s ciljem što boljeg finalnog proizvoda: pitke i radiofonične pop glazbe. Jedino o čemu Vlajnić nije razmišljao jest površnost današnjih slušatelja i glazbenih urednika, koji ne znaju i ne mogu prepoznati njegovu kvalitetu, a to je vrlo kompleksna pop glazba koja zahtijeva određenu naslušanost i predznanje o povijesti popa.
Album „Kayak“ je glazbeni projekt koji će s vremenom biti prepoznat širom svijeta dok će u Hrvatskoj doći do izražaja tek kada ga netko iz bijelog svijeta pohvali. Uostalom, nitko od diskografa u Hrvatskoj nije ni objavio taj album, već ga je objavio Vlajnić u vlastitom izdanju. Sve ostalo je stvar PR-a.
Media Stres „Diorama Mirage“ (Vlastito izdanje)
Iz Čakovca na britanske top ljestvice
Gledano sa sociološke i popkulturne strane, ponekad je više nego teško dokučiti zašto neki izvođači sa svojim albumima dobivaju ogromnu pažnju javnosti unatoč osrednjoj kvaliteti dok, pak, neki slabo eksponirani glazbenici unatoč neospornoj glazbenoj kvaliteti i odličnim albumima, ostaju u sjeni. Grupa Media Stres iz Čakovca na sceni je već prisutna dulje od deset godina, ali je sve to vrijeme nekako ostala po strani. Objavili su tri EP izdanja i predstavili se na stotinama nastupa, ali iz nepoznatog razloga, unatoč kvaliteti, nisu izazvali neki veći interes javnosti i medija. Krajem 2024. godine objavili su svoj prvi album „Diorama Mirage“ i pokazali da i te kako treba obratiti pažnju na njih i glazbu koju stvaraju te da bi komotno mogli biti i nove zvijezde moćne britanske glazbene scene. Svojevrsna mješavina grupa Muse, Franz Ferdinand i Kaiser Chiefs s istaknutim autorskim potpisom i nespornom vještinom izvedbe glazbenih ideja. Čvrsto i energično, ali istovremeno radiofonično i pitko.
Nabrijane i energične gitarističke dionice uz vrhunsku ritam sekciju i moćan vokal Karla Komarskog, predstavljaju Media Stres kao fenomenalnu rock grupu kojoj samo treba publika. Klasičan problem hrvatskih bendova koji pjevaju na engleskom jeziku jest zastupljenost na radiostanicama i u hrvatskim medijima, za što nikako nisu krivi sami bendovi, no odavno je poznato da je to jedna od najvećih kočnica za uspjeh na hrvatskoj glazbenoj sceni. Njihov engleski nije takav da je teško odrediti jesu li izvorni govornici ili nisu, ali sve skupa drži vodu. Važnije su same pjesme koje su više nego kompleksne i sjajno aranžirane, dok je najveća mana albuma produkcija jer upravo ti njihovi kompleksni aranžmani zaslužuju daleko bolju i precizniju produkciju. Svejedno, „Diorama Mirage“ jedan je od najboljih rock albuma koji su se pojavili ove godine u Hrvatskoj.
Komentari