01. GREASEBALLS ‘GREASEBALLS’ (DANCING BEAR): Puno prekasno ali dobro

Kada netko objavi album s 30 godina zakašnjenja, onda je to u svakom slučaju kontroverzna priča. Greaseballsi su bili najveća rock nada druge polovice 80-ih u tadašnjoj Jugoslaviji. U vrijeme kada je rockabilly scena bila jednako popularna kao i nezavisna scena. Zašto im je trebalo 30 godina da nanovo snime 11 pjesama iz tog razdoblja, znaju samo oni. Kako god, njihovoj sreći nema kraja jer je album ovih dana napokon objavljen. Upravo zbog svega toga teško je danas ocijeniti te pjesme koje je dobrim dijelom pojelo vrijeme, a dobrim dijelom povijest popularne kulture, ostavljajući zagrebačku rockabilly scenu kao neprežaljeno vrijeme vrhunske klupske zabave. Greaseballs zvuče lagano zastarjelo unatoč odličnoj produkciji albuma, ‘’nafrljenim’’ gitarskim dionicama i sjajnom vokalu Vjerana Plavčića. Lijepe su to pjesme, ali pripadaju onom vremenu iako, ruku na srce, da su tada bile snimljene, vjerojatno bi danas o njima pričali da su loše producirane i prazne. Zvuk Greaseballsa je moćan, ali je njihova publika već lagano onemoćala i zabavlja se po klubovima silom prilika kada ih djeca izvedu, a ne iz vlastita gušta (za razliku od članova grupe Greaseballs). Što bi bilo da Jura Stublić danas snimi album s pjesmama koje nisu stale na prvu ploču? Ne da bi bio smiješan, nego bi se svi pitali zašto je to napravio. Greaseballsi su uz pomoć diskografske kuće Dancing Bear ispunili sebi davnu želju i napokon imaju album. I neka im je. Zaslužili su ga! Nije to loš album, ali to su ipak pjesme iz drugog vremena koje više nemaju snagu, značaj i veličinu kakve su imale prije 30 godina.

02. THE UFOSLAVIANS ‘LEGAL ALIENS’ (VLASTITO IZDANJE NA BANDCAMPU): Odličan i originalni balkanski izvozni proizvod

Goran Bregović je na romskoj glazbi izgradio dobar dio svoje karijere, ali je i prodao mudro zapakirani melos Balkana i gipsy groove zapadu i ostatku svijeta. Otkrivajući tko to inspirira Bregovića, neki su poduzetni producenti sa zapada potom posegnuli za istim tim melosom i izmiješali ga sa suvremenim klupskim ritmovima, primjerice DJ Shantel čiji su partyji širom Europe postali ultimativna zabava ‘’Made in Balkan’’. Potom su na krilima te euforije uletjeli originalni Boban Marković Orkestar, Taraf de Haidouks, Kočani Orkestar i drugi. Kiril Džajkovski savršeno je spojio hip hop i EDM s tim folklorom kao i Euro Black Nation ili Gipsy Sound System Orkestra, dok se jedinstvenog spoja s reggaeom, dubom, dancehallom i ostalim podžanrovima nije nitko pošteno pozabavio do pojave ekipe neobična imena, ali velikog iskustva. Iza imena The UFOslavians kriju se hrvatski producent Marco Grabber (Dalmatian Lounge i Dalmatian Dub) te slovenski producent i DJ Igor Šon, poznatiji kao Haris Pilton. Njih dvojica, znajući za povijest balkan beata i popularnost gipsy groovea širom Europe, a uronjeni duboko u dub i reggae, sjajno su sjedinili karakteristične balkanske duhače s mnogobrojnim gostima (pjevačima, reperima, MC-ima) te ih spojili s balkanskim ritmovima i zvukovima, stvorivši novi sound i glazbeni žanr kojim će prije osvojiti svijet, nego što će se ikada ‘’zavrtjeti’’ u hrvatskom eteru. Možda zbog toga i ne čudi što već sredinom listopada nastupaju u Londonu. Izuzetno zanimljiva i vrlo kvalitetna glazba za sve ljubitelje down tempo duba, loungea, reggaea, ali u doista jedinstvenom i nevjerojatno pitkom spoju s glazbom Balkana.

03. BICIKLIĆ ‘NAZDROBLJEN’ (VLASTITO IZDAJE NA BANDCAMPU): Najgori ostaju najgori

Biciklić je hrvatski hard core bend koji je tijekom godina stekao status najgoreg benda na svijetu. Novi, treći album, definitivno ide tome u prilog. Pritom valja spomenuti prva dva albuma ‘’Povratak Sompompira 2’’ i ‘’Za koga je dobar je (Pjesme za dušu 2)’’, s kojima su došli do tog statusa. Dakako, i uz brojne promocije. Najnoviji ‘’Nazdrobljen’’ obiluje impresivnom količinom bizarnih tekstova koji to zapravo nisu jer nabacane riječi, iako čine određenu cjelinu, teško se mogu nazvati pjesmom, ali im se ponekad ‘’zalomi’’ pokoja rima. Istovremeno, sva sila psovki i vulgarnih izraza dio su njihovih stihova, dok im je umijeće sviranja na niskom nivou, a zvuk grozan. Ne treba zaboraviti ni urlanje pjevača koji to nije. Sjajno su zadržali reputaciju najgorih na svijetu pa je opisati i ocijeniti njihov novi album gotovo nemoguće. Ta strahota nakon nekog vremena postaje simpatična zbog dosljednosti a glazbeni izraz toliko prljav, odbojan i loš da ima neke specifične karakteristike glazbenog žanra koji bi tek trebalo imenovati. Nešto poput ADHD (Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje), ali u njihovu slučaju DDHC (Drunk & Dirty Hard Core).