Jelusick „Apolitical Ecstasy“ (Aquarius Records): Vraški dobar heavy metal album

Dinu Jelusića doista ne treba posebno predstavljati jer je u medijima prisutan od svoje 12. godine, kada je pobijedio na prvom Junior Eurosongu u Danskoj 2003. godine s vlastitom autorskom pjesmom „Ti si moja prva ljubav“. Kako se otad nije prestao baviti glazbom, na sceni i u medijima prisutan je već više od 20 godina.

U heavy metal vode ušao je 2012. s grupom Animal Drive, koja je djelovala sve do 2020 godine. I onda je započeo novu priču, bend Jelusick. Objavili su album „Follow the Blind Man“ u izdanju diskografske kuće Escape Music Ltd. i s njega skinuli čak sedam singlova koji su se uredno vrtjeli širom svijeta. Uz sve nabrojeno, Jelusić je tijekom godina surađivao s brojnim svjetski relevantnim heavy metal glazbenicima, pjevajući u grupama kao što su Trans-Siberian Orchestra, Whitesnake i The Dead Daisies. Ukratko, polako, ali sigurno postao je respektabilan pjevač heavy metala cijenjen širom svijeta. Doslovno!

Ovih dana njegov bend Jelusick objavio je novi album „Apolitical Ecstasy“, i to taman nakon velike europske turneje i više nego uspješnog predstavljanja u Južnoj Koreji. Svi preduvjeti su ostvareni i nema više zapreka Jelusickovu osvajanju vrhova top ljestvica najboljih heavy metal bendova na svijetu. Novi album ima sve što se traži na aktualnoj heavy metal sceni: vrhunskog pjevača, izuzetno energične pjesme, nabrijane gitarističke rifove, lagano podvučenu elektroniku i pjesme s glavom i repom koje će, bez sumnje, zaludjeti obožavatelje heavy metala širom svijeta. Jasno da se heavy metal ne sviđa svima, ali u izvedbi Jelusicka na novom albumu apsolutno je fantastičan. Izuzetno moćan i uvjerljiv.

Osim sugestivnog Jelusićeva vokala, svakako treba pohvaliti sjajan prateći bend koji se pokazao kao dostojan predstavnik novog vala heavy metala; svirali su svoje instrumente kao da im je to zadnje u životu! Istini za volju, neki barem mali pomak od klasičnih heavy metal pjesama dobro bi došao, ali drže se ipak isprobane formule koja će im svakako priskrbiti status jednih od najvećih i oduševiti sve brojnije obožavatelje. Vraški dobar heavy metal album!

Babich „Neki novi ja“ (Croatia Records): Prvi samostalan album provjerenog i kreativnog autora

Andrej Babić je iznimno kreativan glazbenik koji stvara već desetljećima, ali nekako više za sebe, primjetno nesiguran. Javnost ga je upoznala zahvaljujući prilično uspješnom bendu Markiz s kojim je u periodu od 2010. do 2017. objavio tri studijska albuma, a nekoliko pjesama pustilo je korijenje i zadržalo se u eteru. Ne bez razloga. Babićeve pjesme, koje je u Markizu pjevala Ines Mlinarić, dopale su se slušateljima jer imaju „ono nešto“.

Upravo to „nešto“ osjeti se i na Babićevu prvom samostalnom albumu, na kojem je odlučio „izaći iz ormara“ i predstaviti se kao punokrvan autor, skladatelj, aranžer i pjevač. Trebalo mu je par desetljeća, ali napokon je to napravio. I dobro da je napravio jer je snimio vrlo dobar album kojim je predstavio svu svoju kreativnost, talent i vještinu skladanja. Babićeve pjesme su nevjerojatno sjetne i zvuče iskreno. U tekstovima je najčešće zabrinut, nesiguran, razočaran i preplašen, ali prije svega nesiguran, kao da izlijeva iz sebe sve svoje nesigurnosti. No da ne bi bilo zabune, takva nesigurnost sve je prisutnija u društvu i zato će se u njegovim pjesmama mnogi prepoznati.

Pokušao je – i u tome jako dobro uspio – uskladiti kvalitetne stihove i atmosferu pjesme, pitke melodije te sve to upakirati u kvalitetan pop rock mainstream. Nema puno takvih autora ni izvođača u Hrvatskoj. Ili su ciljano i proračunato odlučili osvojiti slušatelje pjesmama koje znaju da će dobro proći ili su, pak, neskloni kompromisima pa stvaraju glazbu kojom su zadovoljni ne obazirući se na slušatelje. Babić je pronašao sredinu. U pjesmama se čuje njegova iskrenost zaogrnuta sjetom i nekom specifičnom urbanom tugom.

Jedna od najboljih pjesama na albumu „Ove ruke“ istovremeno je nevjerojatno snažna i duboko nježna – upravo taj kontrapunkt bitna je odlika Babićeva prvog samostalnog albuma. Iako je vidljiv nedostatak hrabrosti za poneki skladateljski i aranžerski iskorak, ovo je sjajan početak jednog divnog prijateljstva između Babicha i njegove buduće publike. Na album „Neki novi ja“ i njegova autora i te kako treba obratiti pažnju.