Tannu Tuwa „Illusions“ (Vlastito izdanje) Impresivno glazbeno istraživanje

Debi album „Illusions“ grupe Tannu Tuwa je zanimljiv, uzbudljiv i atraktivan kao i njeno nastajanje, čiji je naziv preuzet od djelomično priznate nezavisne republike Tannu Tuva koja je postojala od 1921. do 1944. godine u Aziji. Iako je u press materijalima naglašeno da je grupa nastala kada se kolektiv glazbenika koji su činili Zoran Pars Vujanović, Ivan Dugandžić, Desideria i Gianluca Pellerito prvi put susreo 2024. u klubu Azimut u Šibeniku, nakon čega su počeli raditi na materijalu za prvi album, prvo pojavljivanje naziva grupe Tannu Tuwa datira iz 2013., kada su Zoran Pars Vujanović, Igor Farkaš, Đuro Dobranić i Toni Starešinić započeli zajedničke sessione. Projekt je nakon vremena utihnuo, ali se pojavila grupa NO! Mozzart čiju okosnicu su činili Vujanović, Dugandžić i Dobranić i koja je nekonvencionalnim pristupom glazbi zainteresirala manji dio publike koja je cijenila njihov avangardni, progresivni pristup kakav se rijetko čuje na ovim prostorima. Kako je grupa NO! Mozzart svoja izdanja snimala u Hamburgu, tako je i Tannu Tuwa svoje utočište pronašao u tom gradu, u kojem je nastao i album koji je snimljen u studiju Clouds Hill u Hamburgu, gdje ga je grupa izvela uživo. Snimku i miks radio je Jacob Bergson, a mastering Alex de Turk iz studija Bunker u New Yorku. Svoju glazbu opisuju kao ”blend” future punka, techna, elektronike uz poseban naglasak na nastupe i vizuale koji ih prate. Svojevremeno je Vujanović glazbu grupe NO!Mozzart opisao kao „osobnu, tihu, glasnu, tamnu, ritmičnu, psihodeličnu, šamanističku, dramaturšku, društvenu, političku, agresivnu, pomalo modernu, plesnu, melodijsku, bez kompromisnu, s nekim teškim korijenima iz prošlosti i nadom u bolje sutra”, naglašavajući pritom da je to moderna glazba s mantrističkim obilježjima. I upravo je to možda najbolji opis albuma „Illusions“ na kojem su Vujanović i Dugandžić hrabro nastavili istraživati, izvlačeći impresivne pasaže i nudeći novo čitanje i shvaćanje glazbe. Upravo taj hrabar pristup ovaj album čini drugačijim, velikim i odličnim. “Album reflektira vrijeme u kojem trenutno živimo, slavi autentičnost kao najsnažniju emociju jednog društva ili pojedinca, kao i sposobnost utjecaja na stvarnost umom i duhom. Sloboda volje je nešto što nam nitko ne može oduzeti, slobodan se rađaš, slobodan umireš. Nažalost, iluzija slobode se nastavlja, a autentična umjetnost je potrebnija više nego ikad dosad”, izjavio je Vujanović opisujući album koji je glazbeno promišljen i nastao je zahvaljujući sjajnoj suradnji glazbenika iz Hrvatske, Italije, SAD-a i Švedske. Izuzetno važan proces u vrijeme kada umjetna inteligencija stvara albume bez pol muke, ali ništa ovome slično. Album ostavlja izuzetan dojam i jedan je od najuzbudljivijih suvremenih avangardnih glazbenih ostvarenje posljednjih godina u Hrvatskoj, ali i znatno šire jer kreativnošću prelazi sve granice.

Poslušaj ovdje

La strada/Luna 1980 – 1983 „Hokej klub Virginitas“ (FOAD Records) Biseri izvučeni iz prašine popkulturne povijesti

Novosadska grupa La Strada koja se nakon nekog vremena preimenovala u Luna oduvijek je imala kultni status na ovim prostorima pa i šire. Grupu je osnovao Slobodan Tišma, spiritus movens ovog glazbenog kolektiva koji se nakon glazbe posvetio književnosti, za koju je bio nagrađen respektabilnim književnim nagradama u Srbiji. Grupa je osnovana krajem sedamdesetih i prve snimke nastale su u studiju Radio Novog Sada, dok se prvim izdanjem smatra kazeta „Hokej klub Virginitas“ objavljena za Ding Dong. Grupu su uz Tišmu činili Borislav Oslovčan na basu, Ivan Fece Firči na bubnjevima – kasnije istaknuti član grupe Ekatarina Velika) – te Dragan Nastasić i Siniša Ilić na gitarama. Godine 1980. grupa La Strada postala je Luna s nešto izmijenjenim članovima pa su se Tišmi i Firčiju pridružili Zoran Bulatović Bale, Jasmina Mitrušić i Marko Vukomanović. Jedini album grupe Luna „Nestvarne stvari“ objavljen je nakon razlaza 1984., kada je osvojio tada cijenjenu jugoslavensku nagradu „Sedam sekretara SKOJ-a“. Godine 2017. objavljena je i opširna biografija na 380 stranica i 250 fotografija grupe/grupa La Strada/Luna „Ogledala Lune“ Predraga Popovića, Saše Rakezića i Gorana Tarlaća u izdanju Društva ljubitelja popularne kulture. O La Stradi, Luni, Tišmi i njegovim suradnicima, muzičarima i umjetnicima s novosadske scene puno je već toga ispričano pa će ovo izdanje s prvim snimcima La Strade i Lune, prvi put objavljeno na vinilu, uz opširan predgovor Nikole Vitkovića, biti poslastica za obožavatelje ove jedinstvene grupe koja je tada zvučala izvan svog vremena i čija glazba se i danas cijeni. Vrlo zanimljivo izdanje koje je uredio i opremio Igor Mihovilović, čuvar starih alternativnih izdanja kojima daje novi sjaj i poznati digger.